Ponovimo, smanjenje ukupnog poreznog opterećenja, poticanje konkurentnosti gospodarstva, izgradnja socijalno pravednijeg poreznog sustava, stabilan, održiv i jednostavan porezni sustav, pojednostavnjenje i pojeftinjenje porezne administracije kao i pružanje veće pravne sigurnosti poreznim obveznicima dovelo je do nužnosti porezne reforme. Radi ispunjavanja navedenih ciljeva, nakon provedene analize, glede Općeg poreznog zakona (u nastavku teksta: OPZ) izvršeno je dosta izmjena, pa je odlučeno donijeti novi OPZ kao lex generalis, koji je kao cjelina kompatibilan s cjelovito izmijenjenim ostalim poreznim zakonima kao lex specialis.

Među inim izmjenama u novom OPZ-u, najvažnija promjena u OPZ-u tiče se instituta porezne zastare, a sve izmjene prikazane su u ovom članku prema određenom slijedu, od najvažnijih do nomotehničkih dorada. Važno je napomenuti da je iz odredaba dosadašnjeg OPZ-a bilo potrebno izostaviti glave VIII. i IX. jer je donesen poseban Zakon o administrativnoj suradnji u području poreza^[1] kako bi se povećala transparentnost domaćeg zakonodavstva za administrativnu suradnju u području poreza, borba protiv poreznih prijevara i utaja i smanjenje osnovice poreza na dobit i premještanja dobiti, povećala transparentnost oporezivanja multinacionalnih društava, smanjilo agresivno porezno planiranje i štetno porezno natjecanje. Navedeni Zakon sadržava Direktive Europske unije (u nastavku teksta: EU) koje su do sada bile sastavni dio OPZ-a.

Odredbama dosadašnjeg OPZ-a uređen je institut porezne tajne te proizlazi da su ukupni podatci u poreznom postupku porezna tajna, neovisno o tome je li ih saznalo porezno tijelo, je li ih iznio porezni obveznik drugdje ili u tijeku poreznog postupka.

Međutim, osim temeljnog određenja obuhvata pojma porezne tajne, novi OPZ sadržava i izuzetke od čuvanja porezne tajne pa tako, između ostaloga, porezna tajna nije povrijeđena kad Ministarstvo financija - Porezna uprava na svojim internetskim stranicama objavi popis dospjelih i neplaćenih dugova po osnovi poreza na promet i iznosa na ime naknade za koncesije.

Popis svih dugovanja objavljivat će se jednom godišnje, i to 31. listopada svake godine, za razliku od dosadašnjeg objavljivanja četiri puta godišnje. Nadalje, u odredbama o poreznoj tajni izvršeno je usklađenje sa Stečajnim zakonom^[2] i Zakonom o stečaju potrošača^[3]. Brisano je upućivanje na odredbe o Zakonu o tajnosti podataka^[4] i Zakonu o zaštiti osobnih podataka^[5], jer porezna tajna nije podrobnije uređena tim drugim propisima, već isključivo OPZ-om.

OPZ, kao temeljni zakon poreznih tijela usklađuje se s odredbama Obiteljskog zakona^[6] i Zakona o životnom partnerstvu osoba istog spola^[7], te ujedno predstavlja temelj za postupanje prema svim poreznim propisima na jednak način. Povezanom osobom, u smislu novog OPZ-a, smatra se i izvanbračni drug te posljedično i životni partner ili neformalni životni partner, odnosno životno partnerstvo ili neformalno životno partnerstvo, zbog čega će ugovori i poslovni odnosi između povezanih osoba porezno biti priznati samo onda ako bi i druge osobe koje nisu u takvom međusobnom odnosu, pod istim ili sličnim okolnostima utvrdile takve ugovorne uvjete ili uspostavile takve poslovne odnose. Izjednačavanje hih zajednica primijenit će se u odredbama o izuzeću službenika poreznog tijela, kao i u odredbi o uskrati obavijesti. Također, izjednačavanje, prema prirodi novog OPZ-a, primijenjuje se na sve porezne zakone, bez potrebe za posebnim navođenjem u, primjerice, Zakonu o porezu na dohodak.

Odredba kojom je propisan prestanak prava i obveza iz porezno-dužničkog odnosa modificirana je tako da prava i obveze iz porezno-dužničkog odnosa prestaju plaćanjem, prijebojem, otpisom, zastarom i u drugim slučajevima određenim novim OPZ-om. Naime, osim što prava iz porezno-dužničkog odnosa prestaju zastarom, bilo je potrebno propisati da isto tako i obveze sudionika porezno-dužničkog odnosa prestaju zastarom, a što je u skladu s člankom 20. OPZ-a, koji propisuje pojam porezno-dužničkog odnosa. 

Poboljšane su odredbe pri dostavi poreznih akata tako da se sudioniku poreznog postupka omogućuje dokazati suprotnu činjenicu da navedeni porezni akt nikada nije primio. To je, dakle, propisano člankom 59. stavak 6. novog OPZ-a, koji sada glasi: »... Smatra se da je osobna dostava izvršena u roku od petnaest dana od dana kada je obavijest ostavljena na mjestu dostave osim ako sudionik dokaže da iz opravdanih razloga nije mogao primiti porezni akt.«

Proizlazi da je OPZ-om predviđena zakonska pretpostavka (pravna fikcija) prema kojoj se pod određenim uvjetima smatra da je dostava poreznog akta izvršena iako faktički porezni akt nije dostavljen sudioniku poreznog postupka. Tom izmjenom omogućuje se sudioniku poreznog postupka dokazati suprotnu činjenicu da navedenu obavijest nikada nije primio. Naime, bilo je nužno priznati situacije kada porezni obveznik zbog objektivnih razloga nije mogao primiti akt, jer se, primjerice, nalazio na liječenju u bolnici, a posjeduje liječničku dokumentaciju. 

Nadalje, razrađuje se odredba o dostavi elektroničkim putem, koja je za poduzetnike već od prije propisana kao obvezna, a kako bi se pojednostavnila i ubrzala komunikacija građana i uprave. Proširena je odredba o dostavnici (čl. 61. st. 5. novog OPZ-a) odnosno dostava je izvršena elektroničkim putem, što se potvrđuje putem obavijesti informacijskog sustava o preuzimanju poreznog akta u elektronički pretinac sudionika ili putem obavijesti informacijskog sustava o preuzimanju poreznog akta iz elektroničkog pretinca.

Propisuje se mogućnost dodjeljivanja posebnog statusa poreznom obvezniku u svrhu promicanja dobrovoljnog ispunjenja poreznih obveza. Naime, horizontalno praćenje poreznih obveznika jedan je od načina obrade poreznih rizika, odnosno sustav kontrole kvalitete, s naglaskom na unaprijed predviđenim potencijalnim poreznim rizicima kojima se potiče dragovoljno ispunjavanje poreznih obveza. Poseban status može steći porezni obveznik ako su mu posljednje tri godine izdana revizorska mišljenja bez rezerve, ako ima uspostavljen sustav unutarnje kontrole, ako se bude obvezao da će obavještavati Poreznu upravu o svim poslovnim odlukama iz kojih bi mogli proizlaziti porezni rizici, ako se protiv članova uprave ne vodi kazneni postupak za kaznena djela za koja se progon provodi po službenoj dužnosti te ako se iz podataka kojima raspolaže Porezna uprava može očekivati da će porezni obveznik ispunjavati porezne obveze iz posebnog statusa (čl. 70.).

Pri ispravku prijave poreznom obvezniku omogućuje se dulji rok za ispravak od sada propisanog roka od jedne godine, radi izjednačavanja prava s onim kojim raspolaže porezno tijelo. Prema novom OPZ-u (čl. 76. st. 3.), ispravak prijave porezni obveznik može izvršiti najkasnije u roku tri godine od isteka roka za podnošenje prijave. 

Dosadašnja odredba OPZ-a, da se ispravak može izvršiti na poziv poreznog tijela u roku koji odredi porezno tijelo, zamijenjena je jasnijom odredbom, da ako se u tijeku provedbe poreznog nadzora utvrde činjenice koje mogu dovesti do manje ili više plaćenih drugih poreza, porezno tijelo može pozvati na ispravak poreznog obveznika za taj drugi porez (čl. 76. st. 5.). 

Iz odredaba o poreznoj nagodbi izostavljen je kao element porezne nagodbe odustanak od prekršajnog progona, jer se na taj način čini pravna nejednakost između počinitelja prekršaja. Također, načelo oportuniteta svojstveno je prekršajnom pravu i razrađeno je prekršajnim zakonom, te nije nužno da se u OPZ-u u poreznoj nagodbi posebno propisuje, kada se već i činjenicom da u prekršajnim postupcima porezna tijela moraju primijeniti Prekršajni zakon^[8], načelo oportuniteta svakako mora primijeniti. 

U primjeni odredaba dosadašnjeg OPZ-a koje uređuju institut porezne zastare, uočeni su problemi koje je moguće normativno riješiti. Naime, rješidbe i postupanja poreznih tijela, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, upravnih sudova u poreznim stvarima nailazimo na različita tumačenja instituta porezne zastare. Upravni sudovi u velikom broju slučajeva tumače odredbe OPZ-a o zastari tako da su porezna tijela obvezna po službenoj dužnosti paziti na zastaru, da je porezna obveza utvrđena u trenutku kada rješenje postane izvršno.^[9] Porezni je postupak specifičan i svi elementi zastare trebaju biti propisani OPZ-om pa je potrebno normirati sve kako se ne bi primjenjivao niti jedan poseban zakon. Porezna uprava u svom knjigovodstvu bilježi dugove koji se ne mogu naplatiti zbog nastupa zastare, a ti dugovi prenose se kao potraživanja u Glavnu knjigu Državnog proračuna te se stvara nerealna slika stvarnog stanja. Stoga je bilo potrebno naći zakonsko rješenje kako bi se takvi dugovi mogli otpisati. 

Novim odredbama o poreznoj zastari propisuje se jedinstveni rok zastare. Uvođenjem jedinstvenog roka zastare nastoji se pojednostavniti i time učiniti učinkovitijim i pravednijim postupak utvrđivanja zastare i primjene instituta porezne zastare u OPZ-u, kao i osigurati pravovremeno podmirenje poreznih obveza svih poreznih obveznika, odnosno onemogućiti zloporabu instituta porezne zastare kroz namjerno izbjegavanje plaćanja poreza. U posljednje vrijeme postoji tendencija u državama članicama EU da je u jednoj vrsti poreznog postupka na snazi jedan rok zastare. Dio država članica EU^[10] već ima propisan jedinstveni rok zastare za porezna davanja,^[11] stoga se i izmjenom odredaba OPZ-a, koje se odnose na poreznu zastaru, uvodi jedinstveni rok zastare, s namjerom jednakog reguliranja obveza s osnove poreza i doprinosa. 

Naime, izmijenjenim odredbama propisuje se rok porezne zastare od šest godina i ukida se relativna zastara, ali ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom, za vrijeme trajanja toga postupka zastara ne teče. 

Pod zastojem zastarijevanja razumije se nastup takvih činjenica koje sprječavaju zastaru na način sprječavanja početka tijeka zastare ili tijek zastarnog roka prestaje sve dok postoji zakonom predviđena činjenica.Proteklo vrijeme uračunava se u zastaru pa činjenice koje uzrokuju zastoj dovode do toga da se stvarno zastarni rok produljuje. Glavni razlog ukidanja relativne zastare, i s tim povezano pitanje prekida zastare, učestale su teškoće u utvrđivanju radnji kojima se prekidala zastara, što je u konačnosti dovodilo do neujednačene prakse u postupanju i pravne nesigurnosti. Nadalje, u praksi je bilo stajališta prema kojima prekid zastare utječe i na novi početak roka apsolutne zastare. No, apsolutni zastarni rok ne može pod drugi put početi prvi put teći. Upravni sudovi djelovali su na uklanjanju pravne nesigurnosti izražavajući stajalište da apsolutni zastarni rok teče u kontinuitetu neovisno o mogućim prekidima koji djeluju samo na tijek relativnog zastarnog roka. Ukidanjem relativne zastare odnosno prekida zastare onemogućuje se različito tumačenje, a time se uklanja pravna nesigurnost koja proizlazi iz različitih tumačenja. 

Opća pravila o poreznoj zastari sadržana su u osmom odjeljku novog OPZ-a, pod naslovom »Porezna zastara«. Tako članak 108. novog OPZ-a sadržava zastarni rok uz taksativno navođenje prava i obveza koji zastarijevaju. Pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina, računajući od dana kada je zastara počela teći. 

Uz podrobno navođenje početka tijeka zastare, OPZ više ne sadržava odredbu kojom upućuje na supsidijarni izvor, a to je Zakon o obveznim odnosima^[12] (u nastavku teksta: ZOO). Propisuje se da postoji zastoj tijeka zastare ako se radi utvrđenja poreza i kamata ili naplate poreza, kamata i troškova ovrhe vodi postupak pred sudom odnosno u slučajevima propisanim OPZ-om i posebnim propisima. 

Nadalje, propisano je da u slučaju nastupa zastare, porezni obveznik koji podmiri poreznu obvezu nakon njezina nastupa, ima pravo na povrat uplaćenog iznosa i pravo na kamate od dana podnošenja zahtjeva. Poreznopravni odnos je odnos javnog prava u kojem su javnopravna tijela, već po samoj definiciji, u nadređenom položaju u odnosu na porezne obveznike^[13]. Subjekti poreznopravnog odnosa ne zaključuju pravni posao i ne dogovaraju se o sadržaju međusobnih odnosa, kao što je slučaj kod građanskopravnog odnosa. Poreznopravni odnos nastaje kada su ispunjeni uvjeti propisani materijalnim poreznim zakonima, o pojedinim poreznim oblicima. OPZ određuje da prava i obveze iz porezno-dužničkog odnosa prestaju plaćanjem, prijebojem, otpisom, zastarom i u drugim slučajevima određenima Zakonom. Budući da porezno tijelo gubi pravo, tada otpada pravna osnova, primjerice naplate poreza. Prema tomu, nema naturalne obveze koja postoji u građanskom pravu na strani dužnika. Dakle, u tom se slučaju radi o plaćanju neduga i treba omogućiti dužniku traženje povrata plaćenog. Naime, ovdje se radi o porezu plaćenom bez pravne osnove u smislu odredaba OPZ-a koje uređuju prava iz porezno-dužničkog odnosa pa je tako temeljno pravo poreznog obveznika iz porezno-dužničkog odnosa, osim prava na povrat preplaćenog poreza upravo predmetno, pravo na povrat poreza plaćenog bez pravne osnove. Novim odredbama o poreznoj zastari, člankom 109. dalje, propisuje se da su na nastup zastare po službenoj dužnosti dužna paziti prvostupanjska porezna tijela do donošenja i dostave poreznog rješenja. Na nastup zastare po službenoj dužnosti dužna su paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi. Ako tijela iz stavaka 2. i 3. utvrde da je nastupila zastara, trebaju rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak. Obveza poreznog tijela paziti na zastaru po službenoj dužnosti ima zakonsku osnovu u načelu zakonitosti iz članka 6. stavak 2. OPZ-a. 

Iz toga načela proizlazi zakonom izričito propisana dužnost poreznog tijela da zakonito utvrđuje sva prava i obveze iz poreznopravnog odnosa te utvrđuje sve činjenice koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke. 

Ako u upravnom sporu sud poništi porezno rješenje i vrati na ponovno odlučivanje, a u međuvremenu je nastupila zastara, nadležna porezna tijela rješenjem će utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak, a rješenje o utvrđivanju ili naplati porezne obveze, kamata i troškova ovrhe doneseno nakon nastupa zastare, nezakonito je. 

Porezni dug za koji je utvrđena zastara prava na utvrđivanje ili naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe te obustavljen postupak, otpisuje se iz poreznih evidencija. 

Proširuje se obveza banaka da dostavljaju, osim podataka o prometu svih kunskih i deviznih računa pravnih osoba, fizičkih osoba koje obavljaju registriranu djelatnost obrta i slobodnih zanimanja, i podatke o tekućim i štednim računima građana.

Potrebno je bilo propisati jednakost u odnosu na sve grupe rezidenata Republike Hrvatske jer će se već prema odredbama važećeg OPZ-a razmjenjivati podatci o financijskim računima na području EU, prema odredbama Direktive Vijeća 2014/107/EU, koje propisuju set podatka o financijskim računima koji se automatski razmjenjuju između država članica EU. 

U dijelu o poreznom nadzoru poboljšano je nekoliko odredaba - kod dostave obavijesti o poreznom nadzoru određuje se da je može zaprimiti i osoba koja je imenovana od strane poreznog obveznika (čl. 120. st. 1.), zatim postupanje poreznog tijela u slučaju da porezni obveznik odbija obaviti zaključni razgovor. Određen je rok od tri godine od početka tijeka zastare u kojem se može obavljati porezni nadzor, jer je ukinuta relativna zastara, dok se za posebno imenovane slučajeve određuje opći zastarni rok. Ti su slučajevi zloporaba prava iz članka 172. novog OPZ-a postupci utvrđivanja razlike između stečene imovine i dokazanih sredstava za stjecanje te imovine prema propisima o porezu na dohodak, postupci suzbijanja poreznih prijevara i postupci pokrenuti po nalogu drugih tijela (st. 3. čl. 117.). Brisanjem odredbe o dostavi obavijesti poreznom obvezniku, ako se na temelju provedenoga poreznog nadzora utvrdi da nema osnove za izmjenu porezne obveze, naglašena je nužnost poreznog tijela da i u toj situaciji donosi rješenje, a ta je obveza  propisana člankom 126. stavak 6. OPZ-a.

U Odjeljak o poreznom nadzoru premještena je odredba dosadašnjeg članka 210., koja sadržajno zapravo uređuje izricanje upravnih mjera, a bila je dio prekršajnih odredaba, što zbog nomotehničkih standarda nije mogao biti slučaj. Navedeni su slučajevi kada se može izreći upravna mjera zabrane daljnjeg rada, a to su neizdavanje računa, neiskazivanje isporuka dobara i usluga preko naplatnog uređaja, nevođenje poslovnih knjiga i evidencija radi oporezivanja prema propisima koji se primjenjuju u Republici Hrvatskoj, pri odbijanju sudjelovanja u poreznom postupku, neodazivu pozivu poreznog tijela i nedopuštanju obavljanja poreznog nadzora (čl. 124.).

Odredba o utvrđivanju redoslijeda plaćanja (čl. 128.) promijenjena je tako da su sada dopunjena pravila o redoslijedu plaćanja u slučaju kada porezno tijelo duguje poreznom obvezniku povrat preplaćenog poreza. Naime, ista pravila primjenjuju se i kada porezni obveznik ima pravo na povrat, dakle izjednačeni su porezno tijelo i porezni obveznik. Uvijek se najprije plaćaju odnosno namiruju troškovi ovrhe, kamate pa tek onda porez. Osim toga, dana je mogućnost da u slučaju stečajnog postupka nad poreznim obveznikom porezno tijelo može prije prijave tražbine u stečajni postupak izvršiti prijeboj dospjelih nespornih tražbina. Taj se prijeboj provodi putem jednostrane izjave poreznog tijela. 

Opće odredbe o kamatama (čl. 130.) izmijenjene su tako da je sada jasnije određeno kada se obračunavaju kamate na plaćene poreze bez pravne osnovice. Naime, propisano je da se na plaćene poreze bez pravne osnove kamate obračunavaju počevši s 15. danom od dana primitka zahtjeva za povrat, ako posebnim propisom nije uređeno drukčije. Međutim, ako je poništeno ili izmijenjeno rješenje ili drugi akt o zaduženju na temelju kojeg je plaćen porez, tada obračun kamata na ukupno plaćeni iznos počinje teći od dana uplate poreznog duga. Tom izmjenom više nema iznimke koja je propisana za slučajeve kada se rješenje poništi u upravnom sporu i propisuje se da se kamate obračunavaju na ukupno plaćeni iznos. 

U odredbama o prijeboju (čl. 129.), s obzirom na to da je OPZ do sada uređivao prijeboj kao pravo poreznog obveznika, u isti položaj stavlja se porezno tijelo prilikom otvaranja stečajnog postupka.

U odredbama o prodaji ili otpisu poreznog duga iz porezno-dužničkog odnosa (čl. 132.) radi se o usklađenju pojmova radi stupanja na snagu Stečajnog zakona i Zakona o stečaju potrošača, kao i u odredbi o otpisu dospjeloga poreznog duga.

Proširuje se ograničenje provedbe ovrhe i na imovinu sudova dok se prethodno ograničenje do sada odnosilo samo na imovinu tijela državne uprave (čl. 144.).

U odredbama o provedbi ovrhe predlaže se radi ekonomičnosti i svrhovitosti pokretanja postupka ovrhe u slučajevima kada su troškovi postupka veći od iznosa duga za koji se pokreće postupak ovrhe, što je u skladu s načelima ovršnog postupka, jer je OPZ-om propisan najmanji iznos troškova ovrhe. Također, propisuje se da porezno tijelo neće provoditi ovrhu pljenidbom na pokretninama, odnosno podnositi prijedlog za ovrhu na nekretninama ako je iznos poreznog duga manji od 1.000,00 kuna (čl. 146.).

Izmjenama u odredbama o obustavi ovrhe (čl. 147.) usklađuju se pojmovi s pojmovima iz Stečajnog zakona i Zakona o stečaju potrošača, nadalje upućuje se na obustavu ovrhe u slučaju sklapanja upravnog ugovora. Kada Porezna uprava na zahtjev nadležnog tijela države članice EU pruža pomoć pri naplati tražbina nastalih u drugoj državi članici, naplata se provodi prema propisima Republike Hrvatske, tj. omogućava se obustava pokrenute ovrhe na prijedlog zemlje podnositeljice zahtjeva, odnosno kada je ona suglasna da se u Republici Hrvatskoj ovrha više ne provodi i da se predmet zatvori. To su, primjerice, slučajevi kada se rješenjem blokira račun po kojem nema prometa, a obveznik nema druge imovine iz koje bi se mogao naplatiti dug. 

Odredba o pljenidbi novčanih sredstava ovršenika na računima dorađena je tako da se učini učinkovitijim postupak prisilne naplate u slučaju kada se radi o poreznoj obvezi male vrijednosti, do iznosa od 5.000,00 kn, odnosno prisilnoj naplati te obveze provedbom ovrhe na novčanim sredstvima na računu. Provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika obavlja se dostavom osnove za plaćanje Financijskoj agenciji (u nastavku teksta: Fina), sukladno odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima^[14], a Fina nakon primitka rješenja o ovrsi i naloga za provedbu ovrhe iz stavka 2. članka 153. OPZ-a, odmah izdaje nalog za prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja naznačen u osnovi za plaćanje.

Nalog za provedbu ovrhe smatra se osnovom za plaćanje sukladno propisu kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima i dostavlja se Fini s učinkom pravomoćnog rješenja o ovrsi.

Kod nepljenivih tražbina (čl. 155.), budući da su Ovršnim zakonom^[15] utvrđena primanja i naknade koji su izuzeti od ovrhe te je odredbom članka 212. Ovršnog zakona uređen sustav i način zaštite tih primanja, bilo je nužno izmijeniti tu odredbu. Naime, kako je sustav zaštite sredstava izuzetih od ovrhe prilagođen odredbama Ovršnog zakona, postojeća odredba OPZ-a nije više u praksi bila u potpunosti provediva. Radi usklađenja s odredbama Ovršnog zakona i pravilima provedbe ovrhe na novčanim sredstvima, jer se i prisilna naplata poreznog duga, u pravilu, naplaćuje na novčanim sredstvima po računima ovršenika prema odredbama Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, odredba o izuzeću novčanih tražbina ovršenika usklađuje se s odredbama Ovršnog zakona.

U odredbi o objavljivanju javne prodaje (čl. 163.) predloženom izmjenom ubrzava se postupak prodaje pokretnina u ovršnom postupku koje provodi porezno tijelo, tako da se smatra da je prva javna prodaja održana bez obzira na to koliko se kupaca javilo na javnu dražbu odnosno je li javna dražba započela. Prema dosadašnjoj odredbi smatralo se da javna prodaja nije niti započela ako se na nju nisu javila najmanje dva kupca, te je bilo potrebno zakazati novu prvu javnu prodaju. 

Prilikom provođenja ovrhe na nekretninama proširuje se definicija podnositelja zahtjeva radi provedbe ovrhe na nekretninama i na Carinsku upravu.

Odredbe o pljenidbi radi osiguranja naplate (čl. 171.) dorađene su da bi se na jasniji način propisalo da porezno tijelo u tijeku postupka dokazuje da postoji vjerojatnost da će porezni obveznik ili porezni jamac onemogućiti naplatu još nedospjelog iznosa poreza, zbog čega će se poduzeti mjere za osiguranje naplate propisane OPZ-om.

3.1. Kod obvezujućih mišljenja (čl. 10.) propisuju se OPZ-om područja za koja se može zatražiti obvezujuće mišljenje, što je do sada regulirano Pravilnikom^[16], radi zahtjeva pravne sigurnosti i načela zakonitosti.

3.2. Zbog učinkovitosti i ekonomičnosti postupka, određuje se jedinstvena nadležnost ustrojstvene jedinice mjesno nadležne prema prebivalištu odnosno sjedištu poreznog obveznika za sva porezna dugovanja, neovisno o mjesnoj nadležnosti ustrojstvene jedinice koja je obvezu utvrdila (čl. 54. st. 2.). 

3.3. Pri promjeni cijena dobara, zbog čega bi porezni obveznik morao popisati svu imovinu i obveze, OPZ i dalje propisuje tu obvezu, ali dopušta da se umjesto popisa imovine u knjigovodstvenim evidencijama osiguraju podatci o vrijednosti robe na zalihi (čl. 66. st. 15.). 

3.4. Daju se ovlasti Poreznoj upravi da prikuplja i dobiva podatke od poreznih obveznika, koji se ne odnose samo na poslovne knjige i evidencije^[17] nego i na ostale podatke, kao što su mrežni podatci, podatci na internetu te pohranjeni računalni podatci, bez obzira na to gdje se podatci nalaze. Dodana je i odredba o dostavi mrežnih podataka i podataka na internetu - podataka koji se nalaze na internetskim stranicama,^[18] te podataka koji se čuvaju u »oblaku«^[19], da bi se izbjegle pravne nejasnoće i moguće posljedice obavljanja analiza i nadzora podataka na internetu, a radi zaštite porezne osnovice koja bi mogla biti značajno umanjena suvremenim elektroničkim poslovanjem (čl. 67.).

3.5. U odredbi o odustanku od žalbe radi se o usklađenju sa Zakonom o općem upravnom postupku^[20], koji zabranjuje opoziv odustanka od žalbe. Također, dopušta se odustanak od žalbe do otpreme rješenja o žalbi (čl. 187.). 

Za žalbeni postupak i izvedbu dokaza dorađen je tekst tako da je izostavljen dio teksta koji, nakon što je propisano da drugostupanjsko porezno tijelo rješenje mora ispitati u cijelosti, upućuje na osobito ispitivanje u određenom dijelu, što je u suprotnosti s prvim dijelom rečenice. Naglašava se i potreba rješavanja o meritumu drugostupanjskog tijela, što bi ubrzalo porezne postupke. 

3.6. U prekršajnom dijelu dopunjene su postojeće odredbe tako da je propisano teže kažnjavanje u slučaju ponavljanja istovrsnih djela prekršaja, a kako bi se utjecalo na ponašanje poreznih obveznika u smislu poštovanja odredaba Zakona (čl. 192. st. 5., čl. 193. st. 5. i čl. 194. st. 5.).

3.7. U članku 163. stavak 4. dorađen je tako da se povisuje prag vrijednosti popisanih pokretnina na 500.000,00 kuna za obvezu objave u dnevnom tisku, umjesto do sada propisanih 200.000,00 kuna jer kod obveznika koji su dužni stvaraju se dodatni troškovi, što se ovim povećanjem vrijednosti pokretnina nastoji umanjiti za određeni broj dužnika.

3.8. Načinjena je izmjena u članku 146. »provedba ovrhe«, kojom se izuzima Carinska uprava, kada primjenjuje carinsko zakonodavstvo, od mogućnosti da odustane od postupka pljenidbe novčanih sredstava na računima ovršenika ako je iznos poreznog duga manji od 200,00 kuna, kao i u slučaju odustanka ovrhe pri pljenidbi pokretnina i nekretnina ako je iznos poreznog duga manji od 1.000,00 kuna, jer Carinska uprava nema pravo otpisati iznos kao nenaplativ, što znači da će se on morati uplatiti u proračun EU na teret proračuna Republike Hrvatske. Istovremeno ostavlja se mogućnost jedinicama lokalne samouprave kao poreznim tijelima da provode ovrhe i u slučajevima manjeg iznosa poreznog duga. Također, kod članka 150. »otpis neznatnog poreznog duga« isključena je Carinska uprava iz opsega djelovanja ovog članka kada primjenjuje carinsko zakonodavstvo, jer Carinska uprava nema pravo otpisati iznos kao nenaplativ, što znači da će se on morati uplatiti u proračun EU na teret poračuna Republike Hrvatske. 

U članku 197. stavak 2. novog OPZ-a, radi započetih postupaka utvrđivanja apsolutne zastare do stupanja na snagu OPZ-a 1. siječnja 2017. propisuje se da će se dovršiti postupci prema odredbama novog OPZ-a. Retroaktivna primjena odredbe članka 197. stavak 2. ne ide na štetu poreznih obveznika, a rasterećuje administraciju i pridonosi učinkovitosti Porezne uprave uz puno manje troškove. Naime, posebno opravdan razlog, sukladno članku 90. stavak 5. Ustava Republike Hrvatske, radi kojeg je propisano povratno djelovanje odredbe članka 197. stavak 2. OPZ-a, ogleda se u potrebi za što učinkovitijim prelaskom na sustav godišnjeg sistemskog otpisa duga za koji je s 1. siječnja tekuće godine nastupila zastara prava na naplatu, a prava poreznih obveznika u odnosu na zastarne rokove ne dovode se u pitanje, odnosno ne pogoršava se položaj poreznog obveznika. Osim toga, ako porezni obveznik ne podnese prigovor, Porezna uprava će po službenoj dužnosti otpisati iz evidencija porezni dug za koji je nastupila zastara prava na naplatu, što ukazuje da se takvim postupanjem poboljšava položaj poreznog obveznika. Pravilnici^[21] koji su donesni prema starom OPZ-u, bit će na snazi do stupanja na snagu novih pravilnika, koji se moraju donijeti u roku 60 dana od stupanja na snagu novog OPZ-a.

[1] Zakon je donesen 2. prosinca 2016. na 2. sjednici Hrvatskog sabora pod točkom 3, nadopune dnevnog reda sjednice od 29. studenoga 2016.
[2] Nar. nov., br. 71/15.
[3] Nar. nov., br. 100/15.
[4] Nar. nov., br. 79/07 i 86/12.
[5] Nar. nov., br. 108/96 i 79/07 - v. čl. 34. Zakona o tajnosti podataka - prestale vrijediti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka, osim odredaba navedenih u glavi 8. i 9.
[6] Nar. nov., br. 103/15.
[7] Nar. nov., br. 92/14.
[8] Nar. nov., br. 107/07, 39/12, 157/13 i 110/15.
[9] Ako žalba odgađa izvršenje, rješenje postaje izvršno uručenjem drugostupanjskog rješenja, op. aut.
[10] Primjerice, Austrija i Mađarska, op. aut.
[11] Pet ili šest godina, op. aut
.[12] Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11- vidi čl. 9 Zakona o rokovima ispunjenja novčanih obveza - prestao vrijediti čl. 174 Zakona o obveznim odnosima i 78/15.
[13] Fizičke i pravne osobe, op. aut.
[14] Nar. nov., br. 91/10 i 112/12.
[15] Nar. nov., br. 112/12, 25/13 - v. čl. 101. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, 93/14 i 55/16 - Odluka USRH.
[16] Pravilnik o obvezujućim mišljenjima, ispravku prijave, statističkim izvješćima i poreznoj nagodbi (Nar. nov., br. 78/15 i 16/16).
[17] Uglavnom knjigovodstvene, op. aut.
[18] Vidljive i pozadinske stranice, op. aut.
[19] Engl. cloud computing, op. aut.
[20] Nar. nov., br. 47/09.
[21] - Pravilnik o postupanju u dobroj vjeri sudionika porezno-pravnog odnosa, gospodarskoj cjelini te obrascima prijave činjenica za koje postoji obveza prijavljivanja i izjave o izvorima stjecanja imovine (Nar. nov., br. 59/09)- Pravilnik o utvrđivanju visine nagrada i naknada troškova zastupniku po službenoj dužnosti (Nar. nov., br. 59/09)- Pravilnik o obliku, sadržaju, roku i načinu dostave poslovnih knjiga, evidencija i izvješća koji se čuvaju u elektroničkom obliku (Nar. nov., br. 59/09)- Pravilnik o podnošenju poreznih prijava i drugih podataka elektroničkim putem (Nar. nov., br. 51/11 i 62/11 - ispr.)- Pravilnik o automatskoj razmjeni informacija u području poreza (Nar. nov., br. 157/14)- Pravilnik o uvjetima, načinu i postupku prijeboja potraživanja prema državnom proračunu s poreznim dugom (Nar. nov., br. 15/13, 160/13 i 26/15)- Pravilnik o obvezujućim mišljenjima, ispravku prijave, statističkim izvješćima i poreznoj nagodbi (Nar. nov., br. 78/15 i 16/16).