16.10.2002.

Posrednici pri zapošljavanju

U Narodnim novinama, br. 96. od 14. kolovoza 2002. g. objavljen je Pravilnik o obavljanju djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem izvan Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Pravilnik je stupio na snagu 22. kolovoza 2002. g. Brojni zahtjevi (uvjeti), međutim, propisani za fizičke i pravne osobe koje će obavljati djelatnosti posredovanja pri zapošljavanju (izvan Hrvatskog zavoda za zapošljavanje) razlogom su da će realizacija tog Pravilnika malo pričekati, a realno je očekivati da će prvi privatni posrednici uskladiti svoj status ili započeti s realizacijom tog projekta početkom 2003. godine.

I. Uvod

Zakon o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (Nar. nov., br. 32/02) počeo se primjenjivati, ali je trebalo donijeti i provedbene propise, kako je tim Zakonom utvrđeno da bi sustav «funkcionirao».

Tako je u članku 3. Zakona (st. 2.-6.) upisano da poslove posredovanja pri zapošljavanju, profesionalno usmjeravanje, obrazovanje u svrhu povećanja zapošljavanja radne snage, aktivno djelovanje na tržištu rada u svrhu poticanja prostorne i profesionalne pokretljivosti radne snage, te novog zapošljavanja i samozapošljavanja, uz Hrvatski zavod za zapošljavanje (u nastavku teksta: Zavod) »mogu u zemlji obavljati i druge pravne i fizičke osobe«.

Jedina razlika u ovlastima (poslovima) jest što te »druge pravne i fizičke osobe« ne mogu obavljati poslove »osiguranja za slučaj nezaposlenosti«; koje obuhvaća prava na: novčanu naknadu, mirovinsko osiguranje, novčanu pomoć i naknadu troškova za vrijeme obrazovanja, jednokatnu novčanu pomoć i naknadu putnih i selidbenih troškova i zdravstveno osiguranje (čl. 5. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti - u nastavku teksta: Zakon).

Navedene djelatnosti pravne i fizičke osobe mogu (u zemlji) obavljati, pod uvjetima da: prije upisa u odgovarajući registar imaju dozvolu ministarstva nadležnog za rad, izdanu uz prethodno pribavljeno mišljenje povjerenstva kojeg imenuje Gospodarsko-socijalno vijeće i ispunjavaju kadrovske, organizacijske i ostale propisane uvjete za obavljanje tih djelatnosti.

U stavku 4. članka 3. Zakona piše: »Pravne i fizičke osobe iz stavka 2. ovoga članka obavljaju djelatnost posredovanja pri zapošljavanju za tražitelje zaposlenja bez naknade, te djeluju nepristrano u odnosima nezaposlene osobe i poslodavca.«

U skladu je s konvencijama i preporukama Međunarodne organizacije rada (MOR-a, ILO, ITO) da je posredovanje pri zapošljavanju za tražitelje zaposlenja bez naknade. Iz drugoga dijela rečenice navedenog stavka može se zaključiti da navedeni subjekti pri posredovanju imaju pravo na naknadu od poslodavca, bez obzira na to što i prema njima moraju djelovati »nepristrano«.

Ipak su ti subjekti pod kontrolom »državne službe«, jer su dužni dostaviti Zavodu podatke o osobi za koju su posredovali, u roku 8 dana od dana početka rada te osobe« (čl. 3. st. 5. Zakona).

U stavku 6. članka 3. Zakona, dana je ovlast ministru nadležnom za rad da pravilnikom propiše posebne uvjete i način obavljanja djelatnosti posredovanja pri zapošljavanju od strane pravnih i fizičkih osoba.1

Zanimljivo je istaknuti da je u »kaznenim odredbama« Zakona, propisano kao jedino prekršajno djelo za navedene subjekte ako posreduju pri zapošljavanju bez dozvole ili ako ne obavijeste Zavod o svakoj osobi koja se zaposlila, a za koju su oni posredovali.2

II. Obavljanje djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem ili posredovanje pri zapošljavanju izvan Hrvatskog zavoda za zapošljavanje

U Narodnim novinama, br. 96. od 14. kolovoza 2002. g. objavljen je Pravilnik o obavljanju djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem izvan Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.3

U odredbi članka 1. Pravilnika, utvrđen je njegov sadržaj i određen pojam posrednika (kad to nije Zavod). Posrednik je pravna i fizička osoba izvan Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, koja obavlja poslove, odnosno djelatnost posredovanja pri zapošljavanju, u zemlji, osim poslova osiguranja za slučaj nezaposlenosti.

»Djelatnost pri zapošljavanju smatra se i posredovanje za obavljanje poslova i usluga bez zasnivanja radnog odnosa« (čl. 1. st. 2.). Tu definiciju trebao je propisati Zakon o posredovanju pri zapošljavanju, bez obzira na to što ona nije točna u smislu prihvaćene teorije prava. Radi se, u stvari, o radnom angažiranju, a ne o zapošljavanju.4

»Oglašavanje ponuda i potražnje za obavljanje poslova i usluga putem tiska, elektronskih medija i Interneta ne smatra se posredovanjem pri zapošljavanju u smislu ovoga Pravilnika« (čl. 1. st. 3. Pravilnika).

Ovdje valja reći da su u pitanju razne »ponude i potražnje poslova i usluga, koje nisu oblik neposredne veze za zasnivanje radnog odnosa već slobodno uspostavljanje veze na tržištu, ali uvijek za poslove za koje se ne zasniva radni odnos.

To mogu biti poslovi koje će obavljati obrtnici, zadruge, trgovačka društva, ustanove i drugi zakonom predviđeni i registrirani subjekti koji registriranu djelatnost tako realiziraju za korisnike njihovih proizvoda, odnosno usluga.

Međutim, takvo kako je stipulirana odredba članka 1., sve drugo bilo bi ili u cilju zasnivanja radnog odnosa (prvenstveno!?) ili legalnog radnog angažiranja, odnosno posredovanja pritom između subjekata koji će obavljati rad i kojima je rad potreban, odnosno korisnicima toga rada.

Tko može obavljati djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem, u smislu ovoga Pravilnika? Odgovor daje članak drugi Pravilnika. Tu djelatnost mogu obavljati: pravne osobe kao trgovačka društva, a fizičke osobe kao samostalnu djelatnost.5

»Srednjoškolske ustanove mogu obavljati samo poslove posredovanja za povremeni rad redovnih učenika« (čl. 2. st. 2.). Ovdje se javlja pojam »povremeni rad«, a to je radno angažiranje redovitih učenika uvijek privremeno i povremeno. Povremeno znači i češće u godini, a privremeno može biti i jedanput, ali je uvijek određenog trajanja (»od-do«) i u pravilu se ugovara. Da bi srednjoškolske ustanove mogle obavljati posredovanje za povremeni rad redovitih učenika, moraju imati dozvolu ministarstva nadležnog za rad izdanu »uz prethodno pribavljeno mišljenje povjerenstva kojeg imenuje Gospodarsko-socijalno vijeće«. Ta je dozvola obvezna i za druge posrednike »prije upisa u odgovarajući registar«.

Povjerenstvo (komisija) nije trebalo imenovati Gospodarsko-socijalno vijeće jer je to posao upravnih tijela i ima karakter dokumenta (pregleda, utvrđivanja stanja), analogno odredbama Zakona o trgovačkim društvima i utvrđivanju uvjeta za početak rada.

U članku 3. Pravilnika upisano je »posrednici uz djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem (šifra 74-50) mogu obavljati i djelatnosti istraživanja tržišta i ispitivanja javnog mnijenja (šifra 74-13) i djelatnosti savjetovanja u svezi s poslovanjem i upravljanjem (šifra 74-14) prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti (Nar. nov., br. 3/97; 7/97).

Ta je odredba sročena tako da se restriktivnim tumačenjem može zaključiti da druge djelatnosti ne dolaze u obzir, a to nije bila intencija zakonodavca, no, ako je tako onda je to još jedan dokaz da se zaobilazi Zakon u provedbenim propisima!?

Pravilno bi bilo da to budu registrirana trgovačka društva i fizičke osobe u samostalnoj djelatnosti mnogostrukih (klasifikacijom predviđenih) djelatnosti, jer je malo vjerojatno da će ti subjekti moći opstati na tržištu s navedenim, uvijek manje lukrativnim i konkurentnim djelatnostima.6

III. Uvjeti za izdavanje dozvole

U članku 4. Pravilnika propisani su uvjeti koje mora ispuniti fizička osoba za dobivanje dozvole Ministarstva rada, za obavljanje poslova posredovanja, kao samostalne djelatnosti. To su:

1) najmanje viša stručna sprema te osobe;

2) da nije pravomoćno osuđena ili protiv koje se ne vodi postupak za kazneno djelo protiv slobode i prava čovjeka i građanina Republike Hrvatske, vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom, prava na rad i drugih prava iz braka, obitelji i mladeži, opće sigurnosti ljudi i imovine, vjerodostojnosti isprava i službene dužnosti;

3) da joj nije izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti;

4) posjeduje odgovarajući prostor i opremu za obavljanje djelatnosti.

U članku 5. utvrđuju se uvjeti koje treba ispuniti trgovačko društvo da bi dobilo dozvolu od ministarstva nadležnog za rad, za obavljanje poslova posredovanja, kao i u izdavanju dozvole »fizičkoj ili pravnoj osobi koja namjerava osnovati trgovačko društvo«. To su:

1) da ima najmanje jednu zaposlenu osobu koja ispunjava uvjete kao i fizička osoba koja je registrirana u samostalnoj djelatnosti za obavljanje poslova posredovanja;

2) da izvršava obveze za poreze, doprinose i druga javna davanja što se dokazuje uvjerenjem porezne uprave;

3) da posjeduje odgovarajući prostor i opremu za obavljanje djelatnosti. Odgovarajućim prostorom »smatra se prostor koji zadovoljava najmanje uvjete utvrđene posebnim propisima za obavljanje djelatnosti »istraživanja tržišta i ispitivanja javnog mnijenja (šifra 74. 13) i djelatnost savjetovanja u vezi s poslovanjem i upravljanjem (šifra 74. 14) prema Nacionalnoj Klasifikaciji djelatnosti (Nar. nov., br. 3/97 i 7/97).

Odgovarajućom opremom smatra se tehnička oprema koja osigurava vođenje svih potrebnih poslova u svezi sa zapošljavanjem, uključujući opremu koja jamči sigurnost pohranjenih podataka« (čl. 7. st. 2. Pravilnika). Ta je odredba sročena dosta difuzno i omogućava ekstenzivno tumačenje u primjeni, pa je moguće i različito postupanje u različitim sredinama, što opet ne bi bilo dobro, a »devalviralo« bi pravnu sigurnost i jednakost.

Ministarstvo će izdati dozvolu srednjoškolskoj ustanovi »ako osoba zaposlena u ustanovi obavlja posredovanje za povremeni rad redovnih učenika ima najmanje višu stručnu«. Za srednjoškolske ustanove drugi uvjeti nisu izravno propisani (čl. 6. Pravilnika).

»Posrednik mora na ulazu u prostor u kojemu obavlja djelatnost istaknuti nat-pisnu ploču da se u tom uredu obavljaju djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem i radno vrijeme.« (čl. 7. st. 3. Pravilnika)

IV. Postupak za izdavanje dozvole

U odredbama čl. 8.-12. Pravilnik uređuje postupak za dobivanje dozvole. To je poseban upravni postupak u kojem su aktivni subjekti (podnositelji zahtjeva za dobivanje dozvole): fizička osoba, trgovačka društva i srednjoškolska ustanova, a pasivni subjekt je Ministarstvo nadležno za rad.

U postupku se javlja povjerenstvo Gospodarsko socijalnog vijeća.

Postupak započinje zahtjevom za izdavanje dozvole za obavljanje poslova posredovanja pri zapošljavanju.

Zahtjev mora biti podnesen pisanim putem.

Zahtjevu se prilažu dokazi (pisani dokumenti): da fizička osoba ispunjava uvjete iz članka 4., a pravna osoba iz članka 5., te srednjoškolska ustanova iz članka 6. Pravilnika. To su dokazi o stručnoj spremi, dokaz o nekažnjavanju i nevođenju postupka za određena kaznena djela, dokaz da joj nije izrečena mjera zabrane obavljanja djelatnosti i o posjedovanju (?) odgovarajućeg prostora i opreme (ugovor o zakupu poslovnog prostora, vlasnički list i si., te popis (in-venturni list, financijski izlist i si.) opreme, popis osoba sa višom stručnom spremom, uvjerenje porezne uprave, dokaz o prostoru i opremi i dr.

Za osobe koje namjeravaju osnovati trgovačko društvo dokazi su: akt o osnivanju, dokaz o prostoru i opremi, uvjerenje porezne uprave (za pravnu osobu).

Teško je reći što se smatra kompletnim zahtjevom, ali takav se upućuje ministarstvu nadležnom za rad, koje će, »opet zahtjev s dokazima... dostaviti povjerenstvu Gospodarsko-socijalnog vijeća na mišljenje«. Povjerenstvo je dužno o zahtjevu se »očitovati u roku 15 dana od dana primitka zahtjeva« (čl. 9. Pravilnika).

Nema odredbi o sudbini zahtjeva, ako je očitovanje povjerenstva negativno. Nema pravnog lijeka, ali je upitno znači li to »prethodnu« dozvolu, suglasnost, mišljenje ili si., jer tek »nakon završenog postupka propisanog člankom 9. ovoga pravilnika ministarstvo će rješenjem odlučiti o zahtjevu u roku 60 dana od dana podnošenja zahtjeva« (čl. 9. st. 1.).

Rok je enormno dug i sigurno neće ići u korist bržeg registriranja posrednika pri zapošljavanju izvan Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. U rješenju kojim se izdaje dozvola, utvrdit će se da je osoba »dužna u roku od tri mjeseca od dana dostave rješenja registrirati, odnosno podnijeti prijavu za registraciju, a trgovačko društvo ispuniti i sve uvjete iz čl. 5. st. 1. ovog Pravilnika«, a onda po isteku toga roka, »pravne i fizičke osobe su dužne u daljnjem roku od 15 dana, od dana početka obavljanja djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem, odnosno posredovanjem za povremeni rad redovitih učenika, o tome u pisanom obliku obavijestiti ministarstvo« (čl. 10. Pravilnika).

Rješenje o dozvoli za obavljanje djelatnosti posredovanja pri zapošljavanju, kao pojedinačni upravni akt, »konačno je i protiv njega se može pokrenuti upravni spor« (čl. 11.).

»O izdanim dozvolama ministarstvo vodi evidenciju i svako rješenje dostavlja Državnom inspektoratu i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje...« (čl. 12.).

Slijedi, da prije početka s radom »posrednika« ima nekoliko registracija ili evidencija: fizička osoba u obratnom registru (za samostalnu djelatnost), pravna osoba (trgovačka društva i srednjoškolska ustanova) u sudskom (trgovačkom) registru, u evidenciji Ministarstva nadležnog za rad, u Državnom inspektoratu i Hrvatskom zavodu za zapošljavanje. No, to nije sve: slijede i ne registracije koje su propisane financijskim i drugim propisima, što sve neće otkloniti zapreke za registraciju i rad posrednika pri zapošljavanju.

Treba sugerirati da se otklone dvostruki postupci o utvrđivanju uvjeta i promijene propisi o poreznim i drugim financijskim obvezama za te pravne subjekte, a pogotovo ako obavljaju samo djelatnost posredovanja pri zapošljavanju.

V. Obavljanje djelatnosti

U odredbama članka 13. Pravilnika utvrđuju se uvjeti posredovanja pri zapošljavanju, odnosno za povremeni rad učenika, i propisuje se dosljedno poštivanje Pravilnika o poslovima na kojima se ne smije zaposliti malodobnik i o poslovima na kojima može raditi samo nakon prethodnog utvrđivanja zdravstvene sposobnosti (Nar. nov., br. 59/02).

Osim toga još su dvije zapreke (zabrane) posredniku. Prva je za posredovanje na način koji izaziva poremećaje na tržištu rada ili utječe negativno na interese radnika, a druga je da se ne može posredovati za poslodavca kod kojega je u tijeku štrajk.

»Izazivanje poremećaja na tržištu rada« ili negativno utjecanje na interese radnika su difuzni pojmovi i štete pravnoj sigurnosti posrednika. Druga zapreka proizlazi iz konvencija Međunarodne organizacije rada.

U odredbama članka 14.-17., Pravilnik uređuje obavljanje djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem ovako:

  • svako novo zapošljavanje radnika koji će obavljati navedene poslove posredovanja, za posrednika stvara obvezu da obavijesti ministarstvo da ispunjava sve uvjete za obavljanje određenih poslova u djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem, a »radnici koji kod posrednika obavljaju administrativno-tehničke poslove ne smiju obavljati poslove djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem« (čl. 14.);
  • posrednik je dužan utvrditi »svoje uvjete poslovanja« (radni red, odluka, pravilnik ili jednostavno »uvjeti poslovanja«, i s njima upoznati kako poslodavca tako i »tražioce zaposlenja koji zatraže njegove usluge«;
  • na svakom »dopisu i oglasu«, »u pravnom prometu u poslovnim ispravama« navesti »broj rješenja kojim mu je izdana dozvola iz članka 10. ovoga Pravilnika«;
  • izvjesiti cjenik u uredu posrednika i prema njemu naplatiti uslugu za posredovanje samo od poslodavca. »Cijene moraju biti utvrđene u fiksnom iznosu i ne mogu se odrediti kao postotak od ugovorene plaće između poslodavca i radnika za kojeg je posrednik posredovao«;
  • prema uputama Zakona voditi »evidenciju o osobama koje traže zaposlenje i poslodavcima koji prijavljuju potrebu za radnicima«;
  • prikupljati i davati podatke samo u skladu s propisom (o nezaposlenoj osobi), a dokumentaciju o posredovanju čuvati najmanje tri godine »ako posebnim propisom nije određen duži rok«.

U odredbama o posredovanju za povremeni rad redovitih učenika, (čl. 18.-23.) uređena su ova pitanja:

  • samo srednjoškolska ustanova može posredovati za privremeni rad redovitih učenika i to za vrijeme zimskog, proljetnog i ljetnog odmora (čije trajanje za svaku školsku godinu propisuje ministar nadležan za prosvjetu);
  • navedena ustanova dužna je svim redovitim učenicima za koje posreduje, za povremeni rad izdati člansku iskaznicu (čiji sadržaj nije propisan, ali je potrebno imati podatke bitne za sklapanje ugovora). Ne bi trebalo biti problema da ista srednjoškolska ustanova posreduje za učenike ne samo »svoje« škole već i za druge, s tim da je dužna o tome voditi evidenciju »prema uputama Zavoda«;
  • ustanova vodi očevidnik članova i obavljenih posredovanja, a na temelju ugovora i izvršenog posla obračunavati i naplatiti ugovoreni iznos od naručitelja (propisanu zaradu učenika, propisane doprinose te naknadu za posredovanje) i isplatiti puni iznos zarade učenika bez naknade;
  • za malodobnog učenika ne može se posredovati bez pisane suglasnosti njegovog zakonskog zastupnika (roditelja ili skrbnika) »a za učenika mlađeg od 15 godina i pisanu suglasnost inspektora rada«;
  • »O povremenom radu redovitog učenika sklapa se ugovor o povremenom radu redovitog učenika...«, kojeg potpisuju učenik (a supotpisuje zakonski zastupnik) i srednjoškolska ustanova, kao, posrednik, s naručiteljem posla;
  • ugovor o povremenom radu redovitog učenika je pisan (formalan) i nominiran (imenovan) s propisanim sadržajem (broj dozvole posrednika, ime i prezime učenika, datum i mjesto rođenja učenika, broj članske isprave, puni naziv sjedišta naručitelja posla, podaci o vrsti poslova, broju radnih sati, cijeni sata rada i iznosu zarade); sklapa se u četiri primjerka, a u roku tri dana (od dana sklapanja) srednjoškolska ustanova ga dostavlja »mjesno nadležnom inspektoru rada«, a jedan primjerak uručuje se učeniku prije početka rada;
  • »Naručitelj nakon obavljenog posla ovjerava i dopunjuje ugovor sa stvarnim brojem sati rada i iznosom zarade učenika«. Tako ovjeren i potpisan ugovor za srednjoškolsku ustanovu je vjerodostojna isprava za obračun i naplatu: zarade, doprinosa i naknade ustanovi »koja ne može biti veća od 10% od iznosa učenikove zarade« koja se može uplatiti samo od naručitelja »i služi u svrhu poboljšanja učeničkog standarda«;
  • srednjoškolska ustanova ima pravo zaštiti učenika (i dužnost) kod potraživanja zarade, a »nakon što naručitelj valjano potvrdi obavljanje rada, srednjoškolska ustanova solidarno odgovara za obveze naručitelja prema redovitom učeniku«.

VI. Brisanje iz registra

Nadzor nad zakonitim obavljanjem poslova nad posrednicima obavlja Državni inspektorat (članak 63. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju...), a ako ovi obavljaju te poslove protivno propisu, Državni im inspektorat može privremeno zabraniti obavljanje poslova (do otklanjanja nedostataka). Rješenje je izvršno, bez obzira na pravo na žalbu.

Državni inspektorat to rješenje dostavlja Ministarstvu a ono će »donijeti rješenje kojim će ukinuti izdanu dozvolu« i zatražiti brisanje iz registra djelatnosti u svezi sa posredovanjem.

Državni inspektorat zabranit će rad posredniku koji posreduje pri zapošljavanju u inozemstvu. Žalba ne odlaže izvršenje rješenja (čl. 24. st .4. i 5.). Ova odredba »pripada« zakonu, a ne provedbenom aktu.

»Tijela koja vode odgovarajuće registre dužna su obavijestiti Ministarstvo o brisanju posrednika odnosno srednjoškolske ustanove iz registra na temelju posebnih propisa«.

Odredba čl. 25. st. 2. Pravilnika, ne pripada tom (provedbenom) propisu, jer se radi o pravima na tržištu i u obavljanju djelatnosti, pa je to trebao riješiti Zakon (upitna je zakonitost te odredbe!).

VII. Zaključna razmatranja

Svi posrednici u zapošljavanju, koji posjeduju odobrenje za obavljanje poslova pri zapošljavanju, dužni su do 30. rujna 2002. g., podnijeti zahtjev za izdavanje dozvole u skladu s odredbama Pravilnika o obavljanju djelatnosti u svezi sa zapošljavanjem izvan Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (Nar. nov., br. 96/02 - čl. 26. Pravilnika).

Posrednicima koji u navedenom roku ne podnesu zahtjev ili im zahtjev bude odbijen, »rješenjem će se ukinuti odobrenje za obavljanje poslova posredovanja«, a temeljem njega brisati će se iz registra (čl. 26. st. 2. i 3. Pravilnika).

Dana 22. kolovoza 2002. g. prestali su vrijediti Pravilnik o opsegu, uvjetima i načinu obavljanja poslova posredovanja pri zapošljavanju, kad te poslove obavljaju pravne i fizičke osobe izvan Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (Nar. nov., br. 82/96) i Pravilnik o posredovanju pri zapošljavanju učenika i studenata (Nar. nov., br. 44/01).

Pravilnik je provedbeni propis kojim se iscrpnije uređuju aktivnosti posrednika izvan Zavoda u vezi s posredovanjem pri zapošljavanju. Posrednici trebaju biti konkurencija (monopolu) Zavoda. Proširuje se broj posrednika (fizičke osobe, trgovačka društva i srednjoškolske ustanove), a uređuju se i način na koji se te aktivnosti mogu odvijati.

Neznatno je (a i postupovno nespretno) naglašena suradnja poslodavaca i sindikata u osiguranju zaposlenja, poštivanja načela jednakih mogućnosti zaposlenja, ali i pravo žalbe u tim postupcima.

Posrednici nisu u istom položaju u kojem je Hrvatski zavod za zapošljavanje jer Zavod ima zajamčena sredstva, a posrednici ih mogu prema posebnom cjeniku naplatiti (eventualno) od poslodavca. Nadalje, posrednici imaju brojne registre i evidencije, a uz ostalo moraju Zavodu dostavljati podatke o osobama koje su se zaposlile njihovim posredovanjem.

Bez obzira na to što nema takve obveze u Zakonu, u Pravilniku je utvrđeno da je posrednik dužan voditi evidenciju o osobama koje traže zaposlenje i poslodavcima koji prijavljuju potrebu za radnicima, ali opet prema uputama Zavoda. Istina, u članku 6. Zakona piše: »Evidenciju nezaposlenih osoba vodi Zavod na osnovi prijave nezaposlene osobe«, pa se može govoriti i o koliziji Pravilnika s navedenom odredbom u Zakonu.

Posrednici vode evidenciju nezaposlenih osoba ali nema zakonske zapreke da vode i evidenciju »ostalih tražila zaposlenja«, a pitanje ažurnosti te evidencije je upitno (vidjeti čl. 111. Zakona). Za posrednike nije određena zapreka, da evidentira svaku osobu, bez obzira na mjesto boravka, odnosno prebivališta, (što se odnosi na Zavod, sukladno čl. 9. Zakona).

Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (1950.), (Nar. nov. - Međunarodni ugovori, br. 6/99), uz ostalo, zahtijeva »druge oblike zapošljavanja (onih) koji nisu stalno zaposleni, kao što su ugovori na određeni rok, posao sa skraćenim radnim vremenom (part time job), privremeni ili sezonski posao«. I dalje: »Država je dužna uspostaviti ili održavati besplatne službe zapošljavanja za sve zaposlenike, te osigurati ili promicati odgovarajuće usmjeravanje, izobrazbu ili rehabilitaciju«.

Ta prava imaju i posrednici, pa će sigurno u budućnosti razvijati različite oblike usmjeravanja, izobrazbe i rehabilitacije, ako nađu za to interesa s poslodavcima i osobama za koje posreduju. Prema Konvenciji MOR-a br. 111. o zabrani diskriminacije u zapošljavanju i zanimanju (1958.), riječi zapošljavanje i zanimanje podrazumijevaju pristup stručnom osposobljavanju, pristup zapošljavanju i raznim zanimanjima, kao i uvjete zaposlenja (čl. 1.1. 3. Konvencije).

Zapošljavanje je pod kontrolom Zavoda (državne vlasti) kako sugerira rečena Konvencija »Djelovanje javnih i privatnih biroa na teritoriju cijele države mora biti ujednačeno (Konvencija MOR-a br.2. o nezaposlenosti, 1919.).

Od posrednika se očekuje određena specijalizacija po profesijama i djelatnostima. I za posrednike vrijede načela: javnosti, suradnje s javnim i privatnim ustanovama, dobrovoljnost, neutralnost, stručnost, učinkovitost, racionalnost, ekonomičnost, zakonitost, besplatnost za tražitelje posla.

Uvjeti za izdavanje dozvole za obavljanje poslova posredovanja su brojni i strogi, a potrebna dokumentacija (škola, poreznih uprava, registarskih sudova, inspekcija uprave i drugih) različita i brojna.

Sve to poskupljuje postupak i stvara zapreke u razvitku posredovanja bez kojeg novoga zapošljavanja neće biti.

Posredovanje rada ima svrhu poticaja gospodarskog rasta i razvoja, podizanje razine životnog standarda, zadovoljavanja potrebe za radnom snagom te rješavanje problema nezaposlenosti i nedovoljne zaposlenosti.

Brojni subjekti mogu biti zapreka realizaciji Zakona i prihvaćenih (ratificiranih ili notificiranih) Konvencija i drugih univerzalnih dokumenata.

To se odnosi i na velik broj propisa koji se izravno, ili neizravno, odnose na posrednike, na koje oni u fazi reguliranja ne mogu utjecati (o porezima, djelatnostima i dr.).

Riječ je o privatnoj (ne javnoj) službi posredovanja rada. No, i ta služba (posrednik) je subjekt aktivne politike u zapošljavanju. Izričito su samo izuzeti »poslovi u svezi s osiguranjem za vrijeme nezaposlenosti«, a »prava za vrijeme nezaposlenosti nezaposlena osoba ostvaruje u Zavodu«. Prednost »privatne službe« (posrednika) je što može posredovati (i treba) između svake osobe koja želi raditi (realizirati slobodu i pravo rada). Dopunski rad umirovljenika i drugih kategorija građana, koji bez radnog odnosa ostvaruju određene prihode, te rad učenika i studenata je naša stvarnost i mora se propisima priznati i urediti. Slobodni i radni kapaciteti bili bi višestruko korisni, zasnovani na tržišnim načelima, bez obzira na to što su primarna kategorija nezaposleni koji žele uspostaviti radni odnos.

Proces je nastavljen i možemo očekivati rezultate navedenih propisa (ili njihove izmjene i dopune).

 

 

1 Čl. 3. st. 6. i čl. 74. st. 1. Zakona o posredovanju pri zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (Nar. nov., br. 32/02)
2 Zakon - isto: čl. 67. i 68.
3 Radi se o realizaciji ovlasti dane odredbama čl. 3. st. 6. Zakona o zapošljavanju i pravima za vrijeme nezaposlenosti (Nar. nov., br. 32/02), ministru rada i socijalne skrbi da donese taj akt (Pravilnik).
4 Iscrpnije UČUR, M., Nezaposlenost ostaje najveći socijalni problem u Hrvatskoj, Pravo u gospodarstvu, 1/02, str. 65. i dr.
5 Pojam trgovačkog društva određen je u Zakonu o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93, 34/ 99 i 52/00). Pojam »samostalne djelatnosti« nalazimo u propisima o oporezivanju, u obrtu i dr. Vidjeti, npr. Zakon o obrtu (Nar. nov., od br. 77/93 do br. 64/01 i br. 71/01), Pravilnik o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 54/01 - čl. 29.-43. i dr.)
6 Zakon o posredovanju pri zapošljavanju ... - cit.: čl. 3. st. 2. u svezi sa čl. 67. istog Zakona.