Učitavam poveznice...

Detalji dokumenta

144 str.

978-953-7327-92-7

Ostalo

2010.

04800001

Marko Petrak

Traditio iuridica-vol. I. regulae iuris

PREDGOVOR

AB INITIO NULLUM, SEMPER NULLUM

ACCESSORIUM SEQUITUR PRINCIPALE

ACTA PUBLICA PROBANT SE IPSA

ACTOR NON CONDEMNATUR

ACTORE NON PROBANTE, REUS ABSOLVITUR

ACTORI INCUMBIT PROBATIO

AD IMPOSSIBILE NEMO TENETUR

ADOPTIO NATURAM IMITATUR

ADVOCATUS NON ACCUSAT

AEDIFICATUM SOLO CEDIT

AEQUITAS SEQUITUR LEGEM

AFFIRMANTI INCUBIT PROBATIO

ALTERI STIPULARI NEMO POTEST

ALTERIUS MORA ALTERI NON NOCET

AMBIGUITAS CONTRA STIPULATOREM

APICES IURIS NON SUNT IURA

APPELLATIO EXTINGUIT IUDICATUM

ARBITRIUM EST IUDICIUM

BENE IUDICAT QUI BENE DISTINGUIT

BONA FIDES PRAESUMITUR

CASUM SENTIT DOMINUS

CAVEAT EMPTOR

CESSANTE INTERESSE AGENS NON AUDITUR

CONFUSIONE EXTINGUITUR OBLIGATIO

CONSENSUS FACIT NUPTIAS

CONSENSUS TOLLIT ERROREM

CONSUETUDO EST OPTIMA LEGUM INTERPRES

CONTRACTUS CONTRAHENTIBUS LEX ESTO

CONVENTIO VINCIT LEGEM

CORRUPTISSIMA RE PUBLICA, PLURIMAE LEGES

CULPA LATA DOLO PROXIMA

DE SIMILIBUS IDEM IUDICIUM

DELICTA PARENTUM LIBERIS NON NOCENT

DIES INCERTUS PRO CONDICIONE HABETUR

DIES INTERPELLAT PRO HOMINE

DUBIA IN MELIOREM PARTEM INTERPRETARI DEBENT

DURA LEX, SED LEX

ERROR CALCULI NON NOCET

ERROR IN SYLLABA NON NOCET

FALSA CAUSA NON NOCET

FIAT IUSTITIA, PEREAT MUNDUS

FORMA DAT ESSE REI

FORMA LEGALIS, FORMA ESSENTIALIS

FRAUS OMNIA CORRUMPIT

FURIOSI NULLA VOLUNTAS EST

GENUS PERIRE NON POTEST

IDEM EST NON ESSE AUT NON PROBARI

IDEM EST SOLVERE AC COMPENSARE

IGNORANTIA FACTI NON NOCET

IGNORANTIA IURIS NOCET

IMPOSSIBILIUM NULLA OBLIGATIO EST

IN ALTERNATIVIS ELECTIO EST DEBITORIS

IN PARI CAUSA MELIOR EST CONDICIO POSSIDENTIS

IURA NOVIT CURIA

IURA VIGILANTIBUS SCRIPTA

IURIS PRAECEPTA SUNT HAEC: HONESTE VIVERE, ALTERUM NON LAEDERE, SUUM CUIQUE TRIBUERE

IUSTITIA EST CONSTANS ET PERPETUA VOLUNTAS IUS SUUM CUIQUE TRIBUENDI

LEX POSTERIOR DEROGAT PRIORI

LEX SPECIALIS DEROGAT LEGI GENERALI

MATER SEMPER CERTA EST

MORA DEBITORIS PERPETUAT OBLIGATIONEM

NASCITURUS PRO IAM NATO HABETUR, QUOTIENS DE COMMODIS EIUS AGITUR

NE BIS IN IDEM

NEMO AUDITUR TURPITUDINEM SUAM ALLEGANS

NEMO IDUEX IN CAUSA SUA

NEMO PLUS IURIS AD ALIUM TRANSFERRE POTEST QUAM IPSE HABET

NEMO PRO PRAETERITO ALITUR

NEMO TENETUR SE IPSUM ACCUSARE

NIHIL TAM NATURALE EST QUAM EO GENERE DISSOLVERE, QUO COLLIGATUM EST

NON OMNE QUOD LICET HONESTUM EST

NULLA POENA SINE CULPA

NULLUM CRIMEN SINE LEGE, NULLA POENA SINE LEGE

NUMERANTUR VOTA, NON PONDERANTUR

ONUS PROBANDI INCUMBIT EI QUI ASSERIT

PACTA SUNT SERVANDA

PACTA TERTIIS NEC NOCENT NEC PROSUNT

PATER EST QUEM NUPTIAE DEMONSTRANT

PERICULUM EST IN MORA

PETITORIUM ABSORBET POSSESSORIUM

PRIOR TEMPORE POTIOR IURE

QUI TACET CONSENTIRE VIDETUR

QUOD AB INITIO VITIOSUM EST NON POTEST TRACTU TEMPORIS CONVALESCERE

QUOD NON EST IN ACTIS NON EST IN MUNDO

QUOT GENERATIONES TOT GRADUS

RES IUDICATA FACIT IUS INTER PARTES

RES IUDICATA PRO VERITATE HABETUR

RES NULLIUS CEDIT OCCUPANTI

REUS EXCIPIENDO FIT ACTOR

SALUS REI PUBLICAE SUPREMA LEX ESTO

SERVITUS IN FACIENDO CONSISTERE NEQUIT

SI CONTRA LEGEM FIT, NIHIL EST QUOD FIT

SOCIETAS LEONINA NULLA EST

SUMMUM IUS, SUMMA INIURIA

SUPERFICIES SOLO CEDIT

TRES FACIUNT COLLEGIUM

UBI COMMODA IBI INCOMMODA

UBI EMOLUMENTUM IBI ONUS

USURAE USURARUM NON POSSUNT

UTILE PER INUTILE NON VITIATUR

VOLENTI NON FIT INIURIA

BILJEŠKA O PISCU

Pravni sustav po svojoj prirodi teži određenoj stalnosti pravnih normi i ostalih pravnih fenomena. Na toj se stalnosti zasniva pravni kontinuitet kao temelj jedne od stožernih vrednota pravnog sustava: pravne sigurnosti. Dugotrajni pravni kontinuitet stvara pravnu tradiciju. Pojedine velike svjetske pravne tradicije stare su tisućljećima te s nesmanjenom vitalnošću traju i danas, razvijajući svoju vlastitost u skladu s potrebama vremena. Štoviše, pojedini suvremeni pravni sustavi uzdižu pravnu tradiciju na razinu formalnog izvora prava. U europskim razmjerima, najvažnija takva tradicija jest nedvojbeno rimska pravna tradicija, koja – posebice u području privatnog prava – traje u svojim različitim oblicima već više od dva i pol tisućljeća.Najvažniji izdanak rimske pravne tradicije, u kon...

lat. od početka ništetno, zauvijek ništetno; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo obveznog prava prema kojem ništetni pravni posao ne može konvalidirati, tj. naknadno postati valjanim. Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Licinija Rufina (Licinius Rufinus) (Digesta 50, 17, 210), a pravilo sadržano u njemu preuzeto je glede ništetnih pravnih poslova, uz određene izuzetke, i u suvremene obveznopravne sustave U hrvatskom pravu, sukladno članku 326. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08), ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane, uz izuzetak da se ništetnost ne može isticati ako je zabrana bila manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen. Navedena izreka zapravo je svojevrsna skraćena inačica izr...

lat. pripadak prati glavnu stvar; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava načelo prema kojem pripadak (pertinencija, accessorium) kao pokretna stvar koju je njezin vlasnik namijenio da kao sporedna stvar trajno služi svrsi neke glavne stvari (primjerice, gudalo kao pripadak violine) slijedi pravnu sudbinu te glavne stvari. Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Gaja (Gaius) (Digesta 33, 8, 2). Navedeno načelo preuzeto je i u suvremeno građansko pravo. Tako je, primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno članku 5. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – Odluka USRH, 73/01, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09), određeno da tko ima pravo vlasništva ili koje od drugih stvarnih pra...

lat. javne isprave dokazuju same sebe; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava presumpciju da se sadržaj javne isprave smatra dokazanim. Presumpcija je relativna (praesumptio iuris tantum), pa je dopušteno izvoditi dokazivanje o protivnom. Navedena pravila preuzeta su u moderne zakonike građanskog procesnog prava (v. npr. § 417 njemačkog ZPO-a /Zivilprozessordnung/). U hrvatskom pravnom sustavu, pravno shvaćanje sadržano u izreci acta publica probant se ipsa ugrađeno je u pojedine norme Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH i 123/08 – ispr.). Tako navedeni Zakon određuje da javna isprava, tj. isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti il...

lat. tužitelj se ne osuđuje; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo da tužitelj ne može u povodu svoje tužbe biti osuđen u glavnoj stvari, nego da se njegova tužba usvaja, odbija ili odbacuje. Navedeno pravilo preuzeto je i u suvremeni hrvatski pravni sustav putem pravne doktrine. Tako se u klasičnoj domaćoj literaturi iz područja građanskog procesnog prava ističe da tužitelj ne može biti osuđen u glavnoj stvari (tj. u najgorem slučaju može biti osuđen jedino na naknadu parničnih troškova tuženiku), budući da hrvatsko parnično građansko procesno pravo ne poznaje institut tzv. dvostrane tužbe (iudicium duplex) kao parničnog akta u povodu kojeg je i jedna i druga parnična stranka mogla doći u procesni položaj tužitelja i tuženog (v. npr. Triva/Dika, Građansko parnično p...

lat. ako tužitelj ne dokaže, tuženi biva oslobođen; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo da tužitelj mora dokazati istinitost svojih tvrdnji o činjenicama na kojima zasniva tužbeni zahtjev, a u protivnom taj zahtjev mora biti odbijen. Izreka je nastala na temelju jedne konstitucije cara Karakale (Codex 2, 1, 4). Navedeno pravilo preuzeto je u kanonsko pravo (v. npr. Codex iuris canonici iz 1917., Kan. 1748, § 1), a preko tog pravnog sustava i u suvremeno građansko procesno pravo. Tako se u suvremenoj doktrini građanskog procesnog prava izrekom actore non probante, reus absolvitur također izražava pravilo da treba odbiti zahtjev za pružanje pravne zaštite tužitelju koji nije uspio dokazati istinitost svojih navoda (v. npr. Triva/Dika, Građansko parnično procesno prav...

lat. na tužitelju je dokazati; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava načelo procesnog prava da teret dokazivanja (onus probandi) pada na tužitelja. Tužitelj mora dokazati istinitost svojih tvrdnji na kojima zasniva tužbeni zahtjev. Izreka je nastala na temelju jedne konstitucije careva Dioklecijana i Maksimijana (Codex 4, 30, 10). Navedeno načelo preuzeto je i u suvremeno građansko procesno pravo. Tako, primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno članku 7. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH i 123/08 – ispr.), stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Načelo actori incumbit probatio se korist...

lat. nitko ne odgovara za nemoguće; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava načelo obveznog prava prema kojem je ništetan pravni posao (nulla obligatio) koji ima za predmet obveze nemoguću činidbu (impossibilium). Nitko nije dužan ispuniti nemoguću činidbu. Izreka je formulirana na temelju fragmenta klasičnog rimskog pravnika Celza (Celsus) (Digesta 50, 17, 185), a često se koristi i u inačici impossibilium nulla obligatio est. Sama formulacija ad impossibile nemo tenetur prvi puta je korištena u djelu Sv. Tome Akvinskog Summa Theologiae (IIa-IIae q. 62, art. 5 n. 3, 255), a pravno načelo sadržano u navedenoj izreci preuzeto je posredstvom rimsko-kanonske pravne tradicije i u suvremene obveznopravne sustave (v. npr. § 306 njemačkog BGB-a ili art. 1184 španjolskog Código civil)...

lat. posvojenje nasljeduje prirodu; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava načelo prema kojem posvojiteljski odnos treba u najvećoj mogućoj mjeri oponašati prirodni roditeljski odnos u smislu da posvojitelji budu u životnoj dobi koja se smatra odgovarajućom za roditeljstvo te da između posvojitelja i posvojenika postoji razlika u godinama koja odgovara takvoj uobičajenoj razlici između roditelja i djece. Izreka je nastala na temelju jedne odredbe Justinijanovih Institucija (Institutiones 1, 11, 4). Navedeno načelo preuzeto je i u suvremeno obiteljsko pravo, a njegovu izravnu konkretizaciju u hrvatskom pravu, u prvom redu, predstavlja odredba članka 126. stavak 1. Obiteljskog zakona (Nar. nov., br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07), u kojoj se određuje da »posvojitelj može biti...

lat. odvjetnik ne optužuje; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja određuje da odvjetnik ne smije, na temelju onog što je saznao u obavljanju svoje funkcije, tužiti svog klijenta, niti na drugi način djelovati njemu na štetu, budući da bi to bilo u suprotnosti s načelima i pravilima odvjetničke etike, posebice s dužnošću čuvanja odvjetničke tajne. Izreka je nastala na temelju jednog fragmenta klasičnog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 38, 2, 14, 19), a navedeno shvaćanje preuzeto je i u suvremene pravne sustave. Tako, primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno Zakonu o odvjetništvu (Nar. nov., br. 9/94, 117/08, 50/09 i 75/09), odvjetnik ima pravo i dužnost u granicama zakona i dobivenih ovlasti poduzimati sve što po njegovoj ocjeni može koristiti stranci kojoj pruža pravnu pomoć (čl...

lat. građevina pripada zemljištu; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo koje određuje da građevinski objekt, kao priraštaj (akcesija), pripada vlasniku zemljišta na kojem je izgrađen, odnosno da zgrada prati pravnu sudbinu zemljišta na kojem je podignuta. Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Venuleja Saturnina (Venuleius Saturninus) (Digesta 43, 24, 10), a navedeno pravilo u načelu je preuzeto i u suvremene stvarnopravne sustave. Tako, primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno članku 152. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – Odluka USRH, 73/01, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09), zgrada koju netko bez znanja i volje vlasnika zemljišta izgradi na tuđem zemlji...

lat. pravičnost slijedi zakon; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava shvaćanje da načela pravičnosti (aequitas) pomažu pri primjeni i tumačenju pravnih pravila (tzv. aequitas infra legem: pravičnost iza zakona) te pri popunjavanju pravnih praznina (tzv. aequitas praeter legem: pravičnost uz zakon) u svrhu primjerenog rješavanja konkretnih slučajeva. Načela pravičnosti se na navedeni način u relevantnoj mjeri ugrađuju u pravni sustav, skladno nadopunjujući postojeća pravna pravila s ciljem ostvarenja pravednog pravnog poretka. Izreka aequitas sequitur legem posebice se koristi u anglo-američkom pravnom krugu (v. još Branch, Principia legis et aequitatis, London, 1753., no. 8; od novije prakse v. npr. odluku koju je donio Supreme Court of New York, Suffolk County u predmetu Se...

lat. teret dokazivanja pada na onog koji tvrdi; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava načelo procesnog prava da teret dokazivanja (onus probandi) istinitosti određenih tvrdnji pada na onu stranu u postupku koja je te tvrdnje postavila. U skladu s tim načelom, tužitelj mora dokazati istinitost svojih tvrdnji na kojima zasniva tužbeni zahtjev (actori incumbit probatio). Jednako tako i tuženik koji iznosi prigovor mora dokazati istinitost tvrdnji na kojima ga zasniva, jer se prigovorom stavlja u položaj tužitelja (excipiendo reus fit actor). Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Paula (Paulus) (Digesta 22, 3, 2), a navedeno načelo preuzeto je i u suvremeno građansko procesno pravo. Tako, primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno članku 7. stavak 1. Zakona o p...

lat. nitko ne može zaključiti stipulaciju za drugoga; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava načelo ugovornog prava da se ne može zaključiti ugovor u korist (ili na teret) neke treće osobe. Izreka je sadržana u fragmentu klasičnog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 45, 1, 38, 17). Prema klasičnom rimskom pravu, u kojem je dosljedno primjenjivano načelo da obvezni odnos djeluje samo između stranaka (inter partes), takvi pravni poslovi nisu bili ni mogući niti dopušteni, osim slučajeva zaključenja ugovora od strane roba u korist gospodara ili sina u korist oca. U postklasičnom, a pogotovo u Justinijanovom pravu, navedeno načelo relativizirano je pojedinim značajnim iznimkama, primjerice, postupno je prodrlo shvaćanje da su ugovori u korist trećega valjani za samog ugovaratel...

lat. zakašnjenje jednoga ne škodi drugome; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava obveznopravno pravilo da kod obveza s više subjekata, zakašnjenje (mora) jednog dužnika ne djeluje prema ostalim dužnicima. Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Marcijana (Digesta 22, 1, 32, 4), a navedeno pravilo postoji i u suvremenim obveznopravnim sustavima (v. primjerice § 425 njemačkog BGB-a). Pravilo alterius mora alteri non nocet ugrađeno je i u hrvatski obveznopravni sustav: sukladno članku 50. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08), zakašnjenje jednoga solidarnog dužnika nema učinak prema ostalim dužnicima.

lat. nejasnost je okrenuta protiv stipulatora; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava obveznopravno pravilo da nejasne odredbe ugovora treba tumačiti na štetu stipulatora, tj. osobe koja određuje sadržaj ugovora. Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Celza (Celsus) (Digesta 34, 5, 26). Pravilo sadržano u navednoj izreci preuzeto je u suvremene europske privatnopravne sustave (v. npr. art. 1602/2 francuskog Code Civile, § 915 ABGB-a/OGZ-a; art. 1370 talijanskog Codice Civile), kao i u najnovije vrijeme u art. 5:103 Načela europskog ugovornog prava (The Principles of European Contract Law) pod latinskim nazivom »contra proferentem-pravilo«. Rimsko pravilo ambiguitas contra stipulatorem ugrađeno je i u hrvatsko obvezno pravo. Sukladno članku 320. stavak 1. ...

lat. pravne sitnice nisu pravo; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava shvaćanje da inzistiranje na pravnim sitnicama često dovodi do izokretanja smisla i svrhe određene pravne norme. Tako, primjerice, klasični rimski pravnik Ulpijan (Ulpianus) (Digesta 17, 1, 29, 4) ističe da raspravljanje o pravnim sitnicama (apices iuris) nije u skladu s načelom dobre vjere (bona fides), tj. načelom savjesnosti i poštenja (o načelu bonae fidei u rimskoj pravnoj tradiciji v. podrobnije Petrak, Traditio iuridica, br. 32, Informator, br. 5697 od 11. listopada 2008. g.). Navedena izreka napose je značajna u suvremenom pravu, u kontekstu tumačenja prava i primjene analogije.

lat. žalba pobija presudu; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava shvaćanje da pravodobno podnošenje dopuštenog i osnovanog pravnog lijeka protiv prvostupanjske odluke ima za posljedicu ukidanje ili preinaku napadane odluke od strane drugostupanjskog suda. Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Marcijana (Marcianus) (Digesta 48, 16, 1, 14), a navedeno shvaćanje preuzeto je i u suvremene sustave građanskog procesnog prava (v. npr. § 705 S. 2. njemačkog ZPO-a /Zivilprozessordnung/), pa tako i u hrvatski pravni sustav: sukladno članku 348. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., 53/91, 91/92, 58/93, 112,99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH i 123/08 – ispr.), pravodobna podnesena žalba sprečava da presuda postane p...

lat. arbitraža je suđenje; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo da je odluka donijeta u arbitražnom postupku jednaka presudi. Ona upućuje na značenje arbitraže kao bržeg i učinkovitijeg načina rješavanja sporova. Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Paula (Paulus) (Digesta 4, 8, 1), a navedeno shvaćanje preuzeto je i u suvremene europske sustave građanskog procesnog prava (v. npr. § 1040 njemačkog ZPO-a /Zivilprozessordnung/; čl. 473/1 slovenskog Zakona o pravdnem postopku), pa tako i u hrvatski pravni sustav: sukladno čl.31. Zakona o arbitraži (Nar. nov., br. 88/01), pravorijek arbitražnog suda ima prema strankama u načelu snagu pravomoćne presude.

lat. dobro sudi tko dobro razlikuje; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava shvaćanje da je prvi uvjet dobrog suđenja i donošenja pravilne sudske odluke prethodna temeljita analiza svih bitnih elemenata konkretnog slučaja. Sukladno tome, sudac – prije donošenja odluke – treba pozorno raščlaniti o kakvom se pravnom slučaju radi; tko je nadležan za taj slučaj; koje su činjenice važne za donošenje odluke; koji od dokaza treba izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica; koje pravno pravilo treba primijeniti; u kojem obliku treba donijeti odluku i sl. Izreka je jedna varijacija općepoznate srednjovjekovne pedagoške sentencije Qui bene distinguit, bene docet (»tko dobro razlikuje, dobro poučava«). Navedeno shvaćanje o uvjetima dobrog suđenja preuzeto je i u suvremene procesnopravn...

lat. dobra vjera se predmnjeva; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadrži oborivu predmnjevu (praesumptio iuris) prema kojoj se smatra da određena osoba pri postanku, promjeni ili prestanku određenog pravnog odnosa postupa u dobroj vjeri (bona fide), tj. sukladno načelu savjesnosti i poštenja. Ovakva predmnjeva uvijek se može oboriti protudokazom. Izreka je nastala na temelju jednog fragmenta klasičnog rimskog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 26, 7, 9, 6), a navedena presumpcija preuzeta je i u suvremene privatnopravne sustave. Tako, primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno čl. 18. st. 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – Odluka USRH, 73/01, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09), posjed se smatra...

lat. vlasnik osjeća slučaj, slučaj pogađa vlasnika; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo kojim se određuje tko snosi rizik od šteta za koje nitko ne odgovara jer su nastale slučajem (casus). Izreka je nastala na temelju jednog fragmenta klasičnog pravnika Gaja (Gaius) (Digesta 13, 6, 18 pr.). Prema navedenom pravilu, koje se primjenjuje u situacijama kad se za štetu odgovara prema pravilima subjektivne (kulpozne) odgovornosti, slučaj šteti onomu komu se dogodio, tj. pogađa nositelja određenog subjektivnoga prava. Kako su objekti slučajnih šteta najčešće tjelesne stvari (res corporales), štete, uglavnom, pogađaju nositelja prava vlasništva (dominus), pa otuda i naziv pravila. Sfera primjene navedenog pravila odnosi se i na štete nastale višom silom (vis maior). Naved...

lat. neka kupac pazi; izraz koji sadržava shvaćanje da kupac mora pri zaključivanju ugovora o kupoprodaji i pri predaji kupljene stvari pokazati posebnu pažnju da ne bi preuzeo stvar s faktičnim ili pravnim nedostacima. Naime, sukladno navedenom shvaćanju, pripadnom napose anglo-američkoj pravnoj tradiciji (common law), kupac se ne bi mogao koristiti odgovarajućom pravnom zaštitom zbog nedostataka kupljene stvari ako posebne okolnosti ne bi upućivale na dolozno postupanje prodavatelja. U svojem manje strogom obliku, shvaćanje izraženo sintagmom caveat emptor prisutno je i u suvremenim kontinentalnim ugovornopravnim sustavima. Tako, primjerice, u hrvatskom pravu, Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08) određuje da je kupac dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregle...

lat. ako prestane interes, tužitelj se ne saslušava; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo da tužitelj ne može voditi spor ako prestane njegov pravni interes, budući da je postojanje pravnog interesa opća procesna pretpostavka za dopuštenost suđenja u određenoj pravnoj stvari. Navedeno pravilo preuzeto je i u suvremeno procesno pravo (usp. Triva/Dika, Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 2004., str. 139 i sl.). Tako je, primjerice, u hrvatskoj sudskoj praksi oblikovano shvaćanje da pravni interes za isticanje deklaratornog zahtjeva mora postojati sve do zaključenja glavne rasprave, pa stoga kad nakon podnošenja tužbe za utvrđenje pravni interes za takvu zaštitu prestane postojati, sud će tu tužbu odbaciti (v. npr. odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predm...

lat. obveza utrnjuje sjedinjenjem; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo da obveza prestaje sjedinjenjem (confusio) kao jednim od načina prestanka obveza. Sjedinjenje nastupa ako ista osoba postane i dužnikom i vjerovnikom u određenom obveznom odnosu, primjerice, kada dužnik naslijedi svog vjerovnika ili vice versa. Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Terencija Klementa (Terentius Clemens) (Digesta 34, 3, 21, 1), a navedeno pravilo postoji i u suvremenim obveznopravnim sustavima (v. npr. art. 1234 francuskog Code Civile, art. 118. švicarskog OR-a). U hrvatskom pravnom sustavu, to je pravilo sadržano u članku 207. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08), koji određuje da obveza prestaje sjedinjenjem kad jedna te ista o...

lat. sporazum čini brak; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava načelo da se brak (nuptiae, matrimonium) temelji na sporazumu (consensus) bračnih drugova, a ne na puko formalnom aktu ili pak – kao kod antičkih orijentalnih naroda – na njihovom spolnom odnošaju (copula carnalis). Izreka je nastala na temelju fragmenata klasičnog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 50, 17, 30), a načelo sadržano u njoj preuzeto je u brojne suvremene pravne sustave. Hrvatsko obiteljsko pravo također je iz rimske pravne tradicije usvojilo načelo konsenzusa kod sklapanja braka. Stoga se na tom načelu zasniva nekolicina temeljnih odredaba Obiteljskog zakona (Nar. nov., br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07) o toj materiji. Primjerice, odredba da se brak sklapa suglasnom izjavom žene i muškarca u gra...

lat. sporazum uklanja zabludu; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo obveznog prava koje određuje da puna suglasnost stranaka (consensus) o bitnim sastojcima određenog pravnog posla (essentialia negotii) otklanja mogućnost nesporazuma (dissensus) među strankama o tom poslu. Izreka je nastala a contrario na temelju fragmenta klasičnog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 2, 1, 15) u kojem je sadržano pravilo da se stranke nisu sporazumjele ako su u zabludi (non consentiant qui errent). Navedena pravila sadržajno su preuzeta i u suvremene obveznopravne sustave, kako u kontinentalnoeuropske, tako i u anglo-američke. Tako, primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno Zakonu o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08), ugovor je sklopljen kad su se ugovorne stranke sugl...

lat. običaj je najbolji tumač zakona; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadrži shvaćanje da običaj ili sudska praksa mogu poslužiti kao najpouzdanije sredstvo za tumačenje smisla zakona. Navedena izreka ima svoje temelje u fragmentu klasičnog rimskog pravnika Paula (Paulus) (Digesta 1, 3, 37), a u citiranom obliku je formulirana u kasnom srednjovjekovlju od strane glosatora (v. glosa Incommodo uz Digesta 11, 1, 5) te potom ugrađena i u srednjovjekovno kanonsko pravo, u Dekretale (Decretales) pape Grgura IX (X. 1.4.8.) iz 1234 g. Izreka consuetudo est optima legum interpres je i danas izravno na latinskom jeziku ugrađena u sustav kanonskog prava (v. npr. Codex iuris canonici iz 1917., Kan. 29; Codex iuris canonici iz 1983., Kan. 27), a nedvojbeno je zadržala svoju aktualnost i u s...

lat. ugovor ugovarateljima neka bude zakon; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava shvaćanje obveznog prava da ugovor (contractus) za ugovorne stranke treba imati značenje zakona (lex), u smislu da sporazum ugovornih stranaka ima za njih pravnu snagu poput zakonskih normi ako određeni ugovorni odnos reguliraju dispozitivne pravne norme (ius dispositivum) kod kojih se zakonska pravila mogu nadomjestiti drukčijim sporazumom stranaka, sukladno pravilu conventio vincit legem (»sporazum stranaka pobjeđuje zakon«). Osim toga, izreka se može tumačiti i u smislu da ugovor treba poštovati poput zakona, tj. u potpunosti, sukladno temeljnom ugovornopravnom načelu pacta sunt servanda (lat. »sporazume treba poštovati«). Izreka contractus contrahentibus lex esto nastala je na temelju fragm...

lat. sporazum stranaka pobjeđuje zakon; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava shvaćanje da sporazum ugovornih stranaka (conventio) ima u konkretnom slučaju jaču pravnu snagu od zakonskih normi (lex). Njezino značenje dolazi do izražaja u slučajevima kad određeni pravni odnos reguliraju dispozitivne pravne norme (ius dispositivum), kod kojih se zakonska pravila mogu nadomjestiti drukčijim sporazumom stranaka. Navedena izreka nastala je na temelju jednog fragmenta klasičnog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 16, 3, 1, 6), a zadržala je svoju punu aktualnost u suvremenom privatnom pravu kao izraz načela dispozitivnosti, tj. načela stranačke autonomije. Tako je, primjerice, u suvremenom hrvatskom pravu, shvaćanje sadržano u navedenoj latinskoj izreci ugrađeno u same temelje o...

lat. najpokvarenija država, najviše zakona; u antičkom rimskom svijetu, izreka koja sadržava shvaćanje da što je država gora, to će u njoj biti više zakona. Izreka je preuzeta od rimskog povjesničara Tacita (Tacitus), iz njegova znamenita djela Anali (Annales 3, 27). Njome je Tacit na jezgrovit način izrazio shvaćanje da sa slabljenjem poštenja i morala u zajednici progredivno raste broj zakona. Navedena izreka primjenjiva je i na suvremeno društvo u kojem hiperprodukcija pravnih propisa, tzv. »poplava zakona« (od njem. die Gesetzflut) često u praksi potiskuje i onemogućava ostvarenje temeljnih etičkih i pravnih načela. U posljednje je vrijeme posebice izražena njezina aktualnost u kontekstu tzv. »regulatorne giljotine«, koja se kao model uklanjanja zastarjelih i suvišnih zakona te drug...

lat. krajnja nepažnja najbliža je namjeri; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadrži shvaćanje da se krajnja nepažnja (culpa lata) kao vrsta krivnje kod koje štetnik u svom ponašanju ne uporabi ni onu pozornost koju bi uporabio svaki prosječan čovjek, u svojim praktičnim posljedicama izjednačuje s namjerom (dolus) kao vrstom krivnje kod koje se, znajući i hotimice, drugoj osobi nanosi šteta. Izreka je nastala na temelju jednog fragmenta klasičnog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 47, 4, 1, 2), a navedeno shvaćanje ugrađeno je i u suvremene obveznopravne sustave. Stoga i hrvatska građanskopravna doktrina navodi tu izreku, naglašavajući time usku svezu između krajnje nepažnje i namjere (v. npr. Klarić/Vedriš, Građansko pravo, Zagreb, 2006., str. 598). Navedena se izreka izravno ...

lat. o sličnome ista presuda; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava načelo da u sličnim slučajevima treba na sličan način i suditi. Izreka se zasniva na pravnim shvaćanjima koja se, ponajprije, odnose na primjenu analogije u suđenju. U širem smislu, izreka govori i o nužnosti poštovanja ujednačene sudbene prakse, kako se ne bi na isto ili vrlo slično činjenično stanje primjenjivale različite norme ili kriteriji. Sama formulacija de similibus idem iudicium prvi je puta u pravnom kontekstu korištena u srednjovjekovnom kanonskom pravu, preciznije rečeno, u Dekretalima (Decretales) pape Grgura IX. (X. 1.7.2.) iz 1234. godine, a nalazimo je, primjerice, i u slavnom djelu Sv. Tome Akvinskog Summa Theologiae (I-II, q. 2, a. 3, arg. 2). Pravno načelo sadržano u navedenoj izreci ugra...

lat. delikti roditelja ne škode djeci; u rimskoj pravnoj tradiciji izreka koja sadržava shvaćanje da potomci ne mogu odgovarati za kaznena djela roditelja. Navedena izreka, sadržana u jednoj konstituciji cara Konstantina (Codex Iustinianus 6, 7, 2, pr.), u uskoj je značenjskoj svezi sa shvaćanjem sadržanim u izreci crimen morte extinguitur (»zločin prestaje smrću«), nastaloj na temelju fragmenta klasičnog rimskog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 48, 4, 11), u smislu da odgovornost za izvršeno kazneno djelo prestaje smrću počinitelja i stoga je nenasljediva. Navedeno shvaćanje implicite je ugrađeno u suvremeno kazneno pravo na temelju fundamentalnog kaznenopravnog načela nulla poena sine culpa (lat. »nema kazne bez krivnje«): tako, primjerice, članak 4. hrvatskog Kaznenog zakona (N...

lat. neizvjestan rok smatra se uvjetom; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo da se rok (dies) kao uzgredni sastojak pravnog posla (accidentalia negotii), a koji sadržava određeni element neizvjesnosti – primjerice, neizvjestan je početak roka (dies incertus an certus quando) ili i početak i kraj roka (dies incertus an incertus quando) – u pravnom smislu tretira kao uvjet (condicio). Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Papinijana (Papinianus) (Digesta 35, 1, 75). U suvremenoj građanskopravnoj doktrini, izreka dies incertus pro condicione habetur također se koristi za označavanje rokova koji u sebi sadržava element neizvjesnosti (tzv. složeni rokovi) pa stoga na učinak pravnog posla djeluju kao uvjeti (v. npr. Klarić/Vedriš, Građansko pravo, Zagr...

lat. rok opominje umjesto čovjeka; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo obveznog prava koje određuje da ako je rok (dies) za ispunjenje obveze definiran u pravnom poslu, vjerovnik u tom obveznom odnosu nije dužan posebice opominjati dužnika na navedeni rok, čijim protekom dužnik dolazi u zakašnjenje (mora debitoris). Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog rimskog pravnika Papinijana (Papinianus) (Digesta 22, 1, 9), a navedeno pravilo preuzeto je i u suvremene obveznopravne sustave. Tako, primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno Zakonu o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08), dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje (čl.183. st. 1.), a jedino u slučaju da rok za ispunjenje nije određen, dužnik dolazi u zaka...

lat. dvojbeno treba tumačiti u povoljnijem smislu; izreka koja sadržava shvaćanje da pravne akte (pravne propise, pravne poslove) treba u slučaju njihova dvojbenog značenja uvijek tumačiti na povoljniji način, u smislu da se time ne povrijede pravni interesi subjekata na kojih se odnosi takav pravni akt. Navedena izreka formulirana je na temelju fragmenta klasičnog rimskog pravnika Marcela (Marcellus) (Digesta 50, 17, 192, 1) u srednjovjekovnom kanonskom pravu, preciznije rečeno, u Dekretalima (Decretales) pape Grgura IX (X. 5.41.2). Izreka dubia in meliorem partem interpretari debent nedvojbeno je zadržala svoju aktualnost i danas, a interpretacijsko pravilo sadržano u njoj preuzeto je posredstvom rimsko-kanonske pravne tradicije u suvremene pravne sustave. Tako, primjerice, u hrvatsko...

lat. surov zakon, ali (ipak) zakon; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava shvaćanje da zakon, kako god on bio strog, neugodan ili težak, treba poštovati. Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 40, 9, 12, 1), a navedeno shvaćanje je u obliku načela zakonitosti preuzeto u mnoge suvremene pravne sustave, kao jedno od temeljnih ustavnopravnih načela. Tako, primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno članku 5. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98 – proč. tekst, 113/00, 124/00 – proč. tekst, 28/01, 41/01 – proč. tekst i 55/01 – ispr.; 76/10, 85/10 – proč. tekst), svatko je dužan držati se Ustava i zakona i poštovati pravni poredak Republike. Međutim, postoje i propisi u koje je prijevod navedene izrek...

lat. pogreška u računanju ne škodi; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravno pravilo koje određuje da se računska pogreška u određenom pravnom aktu uvijek može ispraviti te da ona, u načelu, nema utjecaja na valjanost odnosnog pravnog akta. Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Macera (Aemilius Macer) (Digesta 49, 8, 1, 1) te jedne konstitucije rimskih careva Dioklecijana i Maksimijana (Codex 2, 5, 1), a navedeno pravilo izravno je preuzeto i u suvremene pravne sustave (v. npr. § 319 njemačkog ZPO-a /Zivilprozessordnung/). U hrvatskom pravu, sukladno članku 342. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 88/05, 2/07 – Odluka USRH i 84/08, 96/08 – Odluka USRH i 123/08 – ispr.), pogreške u imenima i brojev...

lat. pogreška u pisanju ne škodi; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravno pravilo koje određuje da se očita pogreška u pisanju u određenom pravnom aktu uvijek može ispraviti te da ona u načelu nema utjecaja na valjanost odnosnog pravnog akta. Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Cervidija Scevole (Cervidius Scaevola) (Digesta 40, 4, 54 pr.). Navedenim pravilom potisnut je u pravnoj praksi radikalni formalizam starog civilnog prava (ius civile), ponajbolje opisan u latinskoj izreci qui cadit a syllaba, cadit a toto (»tko ispusti jedno slovo, izgubio je sve«) (o toj izreci usp. Triva/Dika, Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 2004., str. 33). Izreka error in syllaba non nocet analogna je izreci error calculi non nocet (»pogreška u računanju ne š...

lat. pogrešan razlog ne škodi; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo da je pravni posao poduzet zbog pogrešne pobude (causa impulsiva) valjan. Izreka je formulirana na temelju fragmenta klasičnog rimskog pravnika Gaja (Gaius) (Digesta 35, 1, 17, 2), a sadržana je i u Justinijanovim Institucijama (Inst. 2, 20, 31). Rimsko pravilo falsa causa non nocet preuzeto je i u suvremene europske obveznopravne sustave (v. npr. čl. 40/1 slovenskog Obligacijskega zakonika), pa tako i u hrvatski pravni sustav: sukladno čl. 273. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08), pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Međutim, navedeno pravilo poznaje određene izuzetke. Primjerice, već se u klasičnom rimskom pravu zabluda o pobudi (error in...

lat. neka bude pravda, pa makar propao svijet; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadrži shvaćanje da se pravni propis mora primijeniti bez obzira na posljedice. Izreka se koristi u dvostrukom smislu. Njome se može izraziti zahtjev za dosljednom i potpunom primjenom pravnih propisa, dakle za punim poštovanjem načela zakonitosti, no ona može izražavati i stajalište da pravni propis treba primijeniti pod svaku cijenu, dakle i u slučajevima kada je to očigledno protivno načelu pravednosti. Izreku je kao svoje vladarsko geslo koristio Ferdinand I. (1503-1564), imperator Svetog Rimskog Carstva te ugarski i hrvatski kralj. Navedena latinska izreka koristi se često i u suvremenoj pravnoj doktrini, primjerice kaznenog prava, u kojem označava shvaćanje da se počinitelja kaznenog djela treb...

lat. oblik daje bit stvari; izreka preuzeta u rimsku pravnu tradiciju iz aristotelovske filozofije, a u kontekstu prava izražava pravilo da formalni pravni posao mora biti sastavljen u propisanoj formi, jer bi u protivnom bio ništetan. U navedenoj formulaciji, izreku je oblikovao znameniti kasnosrednjovjekovni pravnik Baldus de Ubaldis (+ 1406 g.) u svojem komentiranju Justinijanovih Digesta (ad Digestum Vetus 10, 4, 9, 3). Pravilo sadržano u izreci preuzeto je u suvremene europske privatnopravne sustave (v. npr. § 125/1 njemačkog BGB-a; art. 1350 talijanskog Codice Civile; arts. 633 i 1280 španjolskog Código civil; usp. i art. II. 1:107 (2) Načela, definicija i model-pravila europskog privatnog prava (The Principles, Definitions and Model Rules of European Private Law). Pravna regula f...

lat. zakonska forma, bitna forma; pravilo prema kojem u slučaju da je zakonom određeno kako pravni posao mora biti sastavljen u točno određenoj formi, nepoštovanje forme čini taj posao ništetnim. Navedeno pravilo je u formulaciji forma legalis, forma essentialis oblikovao znameniti engleski pravnik Sir Edward Coke (+ 1634) (10 Co. 100.) te se ono redovito i danas na latinskom jeziku citira u anglo-američkom pravnom krugu. Kao i u slučaju prethodne regule forma dat esse rei, pravilo sadržano u izreci preuzeto je također i u današnje kontinentalne europske privatnopravne sustave (v. npr. § 125/1 njemačkog BGB-a; art. 1350 talijanskog Codice Civile; arts. 633 i 1280 španjolskog Código civil; usp. i Art. II. 1:107 (2) Načela, definicija i model-pravila europskog privatnog prava (The Princip...

lat. prijevara sve pokvari; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava shvaćanje iz područja obveznog prava, da prijevara (fraus) kao mana volje čini pravni posao nevaljanim. Navedeno shvaćanje preuzeto je i u suvremene pravne sustave. Tako, primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno članku 284. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08), ako jedna ugovorna strana učini prijevaru time da izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora. Navedena izreka zauzima istaknuto mjesto u suvremenoj globalnoj pravnoj doktrini i praksi (v. npr. Bing Cheng, General Principles of Law as Applied by International Courts and Tribunals, Cambridge, 2006., str. 150 i sl.)...

lat. volja duševno bolesnog je ništava; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo da očitovanje volje koje daje duševno bolesna osoba nema pravnog učinka, utemeljeno na shvaćanju klasičnog rimskog prava da teži duševni bolesnik nije poslovno sposoban, osim za vrijeme tzv. svijetlih trenutaka (lucida intervalla). Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog rimskog pravnika Pomponija (Pomponius) (Digesta 50, 17, 40), a navedeno pravilo sadržano je i u suvremenim privatnopravnim sustavima. Tako, primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno članku 159. stavak 1. Obiteljskog zakona (Nar. nov, br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07), sud će u izvanparničnom postupku – vodeći se načelom primjerene skrbničke zaštite odrasle osobe s duševnim smetnjama – djelomice ili potpuno lišiti ...

lat. stvar određena po vrsti ne propada; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo obveznog prava koje određuje da obveza ne prestaje u slučaju propasti stvari ako je predmet obveze bila zamjenjiva stvar (res fungibilis), tj. stvar koja se u prometu redovito određuju samo po količini neke vrste ili roda (genus), npr. vino, žito, novac, itd. Zamjenjive se stvari stoga nazivaju još i generičnim stvarima. Navedeno pravilo preuzeto je i u suvremene obveznopravne sustave. Tako, primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno članku 209. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08), ako su predmet obveze stvari određene po rodu, obveza ne prestaje čak i kad sve što dužnik ima od takvih stvari propadne zbog okolnosti za koje on ne odgovara. Pravilo genus perire n...

lat. isto je ne postojati ili ne dokazati; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava shvaćanje iz područja procesnog prava da ako neka činjenica ili okolnost nije utvrđena ili dokazana u sudskom postupku, isto je kao da ona i ne postoji. Navedeno shvaćanje preuzeto je i u suvremene procesnopravne sustave. Tako, primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno Zakonu o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH i 123/08 – ispr.)., stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st. 1.), a koje će uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza za...

lat. ispuniti je isto što i prebiti; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava shvaćanje iz područja obveznog prava da ispunjenje (solutio), tj. pravilno i uredno izvršenje dužne činidbe, dovodi do prestanka obveznopravnog odnosa jednako kao i prijeboj (compensatio), tj. ukidanje obveze obračunavanjem protutražbine s tražbinom. Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Pomponija (Pomponius) (Digesta 20, 4, 4), a shvaćanje sadržano u njoj preuzeto je i u suvremene obveznopravne sustave (v. npr. § 362/1 njemačkog BGB-a). U hrvatskom pravu, sukladno Zakonu o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08), obveza prestaje također kako ispunjenjem (čl. 296. – 323.), tako i prijebojem (čl.336. –343.).

lat. nepoznavanje činjenica ne škodi; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava opće pravno pravilo da je neznanje (ignorantia), odnosno zabluda o činjenicima (error facti) uvaživa. Stoga strana koja se nalazi u zabludi o činjenicama može tražiti poništaj pravnog posla, pod pretpostavkama da se ta zabluda odnosi na bitne sastojke određenog pravnog posla (error essentialis) te da je neskrivljena (error invincibilis). Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Paula (Paulus) (Digesta 22, 6, 9, pr.). U istom se smislu koristi i latinska izreka ignorantia facti excusat (»nepoznavanje činjenica je ispričivo«), nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Neracija (Neratius) (Digesta 22, 6, 2). Rimska pravna norma sadržana u navedenim izrekama izravno se primjenjuje ...

lat. nepoznavanje prava škodi; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava opće pravno pravilo da je neznanje (ignorantia), odnosno zabluda o pravnim pravilima (error iuris) neuvaživa, tj. da ne utječe na valjanost pravnog posla (negotium). Stoga strana koja se nalazi u zabludi o pravnim pravilima ne može tražiti poništaj pravnog posla. Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Paula (Paulus) (Digesta 22, 6, 9, pr.). U istom se smislu koristi i latinska izreka ignorantia iuris non excusat (»nepoznavanje prava ne ispričava«), nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Neracija (Neratius) (Digesta 22, 6, 2). Rimska pravna norma sadržana u navedenim izrekama također se izravno primjenjuje i u suvremenim pravnim sustavima, pa se, primjerice, u hrvatskoj građanskop...

lat. ništetna je obveza na nemoguće; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava načelo obveznog prava prema kojem je ništetan pravni posao (nulla obligatio) koji ima za predmet obveze nemoguću činidbu (impossibilium). Nitko nije dužan ispuniti nemoguću činidbu. Izreka je sadržana u fragmentu klasičnog rimskog pravnika Celza (Celsus) (Digesta 50, 17, 185), a navedeno načelo preuzeto je i u suvremene obveznopravne sustave. Tako, primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno članku 270. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08), kada je činidba nemoguća, pravni posao je ništetan. Međutim, pravni posao sklopljen pod odgodnim uvjetom ili rokom ne će biti ništetan ako je činidba koja je u početku bila nemoguća, postala moguća prije ostvarenja uvjeta ili isteka roka. Izreka im...

lat. kod alternativnih obveza izbor ima dužnik; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo prema kojem kod alternativnih obveza pravo izbora činidbe u pravilu pripada dužniku. Radi se o konkretizaciji načela favor debitoris, prema kojem u obveznim odnosima treba dati povoljniji položaj dužniku. Izreka je oblikovana na temelju jednog fragmenta klasičnog rimskog pravnika Papinijana (Papinianus) (Digesta 46, 3, 95, 1) u srednjovjekovnom kanonskom pravu (v. Liber Sextus 5, 12, 70, pape Bonifacija VIII. s kraja 13. stoljeća) te je posredstvom rimsko-kanonske pravne tradicije preuzeta kao pravilo u suvremene obveznopravne sustave (v. npr. art. 72. švicarskog OR-a). U hrvatskom pravnom sustavu, pravilo sadržano u izreci in alternativis electio est debitoris ugrađeno je u članak ...

lat. u istoj situaciji, povoljniji je položaj posjednika; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka kojom se označava povoljniji stvarnopravni položaj posjednika u odnosu na neposjednika na temelju pravnih učinaka vezanih uz činjenicu posjeda određene stvari. Primjerice, posjednik ne mora dokazivati svoje pravo na posjed u vlasničkoj parnici (rei vindicatio), potom može dosjelošću (usucapio) postati vlasnik stvari itd. Navedena regula nastala je u srednjovjekovnoj rimskoj pravnoj tradiciji kao svojevrsni spoj dvije srodne klasične rimske regule: cum de lucro duorum quaeratur, melior est causa possidentis (»kad se dvojica spore oko koristi neke stvari, u boljem je položaju posjednik stvari«), sadržane u jednom fragmentu klasičnog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 50, 17, 126, 2) te pravila...

lat. sud poznaje pravo; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava načelo prema kojem je sud po službenoj dužnosti – ex officio – dužan utvrditi postojanje i sadržaj pravnih pravila koja treba primijeniti. Drugim riječima, sud mora poznavati pravo te, stoga, postojanje i sadržaj pravnih normi (iura) ne može biti predmet dokazivanja u postupku kao što je to slučaj s činjenicama (facta). Navedeno načelo preuzeto je iz rimske pravne tradicije u suvremene pravne sustave. Tako primjerice, u hrvatskom pravnom sustavu, pravna znanost smatra to načelo važećim, bez obzira na činjenicu što ono nije izričito regulirano u pozitivnim propisima (v. npr. Triva/Dika, Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 2004., str. 183 i sl.). Stoga regula iura novit curia predstavlja još jedan važan sluča...

lat. prava su pisana za budne; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava shvaćanje da bi samo osoba koja vodi računa o svojim subjektivnim pravima – njihovom nastanku, promjeni i prestanku – trebala u punom smislu riječi imati ovlast ta prava i ostvarivati. Izreka je nastala na temelju fragmenata klasičnih rimskih pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 15, 1, 21, pr.) te Cervidija Scevole (Cervidius Scaevola) (Digesta 42, 8, 24). Često je u uporabi i njezina dulja inačica: vigilantibus et non dormientibus iura subveniunt (lat. »prava pomažu budnima, a ne onima koji spavaju«). U suvremenom pravu, latinska izreka iura vigilantibus scripta osobito se koristi u kontekstu građanskopravnog instituta zastare (praescriptio) kao gubitka zahtjeva zbog neizvršavanja subjektivnog prava kroz ...

lat.: pravna načela su: pošteno živjeti, drugoga ne povrijediti, svakome dati ono što mu pripada; u rimskom pravu, prema klasičnom pravniku Ulpijanu (Ulpianus) (Digesta 1, 1, 10, 1), temeljna tri načela pravnog sustava trebaju biti: 1. pošteno živjeti (honeste vivere); 2. drugoga ne oštetiti (alterum non laedere); 3. svakome dati ono što mu pripada (suum cuique tribuere). Navedena temeljna načela prava, komplementarna s Ulpijanovom definicijom pravednosti (iustitia), rimski su pravnici u velikoj mjeri koristili kao smjernice u rješavanju konkretnih pravnih slučajeva (casus). Između ostalog, upravo zahvaljujući širokoj primjeni navedenih načela u pravnom sustavu, rimsko je pravo, do danas, ostalo temelj brojnih suvremenih pravnih sustava. Primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno Zakonu o ...

lat. pravednost je postojana i trajna volja da se svakome da pravo koje mu pripada; citiranu definiciju pravednosti formulirao je klasični rimski pravnik Ulpijanu (Ulpianus) (Digesta 1, 1, 10 pr.). Ona sadržava klasično i svevremensko određenje distributivne pravde (pravednosti) kao vrline (virtus). Pravednost kao etička vrijednost bila je klasičnim rimskim pravnicima jedno od temeljnih načela prava i smjernica u rješavanju konkretnih pravnih slučajeva (casus). Između ostalog, upravo zahvaljajući toj širokoj primjeni načela pravednosti u pravnom sustavu, rimsko pravo je do danas ostalo temeljem brojnih suvremenih pravnih sustava. Navedenu definiciju – nastalu na temelju grčke filozofijske misli – preuzeo je Justinijan u uvodni dio svojih Institucija (Institutiones 1, 1, pr.), čime je na...

lat. potonji zakon ukida prethodni; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava opće načelo prava, prema kojem pravni akt odnosno pravna norma donesena kasnije, ukida pravni akt odnosno normu donesenu ranije ako imaju istu pravnu snagu te reguliraju isti sadržaj, ali na različit način. Načelo se primjenjuje ako važećim pravnim pravilima nije propisano što drugo. Navedenu izreku formulirao je znameniti kasnosrednjovjekovni pravnik Baldus de Ubaldis (+ 1406. g.) u svojem komentiranju Justinijanovih Digesta (ad Digestum Vetus 9, 2, 1), a temelji te regule sadržani su već u jednom fragmentu klasičnog rimskog pravnika Modestina (Modestinus) (Digesta 1, 4, 4). Izreka lex posterior derogat priori zadržala je svoju punu aktualnost u suvremenom pravu: ona izražava jedno od najvažnijih nače...

lat. posebni zakon ukida opći zakon; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava opće načelo prava, prema kojem posebni pravni akt odnosno pravna norma, ukida opći pravni akt odnosno normu, ako imaju istu pravnu snagu te reguliraju istu pravnu materiju, ali na različit način. Načelo se primjenjuje ako važećim pravnim pravilima nije propisano što drugo. Navedena izreka formulirana je na temelju fragmenata klasičnog pravnika Papinijana (Papinianus) (Digesta 48, 19, 41 i 50, 17, 18), a često se koristi i njezina inačica specialia generalibus derogant, non generalia specialibus (lat. »posebna pravila ukidaju opća, a ne opća pravila posebna«). Izreka lex specialis derogat legi generali zadržala je svoju punu aktualnost u suvremenom pravu: ona izražava jedno od najvažnijih načela za stv...

lat., majka je uvijek poznata; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava temeljno pravilo reguliranja podrijetla djeteta od majke, prema kojem je djetetova majka – za razliku od oca – uvijek poznata, odnosno, majka djeteta jest žena koja ga je rodila. Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog rimskog pravnika Paula (Paulus) (Digesta 2, 4, 5), a navedeno pravilo sadržano je i u suvremenim obiteljskopravnim sustavima. Tako, primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno članku 53. Obiteljskog zakona (Nar. nov., br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07), djetetova majka jest žena koja ga je rodila. Navedena pravna činjenica o podrijetlu djeteta od majke, formulirana je u zakonu kao neoboriva predmnjeva (praesumptio iuris et de iure), glede koje – načelno gledano – protudokaz uopće ne bi ...

lat. zakašnjenje dužnika čini obvezu trajnom; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo obveznog prava koje određuje da dužnik koji dospije u zakašnjenje glede ispunjenja određene obveze (mora debitoris), postaje odgovoran i za slučajnu propast stvari kao predmeta te obveze. U slučaju propasti stvari, dakle, dužnikova obveza postaje trajna (perpetuatio obligationis). Izreka je nastala na temelju fragmenata klasičnog pravnika Paula (Paulus) (Digesta 45, 1, 91, 3 i Digesta 46, 1, 58, 1), a navedeno pravilo preuzeto je i u suvremene obveznopravne sustave (v. npr. § 287 njemačkog BGB-a). Pravilo mora debitoris perpetuat obligationem ugrađeno je i u hrvatski obveznopravni sustav: sukladno čl. 342. st. 4. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08), dužnik odgova...

lat. začeto dijete smatra se kao da je već rođeno, ako su u pitanju njegovi probitci; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadrži pravno načelo koje određuje da začetom nerođenom djetetu (nasciturus) treba pružiti pravnu zaštitu u svim slučajevima kada se radi o njegovim probicima. Izreka je nastala na temelju fragmenata klasičnog pravnika Paula (Paulus) (Digesta 1, 5, 7; Digesta 50, 16, 231), a načelo sadržano u njoj preuzeto je i u suvremene pravne sustave. U hrvatskom je pravu to načelo konkretizirano, primjerice, u članku 124. stavak 2. Zakona o nasljeđivanju (Nar. nov., br. 48/03, 163/03, 35/05 – v. Zakon o obveznim odnosima), koji određuje da će se za dijete već začeto u trenutku otvaranja nasljedstva uzeti da je rođeno ako se rodi živo te u članku 60. Obiteljskog zakona (N...

lat. ne dvaput o istome; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo procesnog prava da je zabranjeno dva puta suditi o istoj stvari. Izreka ne bis in idem po prvi je puta formulirana u djelu slavnog rimskog govornika Marka Fabija Kvintilijana (Quintilianus) (Institutio oratoria 7, 6, 4). Isto pravilo sadržano je i u jednom odlomku klasičnog pravnika Gaja (Gaius) (Institutiones 4, 107). Navedeno pravilo rimskog prava uzdignuto je u mnogim suvremenim pravnim sustavima na razinu ustavnog načela. Tako, primjerice, Ustav Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98 – proč. tekst, 113/00, 124/00 – proč. tekst, 28/01, 41/01 – proč. tekst i 55/01 – ispr.; 76/10, 85/10 – proč. tekst) određuje da se nikome »ne može ponovno suditi niti ga se može kazniti u kaznenom postupk...

lat. neka nitko ne sluša onoga tko se poziva na svoje nemoralno djelo; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava načelo prema kojem nitko ne može zasnivati određeno subjektivno pravo na svojem nemoralnom ili nezakonitom postupku. Načelo sadržano u navedenoj izreci, nastaloj na temelju jedne konstitucije cara Aleksandra Severa (3. st.) te prenesenoj u Codex Iustinianus 7, 8, 5, ugrađeno je kao važno načelo i u suvremene pravne sustave. Moguće su konkretizacije toga načela mnogobrojne: primjerice, nužni nasljednik koji je skrivio smrt ostavitelja nema pravo na njegovu ostavinu; ugovorna strana koja je učinila prijevaru druge strane u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, nema pravo tražiti poništaj toga ugovora, itd. Zanimljivo je napomenuti da načelo sadržano u navedeno...

lat. nitko ne može biti sudac u svom slučaju; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava načelo koje određuje kako je suprotno s idejom pravednosti da određena osoba, kao sudac, donosi odluku u slučaju u kojem je zainteresirana stranka, budući da je jedan od temeljnih načela pravne države, da sud mora biti nepristran. Izreka je nastala na temelju jedne konstitucije careva Valensa, Gracijana i Valentinijana (4. st. pos. Kr.) te je preuzeta u Justinijanov Codex (C. 3.5.1.). To rimsko načelo ugrađeno je u same temelje suvremenih pravnih sustava. Stoga se danas pravo na nepristranog suca – tradicionalno formulirano u latinskoj izreci nemo iudex in causa sua – smatra jednim od temeljnih procesnih ljudskih prava (v. npr. Triva/Dika, Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 2004., str...

lat. nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava načelo prema kojem pravni prednik (auctor) ne može na pravnog sljednika (successor) prenijeti više prava nego što ga sam ima. Time je izraženo temeljno načelo koje vrijedi za sva izvedena ili derivativna stjecanja prava vlasništva ili drugih imovinskih prava. Izreka je nastala na temelju jednog fragmenta klasičnog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 50, 17, 54). Navedeno načelo glede stjecanja prava ugrađeno je, uz određene iznimke, u suvremene građanskopravne sustave te konkretizirano u različitim oblicima. Tako, primjerice, članak 115. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – Odluka USRH,...

lat. nitko nije uzdržavan za proteklo vrijeme; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava jedno od temeljnih načela instituta uzdržavanja (alimentatio), prema kojem se uzdržavanje, u pravilu, dosuđuje za buduće vrijeme. Navedeno načelo preuzeto je i u suvremeno obiteljsko pravo, premda izričita odredba takvog sadržaja nije dugo vremena postojala u hrvatskom obiteljskom zakonodavstvu. Međutim, naša sudska praksa implicitno je primjenjivala navedeno rimsko načelo, odredivši da se kao početni dan za davanje uzdržavanja uzima dan kad je parnica počela teći, odnosno od kad je podnesen zahtjev za uzdržavanje u slučaju kad je postavljen, nakon podnošenja tužbe. Izmjenama i dopunama Obiteljskog zakona (Nar. nov., br. 116/03, 17/04, 136/04, 107/07), koje su stupile na snagu 1. siječnja 20...

lat. nitko nije dužan sam sebe optuživati; u rimsko-kanonskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo prema kojem u sudskom postupku nitko nije dužan protiv sebe iznositi činjenice ili okolnosti koje bi mu mogle škoditi te se protiv takve osobe ne mogu u tom slučaju poduzimati nikakve prisilne mjere. Izreka je u navedenoj formulaciji prvi puta sadržana u temeljnom djelu kanonističke pravne tradicije, Gracijanovom Dekretu iz 12. st. (Decretum Gratiani, pars II, causa 33, questio 3, canon 87), te se često navodi kao klasični izraz »prava na šutnju«. U suvremenoj doktrini kaznenog procesnog prava ističe se da latinska izreka nemo tenetur se ipsum accusare označava privilegij od samooptuživanja kao jedno od temeljnih prava koja pripadaju okrivljeniku u kaznenom postupku (v. Krapac, ...

lat. ništa nije tako naravno kao razriješiti obvezu istim onim načinom kojim je i nastala; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadrži osnovno pravilo o sporazumnom raskidu ugovora, prema kojem se ugovor nastao na temelju sporazuma (consensus) može isto tako sporazumom i raskinuti (contrarius consensus). Izreka je nastala na temelju fragmenata klasičnog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 50, 17, 35), a pravilo sadržano u navedenoj reguli ugrađeno je i u suvremene obveznopravne sustave. Tako, primjerice, hrvatski Zakon o obveznim odnosima (Nar. Nov, br. 35/05, 41/08) u svom članku 160. st. 1. određuje – inter alia – da obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu. U kontekstu hrvatskog prava, posebice je interesantno spomenuti da se naša građanskopravna doktrina ...

lat.: nije sve što je dopušteno i pošteno; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava shvaćanje da nije sve što je pravnim sustavom dopušteno poduzeti ujedno i moralno, u značenju da se pravni akti i odnosi moraju nastojati uskladiti s važećim etičkim standardima u zajednici te time sprječiti zlouporaba prava. Izreka je nastala na temelju jednog fragmenta klasičnog rimskog pravnika Paula (Paulus) (Digesta 50, 17, 144 pr.), a njezin sadržaj ugrađen je u mnoge suvremene pravne propise. Tako, primjerice, hrvatski Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08) u svom članku 2. određuje kako je jedno od osnovnih načela obveznog prava da sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati, između ostalog, suprotno moralu društva. Pravne konzekvencije ne...

lat. nema kazne bez krivnje; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka kojom se izražava načelo krivnje u kaznenom pravu. Tim se načelom isključuje svaki oblik kažnjavanja koji bi se zasnivao na objektivnoj odgovornosti. Navedeni je koncept prvi put formuliran u obliku izreke u jednom fragmentu klasičnog pravnika Ulpijana (Ulpianus), koji glasi: poena sine fraude esse non potest (lat. »ne može biti kazne bez skrivljenog djela«) (Digesta 50, 16, 131, pr.). Spomenuti je koncept uzdignut na razinu načela u srednjovjekovnom kanonskom pravu. Tako pravna zbirka Liber Sextus (5, 12, 70) pape Bonifacija VIII. s kraja 13. stoljeća sadržava sljedeću odredbu: sine culpa, nisi subsit causa, non est aliquis puniendus (lat. »bez krivnje, osim ako ne postoji poseban razlog, nitko ne može biti kažnjen«). Pos...

lat. nema kaznenog djela bez zakona, nema kazne bez zakona; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka kojom se izražava načelo zakonitosti u kaznenom pravu, prema kojem se kaznena djela i kaznene sankcije moraju propisati zakonom. Tim se načelom jamči da kažnjavanje za kaznena djela ne ovisi o samovolji sudbene vlasti, već da kaznena djela i kaznene sankcije propisuje zakonodavna vlast. Navedeno je načelo na temelju fragmenata klasičnih pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 50, 16, 131, 1) i Paula (Paulus) (Digesta 50, 16, 244) formulirao na latinskom jeziku znameniti njemački kaznenopravni autor P. J. Anselm von Feuerbach u svom djelu Lehrbuch des gemeinen in Deutschland gültigen peinlichen Rechts (Gießen, 1801, § 20). Načelo zakonitosti u kaznenom pravu sadržava četiri temeljna zahtjeva: 1....

lat. glasovi se broje, a ne važu; izreka koju je formulirao poznati rimski pisac Plinije Mlađi (Gaius Plinius Caecilius Secundus) u svojoj zbirci pisama Epistulae (Epist. 2, 12, 5), državnik i odvjetnik, kritički zaključujući kako je ishod svakog glasovanja (npr. u skupštini; na sudu) ovisan od broja, a ne od utemeljenosti glasova. U navedenoj izreci, čija je aktualnost i danas nedvojbena, definira se temeljni problem odlučivanja prema načelima kvantitavne demokracije: u tom sustavu, naime, glas posve neupućenog i nezainteresiranog čovjeka o određenom pitanju, koji ne zna ni zboga čega, niti za što (ili protiv čega) glasuje, ima potpuno jednaku vrijednost i težinu kao glas čovjeka koji je u najvećoj mogućoj mjeri proučio, raščlanio i time pronašao optimalno rješenje glede pitanja o koje...

lat. teret dokazivanja leži na onome tko nešto tvrdi; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava načelo procesnog prava da teret dokazivanja (onus probandi) istinitosti određenih tvrdnji pada na onu stranu u postupku koja je te tvrdnje postavila. U skladu s tim načelom, tužitelj mora dokazati istinitost svojih tvrdnji na kojima zasniva tužbeni zahtjev (actori incumbit probatio). Jednako tako i tuženik koji iznosi prigovor mora dokazati istinitost tvrdnji na kojima ga zasniva, jer se prigovorom stavlja u položaj tužitelja (excipiendo reus fit actor). Izreka je nastala na temelju jedne konstitucije careva Dioklecijana i Maksimijana (Codex 4, 30, 10). Navedeno načelo preuzeto je u kanonsko pravo (v. npr. Codex iuris canonici iz 1917., Kan. 1748, § 1; Codex iuris canonici iz 1983., K...

lat. sporazume treba poštovati; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava načelo obveznoga prava koje određuje da ugovore treba izvršavati onako kako je ugovoreno. Prema tom načelu, ugovor za stranke ima snagu zakona (contractus contrahentibus lex esto): one ga moraju poštovati i izvršavati jednako kao i zakon. Drugim riječima, načelo pacta sunt servanda određuje da ugovorne strane koje su sklopile određeni ugovor ne mogu od njega jednostrano odustati bez štetnih posljedica po sebe. Osim toga, navedeno načelo onemogućuje svojevoljno mijenjanje sadržaja ili načina izvršenja ugovora. Prve začetke načela pacta sunt servanda, kako je moguće zaključiti na temelju jednog fragmenta klasičnog rimskog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 2, 14, 7, 7), nalazimo već u obećanju rimskog pre...

lat. sporazumi trećim osobama niti škode, niti koriste. U rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava temeljno načelo obveznog prava da ugovorni odnos djeluje relativno, tj. isključivo između dužnika i vjerovnika (inter partes) te stoga nema učinka prema trećim osobama. Navedeno načelo, koje je gotovo beziznimno vrijedilo u klasičnom rimskom pravu (alteri stipulari nemo potest) te sve do najnovijeg vremena i u anglosaksonskom ugovornom pravu (tzv. privity of contract doktrina), već je u postklasičnom rimskom pravu, a pogotovo u Justinijanovom pravu, relativizirano pojedinim značajnim iznimkama, primjerice, postupno je prodrlo shvaćanje da su ugovori u korist trećega (pacta in favorem tertii) valjani za samog ugovaratelja ako on ima vlastiti interes glede izvršenja ugovora. U istom s...

lat., otac jest onaj na koga ukazuje brak; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava temeljno pravilo reguliranja podrijetla djeteta od oca, prema kojem se smatra da je otac djeteta rođenog u braku majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme braka ili u određenom roku nakon prestanka braka. Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog rimskog pravnika Paula (Paulus) (Digesta 2, 4, 5), a navedeno pravilo sadržano je i u suvremenim obiteljskopravnim sustavima. Tako, primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno članku 54. Obiteljskog zakona (Nar. nov., br. 116/03, 17/04, 136/04 i 107/07), djetetovim ocem smatra se majčin muž ako je dijete rođeno za vrijeme trajanja braka ili tijekom tristo dana od prestanka braka. Navedena pravna činjenica o podrijetlu djeteta od oca smatra se dokaz...

lat. u zakašnjenju je rizik; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo o pravnim posljedicama zakašnjenja (mora). Prema tom pravilu, s jedne strane, najteža posjedica dužnikova zakašnjenja (mora debitoris) jest u tome što snosi rizik (periculum) za slučajnu propast stvari, a odgovornosti se može osloboditi ako dokaže da bi stvar propala i da je svoju obvezu na vrijeme ispunio. S druge strane, dolaskom vjerovnika u zakašnjenje (mora creditoris) prestaje zakašnjenje dužnika, i na vjerovnika prelazi rizik (periculum) slučajne propasti ili oštećenja stvari te je ujedno dužan naknaditi dužniku štetu nastalu zbog zakašnjenja za koje odgovara, a i troškove oko daljnjeg čuvanja stvari. Navedeno shvaćanje preuzeto je u suvremeno obvezno pravo. Tako, primjerice hrvatski Zakon o ob...

lat. petitorni zahtjev obuhvaća i posjedovni zahtjev; u rimskoj pravnoj tradiciji i suvremenim građanskopravnim sustavima, izreka koja sadržava pravilo da petitorni zahtjev (petitorium) u obliku vindikacijskog zahtjeva (vindicatio), kojim ovlaštenik određenog stvarnog prava zahtijeva od neovlaštenog posjednika da mu preda svoj posjed te stvari ili prava, uvijek u sebi sadržava i zahtjev za zaštitu posjeda (possessorium). Stoga, pravomoćno okončan petitorni postupak čini suvišnim posesorni postupak između istih stranaka glede iste stvari ili prava. Sukladno tome, u posesornom je postupku tuženiku iznimno dopušteno isticati petitorni prigovor prava na posjed u slučajevima kada je prije završetka posesornog postupka pravomoćno okončan petitorni postupak u njegovu korist. U navedenom smislu...

lat. raniji u vremenu, jači u pravu; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo stvarnog prava prema kojem osoba koja je prva stekla založno pravo na nekoj stvari ili pravu, ima u konkurenciji s drugim založnim vjerovnicima pravo da kao prvi i u potpunosti namiri svoju tražbinu, bez obzira na založne vjerovnike koji u redu prvenstva slijede iza njega. Stoga, u slučaju kada dužnik založi istu stvar ili pravo nekolicini vjerovnika, oni će se u pravilu namiriti sukladno redoslijedu vremenskog prvenstva po kojemu im je ta stvar ili pravo založeno. Pravilo prior tempore potior iure izvorno je sadržano u jednoj konstituciji cara Karakale (3. st.), prenesenoj u Codex Iustinianus 8, 17, 3, a na razinu pravne regule uzdignuto je u zbirci kanonskog prava Liber Sextus (5,13,54) pape...

lat. tko šuti, smatra se da pristaje; u srednjovjekovnom kanonskom pravu, izreka koja sadržava načelo o tumačenju šutnje neke osobe kao njenog pristanka na nastupanje određene pravne posljedice. Primjerice, u ugovornom pravu, šutnja na ugovornu ponudu – prema navedenom kanonskom načelu – značila bi da se ta ponuda prihvaća, odnosno, da je ugovor sporazumom sklopljen i bez izričitog očitovanja volje druge strane, samim time što ona ponudu nije odbila. Navedeno interpretacijsko pravilo – formulirano kao pravna regula u zbirci kanonskog prava Liber Sextus (5, 13, 43) pape Bonifacija VIII iz 1298. – nije vrijedilo kao načelo u rimskom ugovornom pravu u kojem se šutnja tumačila kao i svaki drugi konkludentni čin prema okolnostima slučaja i situaciji: primjerice, sukladno jednom fragmentu kla...

lat. što je od početka bilo nevaljano ne može tijekom vremena postati valjano (konvalidirati). U rimskoj pravnoj tradiciji, načelo obveznog prava prema kojemu pretpostavke za valjanost pravnog posla treba procjenjivati prema vremenu njegovog nastanka. Sukladno tom načelu, ništetni pravni posao ne može konvalidirati, tj. naknadno postati valjanim. Navedeno načelo – nazvano regula Catoniana po M. Porciju Katonu koji ga je formulirao još u doba rimske republike – sačuvano nam je na temelju fragmenta klasičnog pravnika Paula (Paulus) (Digesta 50, 17, 29) te je preuzeto glede ništetnih pravnih poslova, uz određene izuzetke, i u suvremene obveznopravne sustave. Tako, primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno članku 326. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08), ništetan ugovor ...

lat. ono što nije u spisima, to ne postoji na svijetu; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka kojom se izražava načelo stroge pismenosti u procesnom sustavu u smislu da procesne radnje koje nisu poduzete u pisanom obliku nemaju nikakvo pravno značenje. Budući da suvremeno hrvatsko parnično procesno pravo prihvaća svojevrsnu kombinaciju načela usmenosti i načela pismenosti, značenje izreke više ne odražava aktualnu procesnopravnu regulaciju. Međutim, izreka se često danas koristi u jednom drugom kontekstu: njome se precizno ocrtava birokratski mentalitet koji je često pod svaku cijenu pripravan inzistirati na strogo formalističkom diskursu, bez obzira na potrebe života i očigledne zahtjeve pravednosti. Tako se, u navedenim značenjima, izravno referira na izreku quod non est in actis non est...

lat. koliko poroda, toliko stupnjeva; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava način određivanja stupnjeva srodstva, prema načelu da se stupanj srodstva između dvije osobe računa prema broju rođenja između njih. Tako su, primjerice, brat i sestra u drugom stupnju srodstva, jer tu postoje dva poroda, a stric i sinovac u trećem stupnju, jer ih dijele tri poroda itd. Takvo računanje stupnjeva srodstva formulirano je na temelju jednog fragmenta klasičnog rimskog pravnika Paula (Paulus) (Digesta 38, 10, 10, 9) te nazvano computatio civilis, u suprotnosti s računanjem stupnjeva srodstva prema naravnom pravu (computatio naturalis). Putem Justinijanove kodifikacije, pravilo quot generationes tot gradus preuzeto je u kanonsku pravnu tradiciju u kojoj je i danas važeće (v. npr. Codex iur...

lat.: presuđena stvar stvara pravo među strankama; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo prema kojem pravomoćna presuda (res iudicata) predstavlja individualni zakon (ius) za parnične stranke kojeg su one dužne u cijelosti poštovati. Navedeno pravilo preuzeto je i u suvremeno građansko procesno pravo, a njime se definira pozitivan aspekt pravomoćnosti u smislu da pravomoćna sudska odluka – kao autoritativan regulator određenih pravnih odnosa – pravno obvezuje u obliku individualne pravne norme parnične stranke i druge pravne subjekte na koje se odnosi. Navedeno pravilo preuzeto je iz rimske pravne tradicije u kanonsko pravo (v. npr. Codex iuris canonici iz 1917., Kan. 1904 § 2; Codex iuris canonici iz 1983., Kan. 1642 § 2) te u moderne zakonike građanskog procesnog p...

lat. presuđenu stvar treba smatrati istinitom; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo da treba smatrati istinitim (pro veritate) ono što je pravomoćnom presudom (res iudicata) utvrđeno. Navedeno pravilo, formulirano na temelju fragmenta klasičnog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 1, 5, 25; Digesta 50, 17, 205), preuzeto je i u suvremene sustave građanskog procesnog prava – bez obzira na to sadržavaju li ga izravno suvremeni propisi ili ne – a njime se definira pozitivan aspekt pravomoćnosti, u smislu da utvrđenja sadržaja prava ili pravnih odnosa u pravomoćnoj sudskoj odluci treba smatrati istinitim. U tom smislu, izreka res iudicata pro veritate habetur redovito se koristi u suvremenoj doktrini građanskog procesnog prava (v. npr. Triva/Dika, Građansko parnično pr...

lat. ničija stvar pripada prisvojitelju; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava načelo stvarnog prava prema kojem će stvar koju nitko nema u svom vlasništvu (res nullius) pripasti onome tko je uzme u posjed (possessio) s voljom da je prisvoji. Na navedenom načelu temelji se institut prisvojenja (occupatio) kao izvornog (originarnog) načina stjecanja vlasništva. Navedeno načelo – formulirano na temelju fragmenta klasičnog pravnika Gaja (Gaius) (usp. Digesta 41, 1, 3, pr.; Institutiones 2, 1, 12) – preuzeto je glede pokretnih stvari u suvremene stvarnopravne sustave (v. npr. § 958/1 njemačkog BGB-a), pa tako i u hrvatsko pravo. Sukladno tome, članak 131. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – Odluka ...

lat. tuženik isticanjem prigovora postaje tužitelj; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava shvaćanje da se tuženik u slučaju isticanja prigovora stavlja u procesni položaj tužitelja, budući da mora dokazati osnovanost svog prigovora. Kako se u prigovoru iznose tvrdnje protivne navodima tužitelja, tuženik glede dokazivanja dolazi u isti položaj kao i tužitelj, pa i za njega vrijedi pravilo da je svoje tvrdnje dužan dokazati. Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 44, 1, 1). Navedeno shvaćanje preuzeto je i u suvremeno procesno pravo te se u doktrini građanskog procesnog prava izrekom reus excipiendo fit actor također izražava shvaćanje da tuženik isticanjem prigovora preuzima na sebe teret dokazivanja (onus probandi) glede činjen...

lat. spas domovine je najviši zakon; u rimskoj pravnoj tradiciji, glasovita izreka, prvi puta formulirana od strane Cicerona u traktatu De Legibus (De. leg. 3,3,8), koja sadržava shvaćanje da bi opće dobro (bonum commune) građana trebalo biti vrhovni zakon (suprema lex) koji tijela državne vlasti trebaju poštovati i sustavno primjenjivati u obnašanju svoje funkcije. U tom smislu, izreka je zadržala svoj potpuni smisao i danas kao jezgrovito izražen etički temelj svakog političkog djelovanja. Međutim, moguća je i zloporaba njezinog smisla: u totalitarnim sustavima, ona se lako može pretvoriti u ideologijsku maksimu kojoj je svrha legitimirati primjenu svih mogućih sredstava u svrhu odstranjenja bilo kakvog oblika realne ili potencijalne opasnosti za postojeći politički sustav. U suvremen...

lat. služnost se ne može sastojati u činjenju; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadrži načelo stvarnog prava koje određuje da se služnost (servitus) kao stvarno pravo na tuđoj stvari (ius in re aliena) u pravilu ne može sastojati u činjenju (facere). Vlasnik poslužne stvari stoga ne mora u pravilu ništa aktivno raditi u korist ovlaštenika služnosti, već mora samo trpjeti (pati) tuđu radnju koju bi inače kao vlasnik mogao zabraniti (tzv. afirmativna služnost) ili pak propustiti (non facere) vlastitu radnju koju bi inače kao vlasnik mogao na svojoj stvari poduzeti (tzv. negativna služnost). Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog pravnika Pomponija (Pomponius) (Digesta 8, 1, 15, 1), a navedeno načelo preuzeto je i u suvremene stvarnopravne sustave. Tako, primjerice, u hrv...

lat. ako je protiv zakona učinjeno, ništetno je što je učinjeno; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo prema kojem su svi pravni poslovi suprotni zakonu ništetni. Izreka je nastala na temelju jedne konstitucije careva Teodozija II. i Valentijana III. (Codex Iustinianus 1, 14, 5, 1), a navedeno pravilo postoji i u suvremenim pravnim sustavima (v. npr. §134 njemačkog BGB-a), pa tako i u hrvatskom pravu: sukladno Zakonu o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08), ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo (čl. 322. st.1.)

lat. lavlje ortaštvo je ništetno; izreka koja sadržava pravilo prema kojem je ništetan ugovor o ortaštvu (societas) kojim je određeno da pojedini član ortaštva snosi samo gubitke, ali ne sudjeluje u podjeli dobiti. Izreka je oblikovana na temelju jednog fragmenta klasičnog rimskog pravnika Ulpijana (Digesta 17, 2, 29, 2) iz kojeg doznajemo da je takav ugovor o ortaštvu bio ništetan u rimskom pravu (talem societatem nullam esse). Štoviše, Ulpijan u istom fragmentu označava lavlje ortaštvo »najnepravičnijom vrstom ortaštva« (iniquissimum genus societatis). Sam izraz »lavlje ortaštvo« (societas leonina) je stvoren prema basni znamenitog grčkog književnika Ezopa (6. st. pr. Kr.) u kojoj je lav pokušao nametnuti sličnu vrstu dogovora ostalim životinjama, s ciljem prisvojiti sebi sve što je u...

lat. najveće pravo, najveća nepravda; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava shvaćanje da striktna, kruta i doslovna primjena pravnih pravila (summum ius) može u određenim situacijama imati za posljedicu izravnu negaciju prava čijoj su zaštiti bila izvorno namijenjena (summa iniuria), posebice ako su ta pravila tijekom vremena izgubila smisao i funkciju zbog kojih su donesena. Navedena izreka, izvorno sadržana u Ciceronovu djelu De officiis (1, 33), često se i danas navodi, da bi se istaknulo da pravni sustav mora sadržajno korespondirati s razvojem društva, kako bi se time izbjeglo stvaranje nepravdi u konkretnim životnim odnosima; u drugom smislu, izreka se koristi u svrhu isticanja činjenice da je zabranjeno izvršavati svoje pravo samo da bi se drugome naštetilo (abusus cu...

lat. površina pripada tlu; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadrži načelo stvarnog prava prema kojem sve ono što je trajno spojeno s određenim zemljištem (kuća, sadnica i dr.) pripada kao priraštaj (accessio) nositelju prava vlasništva na tom zemljištu, odnosno da prati pravnu sudbinu tog zemljišta. Izreka je nastala na temelju jednog odlomka klasičnog rimskog pravnika Gaja (Gaius) (Institutiones 2, 73), a navedeno načelo preuzeto je i u suvremene stvarnopravne sustave, tako, primjerice, u francuski Code Civil (Artt. 554, 555); austrijski ABGB/OGZ (§§ 295, 297), španjolski Código civil (art. 334), njemački BGB (§§ 93, 94), itd. U hrvatskom pravu, načelo superficies solo cedit sadržano je u članku 9. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, ...

lat. trojica čine udrugu; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava načelo da korporacija kao zajednica osoba (universitas personarum) koja ima pravnu osobnost, mora imati najmanje tri člana. Navedeno načelo formulirano je na temelju jednog fragmenta klasičnog rimskog pravnika Marcela (Marcellus) (Digesta 50, 16, 85). Putem Justinijanove kodifikacije, to je načelo preuzeto u kanonsku pravnu tradiciju, u kojoj je i danas važeće (v. npr. Codex iuris canonici iz 1917., Kan. 100, § 2; Codex iuris canonici iz 1983., Kan. 115, § 2). Također, načelo tres faciunt collegium preuzeto je i u pojedine moderne europske pravne sustave (v. npr. § 73 njemačkog Građanskog zakonika /BGB/) te suvremenu pravnu doktrinu. Tako se, primjerice, u hrvatskoj građanskopravnoj literaturi ističe da se za ko...

lat. gdje su koristi, tu su i štete; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava načelo koje određuje da tko ima koristi od određene stvari ili prava, taj mora snositi i troškove i terete koji od njih nastanu. Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog rimskog pravnika Paula (Paulus) (Digesta 50, 17, 10). Navedeno pravilo, koje su klasični rimski pravnici izvodili iz načela pravičnosti (aequitas), preuzeto je i u suvremene pravne sustave. U hrvatskom je pravu, primjerice, konkretizirano u čl.38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98 – v. čl. 12. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 –- Odluka USRH, 73/01, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09)...

lat. gdje je korist, tamo je i teret; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava načelo koje određuje da tko ima koristi od određene stvari ili prava, taj mora snositi i troškove i terete koji od njih nastanu. Izreka je nastala na temelju jednog odlomka iz Justinijanovih Institutiones (Inst. 1, 17). Navedeno načelo, utemeljeno na zahtjevima pravednosti (iustitia), preuzeto je i u suvremenim građanskopravnim sustavima. U hrvatskom je pravu, primjerice, konkretizirano, u članku 38. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – Odluka USRH, 73/01, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08 i 38/09), koji glede suvlasništva određuje da se plodovi i druge koristi od stvari, kao i njezini troškovi i tereti, u pravilu dijele izmeđ...

lat. kamate na kamate ne mogu postojati; u hrvatskoj građanskopravnoj doktrini, izreka koja označava zabranu naplaćivanja kamata na kamate, tj. zabranu ukamaćivanja dospjelih, a neisplaćenih kamata. U rimskoj pravnoj tradiciji govori se u istom smislu i o zabrani anatocizma (lat. anatocismus: »naplaćivanje kamata na kamate«), kako u slučaju kad su se dospjele neisplaćene kamate računale u postojeću glavnicu (anatocismus coniunctus), tako i u slučaju kad se od takvih kamata oblikovala nova glavnica (anatocismus separatus) sa svrhom njezinog daljnjeg ukamaćivanja. Zabrana anatocizma preuzeta je i u suvremene obveznopravne poretke. Tako, primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno Zakonu o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08), na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezn...

lat. valjano se ne kvari nevaljanim; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo prema kojem ništetnost pojedinih odredaba pravnog posla ne će utjecati na valjanost tog pravnog posla u cjelini. U tom slučaju, primijenit će se odredbe o djelomičnoj ništetnosti ugovora. Navedeno pravilo formulirano je na temelju fragmenta klasičnog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 45, 1, 1, 5) od strane znamenitog glosatora Aza (+ 1230) u djelu Brocardica (rubr. 52, fol. 118), a potom je ugrađeno i u srednjovjekovno kanonsko pravo (cf. Liber Sextus 5, 12, 37, pape Bonifacija VIII. s kraja 13. stoljeća). Posredstvom rimsko-kanonske pravne tradicije (ius commune), izreka utile per inutile non vitiatur preuzeta je kao pravilo (uz određene iznimke) u suvremene europske obveznopravne sustave...

lat., ne nanosi se nepravda onome koji na nju pristaje; u rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadrži načelo prema kojem pristanak oštećenika da se na njegovu štetu poduzme štetna radnja isključuje protupravnost te radnje kao pretpostavku odgovornosti za štetu. Stoga, u takvim slučajevima štetnik nije odgovoran za nastalu štetu, niti ima obvezu naknaditi je. Izreka je nastala na temelju fragmenta klasičnog rimskog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 47, 10, 1, 5), a navedeno načelo sadržano je i u suvremenim obveznopravnim sustavima. Tako, primjerice, u hrvatskom pravu, sukladno članku 1054. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 i 41/08), tko na svoju štetu dopusti drugome poduzimanje neke radnje, ne može od njega zahtijevati naknadu štete prouzročene tom radnjom. Međuti...

Marko Petrak (1972.) profesor je na Katedri za rimsko pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Studirao je Pravni fakultet i Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Magistrirao građanskopravne znanosti (1997.), a doktorirao iz znanstvene grane rimsko pravo (2003.) na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Postdoktorsko usavršavanje u Centru za studije i istraživanja antičkih prava Sveučilišta u Paviji (2005). Honorarni nastavnik Prava kulturnih dobara na Sveučilištu u Dubrovniku. Autor je tridesetak radova iz područja rimskog prava i komparativnog privatnog prava te oko dvjesto stručnih priloga. Laureat Godišnje nagrade mladim znanstvenicima i umjetnicima Društva sveučilišnih nastavnika i ostalih znanstvenika u Zagrebu (2002.). Prodekan Pravnog fakulteta (2003.–2005.) (2009.–...