1. Uvod
Dugogodišnja zakonodavna aktivnost ipak je pod pritiskom rokova iz SSP-a okončana 29. svibnja 2003. godine, kad je Hrvatski sabor donio Zakon o zaštiti potrošača (Nar. nov., br. 96/03 - u nastavku teksta: ZZP), koji se primjenjuje od 8. rujna 2003. godine.

Na taj je način prvi put u nas, ta materija uređena sa stajališta potrošača, našla mjesto u jednom cjelovitom propisu harmoniziranem s pravnim stečevinama Europske unije. Dakle radi se o općem propisu kojim se reguliraju prava i obveze potrošača pri kupnji proizvoda i usluga kao i pri drugim oblicima stjecanja proizvoda i usluga na tržištu, ali koji ne može utjecati na već stečena prava, odnosno ona prava koja potrošači imaju na osnovi drugih zakona, bilo onih postojećih, odnosno onih koji se tek imaju donijeti, a također zadiru u prava potrošača.¹

Tim su zakonom uređena temeljna pitanja i pojmovi s područja prodaje proizvoda i pružanja usluga, oglašavanja proizvoda i usluga, određeni su nositelji zaštite potrošača, inspekcijski nadzor i upravne mjere, prekršajne odredbe te prijelazne i završne odredbe.²

2. Pojmovno određenje
U ekonomskoj se literaturi oglašavanje (reklamiranje, ekonomska propaganda/promidžba) određuje kao smišljeno i organizirano reklamiranje nekog proizvoda u javnosti radi njegove popularizacije među potencijalnim potrošačima te radi brže i povoljnije realizacije.³

Reklama kao prirodni suputnik svih trgovačkih poslova od najstarijih vremena, može biti povremena ili trajna.⁴ Ostvaruje se različitim sredstvima poput tiska, plakata, letaka, natpisa, televizije, radija, prospekata, kataloga, jelovnika, kalendara, okružnica, znakova, vozila, uzoraka, sajmova, izložbi, filmova, Interneta, osobno adresiranih pismenih ponuda, oglasa i sl.

Svrha oglašavanja je informirati kupce, odnosno u svijesti potrošača pobuditi pažnju za određenu vrstu proizvoda, odnosno određeni proizvod, razvijati njihov ukus te širiti interes za nove pojavne oblike potrošnje. Oglašavanje je sastavni segment trgovačkog nastupa i posrednik između trgovca i potrošača. To je sredstvo da se tržište upozna s odgovarajućim proizvodima i uslugama i njihovim obilježjima.⁵ Stoga, kao i sama trgovina, i oglašavanje mora biti lojano i tolerantno prema svakoj poštenoj konkurenciji.⁶

Uloga oglašavanja u održavanju i razvoju masovne proizvodnje je gotovo odlučujuća. Ono utječe na potražnju jer postojeće potrebe kanalizira u želje koje, uz kupovnu moć, prerastaju u potražnju.⁷

Oglašavanje je, u načelu, plaćeni oblik promocije koji se realizira preko medija za masovno komuniciranje.

Moglo bi ga se definirati i kao tržišnu aktivnost koja s pomoću vizualnih, akustičkih i kombiniranih poruka informira potrošače o određenim proizvodima ili uslugama i utječe na njih da slobodno izaberu i kupe te proizvode ili koriste te usluge, a sve u svrhu poticanja prodaje i ukupnog poslovanja.⁸ Dakle, radi se o svojevrsnoj metodologiji i oblicima uvjeravanja sa svrhom izmjene stavova ili ponašanja potrošača prema nekom proizvodu ili usluzi u korist onoga koji oglašava ili u čije se ime oglašava.⁹

3. Izvori prava oglašavanja
Pravo oglašavanja sadržano je u nizu propisa različitog ranga, različitog donositelja, odnosno različitog teritorijalnog važenja. Tako mnoga zakonodavstva sadržavaju posebne zakone o oglašavanju ili se odredbe o oglašavanju nalaze u općim zakonima o zaštiti potrošača ili se radi o kombinaciji općih i posebnih propisa.

Ako promatramo hrvatsko pravo onda je za pravno uređenje oglašavanja nužno ukazati na sljedeće izvore koji posredno ili neposredno utječu na regulaciju te problematike na našim prostorima:

a) nacionalni izvori - zakoni (Zakon o zaštiti potrošača, Zakon o obveznim odnosima, Kazneni zakon, Zakon o trgovini i si.) i strukovni akti (Kodeks pravila oglašavanja Udruženja marketinga Hrvatske gospodarske komore - Grupacije agencija za tržišno komuniciranje, Kodeks oglašavanja Hrvatske udruge reklamnih agencija i dr.),

b) izvori prava Europske unije - Smjernica 84/450/EEC o ujednačavanju prava Država članici glede varanja u reklamiranju, revidirana Smjernicom 97/55/EC,

c) međunarodnopravni izvori - Kodeks oglašivačke prakse Međunarodne trgovačke komore iz 1997.

4. Oglašavanje u hrvatskom pravu
lako su odredbe kojima se propisuju pravila o oglašavanju u našem pravu raširene u nizu pravnih normi - ustavnim, zakonskim i samoregulirajućim propisima, ovdje ćemo razmotriti rješenja koja su u svezi s tom problematikom predviđena u dva temeljna propisa - Zakonu o zaštiti potrošača i Zakonu o trgovini.

4.1. Zakon o trgovini
Uvodno smo naznačili da su, osim općih pravila u svezi sa zaštitom potrošača sadržanim u ZZP-u, u Republici Hrvatskoj na snazi i posebni zakonski propisi kojima se također ostvaruje zaštita potrošača. Bitno mjesto među tim propisima pripada Zakonu o trgovini kojim se uređuju uvjeti za obavljanje djelatnosti trgovine na domaćem tržištu, obavljanje trgovine s inozemstvom, zaštitne mjere pri uvozu i izvozu, mjere ograničavanja obavljanja trgovine, nepošteno tržišno natjecanje¹⁰ te nadzor i upravne mjere.¹¹

Osim definicije općeg pojma nelojalne utakmice (generalne klauzule) koja je dana u članku 70. Zakona o trgovini (Nar. nov., br. 49/03 - proč. tekst i 103/ 03 - u nastavku teksta: ZOT), zakonski su predviđene i pojedine radnje koje ispunjavaju uvjete iz članka 70. ZOT-a, a koje se, imajući na umu prije svega ono što se u našoj praksi do tada događalo, smatraju djelima nelojalne utakmice. Ta djela, njih ukupno trinaest, neće biti u nastavku teksta sva iscrpno izložena, prema redoslijedu kako ih i zakonodavac nabraja u spomenutom članku ZOT-a.

Naime, naš interes ograničit će se samo na ona posebna djela nepoštenog tržišnog natjecanja koja se odnose na oglašavanje, odnosno povredu pravila o reklamiranju.

Kako smo uvodno naznačili prema generalnoj klauzuli iz članka 70. ZOT-a, pod nepoštenim tržišnim natjecanjem podrazumijevaju se radnje trgovca kojima se radi tržišnog natjecanja povređuju dobri poslovni običaji.¹² Nepošteno tržišno natjecanje je zabranjeno.

Nepoštenim tržišnim natjecanjem iz članka 70. ZOT-a podrazumijeva se, između ostaloga, osobito i:
- reklamiranje, oglašavanje ili ponuda robe ili usluga navođenjem podataka ili uporabom izraza kojima se iskorištava ugled drugog trgovca, njegovih proizvoda ili usluga, odnosno proizvoda drugog trgovca, te
- reklamiranje, oglašavanje ili ponuda robe ili usluga kojima se vrijeđa ili omalovažava drugog trgovca na nacionalnoj, rasnoj, političkoj ili vjerskoj osnovi.¹³

Dakle, radi se o djelu nepoštenog tržišnog natjecanja, odnosno o nelojalnoj (neistinitoj, prevarnoj) reklami.¹⁴

Djelo nelojalne (neistinite, prevarne) reklame predviđeno je u članu 71. alineja 1. ZOT-a.

To se djelo definira kao propagiranje, reklamiranje, oglašavanje ili nuđenje robe navođenjem podataka ili uprabom izraza kojima se stvara, ili može stvoriti, zabuna u tržišnom prometu, čime se određena osoba dovodi, ili može dovesti, u povoljni položaj na tržištu.

Biće tog djela čine, uz opće elemente, i to da se ono čini propagiranjem, reklamiranjem, oglašavanjem ili nuđenjem robe (i usluga), navođenjem podataka ili uporabom izraza kojima se iskorištava ugled drugog trgovca, njegovih proizvoda ili usluga, odnosno proizvoda drugog trgovca, a koji mogu stvoriti pomutnju u gospodarskom prometu, kao i to da se time određena osoba (sudionik u gospodarskom prometu) dovodi, ili može dovesti, u povoljnjiji položaj na tržištu.

Lažne (neistinite, prevarne) poruke trebaju biti učinjene prilikom provođenja ekonomske propagande, a uporabljeno sredstvo u tu svrhu nije od značenja. Drugim riječima, irelevantno je da se prevar-na reklama provodi putem radija, televizije, novina, letaka, oglasnih panoa, književnih oglasa i si. Osim toga, da bi bila riječ o prevarnoj reklami potrebno je da je ta prevarna (lažna) poruka upućena javnosti, tj. širem krugu osoba. U suprotnom se radi o kaznenom djelu prevare.

Reklamna poruka (prevarna), kao što je rečeno, treba biti takve prirode da izaziva ili da može izazvati zabunu (pomutnju) u robnom prometu (na tržištu). Lažne poruke mogu biti takve prirode da stvore pogrešnu predstavu kod potrošača o proizvođaču (davatelju usluga) ili o ponuđenoj robi (uslugama). Prilikom revizije Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva u Lisabonu (1958.) pod utjecajem zemalja koje u zaštiti od nelojalne utakmice vide ne samo individualnu zaštitu konkurenata već i izraženu socijalnu funkciju, u tekst članka 10 bis, stavak 3. točka 3. te Konvencije unesena je dopuna koja se odnosi na prevarnu reklamu, prema kojoj treba zabraniti »oznake i navode čija uporaba u trgovini može dovesti javnost u zabunu glede podrijetla, načina proizvodnje, pogodnostima za uporabu i količini robe«.¹⁵

Povoljniji položaj na tržištu može se stvoriti privlačenjem klijenata, većom prodajom robe, postizanjem više cijene i si. Za postojanje djela nelojalne reklame nije nužno da je povoljniji položaj na tržištu već postignut; dovoljno je da do povoljnijeg položaja može doći u budućnosti.¹⁶

U praksi se nelojalna reklama može ogledati u obliku servilnog podržavanja (oponašanja) tuđe tržišne reklame, prevarne reklame, superlativne reklame i usporedne reklame, a nužno je raspraviti i djelo ocrnjivanja.¹⁷

I naša se sudska praksa očitovala o tom pitanju, tako da se nepoštenim tržišnim natjecanjem smatra i reklamiranje robe navođenjem podataka o drugom trgovcu, te se tako može nanijeti šteta ugledu ili poslovanju drugog trgovca.¹⁸ Prema tom sudskom stajalištu, za ocjenu o nepoštenom tržišnom natjecanju nije uvjet samo da je postojala šteta, nego i da je mogla nastati. Djelo nelojalne utakmice mora biti takvo da izaziva objektivnu mogućnost nanošenja štete.¹⁹

Naknada štete nastale zabranjenim radnjama nepoštenoga tržišnog natjecanja ostvaruje se u sudskom postupku. Tužbu iz stavka 1. članka 72. ZOT-a može podnijeti trgovac koji je oštećen te gospodarska komora i drugi oblici udruživanja trgovaca. Pravo na tužbu iz stavka 1. članka 72. ZOT-a zastarijeva pretekom roka od jedne godine od dana kad tužitelj sazna za djelo i počinitelja, a najkasnije tri godine od dana izvršenja djela.

Međutim, kad šteta nije nastala, mogu se tražiti i druge sankcije za počinitelja, pa kad se ocjeni da je šteta mogla nastati mogu se izreći mjere objave ispravka oglasa u javnim glasilima.

4.2. Zakon o zaštiti potrošača
Ovim zakonom uredjuju se uvjeti za oglašavanje, odnosno prava i obaveze oglašivača, agencija za tržišnu komunikaciju, drugih agencija i drugih proizvođača oglasnih poruka, osnivača javnih glasila i drugih prenositelja oglasnih poruka, potrošača i drugih primatelja oglasnih poruka.

Nećemo navoditi odredbe o oglašavanju iz međunarodnih izvora, odnosno iz smjernica Europske unije²⁰, koje su u cijelosti inkorporirane u domaće zakonodavstvo, odnosno u Kodeks Međunarodne trgovinske komore.

U članku 10. ZZP-a predviđeno je isticanje cijene pri oglašavanju. Tako svako oglašavanje u kojem se spominje maloprodajna cijena proizvoda mora također sadržavati i cijenu, kako je definirana člankom 8. stavkom 1. ZZP-a. Prema toj odredbi trgovac mora jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti iznos utvrđene maloprodajne cijene proizvoda ili usluga koje pruža i rezervnih dijelova koje prodaje s uslugom te označiti da je cijena u kunama.

Prema članku 63. ZOP-a svako oglašavanje, bez obzira na to radi li se o ponudi za sklapanje ugovora ili ne, istaknuto u poslovnim prostorijama ili dostavljeno potrošaču na neki drugi način, a kojim netko nudi odobravanje potrošačkog zajma, bilo neposredno ili putem neke druge osobe, mora sadržavati godišnju kamatnu stopu, navod o svim drugim troškovima zajma te navod o realnim godišnjim kamatama.

Inače, ZZP posvećuje dužnu pažnju oglašavanju i u III. dijelu cijelu glavu pod naslovom »Oglašavanje proizvoda i usluga«.

U članku 89. stavak 1. ZZP-a daNa je, za potrebe ovoga Zakona, definicija prema kojoj je oglašavanje proizvoda i usluga svako očitovanje u bilo kojem obliku koje netko daje u sklopu svog zanimanja ili poslovne djelatnosti, a usmjereno je na promociju nekog proizvoda ili usluge.

Zavaravajuće oglašavanje jest ono oglašavanje koje dovodi u zabludu ili je vjerojatno da će dovesti u zabludu osobe kojima je oglašavanje upućeno pa je vjerojatno da će zbog toga to oglašavanje utjecati na ekonomsko ponašanje osoba kojima je upućeno. Zavaravajućim se oglašavanjem smatra i ono oglašavanje koje, zbog toga jer stvara zabunu kod osoba kojima je upućeno, vrijeđa ili je vjerojatno da će povrijediti konkurente na tržištu.

Komparativno oglašavanje jest svako oglašavanje koje, u svrhu promocije nekog proizvoda ili usluge, izravno ili neizravno upućuje na konkurenta na tržištu, odnosno koje, izravno ili neizravno upućuje na konkurentski proizvod ili uslugu.

Zavaravajuće oglašavanje nije dopušteno, sukladno izričitoj odredbi čl. 90. st. 1. ZZP-a.

Komparativno oglašavanje dopušteno je, sukladno izričitoj odredbi čl. 90. st.2. ZZP-a, samo uz ispunjenje pretpostavki iz članka 92. stavka 1. ZZP-a.

Zabranjeno je oglašavanje koje vrijeđa ljudsko dostojanstvo, koje je neetično i koje uzrokuje ili bi moglo prouzročiti tjelesnu, duševnu ili drugu štetu kod djece, koje djeci upućuje poruke i dijelove poruka kojima se iskorištava ili zlorabi, ili bi se mogla zlorabiti, njihova lakovjernost ili pomanjkanje iskustva.²¹

Zabranjeno je ostavljanje oglasnih poruka i materijala na kućnim vratima i ulaznim vratima stana potrošača kao i u poštanskim sandučićima ako je takva zabrana na njima jasno napisana.²²

Prilikom odlučivanja je li određeno oglašavanje zavaravajuće, uzet će se u obzir sve odlike toga oglašavanja, a poglavito će se uzeti u obzir bilo koja obavijest sadržana u oglasu koja se odnosima:
- svojstva proizvoda ili usluge, kao što su, primjerice, priroda proizvoda ili usluge, sastav proizvoda, način i datum izrade proizvoda, način i vrijeme obavljanja usluge, dostupnost proizvoda ili usluge, količina proizvoda, prikladnost proizvoda ili usluge za korištenje u određene svrhe, zemljopisno ili komercijalno podrijetlo proizvoda ili usluge, rezultate koji se mogu očekivati od korištenja proizvoda ili usluge, rezultate i druge pokazatelje testova ili provjera provedenih na proizvodu ili provedenih glede usluge,
- cijenu, način izračuna cijene te uvjete prodaje proizvoda ili uvjete obavljanja usluge,
- narav, svojstva i prava oglašivača, njegov identitet i imovinu kojom raspolaže, njegove kvalifikacije, njegovo intelektualno vlasništvo, nagrade i priznanja koje je dobio.²³

Komparativno oglašavanje dopušteno je:
- ako nije zavaravajuće u smislu ZZP-a,
- ako se uspoređuju proizvodi ili usluge kojima se zadovoljavaju iste potrebe ili ako se uspoređuju proizvodi ili usluge iste namjene,
- ako su objektivno uspoređene odlike različitih proizvoda ili usluga koje su materijalne, bitne, usporedive i provjerljive,
- ako ne stvara zabunu na tržištu glede odnosa oglašivača i njegovih konkurenata, odnosno ne stvara zabunu na tržištu glede odnosa proizvoda ili usluge koja se oglašava te konkurentskog proizvoda ili usluge,
- ako ne obezvrjeđuje konkurenta na tržištu, njegove aktivnosti, njegove proizvode, njegove usluge, njegove žigove ili zaštićena imena,
- ako se, kod proizvoda s oznakom podrijetla, uspoređuju proizvodi istoga podrijetla,
- ako nije usmjereno na nepošteno iskorištavanje ugleda žiga, zaštićenog imena ili drugih obilježja konkurenta na tržištu, njegovog proizvoda ili usluge,
- ako nije usmjereno na nepošteno iskorištavanje oznake podrijetla konkurentskog proizvoda ili usluge,
- ako se ne odnosi na proizvod ili uslugu koji se oglašavaju kao imitacije proizvoda ili usluge sa zaštitnim znakom ili zaštićenim imenom.

Ako se komparativno oglašavanje odnosi na proizvod ili uslugu koji se nude u sklopu posebne ponude, u oglasu mora na jasan i nedvojben način biti istaknuto vremensko razdoblje unutar kojeg vrijedi posebna ponuda te ovisi li kupnja proizvoda ili usluge pod uvjetima iz posebne ponude o njihovoj raspoloživosti.²⁴

Osobe koje za to imaju opravdani interes ovlaštene su od suda zahtijevati da naloži prekid zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga komparativnog oglašavanja. Ako oglas još nije objavljen, ali je njegovo objavljivanje izvjesno, osobe koje za to imaju opravdani interes ovlaštene su od suda zahtijevati zabranu objavljivanja zavaravajućeg, odnosno nedopuštenoga komparativnog oglašavanja. Na zahtjev stranke, sud može, uz nalog da se prekine zavaravajuće, odnosno nedopušteno komparativno oglašavanje, naložiti da se o trošku oglašivača objavi presuda u cijelosti ili djelomično, odnosno naložiti da se o trošku oglašivača objavi ispravak oglasa.²⁵

Prema čl. 94. ZZP-a prilikom odlučivanja o zahtjevima iz prethodnog članka, sud neće uzimati u obzir je li spornim oglašavanjem nekome počinjena šteta, odnosno je li vjerojatno da će nekome biti počinjena šteta, kao niti je li oglašivač kriv za to što je oglašavanje zavaravajuće, odnosno je li kriv što je komparativno oglašavanje nedopušteno.

Na prvom ročištu za glavnu raspravu sud će zahtijevati od oglašivača da u roku 7 dana dostavi dokaze koji potvrđuju točnost spornih činjeničnih navoda izne- senih u oglasu. Ako oglašivač ne dostavi tražene dokaze u roku iz prethod-nog stavka ovoga članka ili ako sud smatra da su dostavljeni dokazi nepotpuni, smatra se da su sporni činjenični navodi izneseni u oglasu netočni.

Pravila oglašavanja sadržana su i u svezi s inspekcijskim nadzorom nad primjenom ZZP-a. Tako je u čl. 107. utvrđena zabrana zavaravajućeg ili nedopuštenoga komparativneg oglašavanja te ovlasti inspekcijskih tijela. U provedbi inspekcijskog nadzora nadležni je inspektor ovlašten rješenjem pravnoj ili fizičkoj osobi privremeno, do pravomoćne odluke nadležnog suda, naložiti prekid započetog, odnosno zabraniti objavljivanje nezapočetog oglašavanja za koje postoji sumnja da je zavaravajuće, odnosno nedopušteno komparativno oglašavanje. Žalba protiv tog rješenja ne odgađa izvršenje.

Za nepoštivanje pravila o oglašavanju predviđene su i određene prekršajne kazne. Tako je člankom 107. ZZP-a predviđeno da će se novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kazniti za prekršaj pravna osoba - trgovac, ako:
- zavaravajuće oglašava proizvod ili uslugu (članak 89. stavak 2. i 3. ZZP-a),
- oglašavanjem vrijeđa ljudsko dostojanstvo, ako je ogla-ša-vanje neetično, uzrokuje ili bi moglo prouzročiti tjelesnu, duševnu ili drugu štetu u djece, oglašavanjem djeci širi poruke i dijelove poruka kojima se iskorištava ili zlorabi ili bi se mogla zlorabiti njihova lakovjernost ili pomanjkanje iskustva (članak 90. stavak 3.ZZP-a),
- postupa suprotno propisanom u članku 92. ZZP-a.

Fizička osoba, odgovorna osoba u pravnoj osobi kaznit će se za opisane prekršaje novčanom kaznom u iznosu od 2.000,00 do 10.000,00 kuna.

Novčanom kaznom u iznosu od 3.000,00 do 50.000,00 kuna, prema čl. 109. ZZP-a, kaznit će se za prekršaj pravna osoba - trgovac, zajmodavac ili treća osoba ako oglašavanje ne sadržava cijenu na način propisan člankom 10. ZZP-a.

¹ Tako i Fatović I., Zaštita potrošača, Računovodstvo i financije, Zagreb, 2003., br. 7., str. 99.
² Opći prikaz Zakona kao i o pojedinim specifičnostima ZZP-a više kod Manojlović D., Zaštita potrošača, Računovodstvo i porezi u praksi, Zagreb, 2003., br. 9., str. 97.-107. ; Kozulić D., Zakon o zaštiti potrošača, Informator, Zagreb, br. 5167., od 13. 9. 2003., str. 13.-14.; Cvrčić R., Uz donošenje Zakona o zaštiti potrošača, Pravo u gospodarstvu, Zagreb, 2003., god. 42., sv.3., str. 116.-129.
³ Navod prema Dragičević A., Ekonomski leksikon, Informator, Zagreb, 1991., str. 677.
⁴ Termin reklama sve se više napušta kao zastarjeli pojam u suvremenoj trgovinskoj praksi i doktrini.
⁵ Tako i Rocco F., Marketinško upravljanje, Zagreb, Školska knjiga, 2000., str. 209.
⁶ Dragičević A., op.cit., str. 678.
⁷ Rocco F.: op.cit., str. 609.-610.
⁸ Navod prema Sudar J., Promotivne djelatnosti, Informator, Zagreb, 1984., str. 8.
⁹ Naime, samo oglašavanje ne provodi uvijek neposredno onaj koji želi postići efekt oglašavanja u odnosu na potrošača i određeni proizvod. U suvremenoj tržišnoj utakmici često proizvođač, odnosno trgovac angažira posebnu specijaliziranu agenciju koja obavlja poslove oglašavanja za opotrebe svojih komitenata.
¹⁰ O nepoštenom tržišnom natjecanju opširnije kod Pavić Đ., Povrede i narušavanja poslovnih odnosa na tržištu, Računovodstvo, revizija i financije, Zagreb, 1994., br. 12., str. 137.
¹¹ Vidjeti čl. 1. ZOT-a.
¹² Ovdje je preuzeta definicija akta nelojalne konkurencije iz čl. 10 bis. Pariške konvencije za zaštitu industrijskog vlasništva (Službeni list SFRJ - Međunarodni ugovori i drugi sporazumi, br. 5/74), prema kojoj se radi o svakom aktu konkurencije što je protivan poštenim običajima u industriji ili trgovini. O dobrim poslovnim običajima više kod Ivanjko Š., Poslovni moral i dobri poslovni običaji, u Prilogu Privredno-pravnog priručnika »Poslovni moral i praksa suda časti pri Privrednoj komori Jugoslavije«, Beograd, 1988., str. 16.
¹³ Vidjeti čl. 71. alineja 1. i 2. ZOT-a.
¹⁴ Ovdje ćemo upotrebljavati stariji, ali prema ZOT-u zakonski termin »reklama«, a ne onaj moderniji i prema ZZP-u također zakonski termin »oglašavanje«.
¹⁵ Čizmić J. - Zlatović D., Komentar Zakona o žigu, Faber & Zgombić Plus, Zagreb, 2002., str. 506.
¹⁶ WIPO: Protection against unfair competition, Ge-neve, 1994., str. 118.
¹⁷ Janjiš M., Industrijska svojina i autorsko pravo, Službeni list SFRJ, Beograd, 1982., str. 186.
¹⁸ Vidjeti presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (u nastavku teksta: VTS RH), br. Pž- 3073/97, od 11.11.1997., objavljenoj u listu Infor-mator, Zagreb, br. 4574-4575, od 7. i 10.1.1998.
¹⁹ Vidjeti presudu VTS RH, Pž-2045/94, od 17.1.1995.
²⁰ O predmetnim smjernicama i postupku harmonizacije domaćeg zakonodavstva detaljnije kod Baretić M., Zaštita potrošača u Europskoj zajednici, u Ga-vella N. i dr., Europsko privatno pravo, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2002., str. 192.-195.
²¹ Vidjeti čl. 90. st.3. ZZP-a.
²² Vidjeti čl. 90. st. 4. ZZP-a.
²³ Vidjeti čl. 91. ZZP-a.
²⁴ Vidjeti čl. 92. ZZP-a.
²⁵ Vidjeti čl. 93. ZZP-a.