Moje pojašnjenje kratkoće ustavnih tekstova prema neusporedivo duljim detaljnim priručnicima za upravljanje kuhinjskim pomagalima, koju dugujem jednom američkom profesoru, privukla je dosta pozornosti u javnosti. Pridodajmo tomu primjedbu velikog francuskog politologa kako ustavi nisu kobasice da bi se rezali na komadiće, pa dodajmo usporedbu ustavnih ograničenja s bravom na vratima automobila: on nas štiti od skromnih, razmjerno sitnih lopova, dok niti sofisticirana elektronika ne može zaustaviti odlučne i dobro opremljene kriminalce.

2. Ustav mora biti kratak
Svrha takvih metafora nije zabava: cilj nam je naglasiti da su ustavi skupovi načela za političko zaključivanje, odlučivanje i postupanje. Oni pripadaju cijelom narodu i zato moraju biti kratki. Oni su oslonac narodu protiv zloporaba vlasti i zato ih treba poznavati i štititi. Ni najdetaljnije napisani ustavi - a mi imamo takvo iskustvo iz starog režima - ne daju odgovore na sve situacije koje se mogu pojaviti u političkom životu. Dapače, predugački tekstovi daju mogućnost najrazličitijih tumačenja, kadikad i za dobre svrhe - jednim kreativnim tumačenjem komunističkog Ustava iz 1974. godine izgrađena je ustavna osnova za prve višestranačke izbore!

Sve ustavne odredbe, i svaku od njih posebno, moramo tumačiti u cjelini. Prilikom tumačenja ne smijemo zanemariti povijesni pristup, niti cilj i svrhu ustavne norme. Prilikom tumačenja moramo uvažiti volju ustavotvoraca, ali je moramo dovesti u suvremeni kontekst. Pri tomu moramo dobro paziti na »ustavokvaritelje«, ustavne fiškale, koji, služeći se sofizmima, izokreću smisao i ciljeve ustavnih odredaba.

Jedna važna ustavna norma dolazi u središte pozornosti produljivanjem blokade u političkom dogovaranju, prouzročene nespremnošću ključnih aktera da utvrde alternative i donesu nužne odluke. To je odredba članka 94. stavak 2., prema kojoj »Predsjednik Republike brine (se) za redovito i usklađeno djelovanje te za stabilnost državne vlasti.«. Mišljenja smo da iz te odredbe proizlazi ovlast Predsjednice Republike da, s pozivom na članak 112. Ustava, imenuje privremenu nestranačku Vladu i istodobno raspiše prijevremene izbore za Hrvatski sabor. Dakako, Predsjednica Republike može tu ovlast koristiti nakon proteka propisanih rokova iz članaka 110. i 111. Ustava, ali i onda kada ocijeni da je blokada političkog procesa takve prirode da, bez novih izbora, neće biti moguće konstituirati novi saziv Hrvatskog sabora, odnosno kako taj saziv neće uopće moći iznjedriti mandatara za sastav Vlade.

Ta važna odredba nikada do sada nije bila korištena. Zbog toga je najvažnije ispravno je protumačiti. Prije toga skrećemo pozornost na sljedeće:

prvo, ne radi se o odredbi kojom se bi se uvodilo izvanredno stanje: stanja državne nužde uređena su člancima 17. i 101. Ustava. U oba članka predsjednik Republike u svom djelovanju bitno je ograničen ovlastima Hrvatskog sabora i Vlade, s jedinim izuzetkom u slučaju, od strane Hrvatskog sabora, formalno proglašenog ratnog stanja. Prema tomu, kada govorimo o toj ovlasti, nema mjesta nikakvom spominjanju mačeva i Gordijskih čvorova ili, ne daj Bože, uspoređivanju predsjednice Kolinde Grabar Kitarović s Aleksandrom Makedonskim, a skromnih hrvatskih sveučilištaraca sa samim Karlom Schmittom! Treba imati na umu da je prema članku 3. Ustava, »mirotvorstvo« jedna od temeljnih vrednota ustavnog poretka, pored demokratskog pluralističkog političkog sustava, te da Ustav valja tumačiti u skladu s tim vrednotama.

Drugo, nema mjesta strahovima koji su se već odrazili u medijima, gdje se spominju slučajevi rušenja ustavnih poredaka, gdje se uzurpatori pozivaju na određene odredbe Ustava: najpoznatiji je primjer pozivanja pravnih pozitivista na članak 45. Weimarskog Ustava, kojim je predsjednik Republike Maršal Hindenburg dodijelio mandat A. Hitleru. Tu se, krajnje naivno, tumačilo da, bez toga ustavnog članka ne bi došlo do uvođenja diktature, premda je tomu daleko više pogodovao niz ekstrajuridičkih čimbenika: organizaciji, ideologiji, vođi i prešutnoj podršci oružanih snaga, u krajnje teškoj društvenoj i ekonomskoj situaciji.

Treće, moramo uvažiti i primjedbe onih koji upozoravaju da se ne bude zaspali psi, jer »stupanj demokracije u Hrvatskoj ne omogućava primjenu tog ustavnog članka«. Ja za to ne vidim ozbiljnog razloga, a godinama se dosljedno protivim upisivanju u Ustav bilo čega što bi služilo ustavnoj propagandi, a ne primjeni.

Dakle, odredba članka 94. Ustava predviđena je za slučaj potrebe premošćivanja blokada koje se mogu javiti u političkom odlučivanju u redovitom demokratskom procesu. Kao takva, tu odredbu treba tumačiti pažljivo i usko, u skladu sa zahtjevima univerzalnog načela, prema kojem se izuzetne ovlasti nužno tumače restriktivno.

Kada se razmišlja o primjeni, potrebno je poći od konvencijskog pravnog standarda da svako ograničenje sloboda i prava, u ovom slučaju odstupanje od redovite procedure, mora »biti nužno i opravdano u demokratskom društvu« te provjeriti zadovoljava li ono zahtjeve načela razmjernosti (proporcionalnosti) utvrđene člankom 16. stavak 2. hrvatskog Ustava. Ono je, kako je potvrdio Ustavni sud Republike Hrvatske, imanentno svim ustavnim odredbama o ljudskim pravima. Međutim, originalno nastalo kao načelo razboritosti, ono je imanentno svim odredbama Ustava koje uređuju djelovanje državnih vlasti, čak i u situacijama izvanrednih stanja iz članka 17. Ustava! No, ponavljam, ovdje se ne radi o »pogibelji« iz članka 17. Ustava, već o interesu »zaštite pravnog poretka« iz članka 16. stavak 2. Ustava.

Tu moramo primijeniti posebno striktan test razmjernosti. Budući da se radi o novoj situaciji, ovdje ćemo ukazati na ključne elemente toga testa, koji se sastoji od niza pitanja koja sudovi postavljaju ex post facto, dok ih odgovorni donositelj odluka treba postaviti unaprijed.

Prvo, je li poduzimanje mjere, u ovom slučaju raspisivanje izbora, uz imenovanje privremene nestranačke Vlade, doista nužno? Drugo, je li to mjera primjerena situaciji? Treće, koje je predvidivo trajanje te mjere?

5. Umjesto zaključkaTime se, uz dužan oprez, omogućuje premošćivanje blokade na demokratski način te prevenira svaka mogućnost uvođenja predsjedničke diktature, kako već ishitreno upozoravaju pojedini mediji.