Budući da je u hrvatskom pravnom sustavu napušten sustav disciplinskog postupka koji je poslodavac morao voditi u slučaju kada je htio utvrditi ponašanje radnika zbog kojega bi mu trebalo dati otkaz ugovora o radu, jedini smjerokaz ponašanja poslodavaca u procjeni je li neko ponašanje radnika izvan radnog procesa i radnog odnosa skrivljeno i kao takvo razlog za otkaz ugovora o radu, ostaju redoviti sudovi, s Vrhovnim sudom Republike Hrvatske, kao glavnim jamcem ustaljenosti sudske prakse i zaštite prava radnika na tom, egzistencijalno najvažnijem, području. Stoga autor u ovom članku donosi obilje sudske prakse, koja poslodavcima u takvim situacijama može biti od velike pomoći.