Može se reći da je zakonodavac Republike Hrvatske prepoznao važnost, odnosno obvezu koja proizlazi iz pravne stečevine u obliku implementacije i razrade načela zabrane diskriminacije kroz pravni poredak. Stoga su odredbe koje zabranjuju diskriminaciju prožete kroz više različitih pravnih izvora, od kojih posebno ističemo Zakon o suzbijanju diskriminacije, kao opći diskriminacijski zakon. Međutim, ostaje na pravnoj znanosti i praksi procijeniti je li zakonodavac u zakonskoj odredbi Zakona o radu o otpremnini u slučaju ozljede na radu ili profesionalne bolesti propisao i elemente neizravne diskriminacije, odnosno omogućio tumačenje navedene odredbe kao diskriminatorne, a s obzirom na invaliditet radnika, kao diskriminatornu osnovu.