1. Uvod
Poslodavci koji pretežno posluju sezonski  mogu sklopiti ugovore o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove temeljem kojih su obveznici prijave na produženo mirovinsko osiguranje, obveznici doprinosa te obveznici obračunavanja i plaćanja doprinosa. Obvezni sastojci tog ugovora propisani su člankom 16. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14, 127/17 i 98/19), pa tako ugovor mora sadržavati, osim prethodno navedenih odredbi o obvezama poslodavca, podatak o uvjetima i vremenu za koje će poslodavac uplaćivati doprinos za produženo mirovinsko osiguranje, rok u kojem je poslodavac dužan radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje poslova u idućoj sezoni te rok u kojem se radnik dužan izjasniti o toj ponudi, a koji rok ne može biti kraći od osam dana. To su, dakle, obvezni sastojci koje ugovor mora sadržavati uz sve one osnovne odredbe koje inače mora imati svaki ugovor o radu. Ako ugovor o radu za stalne sezonske poslove ne bi sadržavao sve sastojke propisane Zakonom o radu, prilikom inspekcijskog nadzora inspektor bi usmenim rješenjem naložio poslodavcu da radniku ponudi izmjenu ugovora o radu koji će sadržavati sve sastojke (odnosno da dopuni izdanu potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu), a kako je propisano člankom 226. Zakona o radu u kojem se propisuju upravne mjere.

2. Obveza poslodavaca iz ugovora o radu za stalne sezonske poslove
Poslodavac je temeljem ugovora o radu za stalne sezonske poslove obveznik prijave na produženo mirovinsko osiguranje, pa bi on nakon prestanka ugovora o radu radnika trebao odjaviti kao osiguranika obveznog mirovinskog i obveznog zdravstvenog osiguranja po osnovi radnog odnosa te sa sljedećim danom, prijaviti radnika na tzv. produženo mirovinsko osiguranje (čl. 18. st. 4. Zakona o mirovinskom osiguranju Nar. nov., br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 102/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19). Iz formulacije navedenog članka Zakona o mirovinskom osiguranju proizlazi da ugovor o radu za stalne sezonske poslove „prestaje“ kada protekne određeno vrijeme na koje je ugovor o radu zaključen. Međutim, i nakon proteka vremena na koji je ugovor o radu zaključen nastavlja egzistirati obveza poslodavca da prijavi radnika na produženo mirovinsko osiguranje te da mu u određenom roku predviđenom ugovorom ponudi novi ugovor o radu za stalne sezonske poslove. Ako radnik odbije ponudu novog ugovora o radu za stalne sezonske poslove, poslodavac ima pravo potraživati od radnika povrat plaćenih doprinosa. Međutim, Zakon o radu ništa ne govori o tome koja posljedica nastupa ako poslodavac ne ispuni svoju obvezu i ne ponudi radniku novi ugovor o radu za stalne sezonske poslove u roku predviđenom ugovorom. Radnik bi u tom slučaju tužbom mogao zahtijevati ispunjenje ugovorne obveze, međutim zbog dugotrajnosti sudskih postupaka upitna je svrhovitost  takvih postupaka.  Zakon o radu također ništa ne govori o tome kako se poslodavac može osloboditi obveze da u određenom roku ponudi radniku novi ugovor o radu za stalne sezonske poslove u slučaju promijenjenih okolnosti. Odgovor na to pitanje treba tražiti u Zakonu o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11, 48/15 i 29/18), jer nakon prestanka radnog odnosa ta ugovorna obveza poslodavca i dalje egzistira.   

3. Izmjena ili raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti
Zakon o obveznim odnosima propisuje pretpostavke za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti u članku 369., pa tako ako je zbog izvanrednih okolnosti koje su nastale nakon sklapanja ugovora, a koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, ispunjenje za jednu stranu postalo pretjerano otežano ili bi joj nanijelo pretjerano velik gubitak, ta ugovorna strana može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili raskine. Dakako da se ne smije raditi o okolnostima koje je ta ugovorna strana bila dužna uzeti u obzir u vrijeme sklapanja ugovora ili ih je mogla izbjeći ili savladati. Također je bitna pretpostavka da su izvanredne okolnosti nastupile za vrijeme trajanja roka određenog za ispunjenje obveze  ugovorne strane koja se na te okolnosti poziva.

Konkretna situacija u kojoj je mjerama i ograničenjima na razini cijele države onemogućena predsezona, svakako bi bila izvanredna okolnost koja se nije mogla predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora i poslodavci koji bi, ispunili svoju obvezu zaključenja novog govora o radu za stalne sezonske poslove sigurno da bi pretrpjeli pretjerano velike gubitke jer ne bi bili u mogućnosti raditi i u konačnici isplatiti plaću radnicima. Stoga se ukazuje opravdanim da poslodavci traže da se postojeći ugovori izmijene, a ako to nije moguće, da se raskinu. U tom slučaju ugovor se raskida sudskim putem, a sporazumno u svakom slučaju ako se ugovorne strane tako dogovore. Dakle, ako druga ugovorna strana ponudi ili pristane da se odgovarajuće odredbe pravično izmijene, ugovor se neće raskidati. U tom slučaju sklopit će se aneks ugovoru kojim će se pojedine odredbe postojećeg ugovora izmijeniti (npr. produljiti rok za ponudu novog ugovora o radu).

Dakle, ako se ugovorne strane ne mogu sporazumjeti oko izmjene, obnove (novacije) ili raskida ugovora zbog promijenjenih okolnosti, izmjenu ili raskid ugovora, ugovorna strana koja se poziva na promijenjene okolnosti to može zahtijevati tužbom u parničnom postupku. U tom slučaju ugovor će biti pravno valjan i proizvoditi pravne učinke sve dok ga sud konstitutivnom presudom  pravomoćno ne izmjeni ili ne raskine.

Zakon o obveznim odnosima također propisuje da kod onih ugovora kod kojih je ispunjenje u roku bitan sastojak ugovora, raskid ugovora nastupa po samom zakonu ako jedna ugovorna strana ne ispuni svoju obvezu u roku (čl. 361.). Međutim, smatramo da ugovori o radu za stalne sezonske poslove ne bi ulazili u tu kategoriju jer je njihova primarna funkcija rad i naknada za rad, a ne ponuda novog ugovora o radu u određenom roku.

4. Nemogućnost ispunjenja ugovora
Treba napomenuti da Zakon o obveznim odnosima propisuje prestanak ugovora po samom zakonu u slučaju kada za jednu ugovornu stranu nastupi nemogućnost ispunjenja obveze u slučaju nastupa izvanrednih vanjskih događaja. Izvanredni vanjski događaji moraju nastati prije dospjelosti obveze, a bitno je da se za vrijeme sklapanja ugovora nisu mogli predvidjeti, da ih ugovorna strana nije mogla spriječiti, izbjeći ili otkloniti te da za njih nema odgovornosti ni jedna ni druga ugovorne strane (viša sila). U tom slučaju, ako je ispunjenje obveze jedne strane u dvostranoobveznom ugovoru postalo nemoguće za jednu ugovornu stranu, gasi se obveza i druge strane (čl. 373.). Dakle, do prestanka obveze ugovornih strana dolazi po samom zakonu, pa u tom slučaju ugovorni odnos ne bi prestao konstitutivnom presudom suda, nego temeljem zakona. U slučaju djelomične nemogućnosti ispunjenja zbog događaja za koji ne odgovara ni jedna ni druga strana, ugovor ostaje na snazi, a druga strana ima pravo zahtijevati razmjerno smanjenje svoje obveze, a ako djelomično ispunjenje ne odgovara njezinim potrebama, može raskinuti ugovor.

Je li nastupila nemogućnost ispunjenja obveze jedne ugovorne strane koja za posljedicu ima gašenje obveze i druge ugovorne strane, dakle prestanak ugovora temeljem zakona ili se radi o promijenjenim okolnostima koje zahtijevaju izmjenu ugovora ili u krajnjem slučaju sudski raskid ugovora ako ugovorne strane to ne mogu učiniti sporazumno, ovisit će o svakom pojedinom slučaju. U slučaju da poslodavac zaključi da su nastupile okolnosti koje mu onemogućavaju zaključenje novog ugovora o radu za stalne sezonske poslove i da se ugovor gasi po samom zakonu, a radnik se s tim ne složi, preostaje mu da svoj zahtjev ostvaruje na sudu. 

Međutim, prije konačne odluke treba uzeti u obzir i koliko je položaj pojedine ugovorne strane olakšan mogućnostima korištenja mjera novčane pomoći propisanim Zakonom o tržištu rada (Nar. nov., br.  118/18 i 32/20) odnosno mjerama aktivne politike zapošljavanja iz nadležnosti Hrvatskog zavoda za zapošljavanje – Uvjetima i načinima korištenja sredstava za provođenje mjera u 2020. donesenim na temelju Smjernica za razvoj i provedbu aktivne politike zapošljavanja u Republici Hrvatskoj za razdoblje od 2018. do 2020., koje je Vlada Republike Hrvatske usvojila 28. prosinca 2017.

Člankom 43. Zakona o tržištu rada propisno je da stalni sezonci (osobe osigurane na produženo mirovinsko osiguranje na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove, odnosno osobe koje su provele na radu najmanje šest mjeseci kod istog poslodavca u kontinuitetu i koja će kod tog poslodavca raditi najmanje jednu sezonu) imaju pravo na novčanu pomoć najdulje za razdoblje od šest mjeseci produženog mirovinskog osiguranja, i to u iznosu koji se utvrđuje na temelju izračuna novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti (visina naknade propisana je čl. 44. Zakona o tržištu rada).

Od 19. ožujka 2020. propisana je mogućnost da u slučaju posebnih okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožavaju život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušavaju okoliš, narušavaju gospodarsku aktivnost ili uzrokuju znatnu gospodarsku štetu, Upravno vijeće Zavoda za zapošljavanje može odlukom utvrditi da se pravo na novčanu pomoć produlji za vrijeme trajanja posebnih okolnosti, a poslodavcu odobri sufinanciranje troškova produženog mirovinskog osiguranja (čl. 43. st. 9. Zakona o tržištu rada).

Sukladno navedenom, Upravno vijeće Zavoda za zapošljavanje donijelo je odluku da se stalnim sezoncima koji su koristili mjeru, nakon isteka prvih šest mjeseci, a za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uzrokovanih koronavirusom (COVID – 19) nadoknađuje 50 % neto iznosa minimalne plaće u iznosu od 1.625,00 kn. 

Što se tiče poslodavaca koji već koriste mjere aktivne politike zapošljavanja i kojima se nadoknađuje 100 % troška produženog osiguranja za prva tri mjeseca, odnosno 50 % produženog osiguranja za naredna tri mjeseca,  nakon isteka prvih šest mjeseci, a za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uzrokovanih koronavirusom (COVID – 19) nadoknađuje im se 100 % troška produženog osiguranja. Poslodavci koji do sada nisu koristili mjere aktivne politike zapošljavanja, a ispunjavaju propisane uvjete, mogu podnijeti zahtjev za sufinanciranje troškova produženog mirovinskog osiguranja nadležnom uredu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Slijedom navedenog, a uzimajući u obzir mjere kojima se poslodavcima odobrava i produljuje sufinanciranje troškova produženog mirovinskog osiguranja, a radnicima odobrava i produljuje novčana pomoć za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uzrokovanih koronavirusom (COVID -19), mišljenja  smo da će kod većine poslodavaca koji pretežno posluju sezonski biti ispunjeni uvjeti za zaključenje aneksa ugovora o radu za stalne sezonske poslove kojima će se prolongirati rok u kojem je poslodavac obvezan ponuditi radniku novi ugovor o radu, a obvezu ispunjenja roka vezati uz objektivnu mogućnost ispunjenja, koja će ovisiti o mjerama koje se provode odnosno o njihovu ukidanju. Također, treba voditi računa i o tome da će i nakon ukidanja mjera za zaštitu od koronavirusa turistička sezona trajati kraće te da vrlo vjerojatno neće proizvesti očekivane rezultate.  

5. Zaključak
Vjerujemo da su u ovakvim okolnostima i poslodavci i radnici svjesni da moraju raditi na tome da nalaze rješenja koja će biti prikladna da koliko je to moguće zaštite interese objiju strana i time minimaliziraju mogućnost pokretanja sudskih postupaka i zagušivanja pravosudnog aparata. Možemo očekivati da će pojedini slučajevi ipak rezultirati sudskim postupcima, pa će svoje stajalište o modalitetu izmjene, raskida ili prestanka ugovora odnosno primjeni pojedinih zakonskih odredaba, u ovim specifičnim okolnostima s kojima se još do sada nismo susretali, svoje stajalište zauzeti i sudska praksa.