1. Uvodne napomene
Određivanje naknade za izvlaštenu nekretninu ključan je korak u postupku izvlaštenja. Naknada za izvlaštenu nekretninu je condicio sine qua non provođenja izvlaštenja. Bez isplate naknade, ne možemo uopće govoriti o izvlaštenju. Za procjenu važnosti naknade u postupcima izvlaštenja važna je praksa Europskog suda za ljudska prava (u nastavku teksta: ESLJP). Naime, da bi se izvlaštenje moglo provesti sukladno Konvenciji: 

»zadiranje u mirno uživanje vlasništva mora postići 'pravičnu ravnotežu (to strike afair ballance, nap. a.)' između zahtjeva općeg interesa zajednice i zahtjeva zaštite temeljnih prava pojedinca.«^[1]. 

Ako se ne bi isplatila naknada, ta se ravnoteža nikako ne bi mogla postići. U tom slučaju takvo bi zadiranje bilo protivno Europskoj Konvenciji. 

»Odredbe o naknadi prema relevantnom zakonodavstvu su od materijalne važnosti za procjenu je li osporena mjera postigla traženu pravičnu ravnotežu, i, posebno, da ne postavlja nerazmjeran teret na podnositelje. S tim u vezi, oduzimanje vlasništva bez isplate iznosa koji se uobičajeno pridodaje vrijednosti te imovine uobičajeno predstavlja nerazmjerno zadiranje, a potpuni izostanak naknade se, prema čl. 1. (P1-1) može smatrati opravdanim samo u iznimnim okolnostima.«.^[2]

Općenito, glavno pravilo prilikom davanja naknade za izvlaštenu nekretninu jest da nitko nakon provedenog izvlaštenja ne smije biti na gubitku, ali niti na dobitku. Međutim, i u zakonodavstvu raznih država, ali i u praksi ESLJP-a nalazimo na primjere dopustivosti isplate naknade koja se ne može nazvati »punom«. Tako ESLJP u već spominjanoj presudi Holy Monasteries v. Greece navodi: 

»Čl. 1. (P1-1) ne jamči, međutim, pravo na punu naknadu u svim okolnostima, jer legitimni ciljevi od 'javnog interesa' mogu tražiti isplatu naknade koja je manja od pune tržišne vrijednosti.«.^[3]

Međutim, ako zanemarimo iznimne situacije, jasno je da se može reći da se »u svim postupcima izvlaštenja radi (se) o autoritativnom aktu državne vlasti u pravo vlasništva kojemu je cilj ostvarenje općeg interesa, uz istovremeno davanje naknade. Esencijelno je kod eksproprijacije da jedno lice gubi određeno pravo (ili da mu se ono ograničava), a da drugoistovremeno stječe određeno pravo.«.^[4] Iz navedenog citata jasno vidimo ono što smo istaknuli u uvodnoj rečenici ovoga članka - da je naknada za izvlaštenu nekretninu condicio sine qua non u svim postupcima izvlaštenja.

U usporednim pravnim sustavima postoje dva osnovna načina određivanja naknade za izvlaštenu nekretninu: putem davanja pravične i putem davanja tržišne naknade. U mnogim, pa čak bi se moglo reći u većini, usporednim pravnim sustavima preferira se davanje pravične naknade, dok se u Republici Hrvatskoj ustavotvorac odlučio za propisivanje davanja tržišne naknade. Ta je odluka ustavotvorca nesumnjivo bila motivirana činjenicom da je u razdoblju od 1968. do 1990. godine u našem pravu bilo propisano davanje pravične naknade. Međutim, zbog okolnosti i činjenice da je tadašnji sustav državnog uređenja poticao razmišljanje o »žrtvovanju« pojedinca za potrebe društva, proklamirana pravična naknada bila je, često, sve osim pravične.[5] Da bi osigurao da se takva situacija ne ponovi, Ustav Republike Hrvatske[6] propisuje davanje tržišne naknade za izvlaštenu nekretninu. Dakako, Republika Hrvatska nije jedina država u kojoj se za izvlaštenu nekretninu daje tržišna naknada, u tu skupinu ulaze još, primjerice, Kanada i Finska.^[7]

Mogu se detektirati određene zajedničke karakteristike pri određivanju pravične naknade za izvlaštenu nekretninu:

1. uzima se u obzir vrijednost nekretnine u trenutku pokretanja postupka, a ako vrijednost nekretnina u tijeku postupka raste, to treba tumačiti u korist vlasnika nekretnine;

2. prethodno se izračunava tržišna vrijednost, kojoj se pridodaju zakonom propisani faktori;

3. u iznos naknade ne ulazi povećanje vrijednosti nekretnine izravno vezano uz provođenje postupka izvlaštenja.^[8]

Prema nekim autorima, pravična naknada treba obuhvatiti objektivnu, tj. tržišnu vrijednost izvlaštene nekretnine, ili umanjenje tržišne vrijednosti^[9] imovine u slučaju nepotpunog izvlaštenja ili štetu koju trpi vlasnik imovine zbog ograničenja provedenih u općem društvenom interesu, a koja ga stavljaju u položaj nalik na onaj u kojem bi bio da je provedeno izvlaštenje te sve troškove koji slabe financijsku moć izvlaštenika.^[10] Prema Viitanenu, pravična naknada može se izračunati sukladno sljedećoj formuli: TC=(V+S+D)+C.^[11]

U sustavima koji su se odlučili za tržišnu naknadu, naknada se izračunava koristeći prosječnu cijenu koja se postiže na tržištu nekretnina u vrijeme provođenja izvlaštenja. Tako je stari Zakon o izvlaštenju^[12] propisivao: »Tržišna vrijednost je vrijednost izražena u cijeni koja se za određenu nekretninu može postići na tržištu i koja ovisi o odnosu ponude i potražnje u vrijeme njezinog utvrđivanja.« (čl. 33. st. 2.).

Nakon donošenja Zakona o izvlaštenju 1994. godine u hrvatskom pravnom sustavu odustalo se od koncepta »pravične« naknade koji je bio na snazi od 1968. godine. Taj je Zakon propisivao da se za izvlaštenu nekretninu daje, u pravilu, druga odgovarajuća nekretnina koja odgovara visini tržišne vrijednosti nekretnine koja se izvlašćuje, u istoj općini ili gradu kojom se vlasniku nekretnine koja se izvlašćuje omogućuju isti uvjeti korištenja koje je imao koristeći tu nekretninu (čl. 32.). Ako se ne može osigurati, ili vlasnik odbije^[13] primiti naknadu u obliku druge odgovarajuće nekretnine, naknada se daje u novcu u visini tržišne vrijednosti nekretnine. Za izvlaštenu nekretninu vlasniku je, dakle, pripadala tržišna vrijednost te nekretnine. Vrhovni sud Republike Hrvatske odredio je da je tržišna cijena:

»ona cijena po kojoj se neka roba (što su i nekretnine) u određeno vrijeme slobodno prodaje na odgovarajućem tržištu, i ona se određuje kao rezultat konkretnog odnosa ponude i potražnje na tržištu. Na cijenu, dakle, utječu čimbenici tržišta koji najviše odgovaraju područjima na kojima se nalazi zemljište za koje se utvrđuje naknada.«.^[14]

Važan izvor podataka o kretanju cijena bile su i evidencije Porezne uprave, ali i podatci agencija za prodaju nekretnina. Naime, »prilikom vještačenja moraju se uzeti u obzir individualni pokazatelji konkretne nekretnine i konkretnih okolnosti na lokalnom tržištu nekretnina, a ne samo podaci porezne uprave.«.^[15] Nadalje, tržišna vrijednost ovisila je o više kriterija: položaju, obliku, položaju u prostoru, konfiguraciji terena, statusu - poljoprivredno li građevinsko, a kada se radi o građevinskom zemljištu, na tržišnu cijenu odlučujuće utječe dopušteni režim izgradnje sukladno dokumentima prostornog uređenja^[16], a bili su važni i natječaji na kojima gradovi/općine prodaju svoje zemljište te cijene koje su na njima postignute.^[17] 

4. Određivanje naknade za izvlaštenu nekretninu prema Zakonu o izvlaštenju i određivanju naknade
Kada je, 26. lipnja 2014., stupio na snagu Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade (u nastavku teksta: ZION)^[18], na prvi pogled uređenje glede oblika naknade i njezina određivanja ne odstupa u bitnome od prijašnjeg uređenja prema Zakonu o izvlaštenju. Primarni oblik naknade je i dalje druga odgovarajuća nekretnina, a ako je korisnik izvlaštenja nema na raspolaganju, onda se isplaćuje novac u tržišnoj vrijednosti nekretnine, a stranke se mogu dogovoriti i o bilo kojem drugom obliku naknade koji je u skladu s Ustavom. Ipak, ZION sadržava jednu bitnu odredbu koja bi trebala riješiti prijepore koji su se u prošlosti znali javiti u sudskoj praksi, a koji se tiču pitanja radi li se o poljoprivrednom ili građevinskom zemljištu, jer o tome ovisi iznos naknade. Naime, sada je propisano da će se naknada utvrditi kao tržišna vrijednost nekretnine koja se izvlašćuje u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju ili u vrijeme sklapanja nagodbe prema ZION-u, uzimanjem u obzir uporabnog svojstva nekretnine koju je imala prije promjene namjene koja je povod izvlaštenja.

Međutim, ono što smatramo važnijim jest sljedeće. ZION, u članku 11., propisuje da za izvlaštenu nekretninu vlasniku pripada naknada^[19] u visini tržišne vrijednosti nekretnine. Naknada se određuje u novcu, u visini tržišne vrijednosti nekretnine (čl. 46. st. 2.), u pravilu kao vrijednost nekretnine u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o izvlaštenju (čl. 46. st. 3.). Na prvi pogled, sve je jednako kao prema prijašnjem Zakonu o izvlaštenju. No, ako promotrimo članak 47., vidjet ćemo da je tržišna vrijednost nekretnine »vrijednost nekretnine koja se izražava sukladno članku 25. stavku 2. ovog Zakona«. Citirana odredba propisuje da se vrijednost nekretnine izražava »u novcu na temelju obrazloženog nalaza i mišljenja ovlaštenog vještaka ili procjenitelja, izrađenog primjenom posebnog propisa iz područja prostornog uređenja o načinu procjene vrijednosti nekretnina, načinu prikupljanja podataka i njihovoj evaluaciji te o metodama procjene nekretnina.«. Taj je propis, u početku, bila Uredba o procjeni vrijednosti nekretnina^[20] iz lipnja 2014. godine, a koja je donesena na temelju članka 196. st. 6. Zakona o prostornom uređenju^[21]. Danas tu materiju uređuje Zakon o procjeni vrijednosti nekretnina (u nastavku teksta: ZPVN)^[22].

Taj Zakon, u svom dijelu 4.7. propisuje procjenu naknade za izvlaštene nekretnine. Sukladno članku 50. ZPVN-a, pri procjeni iznosa naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu potrebno je utvrditi:

1. uporabno svojstvo nekretnine radi procjene naknade za gubitak prava na nekretnini prema utvrđenom uporabnom svojstvu nekretnine (naknada za gubitak prava)

2. životne uvjete i uvjete korištenja kakve je vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje imao koristeći se uporabnim svojstvima nekretnine radi procjene:

a) povećanja naknade za posljedične gubitke koji nastaju zbog izvlaštenja

b) smanjenja naknade za posljedične dobitke koji nastaju zbog izvlaštenja.

Iznos naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu dobiva se kao zbroj naknade za gubitak prava i posljedičnih gubitaka^[23], od čega se oduzimaju posljedični dobitci^[24] i ne može biti manji od vrijednosti poljoprivrednog zemljišta.^[25]

Prema tome, u postupku određivanja naknade utvrđuju se dvije komponente:

- naknada za gubitak prava (A) i

- zbroj posljedičnih gubitaka (B) i posljedičnih dobitaka zbog izvlaštenja (-C).

Prema tome, naknada (N) izračunava se prema sljedećoj formuli: N = A+ (B-C). Bitno je za naglasiti da naknadu za posljedične gubitke nastale zbog izvlaštenja treba uzeti u obzir samo ako i u mjeri u kojoj ti gubitci na imovini nisu uzeti u obzir pri određivanju naknade za gubitak prava, ali i iz toga vidimo da se ti gubitci moraju uzeti u obzir. Isto tako, ako postoji interes i vlasnika izvlaštenje za provedeno izvlaštenje (primjerice, zbog izgrađene ceste porast će vrijednost drugih njegovih nekretnina u tom području), moraju se uzeti u obzir i posljedični dobitci. 

Navedeno iznimno podsjeća na određivanje naknade prema njemačkom saveznom zakonu koji uređuje cijeli postupak izvlaštenja - Bundes Baugesetzbuch (BauGB)^[26]. Taj je Zakon detaljno uredio cjelokupan postupak izvlaštenja pa se s pomoću njega često prikazuje izvlaštenje u Njemačkoj. Zemaljski zakoni na vrlo sličan način uređuju materiju izvlaštenja, a neki se i izravno pozivaju^[27] na odredbe BauGB-a te su posljedično, vrlo kratki. Isto je navedeno i u Obrazloženju Vlade Republike Hrvatske u Nacrtu Prijedloga Zakona o procjeni vrijednosti nekretnina, u kojem je navedeno da je »prilikom izrade Uredbe i Pravilnika korištena (je) najbolja praksa iz Europske unije uz prilagodbu lokalnim uvjetima: Baugesetzbuch - 2011 (BauGB); Immobilienwertermittlungsverordnung - 2010 (ImmoWertV); European Valuation Standards - 2012 (EVS) i International Valuation Standards - 2010 (IVS).«. 

Iz navedenoga je jasno da se predlagatelj Zakona vodio kvalitetnim primjerima iz Europe i svijeta, što je za svaku pohvalu. Međutim, smetnut je s uma jedan, ali krucijalno važan detalj - u Saveznoj Republici Njemačkoj, kao i u većini država u svijetu u primjeni je sustav pravične naknade. Njemački Grudsgesetz (GG)^[28]predviđa davanje pravične naknade te mu je »nepoznata štura i samo prema tržišnoj cijeni usmjerena naknada«. Prema praksi njemačkog Saveznog Ustavnog suda (Bundesverfassungsgericht), izvlaštenoj osobi se za oduzetu imovinu ne mora uvijek dati nešto što predstavlja potpun ekvivalent, zakonodavac može, prema okolnostima slučaja, odrediti potpunu naknadu, ali isto tako, i naknadu koja je niža od potpune.^[29] Naknada uključuje vrijednost prava koja su izvlaštena, ali i druge gubitke koji proizlaze iz izvlaštenja. Prema tome, plaća se pravična naknada (par. 93 BauGB-a).

Kako smo već naveli, Ustav Republike Hrvatske propisuje, u članku 50. st. 1., da se vlasništvo može ograničiti ili oduzeti, ali uz naknadu tržišne vrijednosti. Ako, s druge strane, promotrimo ustave SR Hrvatske, odnosno bivše Jugoslavije, vidjet ćemo da je od 1968. godine bilo propisano da se za izvlaštenje (eksproprijaciju) daje pravična naknada. Upravo zbog mogućnosti zloporabe toga instituta (pravične naknade), ustavotvorac je odlučio »prijeći« na sustav tržišne naknade. Prema tome, od dva moguća sustava davanja naknade za izvlaštenu nekretninu, hrvatski Ustav propisuje davanje tržišne naknade. Tržišna se naknada u uređenim tržištima jednostavno izračunava i predstavlja prosječnu cijenu koja se postiže na tržištu nekretnina u vrijeme provođenja izvlaštenja, ne uzimajući u obzir naknadu za možebitni gubitak (potencijalnu dobit) i naknadu za ometanje i druge gubitke koji nisu izravno povezani s vrijednošću zemljišta. Premda je sustav pravične naknade, prema našem mišljenju, kvalitetniji i pravedniji, to ne znači da zakonima možemo uvoditi, na mala vrata, taj sustav zanemarujući izričitu ustavnu odredbu. Naime, na taj način dovodimo korisnike izvlaštenja u situaciju da im, primjenjujući sustav propisan ZPVN-om, bude određeno da plate naknadu koja je bitno viša od tržišne (što je suprotno Ustavu), kao što je moguće i da vlasniku nekretnine koji ima i koristi od provedenog izvlaštenja, bude određena naknada koja je, uistinu, manja^[30] od tržišne (što je također suprotno Ustavu).Dodatno, svaki korisnik izvlaštenja mogao bi tvrditi da je stavljen u nepovoljniji položaj naspram drugih sudionika na tržištu jer samo on mora platiti viši iznos za određenu nekretninu, iako zapravo ostvaruje opći interes. Ta argumentacija proizlazi iz čvrstog određenja da se za izvlaštenje, sukladno Ustavu, plaća tržišna naknada, i nikakva drukčija. Postoje dva sustava, a Republika Hrvatska opredijelila se za jedan, kojega se, posljedično, mora i držati.^[31]

Već smo navodili^[32] da smatramo da bi Republika Hrvatska trebala prijeći na sustav pravične naknade, posebno u svjetlu presude Europskog suda za ljudska prava Bistrović protiv Hrvatske (2007.):

Dakako, ta presuda ne znači da Sud smatra da su sustavi u kojima postoji tržišna naknada nesukladni s Konvencijom, nego da u tim sustavima posebno treba stremiti postizanju poštene ravnoteže. Ipak, smatramo da se teško može govoriti o »postizanju poštene ravnoteže« (to strike a fair balance) u sustavu tržišne naknade. Naime, prilikom određivanja tržišne naknade ne uzimaju se u obzir prilike vlasnika nekretnine, možebitna izgubljena zarada (primjerice, izvlašćuje se poslovni prostor), umanjenje vrijednosti druge imovine vlasnika zbog provedenog izvlaštenja. U pravilu, provede se vještačenje i procijeni se vrijednost nekretnine. Tako se, prema našem mišljenju, ne može postići »poštena ravnoteža«. Zalažemo se za ponovno uvođenje pravične naknade u hrvatski pravni sustav. Međutim, za to je potrebno izmijeniti Ustav, tako da smatramo da su odredbe^[33]ZPVN-a koje propisuju način određivanja naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu, prema našem mišljenju,  nesukladne s Ustavom Republike Hrvatske.

[1]Holy Monasteries v. Greece (1994.), par. 70.
[2]Ibid, par. 71.
[3] Tako i u Lithgow and Others v. the United Kingdom (1986.), par. 121.
[4] Krbek, Ivo, Pravo jugoslavenske javne uprave, III. knjiga, Funkcioniranje i upravni spor, birotehnički izdavački zavod, Zagreb, 1962., str. 163.
[5] Staničić, F., Razvoj instituta izvlaštenja u Hrvatskoj (neobjavljena doktorska disertacija), Zagreb, 2011., str. 533.
[6] Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - Odluka USRH).
[7] U Finskoj se, sukladno dijelu 2., poglavlju 15. Ustava, za izvlaštenu nekretninu plaća »puna« naknada. Finski zakoni o izvlaštenju propisuju da je »puna« naknada u stvari tržišna naknada »koja se izračunava iz usporedivih podataka o tržištu nekretnina. Naknada se utvrđuje u skladu s tim statističkim analizama kada je god broj transakcija dovoljno visok da bi se analize mogle napraviti. Ovo je moguće zbog postojanja službenog Javnog registra o transakcijama na tržištu nekretnina koji vodi Nacionalni ured za zemljišta.«.V. u Viitanen, Kauko, Just Compensation in Expropriation?,https://www.fig.net/resources/proceedings/fig_proceedings/fig_2002/Js26/JS26_viitanen.pdf (16. 11. 2015.)
[8] Tako i Denyer-Green, B., Compulsory Purchase and Compensation, EG Books, London, 2009., str. 289.
[9] Tako ESLJP u predmetu Bistrović v. Croatia (2007.) navodi:»Nadalje, tijekom cijeloga domaćeg postupka podnositelji zahtjeva tvrdili su da je mišljenje vještaka koje je poslužilo kao osnova za procjenu učinaka autoceste na njihovu preostalu imovinu bilo izrađeno bez da je vještak ikada posjetio stvarnu lokaciju, što je dovelo do toga da je njihova kuća pogrešno ucrtana. Sud smatra da je bilo potrebno na precizan način utvrditi ove činjenice tako da se dalje potvrdi tvrdnja podnositelja zahtjeva da je njihova kuća pogrešno ucrtana na karti zemljišne čestice. Tek bi nakon takve potvrde svih čimbenika koji se tiču učinaka izgradnje autoceste na preostalu imovinu podnositelja zahtjeva, kao što je smanjenje vrijednosti njihove nekretnine, mogućnost njezine prodaje i interes podnositelja zahtjeva za daljnjim korištenjem preostalog dijela nekretnine, domaće vlasti mogle odrediti odgovarajuću naknadu u postupku za izvlaštenje.« (par. 43)
[10] Viitanen, Kauko, op. cit. str. 3-4. Tako i Denyer-Green, Barry, op. cit., str. 289.
[11] TC - puni iznos naknade, V - tržišna naknada, S - naknada za umanjenje tržišne vrijednosti, D - naknada za štetu, C - naknada za troškove. V. u Viitanen, Kauko, op. cit., str. 4.
[12] Nar. nov., br. 9/94, 35/94, 112/00 - OUSRH, 114/01, 79/06, 45/11 i 34/12.
[13] Ako vlasnik nekretnine smatra da ponuđena nekretnina na ime naknade nije »odgovarajuća«, ne može ga se prisiliti, niti prema starom niti prema novom zakonu, da pristane na takav oblik naknade. Tako i Bagić, Snježana, Naknada prema Zakonu o izvlaštenju, Stručne informacije, br. 8, 1994., str. 624.
[14] VSRH, br. Rev 206/07-2 od 10. listopada 2007.
[15] VSRH, br. Rev 1287/08-2 od 1. travnja 2009.
[16] Izvadak iz rješenja Ministarstva pravosuđa KLASA: UP/II-943-04/09-01/40, URBROJ: 514-04-02-03/1-09-2 od 25. svibnja 2009.
[17] »- da je pri procjeni tržišne vrijednosti zemljišta se imalo u vidu i kupoprodajne ugovore od 11. prosinca 2003. sklopljene između Republike Hrvatske i Grada Š. kojom je utvrđena cijena zemljišta u iznosu 240,00 kn po 1 m², a prema procjeni Porezne uprave u Š. ..« - izvadak iz presude VSRH, br. Rev 465/08-2 od 4. ožujka 2009. V. i u Staničić, F., Rješavanje sukoba između privatnog i javnog interesa - što nam donosi novi Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade?, Zagrebačka pravna revija, 2 (2), 2013., str. 276.
[18] Nar. nov., br. 74/14.
[19] U ovom se tekstu bavimo uobičajenom situacijom kada se na ime naknade daje iznos u novcu, iako je primaran oblik naknade (čl. 46. st. 1. ZION-a) »druga odgovarajuća nekretnina«, jer se rijetko može osigurati »druga odgovarajuća nekretnina« na ime naknade.
[20] Nar. nov., br. 74/14.
[21] Nar. nov., br. 153/13.
[22] Nar. nov., br. 78/15.
[23] »… Naknadu za posljedične gubitke treba procijeniti na temelju utvrđenih životnih uvjeta i uvjeta korištenja kakve je vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje imao koristeći tu nekretninu, uzimajući u obzir poštenu ravnotežu između zahtjeva općeg interesa i prava pojedinca na mirno uživanje svojega vlasništva, posebno:1. za prolazni ili trajni gubitak koji dotadašnji vlasnik pretrpi u svojoj stručnoj djelatnosti/zanimanju, poslovnoj djelatnosti ili pri izvršavanju zadaća koje mu pripadaju s tim u svezi, ali samo do iznosa troška nužnog da bi se neka druga nekretnina mogla koristiti na isti način kao ona koju treba izvlastiti2. za smanjenje vrijednosti koje izvlaštenjem katastarske čestice ili jednog dijela prostorno ili gospodarski povezanog zemljišnog posjeda nastaje na drugom dijelu ili koje izvlaštenjem prava na katastarskoj čestici nastaje na drugoj katastarskoj čestici, ako umanjenje vrijednosti nije već uzeto u obzir pri određivanju naknade prema podstavku 1. ovoga stavka 3. za nužne izdatke preseljenja nastale kao posljedica izvlaštenja.« - čl. 52. ZPVN-a.
[24] »Procjena posljedičnih dobitaka temelji se na utvrđenim životnim uvjetima i uvjetima korištenja kakve je vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje imao koristeći tu nekretninu, a pri tome se osobito uzimaju u obzir:1. povećanja vrijednosti okolnog zemljišta zbog poboljšanja kategorije zemljišta i drugih obilježja koja se odnose na mogućnosti gradnje (prema naprijed pomaknuto stražnje zemljište)2. povećanja mogućnosti gospodarskoga korištenja nekretnine zbog dovođenja prometnice i toka prolaznika do nekretnine, posebno u slučajevima pristupnih prometnica bez kojih nije moguće optimalno korištenje zemljišta i ishođenje građevinske dozvole prema posebnom zakonu kojim se uređuje područje gradnje, te je i dan kakvoće za procjenu posljedičnih dobitaka onaj u kojem je moguće optimalno korištenje i ishođenje građevinske dozvole (dan kakvoće pomiče se na dan vrednovanja)« - čl. 53. st. 2. ZPVN-a.
[25] »Propisuju se osnove za procjenu iznosa naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu. S tim u svezi prilikom procjene iznosa naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu uzima se u obzir uporabno svojstvo nekretnine radi procjene naknade za gubitak prava na nekretnini prema utvrđenom uporabnom svojstvu nekretnine, životne uvjete i uvjete korištenja kakve je vlasnik nekretnine koja se izvlašćuje imao koristeći se uporabnim svojstvima nekretnine radi procjene. Za procjenu iznosa naknade uzima se u obzir dan kakvoće i dan vrednovanja. Iznos naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu dobiva se kao zbroj naknade za gubitak prava i posljedičnih gubitaka, od čega se oduzimaju posljedični dobitci, pri čemu isti ne može biti manji od poljoprivrednog zemljišta.« - obrazloženje čl. 50. iz Vladinog Nacrta Prijedloga Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade, https://vlada.gov.hr/UserDocsImages//Sjednice/2015/230%20sjednica%20Vlade//230%20-%201.pdf (15. 11. 2015.)
[26]BGBl. I S. 2414 iz 2004., BGBl. I S. 1722 iz 2015.
[27] V., primjerice, par. 4 EnteignungsgesetzfürdieFreieHansestadtBremen (EnteigG), Brem.GBl. S.129 iz 1965.,Brem.GBl. S. 263 iz 2014., par. 5, 7 i 9HamburgischesEnteignungsgesetz (EntG), HmbGVBl. S. 305 iz 1980. i HmbGVBl. S. 107 iz 2004. i par. 10 st. 2. Enteignungsgesetz für das Land Mecklenburg-Vorpommern (MVEntG), GVOBl. M-V S. 178, GS Meckl.-Vorp. Gl. Nr.214-1 iz 1993., GVOBl. M-V S. 535 iz 2005.
[28]BGBl. S. 1 iz 1949.
[29] Erichsen, H-U. i Ehlers, D., Allgemeines Verwaltungsrecht, De Gruyter, Berlin, 2006., str. 887.
[30] »Iznos naknade za potpuno izvlaštenu nekretninu dobiva se kao zbroj naknade za gubitak prava i posljedičnih gubitaka, od čega se oduzimaju posljedični dobitci i ne može biti manji od vrijednosti poljoprivrednog zemljišta.« - čl. 50. st. 4. ZPV-a.
[31] Staničić, F., Rješavanje... op. cit., str. 281.
[32] Staničić, F., Razvoj … op. cit., str. 538., Staničić, F., Rješavanje… op. cit., str. 280.
[33] Naše mišljenje ne znači da su ostale odredbe ZPVN-a nesukladne s Ustavom niti su one bile predmetom našeg razmatranja.