Zakon o azilu (2003)

Glava I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom propisuju načela, uvjeti i postupak za priznavanje azila i odobravanje privremene zaštite, status, prava i obveze tražitelja azila, azilanata i stranaca kojima je odobrena privremena zaštita, te uvjeti i postupak za ukidanje statusa azilanta i za prestanak privremene zaštite stranaca u Republici Hrvatskoj.

Značenje izraza u ovom Zakonu

Članak 2.

Pojedini izrazi imaju, u smislu ovoga Zakona, sljedeće značenje:

Stranac je osoba koja nema hrvatsko državljanstvo (strani državljanin i osoba bez državljanstva),

Izbjeglica je osoba koja je definirana u Konvenciji o statusu izbjeglica iz 1951. godine i Protokolu o statusu izbjeglica iz 1967. godine (u daljnjem tekstu: Ženevska konvencija i Protokol), odnosno osoba koja se ne nalazi u zemlji svog podrijetla te se zbog osnovanog straha od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, ne može, ili se zbog tog straha ne želi staviti pod zaštitu te zemlje, kao i osoba bez državljanstva koja se nalazi izvan zemlje prethodnog boravišta, a koja se ne može ili se zbog straha ne želi vratiti u tu zemlju.

Azil je utočište koje u Republici Hrvatskoj dobiva izbjeglica na temelju akta nadležnog tijela kojim se udovoljava njegovom zahtjevu za priznavanje azila, iz razloga navedenih u članku 4. ovoga Zakona.

Privremena zaštita je zaštita koja se pruža strancima u Republici Hrvatskoj koje zemlja njihovog podrijetla nije spremna ili nije u mogućnosti zaštititi iz razloga navedenih u ovom Zakonu, a može trajati najduže tri godine.

Tražitelj azila je stranac koji izrazi namjeru za podnošenje zahtjeva za azil odnosno stranac koji podnese zahtjev za azil.

Azilant je izbjeglica kojemu je priznato pravo na azil na temelju odredaba ovoga Zakona.

Maloljetnik bez pratnje je stranac koji nije navršio osamnaest godina života a koji se pri ulasku u Republiku Hrvatsku nalazi bez pratnje roditelja ili skrbnika, ili koji je ostao bez pratnje roditelja ili skrbnika nakon što je ušao u Republiku Hrvatsku.

Boravište je mjesto u kojem se azilant nastanio s namjerom da tu živi.

Strana putna isprava je putovnica (osobna ili obiteljska), zajednička putovnica, diplomatska putovnica, službena putovnica, pomorska knjižica, brodarska knjižica i druga putna isprava priznata po međunarodnom pravu.

Putna isprava za stranca je putna isprava za izbjeglice, putna isprava za osobe bez državljanstva i putni list za stranca.

Zemlja podrijetla je zemlja čije državljanstvo ima stranac ili zemlja u kojoj je osoba bez državljanstva imala svoje prethodno boravište. Ako osoba ima više od jednog državljanstva, zemlja podrijetla je svaka od zemalja čije državljanstvo stranac ima.

Sigurna treća zemlja je zemlja u kojoj je stranac boravio prije dolaska u Republiku Hrvatsku, pod uvjetima:

1. da je u njoj siguran od proganjanja ili kršenja ljudskih prava iz razloga navedenih u članku 4. ovoga Zakona,

2. da se pridržava međunarodnih načela u svezi zaštite izbjeglica sadržanih u Ženevskoj konvenciji i Protokolu,

3. da se stranac može u nju zakonito vratiti i zatražiti azil bez straha od protjerivanja u zemlju gdje bi njegov život, sigurnost ili sloboda bili ugroženi.

Vlada Republike Hrvatske utvrđuje listu sigurnih trećih zemalja iz stavka 1. podstavka 12. ovoga članka i objavljuje je u »Narodnim novinama«.