GLAVA I
ZAJEDNIČKE ODREDBE
Član 1.
Na osnovi ovog zakona izvršavaju se kazne, mjere sigurnosti i odgojne mjere izrečene u krivičnom postupku, kao i kazne i zaštitne mjere izrečene u prekršajnom postupku (u daljnjem tekstu: sankcije), ako posebnim zakonom nije drugačije određeno.
Član 2.
Osobe prema kojima se izvršavaju sankcije lišavaju se prava ili se ograničavaju u pravima samo u granicama nužnim za ostvarenje svrhe pojedinih sankcija, a s skladu sa zakonom.
Član 3.
Izvršenju sankcija pristupa se kad postane pravomoćna odluka kojom je sankcija izrečena i kad za izvršenje sankcije nema zakonskih smetnji.
Samo izuzetno, kad je to zakonom predviđeno, sa izvršenjem pojedinih sankcija može se otpočeti i prije nego što je postala pravomoćna odluka kojom su one izrečene.
Član 4.
Organ koji je donio odluku u prvom stepenu dužan je, ako sam nije nadležan za izvršenje, da izvršnu odluku dostavi organu nadležnom za izvršenje, najkasnije u roku od tri dana od dana kad je odluka postala izvršna odnosno od dana kad je tu odluku primio od višeg organa.
Kad su ispunjeni svi uvjeti da se pristupi izvršenju sankcije, nadležan organ dužan je poduzeti potrebne radnje da se izvršenje provede bez odlaganja i u skladu sa ovim zakonom.
Izvršenje sankcije može biti odgođeno samo u slučajevima i pod uvjetima predviđenim zakonom.
Član 5.
Organi, organizacije udruženog rada i druge organizacije, u čiji djelokrug spada primjena zdravstvenih, socijalnih, odgojnih ili drugih mjera od značaja i za izvršenje pojedinih sankcija, dužni su surađivati s organima nadležnim za izvršenje sankcija.
Radi što potpunijeg ostvarenja svrhe pojedinih sankcija, organi nadležni za izvršenje surađivat će i sa društvenim organizacijama koje bi im, prema svojim zadacima i radu, mogle pružiti pomoć.
Član 6.
Osoba prema kojoj je primijenjena sankcija ne plaća troškove izvršenja, osim troškova izvršenja novčane kazne, kao i drugih troškova koji su posebno navedeni u zakonu.
Član 7.
Za podneske, službene radnje i rješenja u vezi s primjenom odredbi ovog zakona ne plaća se taksa.
Član 8.
Poslovi izvršenja krivičnih i prekršajnih sankcija su poslovi od općeg interesa za Republiku.
Član 9.
Republički sekretarijat za pravosuđe i opću upravu (u daljnjem tekstu: Republički sekretarijat) putem neposrednog uvida i izvještaja prati i proučava primjenu propisa o izvršenju sankcija, neposredno poduzima ili nadležnim organima predlaže mjere za unapređivanje sistema izvršenja sankcija, pruža stručnu pomoć ustanovama za izvršenje sankcija, prikuplja i obrađuje statističke podatke o izvršenju sankcija, te vrši i druge poslove u vezi s izvršenjem sankcija određene zakonom i drugim propisima donesenim na osnovi zakona.
Član 10.
Radi poboljšanja uvjeta za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija, unapređivanja i usavršavanja sistema izvršenja sankcija, kao i radi stvaranja uvjeta za zbrinjavanje otpuštenih osoba i razvijanja postpenalne zaštite uopće. Republički sekretarijat i drugi organi nadležni za izvršenje sankcija surađuju sa znanstvenim ustanovama, stručnim udruženjima, društvenim i drugim zainteresiranim organizacijama i organima.
Član 11.
Za unapređenje rada u izvršenju sankcija republički sekretar za pravosuđe i opću upravu (u daljnjem tekstu: republički sekretar) može osnovati stručni savjet i komisije.
Članovi stručnog savjeta i komisija mogu biti predstavnici naučnih ustanova, organa pravosuđa i uprave, stručnih udruženja i organizacija, koji se bave problemima kriminaliteta, kao i društveno-političkih organizacija, koji mogu pridonijeti boljem ostvarenju svrhe izvršenja sankcija.
Stručni savjet prati i proučava izvršenje sankcija, te daje mišljenje i prijedloge o načelnim pitanjima iz te oblasti.
Stručni savjet donosi poslovnik o svom radu u suglasnosti sa republičkim sekretarom.
A. IZVRŠENJE KAZNI LIŠENJA SLOBODE
Član 12.
Svrha izvršenja kazne lišenja slobode (zatvora, strogog zatvora i maloljetničkog zatvora) je osposobljavanje osuđenih osoba da po povratku u slobodu žive i ponašaju se u skladu sa zakonom i ispunjavaju dužnosti građana socijalističke zajednice.
U tu svrhu primijenjuju se prema osuđenima odgovarajuće suvremene odgojne, popravne, medicinske, socijalne i druge mjere.
Član 13.
Poslovi izvršenja kazni lišenja slobode u nadležnosti su Republičkog sekretarijata i sudova koje odredi republički sekretar.
Član 14.
Postupanje s osuđenim osobama mora biti čovječno i s poštovanjem njihovog ljudskog dostojanstva, s očuvanjem njihovog tjelesnog i duševnog zdravlja, vodeći pri tome računa da se održi potreban red i disciplina.
Član 15.
S osuđenim osobama treba postupati na način koji u najvećoj mogućoj mjeri odgovara ličnosti osuđenog i koji treba da bude prilagođen postignutom uspjehu u preodgajanju.
Radi postizanja uspješnog preodgajanja vrši se klasifikacija osuđenih osoba.
Član 16.
Kod osuđenih osoba treba razvijati osjećanje osobne odgovornosti za njihove postupke i podsticati ih da u svom preodgajanju i sami dobrovoljno učestvuju.
U toku izvršenja kazni lišenja slobode osigurat će se osuđenima učestvovanje u organiziranju pojedinih djelatnosti i poslova od zajedničkog interesa, kao što su proizvodna djelatnost, kulturno-prosvjetni rad, održavanje reda, čistoće i slično.
Član 17.
Osuđene osobe izdržavaju kaznu lišenja slobode skupno. Samo kad to zahtijeva zdravstveno stanje osuđene osobe ili kad je to predviđeno u ovom zakonu može se odrediti da pojedina osuđena osoba izdržava kaznu odvojeno od ostalih.
Muške i ženske osobe izdržavaju kaznu lišenja slobode odvojeno jedne od drugih.
Maloljetne osobe izdržavaju kaznu lišenja slobode, u pravilu, odvojeno od punoljetnih osoba.
Osobe koje izdržavaju kaznu lišenja slobode odvojit će se od osoba koje se nalaze u pritvoru.
Član 18.
Osuđenim osobama osiguravaju se u toku izdržavanja kazne lišenja slobode određena prava.
Osuđenim osobama mogu se davati i posebne pogodnosti predviđene ovim zakonom i propisima donesenim na osnovi njega.
Član 19.
Osuđene osobe sposobne za rad dužne su da rade i njima treba rad omogućiti.
Rad osuđenih treba da bude koristan i da što više odgovora suvremenom načinu vršenja rada iste vrste na slobodi.
Svrha ovog rada je da osuđeni steknu odnosno održe i povećaju svoje radne sposobnosti, radne navike i stručno znanje radi što lakšeg uključivanja u koristan život na slobodi. U tu svrhu osiguravaju se za osuđene, u granicama mogućnosti, raznovrsna zaposlenja.
Osuđene osobe svojim radom ostvaruju i sredstva koja služe za njihove osobne potrebe i za plaćanje uzdržavanja i drugih obaveza.
Postizanje ekonomske koristi od rada osuđenih osoba ne smije da ide na štetu ostvarenja svrhe toga rada.
Član 20.
Za osuđene osobe za koje je to korisno i potrebno organizira se nastava za opće i stručno obrazovanje i osposobljavanje radi stjecanja kvalifikacija.
U svrhu podizanja općeg obrazovanja i preodgajanja osuđenih u toku izvršenja kazni lišenja slobode, organiziraju se razni oblici školovanja, tečajeva, slobodnih aktivnosti, kulturno-prosvjetnog rada i fizičke kulture i omogućuje se osuđenima čitanje knjiga i dnevne štampe, kao i korištenje drugih sredstava informacija.
Član 21.
Radi podsticanja vlastitih napora osuđenih osoba za uključivanje u redovan život na slobodi, osuđeni za koje se s osnovom može očekivati da će se na slobodi dobro vladati i da neće vršiti krivična djela puštaju se na uvjetni otpust.
Član 22.
Osuđenim osobama otpuštenim sa izdržavanja kazne lišenja slobode pružit će nadležni organi, ustanove i organizacije potrebnu pomoć za njihovo lakše i brže uključivanje u redovan život na slobodi.
Član 23.
U kazneno-popravnim ustanovama SR Hrvatske, u pravilu, izdržavanju kazne lišenja slobode osobe koje su u prvom stepenu sudili sudovi ili kaznili suci za prekršaje s područja SR Hrvatske, kao i one osuđene i kažnjene osobe koje u vrijeme pozivanja za nastup kazne imaju prebivalište na tom području.
Osuđena osoba može biti premještena iz kazneno-popravne ustanove u SR Hrvatskoj u kazneno-popravnu ustanovu druge republike i autonomne pokrajine i obratno pod uvjetom i na način određen ovim zakonom, zakonom druge republike i autonomne pokrajine, odnosno dogovorom nadležnih organa za izvršenje krivičnih sankcija republika i autonomnih pokrajina.
GLAVA III
KAZNENO-POPRAVNE USTANOVE
Član 24.
Kazne lišenja slobode izvršavaju se u kazneno-popravnim ustanovama.
Kazneno-popravne ustanove jesu: kazneno-popravni domovi i okružni zatvori.
Kazneno-popravne ustanove jesu posebni organi uprave pod neposrednim nadzorom Republičkog sekretarijata.
Član 25.
U cilju poduzimanja odgovarajućih zajedničkih mjera na preodgajanju osuđenih i sprečavanju međusobnog lošeg utjecaja vrši se kategorizacija kazneno-popravnih ustanova i klasifikacija osuđenih na izdržavanju kazne.
Osuđeni na izdržavanju kazni lišenja slobode u pojedinim kazneno-popravnim ustanovama svrstavaju se u grupe i odjele prema njihovoj dobi, spolu, ranijem životu, osobnim i kriminološkim svojstvima, postignutom stupnju preodgoja, zdravstvenom stanju i drugim značajkama odlučnim za ostvarenje svrhe izvršenja kazni lišenja slobode (klasifikacija i reklasifikacija).
Član 26.
Kazneno-popravni domovi osnivaju se kao:
a) kazneno-popravni domovi za osobe koje su prvi puta osuđene,
b) kazneno-popravni domovi za povratnike,
c) kazneno-popravni domovi za žene,
d) kazneno-popravni domovi za mlađe punoljetne osobe,
e) kazneno-popravni domovi za maloljetnike,
f) kazneno-popravni domovi — bolnice.
Kazne lišenja slobode do godinu dana trajanja, u pravilu, izdržavaju se u za to određenim kazneno-popravnim ustanovama.
Po potrebi mogu se osnivati i druge vrste kazneno-popravnih domova, kao i centri za ispitivanje ličnosti osuđenih osoba.
Ako za pojedine kategorije osuđenih osoba koje treba da izdržavaju kaznu lišenja slobode odvojeno od ostalih osuđenih osoba, ne postoje svi uvjeti da se osnuje poseban kazneno-popravni dom, mogu se osnovati za njih posebna odjeljenja u drugom kazneno-popravnom domu.
Član 27.
Okružni zatvori se u pravilu osnivaju u sjedištu okružnog suda.
Odjeljenja zatvora mogu se osnivati u sjedištu općinskog suda.
Član 28.
Prema stupnju osiguranja i ograničenja slobode osuđenih osoba, kao i primijenjenim mjerama postupanja prema tim osobama, (kazneno-popravne ustanove mogu biti zatvorenog, poluotvorenog i otvorenog tipa.
U kazneno-popravnim ustanovama zatvorenog tipa mogu postojati odjeljenja poluotvorenog i otvorenog tipa.
Član 29.
Kazneno-popravne ustanove osniva i ukida Izvršno vijeće Sabora SR Hrvatske na prijedlog republičkog sekretara.
Odjeljenje zatvora osniva i ukida republički sekretar.
Član 30.
Sporazumno s nadležnim organima drugih republika mogu se zajednički osnivati kazneno-popravne ustanove.
Republički sekretar može se sporazumjeti s nadležnim organima drugih republika da se postojeće kazneno-popravne ustanove zajednički koriste.
2. Raspored upućivanja osuđenih u kazneno-popravne ustanove
Član 31.
Osuđene osobe upućuju se u kazneno-popravne ustanove prema rasporedu republičkog sekretara u skladu sa odredbama ovog odjeljka zakona.
Član 32.
U kazneno-popravnim domovima izvršuju se kazne lišenja slobode čije trajanje odnosno ostatak trajanja po uračunatom pritvoru iznosi više od jedne godine.
Član 33.
U otvoreni kazneno-popravni dom mogu se uputiti osuđeni za koje se na osnovi ranijeg vladanja može osnovano očekivati da će zadržavanje u ovom domu povoljno utjecati na njihovo preodgajanje, da će na osnovi osjećaja osobne odgovornosti obavljati svoje dužnosti i da neće zloupotrijebiti odsutnost posebnog nadzora straže i drugih mjera.
Osuđeni koji ispunjavaju uvjete iz prethodnog stava mogu se upućivati na izvršenje kazni u otvoreni kazneno-popravni dom ako su već izdržali dio kazne u nekoj drugoj kazneno-popravnoj ustanovi. Uz iste uvjete u ovaj dom mogu se uputiti također i osuđeni koji prethodno nisu izdržali dio kazne u zatvorenoj ili poluotvorenoj kazneno-popravnoj ustanovi ako su osuđeni za krivična djela manje društvene opasnosti.
Član 34.
Osuđeni koji se već nalaze na izvršenju kazne mogu se premjestiti na daljnje izdržavanje kazne u otvoreni kazneno-popravni dom na njihovu molbu, molbu članova uže rodbine uz prethodni njihov pristanak, kao i po prijedlogu ustanove u kojoj izdržavaju kaznu. O premještaju odlučuje Republički sekretarijat.
Neposredno upućivanje osuđenih u otvoreni kazneno-popravni dom nakon pravomoćnosti presude mogu predložiti Republičkom sekretarijatu sudovi nadležni za upućivanje osuđenih u kazneno-popravne ustanove.
Osuđeni koji zloupotrebljavaju pogodnosti izdržavanja kazne u otvorenom kazneno-popravnom domu, čije zadržavanje u ovom domu ne utječe povoljno na njihovo preodgajanje ili koji štetno utječu na ostale osuđene, premjestit će se u drugu kazneno-popravnu ustanovu. O premještaju odlučuje Republički sekretarijat na prijedlog direktora otvorenog kazneno-popravnog doma.
Član 35.
U kazneno-popravni dom za mlađe punoljetne osobe upućuju se osuđeni koji su u vrijeme upućivanja punoljetni, ali koji nisu navršili 23 godine. Ako osuđeni u ovom domu nije izdržao kaznu do navršene 27. godine, a ostatak kazne iznosi više od šest mjeseci, upućuje se da ostatak kazne izdrži u kazneno-popravnom domu kojeg odredi Republički sekretarijat.
Član 36.
U kazneno-popravni dom za maloljetnike odnosno u poseban odjel za maloljetnike drugog kazneno-popravnog doma upućuju se osobe osuđene na kaznu maloljetničkog zatvora ako su u vrijeme upućivanja maloljetne.
Kaznu maloljetničkog zatvora osuđeni izdržavaju u kazneno-popravnom domu za maloljetnike ili odvojeno od ostalih osuđenih osoba u posebnom odjelu za maloljetnike drugog kazneno-popravnog doma do navršene 23. godine života. Izuzetno, u ovom domu odnosno odjelu može ostati i osoba koja je navršila 23 godine, ako je to potrebno radi završetka njezina školovanja ili stručnog osposobljavanja ili ako ostatak neizdržane kazne ne premašuje šest mjeseci.
Ostali osuđeni uputit će se po navršenoj 23. godini života na daljnje izdržavanje kazne u pravilu, u kazneno-popravni dom za mlađe punoljetne osobe. Oni se izjednačuju u svom položaju s osobama koje su osuđene na kaznu zatvora.
Član 37.
U okružnim zatvorima i u njihovim odjeljenjima izvršuju se kazne lišenja slobode čije trajanje odnosno ostatak trajanja po uračunatom pritvoru ne prelazi mjesec dana.
U zatvorima iz prethodnog stava izvršuju kazne zatvora i osobe kažnjene u prekršajnom postupku, po mogućnosti odvojeno od ostalih osoba lišenih slobode.
Pritvor određen od strane suda izdržava se u posebnom odjeljenju okružnog zatvora.
Član 38.
Kazne lišenja slobode u trajanju preko mjesec dana do jedne godine izvršuju se u za to određenim kazneno-popravnim ustanovama. Ove su ustanove, u pravilu, kazneno-popravne ustanove poluotvorenog tipa.
Republički sekretar rasporedom upućivanja osuđenih u kazneno-popravne ustanove iz člana 31.
ovog zakona propisat će kriterije po kojima će nadležni sudovi vršiti upućivanje u ove ustanove. Istim aktom može se odrediti da pojedine osuđene osobe iz stava 1. ovog člana koje su nepodesne za izvršenje kazne u poluotvorenim kazneno-popravnim ustanovama, izdržavaju kazne u kazneno-popravnim domovima.
Član 39.
Na osobe koje su osuđene na kaznu zatvora do dva mjeseca ili su kažnjene za prekršaje, na njihovu molbu, mogu se za vrijeme izdržavanja kazne primijeniti uvjeti koji osiguravaju nastavljanje djelatnosti koju su vršile prije početka izvršenja kazni, ako ranije nisu osuđivane za krivično djelo niti kažnjavane za prekršaje protiv javnog reda i mira.
Republički sekretar propisuje način i uvjete izvršenja kazne zatvora iz prethodnog stava i odlučuje koje će osobe izvršavati kaznu pod tim uvjetima.
3. Unutrašnja organizacija kazneno-popravnih ustanova
Član 40.
Unutrašnja organizacija, broj i vrste radnika u kazneno-popravnoj ustanovi utvrđuje se aktom o organizaciji i sistematizaciji svake pojedine kazneno-popravne ustanove prema odredbama ovog zakona.
Bliže odredbe o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta u kazneno-popravnim ustanovama propisuje republički sekretar.
Opće akte o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji kazneno-popravne ustanove donose njezini organi upravljanja u suglasnosti sa republičkim sekretarom.
Član 41.
Kazneno-popravne ustanove imaju službu za preodgajanje, službu osiguranja (straža), privredne jedinice sa instruktorskom službom, zdravstvenu službu i službu za obavljanje upravnih, izvršnih, financijskih, kancelarijskih i drugih poslova. Ove službe u zatvorima organiziraju se prema potrebi i obimu poslova.
Član 42.
Radom kazneno-popravnog doma rukovodi direktor, a okružnim zatvorom upravitelj (u daljnjem tekstu za obje funkcije: rukovodilac ustanove).
Rukovodilac ustanove organizira izvršavanje zadataka kazneno-popravne ustanove, usklađuje rad pojedinih službi, nadzire pravilnost i zakonitost rada tih službi, predstavlja kazneno-popravnu ustanovu i vrši druge poslove za koje je nadležan po zakonu i drugim propisima. Rukovodilac ustanove je odgovoran za zakonito, pravilno i blagovremeno izvršavanje zadataka i poslova kazneno-popravne ustanove.
Direktor kazneno-popravne ustanove može imati jednog ili više pomoćnika.
Odjeljenjem zatvora u sjedištu općinskog suda rukovodi šef odjeljenja, koji za svoj rad odgovara upravitelju okružnog zatvora u čiji sastav spada odjeljenje.
Član 43.
Za rukovodioca kazneno-popravne ustanove može biti postavljena osoba određenih moralno-političkih osobina i organizatorskih sposobnosti, koje je čine podesnom za rad u takvoj ustanovi, a koja ima najmanje višu stručnu spremu i radno iskustvo od najmanje pet godina na poslovima izvršenja krivičnih sankcija ili sličnim poslovima u upravi, pravosuđu ili društvenim službama.
Član 44.
U većim kazneno-popravnim ustanovama postoji kolegij kao savjetodavni organ rukovodioca ustanove.
Kolegij sačinjavaju rukovodioci organizacionih jedinica i ostali radnici koje odredi rukovodilac ustanove.
Kolegij raspravlja osobito programe rada, pitanja sigurnosti i samozaštite, programe postupanja sa osuđenima, prijedloge i mišljenja za uvjetni otpust i pomilovanje osuđenih, proizvodno-financijske planove ustanove, kao i usklađivanje tih planova sa mjerama za preodgajanje.
Član 45.
Za radnika u službi preodgoja može biti postavljena osoba sa visokom ili višom stručnom spremom pogodnom za obavljanje poslova iz djelokruga službe za preodgajanje osuđenih određenog ovim zakonom i drugim propisima.
U službi za preodgajanje postoji i grupa stručnjaka za ispitivanje ličnosti osuđenih osoba (psiholog, socijalni radnik, liječnik i drugi stručnjaci).
Član 46.
U kazneno-popravnim ustanovama u kojima je potrebno osiguranje postoji služba straže.
Straža kazneno-popravne ustanove je naoružana i jednoobrazno uniformirana.
Straža kazneno-popravne ustanove vrši se osobito: osiguranje kazneno-popravnih ustanova, radilišta i prostorija u kojima se nalaze, borave i rade osobe lišene slobode, čuvanje tih osoba u kazneno-popravnoj ustanovi i izvan nje, održavanje unutrašnjeg reda i discipline među osobama lišenim slobode i sprovođenje tih osoba, kao i druge poslove određene zakonom i općim aktom kazneno-popravne ustanove.
U kazneno-popravnim ustanovama u kojima izdržavaju kaznu ženske osobe stražarsku službu u unutrašnjem krugu i u prostorijama gdje one rade i borave obavlja samo stražarsko osoblje ženskog spola.
Član 47.
Pripadnici straže dužni su poslove iz svoje nadležnosti vršiti i u slučaju kada je izvršenje tih poslova skopčano i sa opasnošću za njihov život.
Pripadnici straže moraju biti stručno osposobljeni za rad i postupanje sa osuđenim osobama.
Stražarsko osoblje obavlja stražarsku službu u smjenama.
Pripadnici straže imaju pravo na besplatnu uniformu opremu za vršenje službe i naoružanje.
Član 48.
Rad osuđenih u kazneno-popravnim ustanovama organizira se u privrednim jedinicama (pogonima, radionicama i ekonomijama).
Radnici na radu u privrednim jedinicama brinu se o organizaciji privrednih jedinica i njihovom poslovanju, organiziraju stručnu obuku osuđenih osoba na radnim mjestima u privrednim jedinicama, te vrše druge poslove utvrđene aktom o unutrašnjoj organizaciji kazneno-popravne ustanove.
Radi stručnog osposobljavanja osuđenih osoba u kazneno-popravnim ustanovama osigurava se potreban broj stručnih instruktora.
Za stručne instruktore mogu se postaviti radnici sa visokom, višom i srednjom tehničkom naobrazbom, stručni učitelji, kao i drugi kvalificirani radnici.
Član 49.
U svim kazneno-popravnim ustanovama organizira se zdravstvena služba, radi pružanja liječničke pomoći osuđenima.
U kazneno-popravnom domu osigurava se i psihijatrijska služba za dijagnostiku i primjenu odgovarajućih mjera.
U kazneno-popravnom domu za žene postoji porodiljski odjel i prikladne prostorije za djecu. U porodiljskom odjelu osigurava se primaljska služba.
Član 50.
Za obavljanje upravnih, financijskih, izvršnih, kancelarijskih i drugih poslova postoji u kazneno-popravnim ustanovama potreban broj odgovarajućih radnika.
Član 51.
Republički sekretarijat može po potrebi za dvije ili više kazneno-popravnih ustanova osnovati zajedničke službe i odrediti način njihova rada i financiranja.
b) Radnici na radu u kazneno-popravnim ustanovama
Član 52.
Na radnike kazneno-popravnih ustanova, u pogledu njihova prava i dužnosti, primjenjuju se odredbe Zakona o upravi, ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 53.
Radnici na radu u kazneno-popravnoj ustanovi čine posebnu radnu zajednicu.
Član 54.
Na rad u kazneno-popravnu ustanovu može biti primljena osoba koja, pored općih uvjeta, ima i određene moralno-političke i psihofizičke osobine, potrebne za obavljanje pojedinih poslova u toj ustanovi.
Na rad u kazneno-popravnu ustanovu ne može biti primljena osoba osuđivana ili protiv koje se vodi krivični postupak zbog krivičnog djela protiv naroda i države, odnosno zbog krivičnog djela protiv osnova socijalističkog samoupravnog društvenog uređenja Jugoslavije i sigurnosti zemlje, zbog krivičnog djela protiv službene dužnosti, zbog krivičnog djela izvršenog iz koristoljublja ili zbog drugog krivičnog djela koji ju čine nepodesnom za rad u takvoj ustanovi.
Radniku na radu u kazneno-popravnoj ustanovi, koji bude osuđen za krivično djelo iz stava 2. ovog člana prestaje rad danom pravomoćnosti presude.
Član 55.
Rukovodioca kazneno-popravne ustanove imenuje i razrješava republički sekretar.
Rukovodeće radnike u kazneno-popravnim ustanovama (pomoćnike direktora i rukovodioce organizacionih jedinica) prima na rad i razrješava republički sekretar uz prethodno pribavljeno mišljenje rukovodioca i radne zajednice.
Stražare prima i raspoređuje na rad u kazneno-popravne ustanove republički sekretar.
Ostale radnike kazneno-popravne ustanove prima na rad i razrješava rukovodilac kazneno-popravne ustanove, uz suglasnost radne zajednice.
Član 56.
Osoba koja se prvi puta prima u službu straže na radno mjesto stražara pored općih uvjeta, mora ispunjavati i slijedeće uvjete:
1. da je regulirala vojnu obavezu,
2. da nije starija od 25 godina,
3. da ima srednju školsku spremu,
4. da ima određene zdravstvene i psihofizičke osobine.
Ako se na ponovljeni oglas o slobodnim radnim mjestima stražara ne prijavi dovoljan broj kandidata sa srednjom stručnom spremom, za upražnjeno radno mjesto može se izuzetno primiti kandidat koji ima nižu stručnu spremu.
Republički sekretar imenuje stručnu komisiju koja ocjenjuje zdravstvene i psihofizičke sposobnosti kandidata za prijem u službu straže.
Član 57.
Osoba koja se prvi puta prima u službu straže prima se kao pripravnik. Pripravnički staž traje najmanje jednu, a najviše dvije godine.
Za stručno obrazovanje pripravnika straže Republički sekretarijat organizira tečajeve i druge oblike obrazovanja.
Pripravnik straže mora se za vrijeme pripravničkog staža kroz tečaj, učenjem po utvrđenom programu i praktičnim radom, osposobiti za obavljanje poslova u kazneno-popravnoj ustanovi i najkasnije do isteka pripravničkog staža položiti stručni ispit.
Stručni ispit polaže se po završetku tečaja pred ispitnom komisijom, koju imenuje republički sekretar.
Član 58.
Pripravniku u službi straže koji nakon završenog tečaja ne položi stručni ispit prestaje rad u kazneno-popravnoj ustanovi.
Pripravniku-stražaru koji samovoljno napusti tečaj za pripravnika stražara ili zbog svoje krivnje bude isključen sa tečaja, prestaje rad i on snosi troškove školovanja.
Član 59.
Radnici straže imaju zvanja: stražar, stariji stražar, nadzornik straže, zapovjednik straže i inspektor straže.
Za stražara može se postaviti pripravnik koji je završio tečaj i položio stručni ispit.
Za starijeg stražara može se postaviti stražar ako je u službi straže proveo najmanje 5 godina.
Za nadzornika straže može se postaviti stariji stražar, kada položi odgovarajući stručni ispit, i ako je u zvanju starijeg stražara proveo najmanje 5 godina i završio najmanje srednju školu. U isto zvanje može se postaviti i osoba koja ima odgovarajuću višu školsku spremu pod uvjetom da u roku od godinu dana položi odgovarajući stručni ispit.
Za zapovjednika straže može se postaviti nadzornik straže ako je u zvanju nadzornika proveo najmanje 5 godina i ako je završio odgovarajuću višu školu.
Za zapovjednika straže može se izuzetno, neovisno o provedenom vremenu u službi straže, postaviti osoba koja ima završenu višu ili visoku školu, 5 godina rada u drugim organima ili organizacijama, s tim da u roku od jedne godine položi ispit za zvanje nadzornika.
Za inspektora straže u Republičkom sekretarijatu može se postaviti osoba sa odgovarajućom visokom školskom spremom, stručnim radnim iskustvom od najmanje 5 godina, koja je i rezervni oficir.
Radnicima milicije i osobama koje su bile u stalnoj službi Jugoslavenske narodne armije priznaje se vrijeme provedeno u ovim službama kao i vrijeme provedeno u straži, ako su radili na odgovarajućim poslovima i položili ispit za odgovarajuće zvanje.
Član 60.
Postavljanje u više zvanje pripadnika straže vrši se samo pod uvjetom da postoji upražnjeno odgovarajuće mjesto.
Rješenje o postavljenju pripadnika straže u više zvanje donosi republički sekretar.
Stručni ispiti za pojedina zvanja pripadnika straže polažu se pred ispitnom komisijom koju imenuje republički sekretar.
Član 61.
Pripadnici straže imaju posebne službene legitimacije koje im služe za dokazivanje njihove službene funkcije i prava nošenja i upotrebe oružja.
Službene legitimacije izdaje Republički sekretarijat.
Član 62.
Potanje propise o načinu vršenja stražarske službe, o uniformi, oznakama zvanja, naoružanju i opremi, njihovim rokovima trajanja i naknadi kada se upropaste, organizaciji i programu tečaja odnosno škola, načinu i programu polaganja stručnih ispita i o službenim legitimacijama pripadnika straže donosi republički sekretar.
Član 63.
Za stručno obrazovanje radnika kazneno-popravnih ustanova, Republički sekretarijat organizira tečajeve, seminare, savjetovanja i druge oblike stručnog usavršavanja.
Troškove tečajeva (škola), polaganja stručnog ispita i stručnog usavršavanja snosi Republički sekretarijat iz sredstava posebnih namjena.
Član 64.
Stručno osposobljavanje i usavršavanje radnika za rad u kazneno-popravnim ustanovama obavlja se po posebnom programu u Višoj školi za unutrašnje poslove i Srednjoj školi za milicionare u okviru Školskog centra za unutrašnje poslove.
Međusobne odnose iz stava 1. uređuju dogovorom Republički sekretarijat, Republički sekretarijat za unutrašnje poslove i Školski centar.
Radnici kazneno-popravnih ustanova sa područja SR Hrvatske koji završe školovanje na spomenutim školama, dužni su ostati u radnom odnosu u službi izvršenja krivičnih sankcija najmanje dvostruko vremena koliko su proveli na školovanju.
Član 65.
Na početku školovanja radnici — polaznici škola zaključuju posebni pismeni ugovor sa Republičkim sekretarijatom o uvjetima školovanja i obavezama nakon završetka škole.
Pripadnici straže i polaznici škola koji po završenom školovanju odbiju da stupe na rad u kazneno-popravnu ustanovu u koju budu raspoređeni, ili ne ispune obavezu iz stava 3. prethodnog člana, dužni su povratiti utvrđeni iznos troškova školovanja.
Član 66.
Kad to interesi službe zahtijevaju, radnik kazneno-popravne ustanove može biti privremeno upućen na rad u drugu kazneno-popravnu ustanovu najduže tri mjeseca, a po svom pristanku najduže šest mjeseci u jednoj kalendarskoj godini.
Rješenje o privremenom upućivanju na rad u smislu odredbe stava 1. ovog člana donosi republički sekretar.
Troškove nastale u vezi privremenog upućivanja na rad u drugu ustanovu kao i osobni dohodak radniku osigurava kazneno-popravna ustanova u koju se radnik upućuje na rad.
Član 67.
Kad interes službe zahtijeva radnici kazneno-popravnih ustanova dužni su službeni posao obavljati i duže od punog radnog vremena.
Član 68.
Radniku kazneno-popravne ustanove može se odgoditi, odnosno prekinuti godišnji odmor kad to zahtijeva potreba izvršenja neodgodivih i važnih službenih poslova, kao i kad je to potrebno radi normalnog funkcioniranja kazneno-popravne ustanove.
Odluku o odgodi odnosno prekidu godišnjeg odmora donosi rukovodilac kazneno-popravne ustanove.
Radnik ima pravo na naknadu troškova prouzrokovanih odgodom odnosno prekidom godišnjeg odmora.
Član 69.
Radnicima koji u oblasti izvršenja krivičnih sankcija rade na određenim poslovima, zbog težine i prirode posla i posebnih uvjeta rada svakih dvanaest mjeseci efektivno provedenih na takvim poslovima, računa se kao šesnaest mjeseci staža osiguranja.
Kao poslovi koji imaju karakter dužnosti iz prethodnog stava smatraju se operativno-instruktorski, upravno-izvršni i poslovi straže za neposredno osiguranje u kazneno-popravnim ustanovama i odgojno-popravnim domovima.
Kojim radnicima u smislu prethodnih stavova se računa staž u uvećanom trajanju utvrđuje Izvršno vijeće na prijedlog republičkog sekretara.
Član 70.
Kad interesi službe to zahtijevaju republički sekretar može donijeti rješenje o prestanku rada radniku iz člana 69. bez njegove volje, s pravom na mirovinu, ako radnik ima ukupno dvadeset godina mirovinskog staža, od čega najmanje deset godina na poslovima na kojima se efektivno radno vrijeme računa u uvećanom trajanju.
Radnik kazneno-popravne ustanove kome rad prestane u smislu odredbe iz stava 1. ovog člana ima pravo na starosnu mirovinu bez obzira na godine života.
Član 71.
Mirovina radnika na određenim dužnostima u oblasti izvršenja krivičnih sankcija (član 69.) određuje se od prosječnog mjesečnog iznosa osobnog dohotka ostvarenog u posljednjoj godini prije umirovljenja.
Prava iz stava 1. ovog člana imaju i radnici iz oblasti izvršenja krivičnih sankcija, koji u času ostvarivanja prava na mirovinu nisu radnici na poslovima iz člana 68. ako imaju najmanje 20 godina mirovinskog staža, od čega najmanje deset godina efektivno provedenih na poslovima iz člana 69. odnosno člana 11. i 76. Zakona o unutrašnjim poslovima.
Radniku iz prethodnih stavova koji je ostvario pravo na mirovinu pripada otpremnina u visini osobnog dohotka ostvarenog za posljednjih pet mjeseci.
Član 72.
Radniku iz oblasti izvršenja krivičnih sankcija koji ostvari pravo na mirovinu pripada naknada troškova za selidbu od mjesta službovanja do mjesta gdje se želi nastaniti, s tim da stavi na raspolaganje stan u kome je stanovao radnoj zajednici čiji je radnik bio.
Zahtjev za naknadu iz stava 1. ovog člana može se podnijeti u roku od šest mjeseci po iseljenju.
Član 73.
Radnici iz člana 69. koji u vršenju službe ili povodom vršenja službe obole, primaju naknadu za vrijeme bolovanja i liječenja u visini osobnog dohotka.
Razliku između naknade za vrijeme bolovanja koju osigurava nadležni organ socijalnog osiguranja do pune visine osobnog dohotka, osigurava radna zajednica.
Član 74.
Radnik kazneno-popravne ustanove koji u obavljanju službe ili povodom vršenja službe izgubi život, sahranit će se na trošak kazneno-popravne ustanove čiji je radnik bio, u mjestu gdje odredi njegova obitelj.
Obitelji ili osobi koju je uzdržavao poginuli radnik pripada jednokratna novčana pomoć. Ona ne može biti manja od ukupnog osobnog dohotka kojeg je radnik ostvario za posljednjih šest mjeseci, a isplaćuje se iz sredstava kazneno-popravne ustanove u kojoj je radnik radio.
Član 75.
Za povrede radne dužnosti i discipline radnici na radu u kazneno-popravnim ustanovama odgovaraju disciplinski.
Član 76.
Težom povredom radne dužnosti i discipline smatraju se naročito:
— zloupotreba položaja i prekoračenja službenog ovlaštenja,
— povreda obaveza čuvanja službene tajne,
— nesavjesno vršenje službe,
— neopravdani izostanak iz službe preko tri dana,
— nepoduzimanje ili nedovoljno poduzimanje propisanih mjera uslijed čega su nastupile ili mogu nastupiti štetne posljedice,
— svaka radnja ili propuštanje radnje u namjeri da se onemogući ili oteža pravilno i brzo funkcioniranje službe,
— odbijanje izvršenja službenog zadatka,
— nedolično ponašanje u službi ili izvan službe, koje nanosi očiglednu štetu ugledu službe ili koje je nespojivo sa profesionalnom etikom,
— neopravdano zakašnjenje povodom upućivanja na rad u drugu ustanovu,
— nemaran odnos prema povjerenoj društvenoj imovini, uniformi, naoružanju i opremi,
— svaki odnos sa osobom lišenom slobode koji je izvan propisanih zadataka i naređenja starješina koji ne doprinosi svrsi izvršenja sankcija,
— opetovno vršenje lakših povreda radnih dužnosti i discipline,
— svako krivično djelo koje predstavlja zapreku za prijem na rad u kazneno-popravnu ustanovu.
Aktom organa upravljanja mogu se propisati i druge teže povrede radne dužnosti.
Član 77.
O odgovornosti za lakše povrede radne dužnosti i discipline radnika na radu u kazneno-popravnim ustanovama odlučuje disciplinska komisija kazneno-popravne ustanove.
Za lakšu povredu radne dužnosti i discipline može se izreći opomena.
Protiv odluke o izrečenoj disciplinskoj mjeri iz stava 1. i 2. ovog člana, može se u roku od 15 dana po primitku rješenja izjaviti žalba disciplinskom sudu pri Republičkom sekretarijatu.
Član 78.
Za teže povrede radne dužnosti i discipline radnika na radu u kazneno-popravnim ustanovama disciplinske mjere izriče u prvom stepenu disciplinski sud pri Republičkom sekretarijatu.
Protiv odluke o mjerama koje izriče disciplinski sud iz stava 1. ovog člana, u roku od petnaest dana po primitku rješenja može se izjaviti žalba Republičkom disciplinskom sudu.
Član 79.
Zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka može podnijeti rukovodilac i radna zajednica ustanove.
Republički sekretar može podnijeti zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv radnika u kazneno-popravnoj ustanovi zbog teže povrede radne dužnosti i discipline, ako nadležni rukovodilac ili radna zajednica nisu podnijeli zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka.
Član 80.
Disciplinski sud pri Republičkom sekretarijatu sastoji se od predsjednika i dva člana i isto toliko zamjenika.
Predsjednika i jednog člana disciplinskog suda i njihove zamjenike, imenuje republički sekretar. Jednog člana disciplinskog suda delegira radna zajednica u kojoj radi radnik protiv kojeg se vodi disciplinski postupak.
Sud iz stava 1. ovog člana odlučuje i u slučaju ako disciplinska komisija kazneno-popravne ustanove ne odluči o zahtjevu republičkog sekretara za pokretanje disciplinskog postupka protiv radnika kazneno-popravne ustanove u roku od 30 dana od dana primljenog zahtjeva, kad taj zahtjev podnosi republički sekretar na temelju zakonskog ovlaštenja.
U slučaju kada postoje zakonski uvjeti za udaljavanje sa dužnosti, rješenje o udaljavanju sa dužnosti rukovodioca kazneno-popravne ustanove donosi republički sekretar.
Član 81.
Rad disciplinske komisije je javan.
Ako je povreda radne discipline učinjena u vezi sa čuvanjem službene tajne, disciplinska komisija odnosno disciplinski sudovi (član 78.) isključit će javnost sa cijelog ili jednog dijela rasprave.
U slučaju isključenja javnosti sa rasprave, okrivljenog radnika može braniti samo radnik kazneno-popravne ustanove.
Član 82.
Sredstva za rad kazneno-popravnih ustanova osiguravaju se u Budžetu Socijalističke Republike Hrvatske i iz dohotka privrednih jedinica.
Visina sredstava za vršenje redovne djelatnosti utvrđuje se na osnovi prijedloga proračuna prihoda i rashoda, kao i programa rada kazneno-popravne ustanove.
Sredstva za posebne namjene osiguravaju se prema stvarnoj potrebi, a na osnovi posebno obrazloženog prijedloga kazneno-popravne ustanove.
Odobrena sredstva za posebne namjene koja do kraja godine ne budu utrošena, prenijet će se na poseban račun i koristiti u iste svrhe u slijedećoj godini.
Rukovodilac kazneno-popravne ustanove naredbodavac je za izvršenje financijskog plana.
Član 83.
Sredstva za posebne namjene obuhvaćaju osobito:
a) sredstva za prehranu, odjeću, obuću i smještaj osuđenih osoba,
b) sredstva za zdravstvenu zaštitu i održavanje čistoće i lične higijene osuđenih,
c) sredstva za naknadu za rad osuđenih osoba, koje rade na poslovima izvan privrednih jedinica,
d) sredstva za troškove upućivanja, privođenja, premještaja osuđenih, te putne troškove otpuštenih osuđenih osoba,
e) sredstva za uniforme, opremu, naoružanje i stručno obrazovanje straže, otpremnine prilikom stupanja u mirovinu, kao i za komisijske preglede koji prethode prijemu u službu i prijevremenom umirovljenju,
f) sredstva za kulturno-prosvjetni rad osuđenih,
g) sredstva za opće i stručno obrazovanje osuđenih,
h) sredstva za opremu, popravke i izgradnju neprivrednih objekata kazneno-popravnih ustanova,
i) sredstva za troškove stručnog obrazovanja radnika,
j) sredstva za troškove sistematskih zdravstvenih pregleda radnika,
k) sredstva za troškove održavanja veze između Republičkog sekretarijata i kazneno-popravnih ustanova,
l) sredstva za troškove prijema u službu radnika kazneno-popravnih ustanova koje postavlja republički sekretar i sredstva za troškove upućivanja radnika straže na rad u kazneno-popravne ustanove,
m) sredstva za troškove sahrane radnika,
n) sredstva za pomoć porodici poginulih radnika u vršenju službe,
o) sredstva za naknadu razlike za vrijeme bolovanja radnika (član 73.),
p) sredstva za osiguranje radnika od posljedica nesreće na poslu.
Republički sekretar će odlučiti koja će se sredstva posebnih namjena kazneno-popravnih ustanova voditi na posebnom računu Republičkog sekretarijata.
Član 84.
Zbog posebnih uvjeta rada, te težine i prirode poslova koje obavljaju, u Budžetu Republike osiguravaju se sredstva za osobne dohotke radnika iz člana 69. ovog zakona, uvećana najmanje za 20% u odnosu na kalkulativne osobne dohotke tih radnika.
Član 85.
Dio ostatka dohotka ostvarenog privrednom djelatnošću kazneno-popravne ustanove prilikom raspodjele tog dohotka namijenit će se kao dopunska sredstva za vršenje redovne djelatnosti i kao sredstva za posebne namjene.
Član 86.
Sredstva za izgradnju odnosno kupnju stanova za radnike koji rade na poslovima izvršenja sankcija u kazneno-popravnim ustanovama, odgojno-popravnim domovima i Republičkom sekretarijatu, kao i izvori i način njihova trošenja utvrđuju se posebnim zakonom.
5. Nadzor nad radom kazneno-popravnih ustanova
Član 87.
Opći i stručni nadzor nad izvršenjem kazni lišenja slobode u svim kazneno-popravnim ustanovama vrši Republički sekretarijat. Ovaj nadzor vrši se radi osiguranja jedinstvenog načina izvršenja kazni lišenja slobode, prenošenja pozitivnih iskustava iz rada kazneno-popravnih ustanova, analiziranja i proučavanja rada pojedinih službi u kazneno-popravnim ustanovama i pružanja stručne pomoći za unapređenje tih službi.
Nadzor nad izvršenjem kazni lišenja slobode uključuje uvid nad cjelokupnim radom kazneno-popravnih ustanova i pojedinih službi u tim ustanovama u cilju pravilnog i efikasnog vršenja poslova i unapređivanja njihovog rada.
Neposredan uvid u rad kazneno-popravnih ustanova Republički sekretarijat vrši preko određenih stručnih radnika ili komisija koje imenuje republički sekretar.
Član 88.
Nadzor u pogledu zakonitog i pravilnog postupanja prema osuđenim osobama u kazneno-popravnim ustanovama vrši Republički sekretarijat.
Nadzor u pogledu zakonitog i pravilnog postupanja prema osobama koje izdržavaju kaznu u zatvorima vrši i predsjednik okružnog suda ili sudac koga on odredi.
Predsjednik okružnog suda ili određeni sudac okružnog suda dužan je povremeno obilaziti osuđene osobe i obavještavati se o postupanju prema tim osobama i o uvjetima koji omogućuju zakonito i pravilno postupanje, kao i poduzimati potrebne mjere da se uočeni nedostaci otklone.
Član 89.
Republički sekretarijat dužan je poduzeti potrebne mjere da se otklone nedostaci uočeni prilikom obilaska, kao i mjere za ostvarivanje prava osoba lišenih slobode, u slučajevima kada se u vršenju nadzora ustanovi povreda tih prava.
Republički sekretarijat odlučuje na osnovi zahtjeva kazneno-popravnih ustanova, izvještaja službenih osoba ili pritužbi osoba lišenih slobode i o drugim pitanjima iz rada kazneno-popravnih ustanova.
Član 90.
Radi praćenja utjecaja mjera koje se primjenjuju u preodgajanju osuđenih osoba, međusobne stručne suradnje i radi unapređenja sistema izvršenja krivičnih sankcija, sudovi opće nadležnosti, vojni sudovi, javna i vojna tužilaštva organiziraju posjete sudaca, javnih i vojnih tužilaca kazneno-popravnim ustanovama.
Član 91.
Republički sekretarijat može upoznavati skupštine društveno-političkih zajednica o provođenju pojedinih zakonskih propisa iz oblasti izvršenja sankcija, o radu kazneno-popravnih ustanova i drugim pitanjima iz oblasti izvršenja sankcija, koja spadaju u njegov djelokrug rada.
Član 92.
Kada to opće društveni interesi zahtijevaju ili kada to nađe za potrebno radi upoznavanja javnosti, Republički sekretarijat o pojedinim pitanjima iz oblasti izvršenja sankcija dat će informacije predstavnicima štampe i drugim sredstvima informiranja. Posjete kazneno-popravnim ustanovama sa strane predstavnika odgovarajućih ustanova javnog informiranja, kad to posebni razlozi zahtijevaju, odobrava Republički sekretarijat.
Davanje obavještenja i podataka iz prethodnog stava uskratit će se kada se radi o državnoj ili službenoj tajni, kada bi to bilo nepoželjno zbog sigurnosti i održavanja reda i discipline u kazneno-popravnim ustanovama, kao i kada bi to štetilo ostvarenju svrhe izvršenja sankcija.
Podatke i obavijesti o radu i stanju u kazneno-popravnim ustanovama, kao i drugim pitanjima iz oblasti izvršenja sankcija daje republički sekretar ili radnik koga on odredi.
GLAVA IV
POČETAK IZVRŠENJA KAZNE LIŠENJA SLOBODE
1. Pozivanje na izdržavanje kazne
Član 93.
Općinski sud, na čijem području ima osuđeni prebivalište ili boravište, dužan je poduzeti potrebne radnje radi izvršenja kazni lišenja slobode odmah nakon primitka izvršne odluke, a najkasnije u roku od tri dana nakon njezina primitka.
Član 94.
Osuđenu osobu koja je na slobodi poziva na izdržavanje kazne lišenja slobode općinski sud na čijem je području prebivalište odnosno boravište osuđenog. Osuđeni ima pravo na besplatnu voznu kartu za odlazak u kazneno-popravnu ustanovu ako treba da koristi međugradska prijevozna sredstva. Troškove za voznu kartu snosi kazneno-popravna ustanova u koju se osuđeni upućuje.
Osuđenoga koji je u pritvoru upućuje na izdržavanje kazne lišenja slobode općinski sud na čijem je području zatvor u kome je smješten pritvorenik. Troškove sprovođenja snosi kazneno-popravna ustanova u koju se osuđeni upućuje.
Općinski sud koji je donio prvostepenu odluku poduzima mjere potrebne za pronalaženje osuđenog čije je prebivalište odnosno boravište nepoznato ili koji je osuđen u odsutnosti. Ako je odluku u prvom stepenu donio okružni sud, dostavit će radi poduzimanja ovih mjera izvršnu odluku općinskom sudu sjedištu tog okružnog suda.
Član 95.
Osuđeni koji je na slobodi poziva se da se određenog dana javi radi izdržavanja kazne lišenja slobode određenoj kazneno-popravnoj ustanovi. Dan javljanja kazneno-popravnoj ustanovi određuje se tako da osuđenom ostane najmanje osam dana do polaska, ali ne više od petnaest dana.
Ako se uredno pozvani osuđeni sam ne javi kazneno-popravnoj ustanovi, sprovodi se prisilno i snosi troškove sprovođenja.
Član 96.
Osuđenoj osobi koja se upućuje na izdržavanje kazne sa slobode nadležni općinski sud predaje uputni akt i voznu kartu, ako za odlazak treba da koristi prevozna sredstva javnog saobraćaja.
Istovremeno obavijestit će se kazneno-popravna ustanova kojeg dana treba da joj se osuđeni javi i dostavit će joj se prijepis presude, socijalnu anketu (član 99.) i izvod iz kaznene evidencije, kao i druge podatke kojima se raspolaže (prijepis iskaza vještaka psihijatra, podatke prikupljene na osnovi člana 160. ZKP i drugo).
Ako se osuđeni određenog dana ne javi kazneno-popravnoj ustanovi, ona će o tome odmah obavijestiti sud nadležan za upućivanje, koji će bez odlaganja zatražiti od općinskog organa za javni red i sigurnost prisilno sprovođenje osuđenog.
Kad se na izdržavanje kazne upućuje osuđeni koji uzdržava maloljetne osobe ili osobe koje su nesposobne da se brinu za sebe ili su materijalno neosigurane, sud nadležan za upućivanje o tome obavještava isto tako i nadležan organ socijalne zaštite i to prije upućivanja osuđenog na izdržavanje kazne. Organ socijalne zaštite dužan je pravovremeno poduzeti potrebne mjere za zbrinjavanje takvih osoba.
Član 97.
Za osuđene osobe koje se kriju ili nalaze u bijegu općinski sud nadležan za upućivanje na izdržavanje kazne donosi naredbu za izdavanje potjernice, koju dostavlja nadležnom organu javnog reda i sigurnosti na izvršenje. Kad osuđeni bude uhvaćen, sprovodi se u određenu kazneno-popravnu ustanovu i snosi troškove sprovođenja.
Potjernica će se povući kad se osuđeni pronađe, kad nastupi zastarjelost izvršenja kazne ili kad nastupe drugi razlozi da potjernica više nije potrebna.
Početak izdržavanja kazne u slučaju iz člana 95. stava 1. računa se od dana kada se osuđeni sam javi kazneno-popravnoj ustanovi radi izdržavanja kazne, a u slučajevima iz člana 95. stava 2, člana 96. stav 3, stava 1. ovog člana i člana 98, kad bude doveden u ustanovu.
Član 98.
Osuđena osoba koja je u pritvoru, a koja na osnovi odredaba Zakona o krivičnom postupku zahtijeva da bude upućena na izdržavanje kazne lišenja slobode prije pravomoćnosti presude, daje o tome izjavu na zapisniku upravi zatvora koji je dostavlja sudu koji je izrekao presudu u prvom stepenu, koji će odlučiti o zahtjevu osuđenog.
Prilikom primitka takve izjave tu osobu treba poučiti da će u kazneno-popravnoj ustanovi biti izjednačena u pravima u dužnostima s ostalim osuđenim osobama.
Prilikom odlučivanja o zahtjevu osuđenog uzet će se naročito u obzir vrijeme koje bi prema prvostepenoj osudi osuđena osoba trebala po uračunavanju pritvora da provede na izdržavanju kazne i udaljenost kazneno-popravne ustanove s obzirom na potrebu da bude osigurano prisustvo osuđenog u krivičnom postupku.
Odluku o upućivanju osuđenog i jedan primjerak prvostepene presude, sud iz stava 1. ovog člana dostavlja bez odlaganja nadležnom općinskom sudu (član 94. stav 2.).
Vrijeme provedeno u ovoj ustanovi do pravomoćnosti presude uračunava se u kaznu.
Član 99.
Za osuđene koji se upućuju u kazneno-popravni dom i u posebne kazneno-popravne ustanove iz člana 26. stava 2. sud nadležan za upućivanje sprovest će uz pomoć odgovarajućih organa općinske uprave, centra za socijalni rad i drugih ustanova ili organizacija anketu o društvenim uvjetima ranijeg života, o porodičnim prilikama, zdravstvenom stanju, o ranijem zapošljavanju i slično (socijalna anketa).
Ova anketa, u pravilu, treba da se sprovede u roku određenom za javljanje osuđenog na izdržavanje kazne, a najkasnije u roku od 21 dan po primitku pravomoćne presude.
2. Odgoda izvršenja kazne
Član 100.
Osuđenoj osobi koja se nalazi na slobodi može se na njezinu molbu odgoditi izvršenje kazne lišenja slobode:
1. ako je oboljela od teže akutne bolesti,
2. ako se desio smrtni slučaj ili teška bolest u užoj porodici osuđenog,
3. ako je odgoda potrebna radi izvršenja ili dovršenja neodložnih poljskih ili sezonskih radova ili radova izazvanih elementarnom nepogodom ili drugim udesom, a u porodici osuđenog nema druge radne snage,
4. ako je osuđeni obavezan da izvrši određeni posao koji je već započeo, a zbog neizvršenja tog posla nastala bi znatnija šteta,
5. ako je odgoda osuđenome potrebna zbog završavanja škole ili polaganja ispita za koji se pripremao,
6. ako su zajedno s osuđenom osobom osuđeni njegov bračni drug ili drugi članovi zajedničkog domaćinstva, ili ako se oni već nalaze na izdržavanju kazne, a upućivanjem svih ovih osoba na izdržavanje kazne bilo bi ugroženo uzdržavanje starih, bolesnih ili maloljetnih članova domaćinstva,
7. ako je osuđena žena koja doji dijete mlađe od godinu dana ili koja je trudna a do porođaja ne preostaje više od tri mjeseca,
8. ako joj je potrebno određeno vrijeme da se pobrine za odgoj i čuvanje djece, ili zbrinjavanja nemoćnih osoba o kojima se je dužna starati, po mišljenju organa socijalne zaštite općine na čijem području djeca ili te osobe imaju prebivalište.
Izvršenje kazne u slučaju iz točke 1. stava 1. ovog člana može se odgoditi dok bolest traje, u slučajevima iz točke 2. do 4. najduže za tri mjeseca, u slučajevima iz točke 5. i 6. najduže za šest mjeseci, u slučaju iz točke 7. do navršetka jedne godine života djeteta, a u slučaju iz točke 8. mjesec dana.
U slučajevima opetovanog odgađanja izvršenja kazne iz različitih razloga, izvršenje kazne u ni jednom slučaju ne može se odgađati duže od godinu dana.
Član 101.
Molba za odgodu izvršenja kazne podnosi se u roku od tri dana od dana primitka poziva iz člana 95. ovog zakona. Ako je razlog za odgodu iz člana 100. stava 1. točke 2. nastao nakon toga roka, molba se može podnijeti do dana kad osuđeni treba da se javi radi izdržavanja kazne.
U molbi se moraju navesti i dokazi o činjenicama koje opravdavaju odgodu.
O molbi za odgodu izvršenja kazne rješava predsjednik nadležnog općinskog suda (član 94. stav 1.), koji je dužan u roku od tri dana po primitku molbe donijeti rješenje. Prije donošenja rješenja općinski sud može izvršiti potrebna provjeravanja, radi utvrđivanja činjenica navedenih u molbi. Do donošenja rješenja o molbi, odgađa se početak izvršenja kazne.
Rješenje o odgodi izvršenja kazni donosi se po Zakonu o općem upravnom postupku.
Član 102.
Protiv rješenja kojim se odbija molba za odgodu izvršenja kazne osuđeni ima pravo u roku od tri dana podnijeti žalbu predsjedniku nadležnog okružnog suda. Žalba ne odgađa izvršenje kazne. Predsjednik okružnog suda dužan je donijeti rješenje povodom žalbe u roku od tri dana po primitku žalbe.
Protiv rješenja predsjednika suda o žalbi ne može se pokrenuti upravni spor.
Član 103.
Odobrenu odgodu izvršenja kazne sud može nakon provedenog postupka opozvati u slučaju prestanka uzroka zbog kojih je ona dana, kao i u slučaju kada osuđeni ne koristi odobrenu odgodu u svrhu zbog koje je dana ili svojim ponašanjem narušava javni red i mir.
Član 104.
Osoba pozvana na služenje vojnog roka ili na vojnu vježbu koja je osuđena na kaznu lišenja slobode upućuje se na izdržavanje kazne prije služenja vojnog roka odnosno vojne vježbe.
Osobi koja je u toku služenja vojnog roka ili za vrijeme vojne vježbe osuđena na kaznu zatvora do šest mjeseci za krivično djelo učinjeno prije stupanja na služenje vojnog roka ili na vojnu vježbu, odgodit će se početak izvršenja kazne do završetka vojnog roka odnosno vojne vježbe.
Izvršenje kazne odgodit će se i osobi osuđenoj na kaznu zatvora do dvije godine ili na kaznu strogog zatvora od jedne godine, ili maloljetničkog zatvora do dvije godine, za krivično djelo učinjeno prije stupanja na služenje vojnog roka, kojoj do završetka služenja vojnog roka ne preostaje više od šest mjeseci.
Član 105.
Kad nadležni javni tužilac na osnovi zakonskog ovlaštenja zatraži odgodu izvršenja kazne lišenja slobode nadležni općinski sud neće pozivati osuđenog, a ako ga je već pozvao, ali još nije prošao rok javljanja kazneno-popravnoj ustanovi, donijet će rješenje o odgodi izvršenja kazne.
Odgoda izvršenja kazne u takvom slučaju traje dok javni tužilac ne obavijesti nadležni općinski sud da se može otpočeti sa izvršenjem kazne, odnosno dok ne bude donesena sudska odluka.
3. Prijem osuđenih osoba u kazneno-popravnu ustanovu i njihova klasifikacija
Član 106.
Osuđeni se prima u kazneno-popravnu ustanovu na izdržavanje kazne na osnovi uputnog akta izdanog od nadležnog suda.
Pri stupanju u kazneno-popravnu ustanovu utvrdit će se identitet osuđenog prema osobnim podacima navedenim u sudskoj presudi i drugim činjenicama odlučnim za utvrđivanje identiteta.
Osuđeni će se fotografirati i od njega će se uzeti otisci papilarnih linija.
Ako se pojavi sumnja da se umjesto osuđenog javila druga osoba na izdržavanje kazne, kazneno-popravna ustanova zadržat će tu osobu i zatražit će bez odlaganja da nadležni organ javnog reda i sigurnosti utvrdi njezin identitet.
Ako se utvrdi da se na izdržavanje kazne umjesto osuđenog javila druga osoba, ona će se predati nadležnom organu radi gonjenja.
Član 107.
Kazneno-popravna ustanova dužna je o nastupu izvršenja kazne lišenja slobode najkasnije u roku od tri dana obavijestiti sud koji je osuđenu osobu uputio na izdržavanje kazne, kao i sud koji je presudu donio u prvom stepenu.
Član 108.
Po dolasku u kazneno-popravnu ustanovu osuđeni se upisuje u matičnu knjigu.
Za osuđenu osobu koja je primljena u kazneno-popravnu ustanovu ustanovljava se osobni list.
U osobni list, pored osobnih i kaznenih podataka, unose se i pojedinačni i objedinjeni rezultati ispitivanja stručnog tima prijemno-otpusnog odjeljenja o ličnosti osuđenog kao i orijentacioni program postupanja predviđen za postizanje svrhe izvršenja kazne. U osobni list unose se i sve promjene koje su nastupile u toku izdržavanja kazne, kao i mjere poduzete za njegov prihvat po puštanju na slobodu.
Član 109.
Po prijemu u kazneno-popravnu ustanovu osuđene osobe zadržavaju se određeno vrijeme u prijemno-otpusnom odjeljenju.
U prijemno-otpusnom odjeljenju grupa stručnjaka iz člana 45. ovog zakona, izvršit će ispitivanje njegove ličnosti sa kriminološkog, medicinskog, psihološkog, socijalnog i psihijatrijskog gledišta, nakon čega će se izvršiti klasifikacija osuđene osobe i odrediti orijentacioni program postupanja predviđen za postizanje svrhe izvršenja kazne, kojeg se je osuđeni dužan pridržavati.
Republički sekretar donosi uputstvo o radu prijemno-otpusnog odjeljenja, matičnoj knjizi i osobnom listu osuđenih osoba.
Član 110.
U kazneno-popravnim ustanovama osuđeni se raspoređuju u odjele, osnovane u granicama mogućnosti ustanove, prema osobnim svojstvima osuđenih, a radi poduzimanja istovrsnih mjera preodgajanja i održavanja discipline.
Pri raspoređivanju osuđenih u pojedine odjele uzet će se u obzir kriterij iz člana 25.
Unutar odjela osuđeni se mogu s obzirom na njihovo ponašanje dijeliti u grupe s različitim pogodnostima ili bez pogodnosti.
Raspored osuđenih u pojedine odjele i grupe vrši rukovodilac kazneno-popravne ustanove na prijedlog službe za preodgajanje i na osnovi mišljenja kolegija, zavisno od ponašanja, zalaganja na radu, discipline i zasluženog stupnja povjerenja. Na isti način vrši se kasnije premještaj osuđene osobe iz jedne u drugu grupu ili odjele (reklasifikacija).
Član 111.
Ako na osnovi dobivenih podataka o ličnosti osuđenog rukovodilac kazneno-popravne ustanove drži da prema osuđenom već na početku izdržavanja kazne treba odrediti usamljenje (član 171.), podnijet će se o tome prijedlog republičkom sekretaru sa mišljenjem kolegija i liječnika.
Dok se ne donese rješenje o prijedlogu rukovodioca osuđeni će se smjestiti odvojeno od ostalih.
Član 112.
Na početku izdržavanja kazne osuđeni se upoznaje s kućnim redom, s pravima i dužnostima koje ima u toku izdržavanja kazne, sa načinom na koji može ostvariti svoja prava i sa disciplinskim kaznama koje se mogu izreći.
Odredbe ovog zakona, kao i ostali propisi o izvršenju kazni lišenja slobode i kućni red ustanove, koje se odnose na prava i dužnosti osuđenih osoba, treba da budu pristupačni osuđenima u toku izdržavanja kazne.
GLAVA V
POLOŽAJ OSUĐENIH OSOBA
1. Smještaj, prehrana i odijevanje
Član 113.
Smještaj osuđenih treba da odgovara higijenskim zahtjevima i mjesnim klimatskim prilikama.
Osuđeni su u kazneno-popravnim ustanovama smješteni u zajedničke spavaonice ili u posebne sobe, a slobodno vrijeme provode i u sobama za dnevni boravak.
Svaki osuđeni treba da ima zasebnu postelju.
Prostorije u kojima su smješteni osuđeni ne smiju biti vlažne i moraju bili toliko prostrana da na svakog osuđenog otpada barem 8 m3 prostora.
U svakoj prostoriji gdje osuđeni žive i rade mora biti dovoljno osvjetljenja koje omogućuje rad i čitanje bez kvarenja vida.
U svakoj kazneno-popravnoj ustanovi moraju se osigurati u dovoljnoj mjeri uređaji za održavanje tjelesne čistoće, kao i odgovarajući sanitarni uređaji za obavljanje tjelesnih potreba.
Sve prostorije kazneno-popravne ustanove moraju se održavati uredno i čisto.
Član 114.
Osuđenima se osigurava prehrana koja je dovoljna za održavanje zdravlja i pune tjelesne sposobnosti.
Osuđeni dobivaju dnevno tri obroka hrane od najmanje 2.500 kalorija dnevno.
Član 115.
Kalorična vrijednost dnevnih obroka hrane propisana za osuđene maloljetnike ne može biti manja od 3.000 kalorija.
Bolesne osuđene osobe dobivaju hranu po vrsti i količini koju odredi liječnik.
Svakog dana prije diobe obroka rukovodilac odnosno osoba koju on odredi provjerava kvalitet hrane koja se daje osuđenima i svoj nalaz unosi u kontrolnu knjigu.
Bliže propise o prehrani osuđenih i tablici ishrane donosi republički sekretar.
Član 116.
Osuđenom se mora omogućiti da u svako doba dođe do zdrave i pitke vode.
Osuđenima je zabranjeno uživanje alkoholnih pića.
Član 117.
Republički sekretar određuje koji će se predmeti odijela, rublja i obuće davati osuđenima.
Osuđeni koji su dobili odijelo, rublje i obuću moraju ih nositi za vrijeme izdržavanja kazne.
Odijelo, rublje i obuća treba da odgovaraju klimatskim uvjetima i godišnjem dobu.
Kazneno-popravna ustanova snabdjet će osuđene posebnim radnim odijelima i drugom odgovarajućom spremom ukoliko to zahtijevaju poslovi koje oni obavljaju.
Član 118.
Osuđenima se u skladu s potrebama njihovog preodgajanja određuje vrsta posla, prema njihovim tjelesnim i duševnim sposobnostima, sklonostima, osobnim svojstvima, prema mogućnostima koje postoje u kazneno-popravnoj ustanovi i prema potrebama discipline. U tim granicama vodit će se računa o želji osuđenih da rade posao određene vrste.
Član 119.
Radno vrijeme osuđenih osoba za obavljanje pojedinih poslova, kao i rad duži od punog radnog vremena, određuje se po općim propisima.
Izvan redovnog radnog vremena na poslu osnovne vrste osuđeni se mogu i to najviše do dva sata dnevno, zapošljavati na poslovima koji su potrebni za održavanje čistoće i omogućavanje normalnog života u kazneno-popravnoj ustanovi.
Član 120.
Redovno radno vrijeme i neprekidni odmor maloljetnih osuđenih osoba određuje se po općim propisima o radnom vremenu učenika srednjih škola za kvalificirane radnike.
Član 121.
Osuđene osobe sposobne za rad dužne su da rade u privrednim jedinicama (pogonima, radionicama, ekonomijama) kazneno-popravne ustanove i na radilištima organiziranim izvan kruga kazneno-popravne ustanove pod uvjetima određenim ovim zakonom i na temelju njega donesenim propisima.
Osuđene osobe uz svoj pristanak mogu iznimno raditi i izvan kazneno-popravne ustanove na radovima koje izvode radne i druge organizacije samo uz odobrenje Republičkog sekretarijata. U tom slučaju između kazneno-popravne ustanove i organizacije sklapa se ugovor kojim se pobliže utvrđuju prava i obaveze osuđenih.
Osuđeni zaposleni izvan kazneno-popravne ustanove primaju naknadu za rad po odredbama člana 122. ovog zakona.
Član 122.
Osuđeni ima pravo na naknadu za obavljeni posao. Visina naknade određuje se zavisno od radnog mjesta i kvalifikacije osuđenog, od vrste i količine obavljenog rada, kvalitete rada i doprinosa osuđenog u smanjenju troškova proizvodnje.
Naknada za rad iznosi jednu četvrtinu naknade za rad koja se plaća za istovrsni rad i jednak učinak izvan kazneno-popravne ustanove.
Osuđenima, za koje je ocijenjeno da unatoč svojih mogućnosti, nisu ispunili određeni učinak ta naknada se smanjuje na jednu petinu, a onima koji ga premaše povećava se na jednu trećinu.
Za rad duži od punog radnog vremena osuđenima pripada naknada u punom iznosu.
Osuđeni koji se stručno osposobljavaju u za tu svrhu određenim radionicama i ne rade u redovnoj proizvodnji dobivaju naknadu za rad po odredbama općih propisa o nagrađivanju učenika srednjih škola za kvalificirane radnike umanjenu za 50%.
Pravilnik o plaćanju naknade za rad osuđenih donosi republički sekretar.
Pravilnik o plaćanju iz prethodnog stava treba biti pristupačan osuđenima.
Član 123.
Od naknade koju osuđena osoba prima za svoj rad 30% se odvaja kao njegova obavezna ušteđevina, koja mu se predaje prilikom puštanja na slobodu. Ostalim dijelom naknade za rad osuđena osoba slobodno raspolaže i može ga trošiti u skladu s odredbama kućnog reda.
Predmet izvršenja može biti polovina dijela naknade za rad kojim osuđeni slobodno raspolaže i to samo na osnovi izvršne odluke suda po kojoj je osuđeni dužan davati uzdržavanje djeci, bračnom drugu odnosno roditeljima, naknaditi štetu prouzrokovanu krivičnim djelom ili podmiriti druge obaveze.
Na molbu osuđene osobe, rukovodilac kazneno-popravne ustanove može joj odobriti da šalje članovima uže porodice, radi njihova uzdržavanja, i dio sredstava koji se čuva kao njegova ušteđevina.
Član 124.
Za izvanredno zalaganje i postignute uspjehe u radu osuđeni može biti i posebno nagrađen novčanom nagradom sa kojom slobodno raspolaže.
Za pronalaske i tehnička unapređenja ostvarene u toku izdržavanja kazne, osuđenim osobama pripadaju prava shodno općim propisima.
Član 125.
Uprava kazneno-popravne ustanove može odlučiti da se određeni iznos i to najviše do 1% od razlike između isplaćenih naknada za rad osuđenih osoba i ukalkulirane vrijednosti rada izdvoji radi zadovoljenja općih i zajedničkih potreba osuđenih osoba (član 16.).
Način korištenja tih sredstava utvrđuju izabrane osuđene osobe sporazumno i pod nadzorom uprave kazneno-popravne ustanove.
Član 126.
Osuđenima koji bez svoje krivnje ne rade, a nemaju vlastitih sredstava, osigurat će se podmirivanje najnužnijih potreba davanjem potrebnih stvari (za održavanje lične higijene, dopisivanje i slično).
Osuđenima koji obole na radu u kazneno-popravnoj ustanovi za vrijeme dok zbog bolesti ne rade pripada polovina prosječne mjesečne naknade za rad u redovnom radnom vremenu koju su primili za posljednjih šest mjeseci, a ako su radili manje od šest mjeseci — prosječna mjesečna naknada za vrijeme za koje su radili i u tom slučaju može trajati, ukoliko se ne radi o nesreći na poslu ili profesionalnoj bolesti, najduže šest mjeseci.
Za vrijeme neprekidnog odmora (član 127.) osuđeni prima naknadu u visini prosječne naknade za rad u redovnom radnom vremenu koju je primao za posljednjih šest mjeseci.
Član 127.
Osuđeni imaju pravo na osmosatni neprekidni odmor u vremenu od 24 sata kao i na jedan dan odmora u tjednu.
Osuđenima koji rade u zatvorenim prostorijama mora se omogućiti da provedu na otvorenom krugu kazneno-popravne ustanove, najmanje dva sata dnevno.
Osuđeni koji su proveli na redovnom radu neprekidno jedanaest mjeseci, uključujući i vrijeme provedeno na liječenju, osim u slučaju namjernog samopovređivanja, imaju pravo na neprekidni odmor od najmanje četrnaest, a najviše do dvadeset i pet dana u toku jedne godine.
Neprekidni odmor iz stava 3. ovog člana osuđeni mogu koristiti u posebnim prostorijama u kazneno-popravnoj ustanovi, u posebnom objektu pri kazneno-popravnoj ustanovi ili izvan kazneno-popravne ustanove. Za korištenje odmora u prva dva slučaja kazneno-popravna ustanova omogućit će osuđenima da u skladu sa odredbama kućnog reda organiziraju korištenje slobodnog vremena.
Član 128.
Osuđenom maloljetniku koji svojim ponašanjem i zalaganjem u učenju i radu služi kao primjer drugim maloljetnicima, rukovodilac kazneno-popravnog doma može odobriti dopust radi posjećivanja roditelja ili drugih bliskih srodnika.
Dopust se može dati najviše dvaput u toku jedne godine i može trajati svaki put do 14 dana. Dopust se odobrava, u pravilu, u vrijeme kad se ne održava redovna nastava.
Član 129.
Opći propisi o higijensko-tehničkim i zaštitnim mjerama pri radu primijenjuju se i na rad osuđenih osoba.
Osuđeni imaju pravo na invalidsko osiguranje po postojećim propisima o invalidskom osiguranju u slučaju nesreće na poslu ili profesionalne bolesti.
Potanje propise o sprovođenju invalidskog osiguranja osuđenih osoba, visini i načinu plaćanja doprinosa, kao i postupak za ostvarenje prava iz invalidskog osiguranja donosi republički sekretar za rad u suglasnosti sa republičkim sekretarom.
Član 130.
Kad se po općim propisima i samo vrijeme provedeno na radu u određenoj vrati posla priznaje kao osnova za sticanje kvalifikacije, priznat će se za tu kvalifikaciju i vrijeme provedeno na istoj vrsti posla u kazneno-popravnoj ustanovi.
3. Opće i stručno obrazovanje
Član 131.
Za osuđene maloljetnike i mlađe punoljetne osobe koje nemaju završenu osnovnu školu u osmogodišnjem trajanju kazneno-popravna ustanova dužna je da organizira nastavu u cilju sticanja osnovnog općeg obrazovanja. Ova se nastava organizira i za ostale osuđene osobe, za koje je to korisno i potrebno.
Kazneno-popravna ustanova dužna je da organizira i nastavu za stručno obrazovanje i osposobljavanje osuđenih radi sticanja stručnih kvalifikacija putem stručnih škola i tečajeva.
Pri izboru vrste nastave i stručnog obrazovanja vodit će se računa o sposobnostima i sklonostima osuđene osobe, trajanju kazne, potrebama i mogućnostima ustanove, kao i drugim posebnim okolnostima koje su važne za ostvarivanje svrhe kazne.
Osuđeni koji završe određeni tečaj ili školu, ili steknu kvalifikaciju u kazneno-popravnoj ustanovi dobivaju svjedodžbu. Iz svjedodžbe se ne smije vidjeti da je postignuto opće ili stručno obrazovanje stečeno u kazneno-popravnoj ustanovi.
Član 132.
Pobliže propise o osnivanju, organizaciji i programu škola i tečajeva, kao i o načinu polaganja ispita i stručnom nadzoru, donosi po potrebi republički sekretar uz suglasnost republičkog sekretara za prosvjetu, kulturu i fizičku kulturu.
Član 133.
U kazneno-popravnim ustanovama postoje biblioteke i čitaonice, gdje se osuđeni mogu upoznati sa dnevnom štampom i uzimati knjige na čitanje.
Osuđeni mogu po odobrenju rukovodioca i iz vlastitih sredstava nabavljati knjige, časopise, dnevnu i drugu štampu.
Član 134.
U okviru slobodnog vremena u kazneno-popravnoj ustanovi organiziraju se slobodne aktivnosti, sportske igre i fizička kultura, kao i razni oblici kulturno-prosvjetnog rada, kao dopunski oblik općeg i stručnog obrazovanja, te radi sticanja pozitivnih navika za racionalno korištenje slobodnog vremena po puštanju na slobodu.
Osobama koje izdržavaju kaznu maloljetničkog zatvora osigurat će se obavezno bavljenje fizičkom kulturom i sportom.
Osuđeni maloljetnici obavezno provode dio slobodnog vremena na otvorenom u krugu kazneno-popravne ustanove i to najmanje tri sata dnevno.
Član 135.
U kazneno-popravnim ustanovama, a posebno u onima u kojima izdržavaju kaznu osuđeni maloljetnici i mlađe punoljetne osobe održavaju se i posebna odgojna predavanja. Osuđeni mogu osnivati fiskulturne, dramske, pjesničke i muzičke grupe i održavati priredbe i takmičenja.
Član 136.
Osuđeni mogu biti dopisni i izvanredni đaci i studenti vanjskih škola i tečajeva, ako to razlozi sigurnosti dozvoljavaju i ako se programom postupanja ocijeni da je to potrebno i korisno za postizavanje svrhe izvršenja kazne.
Izvanredno školovanje ne može se provoditi na uštrb ispunjavanja redovnih radnih i drugih obaveza osuđenih određenim ovim zakonom i drugim propisima.
Troškove školovanja iz prethodnog stava ovog zakona snosi osuđeni.
Član 137.
Osuđenima na izdržavanju kazne u kazneno-popravnim ustanovama osigurava se liječnička pomoć i bolničko liječenje.
Troškove zdravstvene zaštite iz prethodnog stava snosi kazneno-popravna ustanova, izuzev slučajeva predviđenih u članu 142. ovog zakona.
Odredbe stava 1. i 2. ovog člana ne odnose se na osuđene puštene na uvjetni otpust, kao ni na one osuđene kojima je odobren prekid izdržavanja kazne.
Član 138.
Trudnim osuđenim ženama i porodiljama osigurava se stručna liječnička njega. Dijete može ostati uz majku na njezin zahtjev do navršene jedne godine, a iza toga predaje se, u sporazumu s majkom, porodici ili nadležnom organu starateljstva, koji će poduzeti potrebne mjere za smještaj djeteta.
Osuđene trudnice uputit će se na prijedlog liječnika, u pravilu, šest tjedana prije porođaja u porodiljski odjel. U ovom odjelu osuđena porodilja ostaje, u pravilu, do navršene jedne godine života djeteta, ako joj kazna ne istekne prije toga ili ako ne bude prije puštena na slobodu.
Ako osuđena trudnica kaznu lišenja slobode izdržava u zatvoru, uputit će se u porodiljski odjel kazneno-popravne ustanove, u kojoj postoje uvjeti za prihvat.
Osuđena žena može se za vrijeme trudnoće zaposliti samo na lakšim radovima, a za vrijeme od šest tjedana prije i isto toliko tjedana poslije porođaja samo na radovima koje dopusti liječnik.
Član 139.
U kazneno-popravnim ustanovama podliježu redovnoj liječničkoj kontroli: prehrana i raspodjela hrane, voda, osobna higijena osuđenih i higijena smještaja, odjeće i posteljine, higijena kruga, radionica i prostorija u kojima osuđeni žive i rade, kao i bavljenje fizičkom kulturom i sportom.
Član 140.
Prilikom prijema osuđenih osoba na izdržavanje kazne lišenja slobode, kao i prilikom otpusta, utvrdit će se njihovo zdravstveno stanje.
Sistematski liječnički pregled osuđenog maloljetnika i mlađih punoljetnih osoba vrši se svakih šest mjeseci.
Podatke o stanju zdravlja i fizičkoj razvijenosti liječnik unosi u osobni list pregledanih osuđenih osoba i predlaže upravi kazneno-popravne ustanove poduzimanje potrebnih mjera.
Član 141.
O smještaju osuđenog u bolnicu ili ambulantnu sobu iste kazneno-popravne ustanove na liječenje odlučuje liječnik.
U slučaju težih ili dugotrajnih bolesti za čije uspješno liječenje ne postoje uvjeti u kazneno-popravnoj ustanovi, osuđeni se premješta u drugu kazneno-popravnu ustanovu, u kojoj postoje uvjeti za takvo liječenje.
U slučaju hitnosti ili kad postoji opasnost zbog dužeg prijevoza u kazneno-popravnu ustanovu iz stava 2. ovog člana, kao i kad ne postoji mogućnost potrebnog specijaliziranog liječenja u kazneno-popravnom domu — bolnici, oboljeli osuđeni uputit će se u opću zdravstvenu ustanovu. Troškove liječenja snosi u tom slučaju matična kazneno-popravna ustanova. O upućivanju osuđenog u opće zdravstvene ustanove odlučuje Republički sekretarijat.
Vrijeme provedeno izvan kazneno-popravne ustanove u bolnici radi liječenja uračunava se u kaznu.
Član 142.
Ako se utvrdi da se je osuđeni namjerno ozlijedio i time prouzrokovao potrebu liječenja, snosi troškove toga liječenja.
U pogledu postupka i naplate tih troškova primijenjuju se odredbe člana 174. ovog zakona.
Član 143.
Osim slučajeva kada je po općim propisima predviđena medicinska intervencija i bez pristanka oboljelog odnosno ozlijeđenog i kada za to postoje medicinske indikacije, mogu se primijeniti neophodne zdravstvene mjere, ako osuđeni odbijajući primanje hrane dovodi u ozbiljnu opasnost svoj život i zdravlje.
Član 144.
Kada se na vidljivim dijelovima tijela osuđenog nalaze tetovaže uvredljivog, nepristojnog ili neprijateljskog sadržaja, za koje se osnovano pretpostavlja da će ometati njegovu resocijalizaciju, po odluci rukovodioca kazneno-popravne ustanove poduzet će se potreban medicinski zahvat radi uklanjanja takvih tetovaža.
Uklanjanje ostalih tetovaža može se vršiti na molbu i pristanak osuđenog.
Član 145.
Osuđeni koji za vrijeme izdržavanja kazne duševno obole ili pokazuju teške psihičke smetnje uputit će se u psihijatrijski odjel iste ili druge kazneno-popravne ustanove, ili u zavod za čuvanje i liječenje ili u drugu odgovarajuću zdravstvenu ustanovu.
Troškovi smještaja i liječenja duševno oboljelih osuđenih osoba iz prethodnog stava, kada se upućuju u poseban zavod za čuvanje i liječenje ili u drugi odgovarajuću psihijatrijsku ustanovu, naplaćuje se na način određen članom 266. ovog zakona.
Član 146.
Oboljeli osuđeni ima pravo tražiti da ga na njegov trošak pregleda liječnik specijalista, ako takav pregled nije već odredio liječnik kazneno-popravne ustanove. Pregled će se odobriti ako je koristan po mišljenju liječnika kazneno-popravne ustanove.
Specijalističkom pregledu prisustvuje obavezno i liječnik kazneno-popravne ustanove.
Član 147.
O svakoj težoj bolesti osuđenoga, ako on sam nije u mogućnosti da to učini, dužna je uprava kazneno-popravne ustanove obavijestiti bračnog druga ili najbližeg člana porodice ili osobu za koju bolesnik odredi da o tome bude obaviještena.
Član 148.
O smrti osuđenog uprava kazneno-popravne ustanove obavijestit će najhitnije užu porodicu. O tome će ona također obavijestiti sud i nadležnog matičara na čijem se području nalazi kazneno-popravna ustanova.
Na molbu članova uže porodice rukovodilac kazneno-popravne ustanove može odobriti da se posmrtni ostaci umrle osuđene osobe predaju porodici radi sahrane na njihov trošak. U protivnom posmrtni ostaci sahranit će se na mjesnom groblju o trosku kazneno-popravne ustanove.
5. Dopisivanje i primanje posjeta i pošiljaka
Član 149.
Osuđeni imaju pravo primati pismena od organa i ustanova i upućivati im podneske u svrhu zaštite svojih prava i zakonom zaštićenih interesa, bez ograničenja.
Strani državljani mogu se obraćati i konzularnim organima svoje države ili države koja štiti njihove interese. Osobe bez državljanstva i izbjeglice mogu se obraćati organizaciji koja po pravilima međunarodnog prava štiti njihove interese.
Pismena upućena osuđenome dostavljaju se preko kazneno-popravne ustanove, a preko te ustanove i osuđeni upućuju pismene podneske.
Uprava kazneno-popravne ustanove dužna je pravnim savjetima pružati pomoć osuđenima u pogledu poduzimanja potrebnih radnji radi zaštite njihovih prava. Osuđeni koji je nepismen može svoj podnesak dati na zapisnik kod uprave kazneno-popravne ustanove.
Član 150.
Osuđeni imaju pravo dopisivati se sa članovima uže porodice i drugim osobama za koje se pretpostavlja da na njih neće štetno utjecati.
Pod članovima uže porodice podrazumijevaju se: bračni drug, djeca, roditelji, braća i sestre, usvojilac i usvojenik.
Osuđeni prima i šalje pismene pošiljke pod kontrolom uprave kazneno-popravne ustanove.
Osobe osuđene na kaznu zatvora i maloljetničkog zatvora, osuđene mlađe punoljetne osobe i osuđeni smješteni u otvorenim i poluotvorenim kazneno-popravnim ustanovama i odjeljenjima mogu se neograničeno dopisivati sa članovima uže porodice, a sa drugim osobama samo po odobrenju rukovodioca kazneno-popravne ustanove. Druge osuđene osobe mogu primati i slati po dvije pošiljke mjesečno.
Osuđenom će se uvijek predati pismeno obavještenje o teškoj bolesti ili smrti njegovog člana porodice. Isto tako, osuđeni ima pravo da odmah pismeno obavijesti užu porodicu il osobu koja štiti njegove interese o svom naglom i ozbiljnom oboljenju, kao i o premještaju u drugu kazneno-popravnu ustanovu.
Član 151.
Sve pismene pošiljke što ih šalju ili primaju osuđeni pregledat će radnik koga odredi rukovodilac kazneno-popravne ustanove.
Ako pismena pošiljka što je šalje osuđeni sadrži neistinite podatke ili je takvog sadržaja da se ne može poslati adresatu, neće se proslijediti, već će se o tome obavijestiti osuđenog, a pismenu pošiljku uložiti u njegov osobni list.
Ako je pismena pošiljka poslana osuđenom takvog sadržaja da može štetno utjecati na njegovo preodgajanje, vratit će se pošiljaocu s napomenom zašto nije uručena osuđenom.
Ako sadržaj pismene pošiljke ukazuje na krivično djelo, koje još nije otkriveno ili koje se priprema, takva pismena pošiljka uputit će se nadležnom organu na daljnji postupak.
Član 152.
Osuđeni imaju pravo primati posjete članova uže porodice, a po odobrenju rukovodioca kazneno-popravne ustanove ili organa koji vrši pravo nadzora nad ustanovom, mogu ih posjećivati i druge osobe.
Osobe osuđene na kaznu zatvora i maloljetničkog zatvora, kao i osobe na izdržavanju kazni lišenja slobode u otvorenim kazneno-popravnim ustanovama i odjeljenjima, imaju pravo na dva, a osobe osuđene na kaznu strogog zatvora u ostalim ustanovama na jedan posjet mjesečno.
Osuđeni ima pravo da ga, na njegov zahtjev, jedanput mjesečno posjeti punomoćnik koji ga zastupa u njegovima poslovima. Rukovodilac kazneno-popravne ustanove dozvolit će osuđenome, na njegov zahtjev, da ga punomoćnik posjeti i više puta u jednom mjesecu ako su u pitanju poslovi vezani za rok ili drugi neodgodivi poslovi.
Ako je osuđeni strani državljanin, osoba bez državljanstva ili izbjeglica, konzularni predstavnik njegove države ili države koja štiti interese odnosnih državljana, kao i predstavnik službene organizacije koja štiti interese izbjeglica, ima pravo u granicama kućnog reda posjećivati osuđenog. To pravo može se uskratiti samo onda ako se takvo pravo uskraćuje jugoslavenskim konzularnim predstavnicima u državi kojoj pripada osuđeni.
Član 153.
Posjete se obavljaju u vrijeme i na način predviđen kućnim redom kazneno-popravne ustanove.
Trajanje posjete ne može se ograničiti na vrijeme kraće od pola sata.
Član 154.
Osuđeni imaju pravo primati od članova uže porodice pošiljke sa rubljem, predmetima za osobnu upotrebu i štampu čiji sadržaj nije odgojno štetan.
Osobe osuđene na kaznu zatvora imaju pravo na jednu pošiljku svakog mjeseca, a osobe osuđene na kaznu strogog zatvora na jednu pošiljku svaka dva mjeseca.
Osuđeni mogu od osoba iz stava 1. ovog člana primati i novac, ali ga mogu trošiti samo u granicama koje određuje kućni red kazneno-popravne ustanove.
Kućnim redom kazneno-popravne ustanove određuje se vrsta i količina prehrambenih artikala što ih može osuđeni primati.
Pošiljke što ih osuđeni mogu primiti pregledat će se prije uručenja. Pregled vrši određeni radnik kazneno-popravne ustanove u prisutnosti osuđenog.
6. Ponašanje osuđenih osoba
Član 155.
Osuđeni su dužni pridržavati se odredaba ovog zakona, propisa koji su na osnovi njega doneseni, pravila radne discipline i naređenja službenih osoba.
Osuđeni su isto tako dužni pridržavati se svih mjera koje su programom postupanja predviđene za postizanje svrhe kazne.
Član 156.
U svakoj kazneno-popravnoj ustanovi postoji kućni red kojim se u skladu s ovim zakonom i drugim propisima o izvršenju kazni lišenja slobode pobliže određuje organizacija rada, način života i ponašanje osuđenih osoba u ustanovi.
Kućni red za kazneno-popravne ustanove donosi rukovodilac kazneno-popravne ustanove u suglasnosti sa republičkim sekretarom.
Član 157.
Molbe za pomilovanje i uvjetni otpust, predstavke i druge podneske drugim organima i pritužbe za povredu svojih prava, osuđeni mogu podnositi pismeno preko uprave kazneno-popravne ustanove ili usmeno na raportu.
Ako osuđeni podnosi molbu, predstavku, podnesak ili pritužbu na raportu, sastavit će se o tome zapisnik, koji će se dostaviti nadležnom organu.
Član 158.
Osuđeni ima pravo pritužbe rukovodiocu kazneno-popravne ustanove zbog povrede njegovih prava ili zbog drugih nepravilnosti koje su u kazneno-popravnoj ustanovi učinjene prema njemu.
Svaku pritužbu rukovodilac je dužan pažljivo ispitati i o njoj donijeti rješenje.
Ako osuđeni nije dobio odgovor na podnesenu pritužbu ili nije zadovoljan donesenom odlukom, ima pravo preko uprave kazneno-popravne ustanove podnijeti pismenu predstavku Republičkom sekretarijatu.
Osuđeni ima pravo žaliti se na povredu svojih prava i na nepravilnosti u kazneno-popravnoj ustanovi i službenoj osobi koja vrši inspekciju u kazneno-popravnoj ustanovi i to bez prisutnosti radnika te ustanove.
Član 159.
Rukovodilac kazneno-popravne ustanove može osuđenima davati razne pogodnosti kao nagradu za njihovo dobro ponašanje i zalaganje na radu, kao i iz drugih razloga preodgoja.
Pogodnosti se mogu sastojati u odobrenju češćih dopisivanja, primanja pošiljaka i posjeta, primanja posjeta bez nadzora ili izvan kazneno-popravne ustanove, u davanju dopusta do sedam dana ali ne više od dva puta u istoj godini, u odobravanju slobodnog izlaska izvan kazneno-popravne ustanove, djelomičnog ili potpunog korištenja neprekidnog odmora izvan kazneno-popravne ustanove.
Pogodnosti koje se sastoje u davanju dopusta, slobodnom izlasku ili potpunom korištenju neprekidnog odmora izvan ustanove, rukovodilac kazneno-popravne ustanove davat će na osnovi mišljenja kolegija.
Član 160.
Korištenje pojedinih ili svih stečenih pogodnosti može se uskratiti osuđenome koji je svojim ponašanjem pokazao da ih više ne zaslužuje.
7. Premještaj i prekid izvršenja kazne
Član 161.
Premještaj osuđene osobe iz jedne kazneno-popravne ustanove u drugu može se vršiti po potrebi ili na molbu osuđene osobe.
Član 162.
Na osnovi rezultata ispitivanja ličnosti osuđenog u prijemnom odjelu kazneno-popravna ustanova može staviti obrazloženi prijedlog Republičkom sekretarijatu da se osuđeni uputi u drugu odgovarajuću kazneno-popravnu ustanovu. Takav prijedlog može se staviti i kasnije u toku izdržavanja kazne, ako je to u skladu sa kategorizacijom kazneno-popravnih ustanova i ostvarenjem preodgojnog programa ili ako je to potrebno radi izvođenja radnog programa pojedine kazneno-popravne ustanove ili to iziskuju razlozi sigurnosti i održavanja reda i discipline u kazneno-popravnoj ustanovi.
Premještaj osuđenog iz jedne kazneno-popravne ustanove u drugu na teritoriji Socijalističke Republike Hrvatske može iz opravdanih razloga odobriti Republički sekretarijat na molbu osuđenog ili na molbu članova njegove uže porodice, na koju je osuđeni dao pristanak.
Molbi osuđenog ili članova njegove porodice za njegov premještaj iz jedne u drugu kazneno-popravnu ustanovu udovoljit će se ako se utvrdi da traženi premještaj nije u suprotnosti sa izvršenom kategorizacijom kazneno-popravnih ustanova i klasifikacijom osuđenih, kao i da je izdržavanje kazne u drugoj ustanovi korisnije za postizanje svrhe izvršenja kazne.
U slučaj u odbijanja molbe za premještaj osuđene osobe koju je podnijela ona ili članovi njene porodice, nova molba može se podnijeti samo u slučaju ako molitelj pruži nove razloge za premještaj ili su nastupile neke nove okolnosti koje opravdavaju premještaj.
Član 163.
Troškovi premještaja osuđenog, kada se premještaj vrši na prijedlog rukovodioca kazneno-popravne ustanove, padaju na teret kazneno-popravne ustanove iz koje se osuđeni premješta, a kada se vrši po molbi troškove snosi osuđeni ili članovi njegove uže porodice.
Član 164.
Ako se traži premještaj u kazneno-popravnu ustanovu druge republike ili pokrajine, premještaj se može odobriti po prethodnom sporazumu republičkih, odnosno pokrajinskih organa nadležnih za poslove izvršenja krivičnih sankcija.
Član 165.
Na molbu osuđenog ili na prijedlog rukovodioca kazneno-popravne ustanove može se iz opravdanih razloga izuzetno dozvoliti osuđenom prekid izdržavanja kazne, koji ne može trajati duže od tri mjeseca. Prekid koji se dozvoljava radi liječenja, može trajati do završetka liječenja.
Prekid izdržavanja kazne dopustit će se i na traženje nadležnog javnog tužioca, kad je podnio zahtjev za zaštitu zakonitosti.
Vrijeme provedeno na slobodi, u slučaju odobrenog prekida, ne računa se u izdržavanje kazne.
Rješenje o prekidu izdržavanja kazne donosi Republički sekretarijat.
Molbu osuđenog za prekid izdržavanja kazne dostavlja kazneno-popravna ustanova sa svojim mišljenjem organu iz stava 4. ovog člana.
Protiv rješenja kojim se odbija molba osuđenog za prekid izdržavanja kazne ne može se izjaviti žalba niti pokrenuti upravni spor.
Član 166.
Ako se u toku trajanja prekida kazne utvrdi da su prestali razlozi zbog kojih je prekid bio odobren ili to razlozi sigurnosti ili ponašanja osuđenika zahtijevaju ili je osuđeni odbio da se podvrgne liječenju zbog kojeg je prekid odobren, Republički sekretarijat pozvat će osuđenog na izdržavanje kazne, bez obzira na rok do kojeg je prekid bio odobren.
GLAVA VI
ODRŽAVANJE REDA I DISCIPLINE
1. Disciplinska i materijalna odgovornost
Član 167.
Za održavanje reda i discipline mogu se upotrijebiti samo one mjere koje su nužne za održavanje sigurnosti i za dobro funkcioniranje zajedničkog života u kazneno-popravnoj ustanovi.
Član 168.
Za povrede odredaba ovog zakona i propisa donesenih na osnovi njega, pravila kućnog reda, radne discipline i pravilnog odnosa prema službenim osobama i prema drugim osuđenim osobama, osuđeni mogu biti kažnjeni disciplinski.
Disciplinske kazne koje se mogu izreći osuđenima jesu:
1. ukor,
2. zabrana primanja pošiljki do tri mjeseca,
3. zabrana ili ograničenje prava raspolaganja novcem za osobne potrebe do tri mjeseca,
4. uskraćivanje pojedinih ili svih pogodnosti (član 158.),
5. upućivanje u samicu do 30 dana.
Osuđenome može se izreći istovremeno i više vrsta kazni iz točke 2. do 5. ovog člana.
Pri izricanju disciplinske kazne iz točke 2. do 5. stava 2. ovog člana rukovodilac kazneno-popravne ustanove može uvjetno odgoditi izvršenje izrečene disciplinske kazne za vrijeme do šest mjeseci, s tim da se izrečena kazna neće izvršiti ako kažnjeni u tom roku ne bude ponovno disciplinski kažnjen. Rukovodilac kazneno-popravne ustanove odredit će uvjetno odgađanje izvršenja disciplinske kazne ako nađe da se može očekivati da će se i bez izvršenja kazne postići svrha kažnjavanja.
Uvjetno odgađanje izvršenja disciplinske kazne opozvat će se ako uvjetno kažnjeni u roku za koji je odgođeno izvršenje bude ponovno disciplinski kažnjen. U slučaju opozivanja rukovodilac kazneno-popravne ustanove izriče jednu kaznu u granicama određenim u stavu 2. i 3. ovog člana i za prijašnju i za novu disciplinsku krivicu, uzimajući prije izrečenu kaznu kao već utvrđenu.
Član 169.
Disciplinska kazna upućivanja u samicu ne može se primjenjivati ako se njenim izvršenjem ugrožava zdravlje osuđenoga.
Disciplinska kazna upućivanja u samicu sastoji se u neprekidnom boravku osuđenog u odvojenoj prostoriji za vrijeme koliko iznosi izrečena kazna, uz dnevnu šetnju od jednog sata na svježem zraku. Za vrijeme izdržavanja ove disciplinske kazne kažnjenom se može dozvoliti da radi na određenom radnom mjestu.
U toku izdržavanja disciplinske kazne u samici osuđenom moraju biti osigurani potrebni higijenski i zdravstveni uvjeti. Samica mora biti opremljena posteljom, stolicom i stolom.
Član 170.
Disciplinske kazne izriče rukovodilac kazneno-popravne ustanove ili radnik koji ga zamjenjuje.
Prije izricanja disciplinske kazne osuđeni će se saslušati i njegova će se obrana provjeriti.
Pri izricanju disciplinske kazne uzet će se u obzir da li je osuđeni bio prije opominjan ili disciplinski kažnjavan.
Član 171.
Prema osuđenom koji zbog svojih postupaka predstavlja ozbiljnu opasnost za sigurnost može se kao posebna mjera odrediti usamljenje, koje može trajati do jedne trećine izrečene kazne, ali s tim da neprekidno može trajati najduže jednu godinu.
Osuđeni će se držati za vrijeme trajanja ove mjere odvojeno od ostalih osuđenih osoba. Jedino, ako nije moguće osigurati da osuđeni odvojeno obavlja društveno koristan rad, može se upućivati na zajednički rad s ostalim osuđenim osobama, ali tako da se izbjegne bliži dodir s njima.
Prema osuđenom koji uporno ometa redovan rad i život u kazneno-popravnoj ustanovi i prema kome su ostale bezuspješne redovne disciplinske mjere, može se odrediti usamljenje za vrijeme slobodnih sati koje može trajati od jednog mjeseca do jedne godine.
Mjere iz stava 1. i 3. ovog člana određuje republički sekretar na prijedlog rukovodioca ustanove koji ga podnosi po pribavljenom mišljenju liječnika.
Izvršenje tih mjera prekinut će se kad se liječničkim nalazom utvrdi da tjelesno i duševno stanje osuđenog ne dozvoljava daljnje usamljenje i kada se ocijeni da su prestali razlozi zbog kojih je usamljenje određeno.
Izvršenje tih mjera prekinut će se i u slučaju kada kazneno-popravna ustanova ocijeni, da su prestali razlozi zbog kojih je usamljenje određeno.
Član 172.
Maloljetnim osobama koje izdržavaju kaznu maloljetničkog zatvora može se izreći disciplinska kazna upućivanja u samicu do deset dana.
Prema maloljetnima osuđenim osobama ne može se primijeniti usamljenje (član 171.).
Član 173.
Ako osuđeni dok je na izdržavanju kazne lišenja slobode učini krivično djelo za koje je propisana novčana kazna ili kazna zatvora do šest mjeseci, kaznit će se disciplinski.
Ako osuđeni učini drugo krivično djelo, rukovodilac kazneno-popravne ustanove obavijestit će o tome odmah nadležnog javnog tužioca. Rukovodilac može odrediti da se takva osuđena osoba privremeno, do odluke suda, odvoji od ostalih osuđenih.
Član 174.
Rukovodilac kazneno-popravne ustanove može donijeti rješenje da se od dijela naknade za rad osuđene osobe kojim slobodno raspolaže i dijela koji se čuva kao njezina ušteđevina, kao i novca koji je osuđenome oduzet ili poslat, naplati šteta koju je osuđeni namjerno ili grubom nepažnjom prouzrokovao za vrijeme izdržavanja kazne, kao i troškovi njegova sprovođenja kad ih po zakonu snosi. Protiv rješenja uprave kazneno-popravne ustanove o naknadi štete osuđeni može u roku od petnaest dana od dana uručenja rješenja izjaviti žalbu Republičkom sekretarijatu.
Ako naknada štete premašuje iznos od 1.000.— dinara, a osuđeni ne pristaje da plati naknadu, naknada štete ostvaruje se sudskim putem.
2. Upotreba sredstava prisile
Član 175.
Sredstva prisile pripadnik straže može upotrebljavati samo onda kad je to neophodno da se spriječi bijeg, fizički napad na osoblje, nanošenje povrede drugom, samopovređivanje ili prouzrokovanje materijalne štete od strane osuđenih. Fizička snaga može se upotrijebiti i onda kad je nužno da se spriječi otpor osuđenih prema zakonitom naređenju službene osobe.
Član 176.
Ako pripadnici straže upotrebom fizičke snage, gumene palice ili drugih sredstava prisile, predviđenih propisima o vršenju službe straže, ne mogu osigurati izvršenje službenih poslova, pri njihovom izvršenju smiju upotrijebiti vatreno oružje, ako drugačije ne mogu:
1. da zaštite život ljudi,
2. da odbiju neposredni napad kojim se ugrožava njihov život,
3. da odbiju napad na objekt koji osiguravaju,
4. da spriječe bijeg osuđene osobe iz kazneno-popravnog doma zatvorenog tipa odnosno iz odjeljenja zatvorenog tipa kazneno-popravnog doma,
5. da spriječe bijeg osuđene osobe koju prepraćuju iz kazneno-popravne ustanove ili odjeljenja zatvorenog tipa ili je prepraćuju u takvu ustanovu ili odjeljenje.
Ovlaštenje iz ovog člana ima i rukovodilac kazneno-popravne ustanove.
Pri upotrebi vatrenog oružja ovlaštene osobe dužne su čuvati život drugih ljudi.
Pripadnici straže koji vrše službu pod rukovodstvom starješine, smiju upotrijebiti vatreno oružje samo po njegovu naređenju. Naređenje za upotrebu vatrenog oružja starješina može izdavati samo u slučajevima i pod uvjetima predviđenim u stavu 1. ovog člana.
O svakoj upotrebi vatrenog oružja prema osuđenome obavijestit će se odmah Republički sekretarijat.
Član 177.
Ako su sredstva prisile upotrijebljena u granicama ovlaštenja iz člana 175. a vatreno oružje u granicama ovlaštenja iz člana 176. ovog zakona, isključena je odgovornost službene osobe koja je takvo sredstvo upotrijebila.
Ako se protiv pripadnika straže ili rukovodioca kazneno-popravne ustanove vodi krivični postupak zbog upotrebe sredstava prisile, vatrenog oružja ili drugih intervencija u obavljanju službenog posla, kazneno-popravna ustanova osigurat će mu stručnu pravnu pomoć u vezi s vođenjem postupka.
Republički sekretar donosi potanje propise o upotrebi vatrenog oružja i drugih sredstava prisile.
Član 178.
Odredbe člana 175. i člana 176. ovog zakona shodno se primjenjuju i kad se sredstva prisile upotrebljavaju prema osobama pritvorenim zbog izvršenog krivičnog djela.
Pripadnici straže mogu upotrijebiti vatreno oružje i kad je potrebno da se spriječi bijeg osobe pritvorene zbog učinjenog krivičnog djela za koje je predviđena kazna strogog zatvora od 15 godina ili teža kazna.
Član 179.
Pri neposrednom hvatanju osobe lišene slobode pobjegle iz kazneno-popravne ustanove ili koja se prepraćuje po nalogu nadležnog organa pripadnik straže može ući bez posebne dozvole u tuđi stan i druge prostorije i po potrebi pretražiti te prostorije i bez prisutnosti svjedoka da se pronađe sakrivena pobjegla osoba, ako je vidio ili dobio informacije da se je sklonila u tuđi stan ili druge prostorije.
Radi hvatanja pobjegle osobe lišene slobode koju neposredno goni, kao i radi prevoženja najbližoj zdravstvenoj ustanovi osobu koju je ranio prilikom upotrebe vatrenog oružja, pripadnik straže ima pravo poslužiti se saobraćajnim sredstvom i sredstvima veze do kojih može da dođe, ako to ne može izvršiti na drugi način. O upotrebi saobraćajnog sredstva ili sredstva veze izdaje se potvrda držaocu saobraćajnog sredstva ili veze, radi naknade troškova od kazneno-popravne ustanove čiji je radnik pripadnik straže.
Član 180.
Odredbe člana 175. do 179. ovog zakona vrijede i za pripadnike straže drugih republika ili pokrajina, kada obavljaju službu na teritoriju Socijalističke Republike Hrvatske.
Član 181.
Osobe koje na zahtjev radnika kazneno-popravne ustanove pruže pomoć ili samoinicijativno učestvuju u savlađivanju ili hvatanju osoba lišenih slobode, koje pružaju otpor, koje su se pobunile ili koje su pobjegle, i tim povodom budu povrijeđene, razbole se ili trajnije ostanu izvan radnog odnosa, imaju prava iz socijalnog osiguranja, kao i osobe u stalnom radnom odnosu.
Ako osoba iz stava 1. prilikom pružanja pomoći izgubi život sahranit će se na trošak kazneno-popravne ustanove, čijem je radniku pružila pomoć, u mjestu koje odredi njezina obitelj.
Za slučaj iz stava 2. ovog člana obitelji ili osobi koju je uzdržavala poginula osoba, pripada jednokratna novčana pomoć. Ona ne može biti manja od ukupnog osobnog dohotka kojeg je poginula osoba ostvarila za posljednjih šest mjeseci.
Ako poginula osoba nije bila u radnom odnosu visinu jednokratne novčane pomoći određuju organi upravljanja kazneno-popravne ustanove čijem je radniku pomoć pružena.
Ako se protiv takve osobe povede krivični postupak u vezi sa pružanjem pomoći radniku kazneno-popravne ustanove osigurat će joj se pravna pomoć.
Sredstva za ostvarivanje prava iz stava 1. do 5. ovog člana osigurava Republički sekretarijat.
Član 182.
Ako nije moguće osigurati pravodobnu intervenciju milicije radi osiguranja sudske zgrade ili uspostavljanja reda u sudskoj zgradi, pripadnici straže su dužni poduzeti neophodne mjere za osiguranje zgrade i reda u sudskoj zgradi i u tom slučaju imaju sva ovlaštenja i dužnosti radnika milicije.
GLAVA VII
UVJETNI OTPUST, OTPUŠTANJE OSUĐENIH OSOBA I POMOĆ NAKON IZDRŽANE KAZNE
Član 183.
O uvjetnom otpustu osuđenih osoba odlučuje komisija za uvjetni otpust koju osniva republički sekretar.
Članovi komisije imenuju se iz reda radnika službe za izvršenje krivičnih sankcija u Republičkom sekretarijatu, sudaca i javnih tužilaca.
Član 184.
O uvjetnom otpustu rješava se na osnovi molbe osuđene osobe, članova njezine uže porodice, ukoliko osuđeni dade pristanak, ili prijedloga rukovodioca kazneno-popravne ustanove.
Molbe za uvjetni otpust podnose osuđeni upravi kazneno-popravne ustanove u kojoj izdržavaju kaznu. Članovi uže porodice osuđenog mogu molbu podnijeti neposredno i Republičkom sekretarijatu.
Kazneno-popravna ustanova dužna je dati mišljenje o navodima molbe, kao i podatke o ponašanju osuđenog, njegovu radu, postignutom uspjehu u izvršenju kazne, rješenju postpenalnog prihvata, te o izgledima o budućem ponašanju osuđenog na slobodi.
Rukovodilac kazneno-popravne ustanove može predložiti za uvjetno otpuštanje komisiji i osuđene koji nisu podnijeli molbu za uvjetni otpust, a to po ocjeni kolegija kazneno-popravne ustanove zaslužuju, kao i osuđene koji dolaze u obzir za izuzetno uvjetno otpuštanje (član 56. stav 3. Krivičnog zakonika).
Član 185.
U slučaju odbijanja molbe za uvjetni otpust, nova molba ne može se podnijeti prije isteka tri mjeseca, ako se radi o kazni zatvora do godinu dana trajanja odnosno šest mjeseci, ako se radi o kazni lišenja slobode dužeg trajanja, računajući od dana primitka rješenja o odbijanju prethodne molbe.
Član 186.
Komisija za uvjetni otpust donosi rješenje koje, ako je pozitivno, dostavlja: osuđenom, kazneno-popravnoj ustanovi, sudu koji je donio presudu u prvom stepenu, općinskom sudu koji je osuđenog uputio na izdržavanje kazne općinskoj službi socijalne zaštite i općinskom organu uprave nadležnom za javni red i sigurnost na čijem je području uvjetno otpušteni odabrao prebivalište.
Član 187.
Rukovodilac kazneno-popravne ustanove ima pravo da osuđenoga koji se dobro ponaša, zalaže na radu i aktivno sudjeluje u drugim korisnim djelatnostima kazneno-popravne ustanove pusti na uvjetni otpust do mjesec dana prije isteka kazne, ako je osuđeni već izdržao tri četvrtine kazne.
Član 188.
U molbi za uvjetni otpust naznačit će mjesto u kome će boraviti za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta. Po dolasku u ovo mjesto uvjetno otpušteni dužan je prijaviti se nadležnom organu za javni red i sigurnost.
U slučaju promjene boravišta uvjetno otpušteni dužan je o tome izvijestiti općinski organ uprave nadležan za javni red i sigurnost kome se prijavio.
Uvjetno otpušteni koji se u roku od osam dana od otpuštanja ne prijavi nadležnom organu za javni red i sigurnost ili ne prijavi promjenu boravišta, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom od 500.— dinara.
2. Otpuštanje osuđenih osoba i postpenalna pomoć
Član 189.
Tokom izdržavanja kazne kazneno-popravna ustanova će pravovremeno, zavisno od dužine kazne, u suradnji sa nadležnim organima socijalne zaštite, poduzeti potrebne mjere da se pripremi prihvat osuđene osobe.
Član 190.
Radi aktivnog učešća osuđenih u rješavanju vlastitih problema, u okviru priprema za njihovo puštanje na slobodu, kazneno-popravne ustanove će omogućiti da se pojedine osuđene osobe obrate određenim ustanovama, organima i organizacijama, koje bi im s obzirom na njihove zadatke i djelokrug rada mogle pružiti potrebnu pomoć.
Član 191.
Kazneno-popravna ustanova utvrđuje na izvjesno vrijeme prije otpuštanja osuđenog da li mu je i kakva pomoć potrebna.
Za osuđene kojima je potrebna pomoć nakon izlaska na slobodu kazneno-popravna ustanova obavijestit će tri mjeseca prije njihova puštanja na slobodu, organ nadležan za poslove socijalne zaštite one općine u kojoj će otpuštena osoba imati prebivalište. U toj obavijesti navest će se i kakva vrsta pomoći dolazi osobito u obzir.
Svaka osoba otpuštena sa izdržavanja kazne lišenja slobode može se obratiti organu iz prethodnog stava one općine na čijem području je neposredno prije izdržavanja kazne imala prebivalište.
Ako osuđeni ne želi da se nakon otpuštanja iz kazneno-popravne ustanove vrati u prijašnje prebivalište i za to ima opravdanih razloga, kazneno-popravna ustanova savjetovat će ga pri izboru novog prebivališta i ako on postupi po njenom savjetu, uputit će ga na nadležni organ iz stava 1. ovog člana izabranog mjesta, koji je dužan pružiti mu potrebnu pomoć.
Član 192.
Osuđeni koji se otpušta iz kazneno-popravne ustanove ima pravo na besplatnu voznu kartu do svog prijašnjeg prebivališta ili do mjesta koje izabere za novo prebivalište a ako je stranac — do graničnog prijelaza. Troškove vozne karte snosi kazneno-popravna ustanova iz koje je osuđeni otpušten.
Član 193.
Osuđeni se otpušta iz kazneno-popravne ustanove onog dana kad mu istekne kazna ili bude oproštena, ili od kada mu počinje teći uvjetni otpust.
Ako posljednji dan izdržavanja kazne pada u nedjelju ili državni praznik osuđeni se otpušta posljednjeg radnog dana koji tome prethodi.
Član 194.
Prilikom otpuštanja iz kazneno-popravne ustanove osuđenoj osobi će se izdati potvrda da je otpuštena sa izdržavanja kazne. U potvrdi će se naznačiti iznos ušteđevine i vrsta pomoći pružene osuđenom prilikom otpuštanja.
Član 195.
Ako osuđeni nema svog odijela, rublja ili obuće niti sredstva da ih nabavi, kazneno-popravna ustanova dat će mu ih bez naknade.
Član 196.
Ako je osuđeni u vrijeme kad se otpušta sa izdržavanja kazne teško bolestan i uslijed toga nesposoban za putovanje, kazneno-popravna ustanova smjestit će ga u najbližu ustanovu opće zdravstvene službe radi liječenja. Ako osuđeni nema sredstava da plati troškove liječenja, ove troškove za prvi mjesec snosi kazneno-popravna ustanova, a nakon toga općina u kojoj je osuđeni imao prebivalište u vrijeme kad je počeo izdržavati kaznu.
Ako otpušteni nema stalnog prebivališta ili mu je nepoznato, troškove liječenja snosit će Republički sekretarijat za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu.
Član 197.
Osuđenima koji se otpuštaju iz kazneno-popravne ustanove, služba socijalne zaštite općine pružit će u granicama mogućnosti, pomoć koja im je potrebna radi što lakšeg uključivanja u redovan život na slobodi.
Ta se pomoć može sastojati osobito u privremenom smještaju i osiguranju prehrane, u osiguranju nužnog liječenja, u izboru nove sredine u kojoj će osuđeni živjeti, u sređivanju porodičnih prilika u pronalaženju podesnog zaposlenja, u organiziranju dovršenja započetog stručnog osposobljavanja i u davanju novčanih iznosa za podmirenje najnužnijih potreba.
Općinske skupštine mogu u većim mjestima osnovati prihvatilišta za smještaj otpuštenih osoba, koje se nisu mogle smjestiti i zaposliti nakon izlaska na slobodu.
Član 198.
Radi lakšeg zaposlenja otpuštenih osuđenih osoba prihvatilišta iz stava 3. prethodnog člana mogu osnivati radionice i organizirati druge vrste djelatnosti, da bi otpušteni mogli raditi dok ne uspiju naći redovno zaposlenje i zasnovati radni odnos.
Za prihvat otpuštenih osuđenih osoba mogu se koristiti i redovna prihvatilišta.
Član 199.
Općinske skupštine mogu po potrebi osnovati posebne organe za pružanje pomoći otpuštenim osuđenim osobama i rješavanje njihovih problema.
Sredstva za pomoć otpuštenim osuđenim osobama osiguravaju se budžetom općine.
Član 200.
Kazneno-popravne ustanove omogućit će da predstavnici organa zdravstva i socijalne zaštite, zavoda za zapošljavanje, centra za socijalni rad kao i predstavnici društvenih i političkih organizacija posjećuju pojedine osuđene osobe u kazneno-popravnim ustanovama radi upoznavanja njihovih osobnih i porodičnih problema i učestvovanja u njihovu rješavanju, kao i radi organiziranja prihvata osuđenih osoba, kojima je to potrebno po njihovom puštanju na slobodu.
Član 201.
Ovlašćuje se Republički sekretar za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu da po potrebi donese, uz prethodno pribavljeno mišljenje republičkog sekretara propise kojima će se pobliže odrediti organizacija i način pružanja pomoći osobama puštenim na slobodu iz ustanova za izvršenje sankcija.
GLAVA VIII
PRIVREDNE JEDINICE KAZNENO-POPRAVNIH USTANOVA
Član 202.
Radi ostvarivanja svrhe izvršenja kazni lišenja slobode i svrhe rada, određenih ovim zakonom, u kazneno-popravnim ustanovama može se osnovati jedna ili više privrednih jedinica koje u svom sastavu imaju pogone, radionice i ekonomije.
Privredne jedinice jesu organizacione jedinice kazneno-popravnih ustanova.
Privredne jedinice iz prethodnog stava osniva kazneno-popravna ustanova u suglasnosti sa republičkim sekretarom.
Član 203.
Privredne jedinice kazneno-popravnih ustanova posluju prema odredbama ovog zakona.
Sredstva privredne jedinice kazneno-popravne ustanove utvrđuje organ koji je osnovao privrednu jedinicu.
U sporovima što nastanu iz poslovanja privrednih jedinica privrednu jedinicu zastupa Republičko javno pravobranilaštvo.
Član 204.
U poslovanju privredne jedinice kazneno-popravnih ustanova služe se stalnim nazivom.
Naziv privredne jedinice utvrđuju organi upravljanja kazneno-popravne ustanove, u čijem se sastavu ona nalazi, u suglasnosti sa republičkim sekretarom.
Član 205.
Osnivanje privredne jedinice kazneno-popravne ustanove upisuje se u registar organizacija udruženog rada kod nadležnog okružnog privrednog suda.
Rukovodilac kazneno-popravne ustanove dužan je u roku od 15 dana po donošenju odluke o osnivanju privredne jedinice podnijeti nadležnom okružnom privrednom sudu prijavu za upis osnivanja privredne jedinice u sudski registar organizacija udruženog rada.
Član 206.
Prijava za upis odluke o osnivanju privredne jedinice kazneno-popravne ustanove sadrži:
1. naziv privredne jedinice sa nazivom kazneno-popravne ustanove,
2. popis djelatnosti kojima će se privredna jedinica baviti (predmet poslovanja),
3. naziv osnivača te broj i datum donošenja odluke o osnivanju.
4. ime i potpis rukovodioca kazneno-popravne ustanove i osobe ovlaštene da se potpisuje u ime privredne jedinice, te granice njihova ovlaštenja,
5. potvrdu nadležnog organa da osobe iz točke 4. prethodnog člana nisu osuđivane za djela navedena u članu 134. stavu 1. i 5. Zakona o konstituiranju i upisu u sudski registar organizacija udruženog rada.
Član 207.
Prijavi za upis odluke o osnivanju privrednih jedinica kazneno-popravne ustanove prilažu se:
1. odluka o osnivanju privredne jedinice kazneno-popravne ustanove,
2. dokaz da je osnivač osigurao sredstva potrebna za osnivanje i početak rada privredne jedinice na takav način da privredna jedinica može raspolagati tim sredstvima,
3. potpis rukovodioca kazneno-popravne ustanove i osobe koju za potpisivanje ovlaste nadležni organi ustanove ovjeren kod suda opće nadležnosti ili registarskog suda,
4. dokaz pribavljen od organa nadležnog za obavljanje inspekcijskih poslova da su ispunjeni propisani uvjeti tehničke opremljenosti i zaštite pri radu.
Član 208.
U sudski registar organizacija udruženog rada nakon osnivanja privredne jedinice kazneno-popravne ustanove upisuje se:
1. naziv privredne jedinice s nazivom kazneno-popravne ustanove,
2. djelatnosti sa kojima se privredna jedinica bavi (predmet poslovanja),
3. naziv osnivača, te broj i datum donošenja odluke o osnivanju,
4. ime rukovodioca kazneno-popravne ustanove i osobe ovlaštene za potpisivanje, te granice njihova ovlaštenja.
U sudski registar upisuju se i sve promjene u odnosu na ove upise.
Prijavu za upis promjena podnosi rukovodilac kazneno-popravne ustanove nadležnom okružnom privrednom sudu u roku od 15 dana od nastale promjene.
Član 209.
Privredne jedinice kazneno-popravnih ustanova mogu se kod banaka koristiti sredstvima zajmova i kredita pod uvjetima što vrijede za organizacije udruženog rada.
Član 210.
Proizvodno-financijski plan, programe rekonstrukcije i investicionog ulaganja donose organi upravljanja kazneno-popravne ustanove uz prethodnu suglasnost Republičkog sekretarijata.
Radi davanja suglasnosti iz stava 1. ovog člana, Republički sekretarijat može tražiti stručno mišljenje od nadležnih organa i organizacija.
Član 211.
Privredne jedinice kazneno-popravnih ustanova obračunavaju i plaćaju amortizaciju po propisima što važe za organizacije udruženog rada, vodeći posebno računa o bržem trošenju i potrebi bržeg obnavljanja oruđa za rad, obzirom na specifičnu situaciju u kojoj se obavlja proizvodnja (ekonomska amortizacija).
Član 212.
Privredne jedinice kazneno-popravnih ustanova ne plaćaju:
— doprinose iz dohotka organizacija udruženog rada,
— doprinose za fondove zajedničkih rezervi,
— obavezni zajam za kreditiranje bržeg razvoja privredno nedovoljno razvijenih republika i Autonomne pokrajine Kosovo,
— doprinos na gradsko zemljište,
— vodni doprinos,
— druge obaveze za koje je to posebnim zakonom određeno.
Na ukalkuliranu vrijednost rada osuđenih osoba ne plaćaju se nikakvi doprinosi i porezi.
Član 213.
Iz ukalkulirane vrijednosti rada osuđenih osoba, osuđenima se isplaćuje naknada za rad po odredbama ovog zakona (član 122). Razlika između ukalkulirane vrijednosti rada osuđenih osoba i isplaćenih naknada unosi se u dohodak privrednih jedinica.
Član 214.
Nakon podmirenja zakonskih i ugovornih obaveza, kao i osobnih dohodaka radnika na radu u privrednoj jedinici i naknada za rad osuđenih osoba, ostatak dohotka raspoređuje se na dio za proširenje materijalne osnove rada, uključujući i izdvajanja sredstava predviđenih odredbama člana 215. i člana 216. ovog zakona, i na dio za zadovoljavanje osobnih i zajedničkih potreba radnih ljudi, kao i na dopunska sredstva za vršenje redovne djelatnosti i na sredstva za posebne namjene.
Općim aktom kazneno-popravne ustanove utvrđuju se osnovi i mjerila prema kojima radnici u privrednoj jedinici učestvuju u raspodjeli sredstava za zadovoljenje osobnih i zajedničkih potreba radnih ljudi.
Član 215.
Privredne jedinice kazneno-popravnih ustanova imaju fondove koje po općim propisima imaju organizacije udruženog rada (poslovna fond, rezervni fond i fond zajedničke potrošnje) te posebno izdvojena sredstva za:
1. popravke, opremu i izgradnju objekata kazneno-popravnih ustanova,
2. opće, stručno i kulturno-prosvjetno obrazovanje osuđenih osoba,
3. nagrađivanje osuđenih osoba i za pomoć otpuštenim iz kazneno-popravnih ustanova.
Član 216.
Pored općih fondova i posebno izdvojenih sredstava iz člana 235. kazneno-popravne ustanove i odgojno-popravni domovi odvajaju iz ostvarenog dohotka prema samoupravnom sporazumu određena sredstva koja udružuju i koriste za investicije u privrednim jedinicama, za izgradnju i adaptaciju objekata namijenjenih za izvršenje krivičnih sankcija i njihovu opremu.
Sredstva iz prethodnog stava dodjeljuju se korisnicima u vidu kredita ili bez obaveze vraćanja.
Član 217.
U rezervni fond privredne jedinice unose svake godine najmanje 2% od ostvarenog dohotka.
Obaveza izdvajanja prestaje kada ukupna sredstva rezervnog fonda budu ostvarena u visini od 15% od prosječno ostvarenog dohotka u posljednje tri godine.
Član 218.
Republički sekretar sa organima upravljanja kazneno-popravne ustanove razmatra rezultate poslovanja i ostvareni dohodak privrednih jedinica, te na prijedlog kazneno-popravne ustanove odobrava njegovu raspodjelu.
Član 219.
Privredne jedinice kazneno-popravnih ustanova koriste sredstva poslovnog fonda, fonda zajedničke potrošnje i rezervnog fonda prema općim propisima o upotrebi sredstava tih fondova kod organizacija udruženog rada.
Bližu namjenu, uvjete, način formiranja i korištenja ostalih sredstava iz člana 215. i člana 216. ovog zakona propisuje pravilnikom republički sekretar.
Član 220.
Izdvojena sredstva u člana 215. ovog zakona, predviđena za određene namjene, vode se na posebnim računima kazneno-popravnih ustanova u čijem je sastavu privredna jedinica.
Udružena sredstva iz člana 216. ovog zakona, vode se na posebnom računu Republičkog sekretarijata.
Član 221.
Cijene proizvoda i usluga privrednih jedinica kazneno-popravnih ustanova određuju se prema cijenama na tržištu, ako nisu utvrđene postojećim propisima.
Član 222.
Privredne jedinice kazneno-popravnih ustanova mogu stupiti u poslovno-tehničku suradnju sa drugim organizacijama udruženog rada.
Član 223.
Privredne jedinice kazneno-popravnih ustanova mogu osnivati prodavaonice prvenstveno radi prodaje svojih proizvoda.
Član 224.
Privredne jedinice kazneno-popravnih ustanova mogu se baviti uvozom i izvozom pod uvjetom da izvoze isključivo robu vlastite proizvodnje i uvoze predmete za vlastite potrebe.
Ukoliko se privredna jedinica kazneno-popravne ustanove bavi poslovima uvoza i izvoza, prijavi za upis odnosno prijavi za promjenu toga upisa (član 205.) prilaže i isprave predviđene članom 13. Zakona o prometu roba i usluga s inozemstvom.
Član 225.
Privredne jedinice kazneno-popravnih ustanova dužne su voditi posebno knjigovodstvo prema propisima o knjigovodstvu organizacija udruženog rada.
Financijsko poslovanje obavljaju privredne jedinice preko posebnog računa kazneno-popravne ustanove kod Službe društvenog knjigovodstva.
Član 226.
Rad privrednih jedinica kazneno-popravnih ustanova nadzire Republički sekretarijat, a materijalno i financijsko poslovanje i Služba društvenog knjigovodstva.
Član 227.
Odredbe ovog zakona o poslovanju privrednih jedinica ne odnose se na privredne i druge djelatnosti koje kazneno-popravne ustanove obavljaju u vlastitoj režiji za svoje potrebe. Prihode od tih djelatnosti i rashode, što nastaju u vezi s obavljanjem tih djelatnosti, predviđa financijski plan i proračun kazneno-popravne ustanove.
Član 228.
U kazneno-popravnim ustanovama u kojima ne postoje uvjeti za formiranje privrednih jedinica, mogu se prema potrebi organizirati proizvodne i druge djelatnosti.
Organizacija tih djelatnosti, poslovanje i korištenje ostvarenih sredstava uredit će se pravilnikom koji donosi republički sekretar.
Na ustanove iz stava 1. ne odnosi se obaveza iz člana 205. ovog zakona.
Član 229.
Kazneno-popravne ustanove mogu, u okviru svog djelokruga, obavljati i određene stručne poslove za druge organe, za radne i druge organizacije i građane uz naknadu i sredstva trošiti prema svom financijskom planu.
Član 230.
Radni ljudi zaposleni u privrednim jedinicama kazneno-popravnih ustanova ostvaruju samoupravna i druga prava u okviru radne zajednice kazneno-popravne ustanove čiji su sastavni dio.
B. IZVRŠENJE OSTALIH KAZNI
GLAVA IX
IZVRŠENJE NOVČANE KAZNE
Član 231.
Prisilnoj naplati novčane kazne pristupa se kad osuđena osoba u određenom roku dobrovoljno ne plati ovu kaznu.
Troškove prisilne naplate snosi osuđena osoba.
Član 232.
Sud koji je izrekao novčanu kaznu pokreće po službenoj dužnosti postupak za naplatu novčane kazne.
U pogledu nadležnosti i postupka za naplatu novčane kazne važe pravila sudskog izvršnog postupka ukoliko u ovom zakonu nije određeno što drugo.
Član 233.
Prisilna naplata novčane kazne koja ne premašuje iznos od 500.— dinara vrši se samo iz pokretne imovine osuđene osobe koja nije izuzeta od izvršenja.
Ako je novčana kazna izrečena u iznosu većem od 500.— dinara, prisilna naplata vrši se prije svega iz pokretne imovine, a ukoliko ova nije dovoljna i iz nepokretne imovine osuđene osobe.
Neće se pristupiti prisilnoj naplati novčane kazne ako je sudu na osnovi prije vođenog prisilnog izvršenja poznato da se novčana kazna ne bi mogla naplatiti.
Član 234.
Ako se novčana kazna nije mogla u cjelini ili djelomično prisilno naplatiti, sud koji je izrekao novčanu kaznu u krivičnom postupku odlučit će o zamjeni novčane kazne kaznom zatvora.
Ako se istovremeno vrši prisilna naplata novčane kazne i troškova krivičnog postupka prije svega se naplaćuju troškovi krivičnog postupka.
Ako je zbog prisilne naplate novčane kazne imovina osuđene osobe tako smanjena da se iz nje ne može podmiriti šteta u pogledu koje postoji zahtjev oštećenog, ovaj zahtjev će se podmiriti do visine naplaćene novčane kazne iz fonda u koji je ta kazna unesena.
U pogledu roka do kojeg oštećeni ima pravo tražiti isplatu dosuđenog iznosa naknade štete zahtjeva primjenjivat će se odredbe člana 62a. stava 3. i 4. Krivičnog zakonika.
Član 235.
Iznosi naplaćene novčane kazne izrečene u krivičnom postupku upotrebljavaju se za izgradnju novih ili za dogradnju i popravak postojećih sudskih zgrada, zatvora, kazneno-popravnih ustanova-bolnica i ustanova za izvršenje mjera sigurnosti i odgojnih mjera.
Iznosi naplaćene kazne uplaćuju se na poseban račun kod Službe društvenog knjigovodstva.
Član 236.
Sredstva od naplaćenih novčanih kazni koriste se prema godišnjem programu koji donosi Izvršno vijeće Sabora na prijedlog republičkog sekretara.
Programom se utvrđuju radovi koji će se izvršiti iz sredstava navedenih u stavu 1. ovog člana i odredit će se radovi čije će se izvršenje podmiriti iz navedenih sredstava u cijelosti ili djelomično uz obavezu ili bez obaveze vraćanja.
Član 237.
O izvršenju programa brine se Republički sekretarijat koji dostavlja izvještaj o izvršenju programa Izvršnom vijeću Sabora na njegov zahtjev ili po vlastitoj inicijativi.
Takav izvještaj Republički sekretarijat dužan je dostaviti početkom godine za proteklu godinu.
Sredstva raspoređena programom Izvršnog vijeća Sabora koriste se prema ugovoru koji na osnovi programa zaključuje s odgovarajućim organima Republički sekretarijat.
Član 238.
Novčana kazna izrečena u prekršajnom postupku izvršuje se po odredbama Zakona o prekršajima.
Ako se prisilna naplata novčane kazne izvršuje sa odgovarajućeg računa kod Službe društvenog knjigovodstva, sudac za prekršaje koji je donio prvostepeno rješenje izdaje nalog toj Službi.
O izvršenoj naplati Služba društvenog knjigovodstva odmah će obavijestiti suca iz prethodnog stava.
Član 239.
Ovlašćuje se republički sekretar da po potrebi donosi uputstva za provođenje odredaba ovog zakona o izvršenju novčane kazne.
GLAVA X
IZVRŠENJE KAZNE KONFISKACIJE IMOVINE
Član 240.
Osobi osuđenoj na kaznu konfiskacije imovine oduzima se imovina koju je imala u vrijeme kad je presuda kojom je izrečena ova kazna postala pravomoćna.
U izvršenju kazne konfiskacije imovine oduzima se imovina koja se može oduzeti po pravilima izvršnog postupka, ukoliko ovim zakonom nije drukčije određeno.
Član 241.
U izvršenju kazne konfiskacije imovine zemljoradniku se ne može oduzeti kuća za stanovanje sa dvorištem i privredne zgrade uz kuću (na okućnici, u dvorištu), kao ni poljoprivredno zemljište sa stokom i inventarom u opsegu potrebnom za uzdržavanje osuđenog i njegove porodice.
Član 242.
Kad se konfiscira kuća za stanovanje ili stan, stanarsko pravo osoba koje stanuju u toj kući ili stanu regulira se po općim propisima.
Ako je kuća ili stan stečen sredstvima nabavljenim vršenjem ili povodom vršenja krivičnog djela, prestaje stanarsko pravo osuđenome i njegovoj užoj porodici, kao i drugim osobama koje stanuju u konfisciranoj kući odnosno stanu ako su znale da je kuća odnosno stan stečen sredstvima nabavljenim vršenjem ili povodom vršenja krivičnog djela, i osigurat će im se nužni smještaj.
Član 243.
Konfiscirana imovina danom pravomoćnosti presude kojom je izrečena kazna konfiskacije imovine predaje se općini na čijem se području nalazi.
Osoba u čiju korist postoji uknjiženo pravo uživanja ili uknjiženo pravo stanovanja na konfisciranim nekretninama, ne gubi ta prava konfiskacijom.
Svi ostali tereti na konfisciranim nekretninama osim poljskih i kućnih služnosti, brišu se.
Općina koja upravlja konfisciranom imovinom preuzima obaveze osuđenih osoba koje su do pokretanja krivičnog postupka osigurane založnim pravom stečenim na konfisciranoj imovini ili utvrđene pravomoćnom sudskom presudom, ili preuzete u okviru potrošačkih kredita i to do visine vrijednosti predate konfiscirane imovine.
Član 244.
Ako se šteta prouzrokovana krivičnim djelom zbog koga je izrečena kazna konfiskacije imovine, ne može naplatiti iz imovine koja nije obuhvaćena konfiskacijom, ta šteta naknadit će se iz konfiscirane imovine. U pogledu roka u kome oštećeni ima pravo tražiti naknadu štete iz konfiscirane imovine primijenit će se odredbe člana 62a. stava 3. i 4. Krivičnog zakonika.
GLAVA XI
IZVRŠENJE SMRTNE KAZNE
Član 245.
Smrtna kazna ne može se izvršiti prije nego što se prethodno utvrdi da nije ukinuta ili zamijenjena aktom amnestije ili aktom pomilovanja.
Smrtna kazna ne može se izvršiti nad trudnom ženom niti nad osuđenom osobom koja je teško tjelesno ili duševno bolesna.
Član 246.
Neposredno prije izvršenja smrtne kazne osuđenom će se saopćiti da pravomoćna izrečena kazna nije ukinuta niti zamijenjena aktom amnestije ili pomilovanja.
Na usmenu molbu osuđenog, organ nadležan za izvršenje kazne može dopustiti odgodu izvršenja smrtne kazne za 24 sata.
Član 247.
Smrtna kazna izvršuje se bez prisutnosti javnosti.
Ako je više osoba istom presudom osuđeno na smrtnu kaznu, ova kazna izvršuje se pojedinačno, po redu kojim su osuđeni navedeni u sudskoj presudi, bez prisutnosti ostalih na smrt osuđenih.
Član 248.
Za izvršenje smrtne kazne nadležan je okružni sud na čijem je području zatvor u kome se nalazi osuđena osoba.
Smrtnu kaznu izvršuju pripadnici milicije pred komisijom čije članove određuje predsjednik okružnog suda. Komisiju sačinjavaju: sudac okružnog suda, javni tužilac, upravitelj okružnog zatvora i liječnik.
O izvršenju smrtne kazne sastavlja se zapisnik.
Član 249.
O izvršenoj smrtnoj kazni obavijestit će se najbliži srodnici osuđenog i uručit će im se njegove stvari.
O izvršenju smrtne kazne obavještava se nadležni matičar radi upisa smrti u matične knjige.
Član 250.
Potanje propise o izvršenju smrtne kazne donosi republički sekretar.
GLAVA XII
IZVRŠENJE PREKRŠAJNIH KAZNI
Član 251.
Kazna zatvora izrečena u prekršajnom postupku izvršava se po odredbama ovog zakona kojima se određuje izvršenje kazne zatvora izrečene u krivičnom postupku, ukoliko nije drugačije određeno.
Član 252.
Osobu kažnjenu zatvorom u prekršajnom postupku kao i osobu kojoj se izrečena novčana kazna zamjenjuje kaznom zatvora, poziva i upućuje na izdržavanje kazne općinski sudac za prekršaje nadležan po prebivalištu odnosno boravištu kažnjenog.
Sudac za prekršaje iz prethodnog stava nadležan je i za pozivanje na izvršenje kazne i u slučajevima kada je kaznu zatvora za prekršaj izrekao i drugi organ.
Ako je u prekršajnom postupku odlučeno da se kazna zatvora izvrši odmah bez obzira na žalbu (član 144. Zakona o prekršajima), upućivanje na izdržavanje kazne vrši općinski sudac za prekršaje koji je u prvom stepenu donio rješenje o prekršaju.
Ako općinski sudac za prekršaje, koji je izrekao kaznu zatvora ili novčanu kaznu koja je zamijenjena kaznom zatvora, nije nadležan za upućivanje, dostavit će u roku od tri dana pravomoćno rješenje radi izvršenja općinskom sucu za prekršaje nadležnom po prebivalištu odnosno boravištu kažnjenog.
U slučaju neodazivanja pozivu suca privođenje kažnjene osobe na zahtjev suca, vrši organ općine nadležan za javni red i sigurnost. Troškove privođenja snosi osoba kažnjena u prekršajnom postupku.
Član 253.
Rješenje o odgađanju izvršenja kazne zatvora donosi općinski sudac za prekršaje nadležan za izvršenje u roku od tri dana po prijemu molbe. Do donošenja rješenja po molbi odgađa se izvršenje kazne.
Protiv rješenja kojim se odbija molba za odgodu izvršenja kazne osoba kažnjena u prekršajnom postupku ima pravo žalbe Republičkom vijeću za prekršaje. Žalba protiv rješenja kojim se zahtjev ne uvažava ne odgađa izvršenje kazne zatvora.
Republičko vijeće za prekršaje dužno je da donese rješenje po žalbi u roku od tri dana po primitku žalbe.
Protiv rješenja Republičkog vijeća za prekršaje ne može se pokrenuti upravni spor.
Član 254.
Kazna zatvora izrečena za prekršaj koji je kažnjeni učinio prije stupanja u Jugoslavensku narodnu armiju neće se izvršiti za vrijeme dok se kažnjeni nalazi na odsluženju vojnog roka ili na vojnoj vježbi.
Novčana kazna izrečena za prekršaj koji je kažnjeni učinio prije stupanja u Jugoslavensku narodnu armiju ne zamjenjuje se kaznom zatvora i ne izvršuje se za vrijeme dok se kažnjeni nalazi na odsluženju vojnog roka ili na vojnoj vježbi.
Član 255.
Započeto izvršenje kazne zatvora može se prekinuti najduže na 10 dana ako slučaj smrti roditelja, bračnog druga, djece ili drugi opravdani razlozi to iziskuju.
Rješenje o prekidu iz prethodnog stava donosi rukovodilac kazneno-popravne ustanove.
Protiv rješenja o prekidu izvršenja ne može se uložiti žalba niti pokrenuti upravni spor.
Vrijeme prekida ne uračunava se u izvršenje kazne.
Član 256.
Novčanu kaznu izrečenu u prekršajnom postupku izvršava sudac za prekršaje nadležan po mjestu prebivališta odnosno boravišta kažnjenog.
Novčanu kaznu koju su izrekli drugi organi izvršava organ koji je donio prvostepeno rješenje, ako posebnim propisima nije drugačije određeno.
Sudac za prekršaje vrši prisilnu naplatu novčane kazne preko općinskog organa uprave nadležnog za financijske poslove.
Kad se naplata novčane kazne vrši prisilno, novčana kazna naplaćuje se po propisima koji važe za prisilnu naplatu poreza.
Iz nekretnina prisilno se mogu naplaćivati samo novčane kazne izrečene za porezne i druge prekršaje učinjene radi stjecanja materijalne koristi, ako novčana kazna iznosi više od 1.000.— dinara.
Naplatu novčane kazne iz nekretnina vrši općinski sud.
Poslije smrti kažnjenog novčana kazna neće se izvršiti.
Član 257.
Ako konačno rješenje o prekršaju na osnovi kojeg je od kažnjenoga naplaćena novčana kazna, bude ukinuto ili ako u slučaju ukidanja konačnog rješenja o prekršaju postupak protiv kažnjenoga bude pravomoćno obustavljen, kažnjenom će se vratiti od njega naplaćena novčana kazna.
Pravo na traženje povraćaja novčane kazne prestaje po proteku dvije godine od dana konačnosti rješenja o obustavi postupka.
DIO DRUGI
IZVRŠENJE MJERA SIGURNOSTI I ZAŠTITNIH MJERA
GLAVA XIII
UPUĆIVANJE U ZAVOD RADI ČUVANJA I LIJEČENJA
Član 258.
Mjera sigurnosti upućivanja u zavod radi čuvanja i liječenja izvršava se u posebnom zavodu osnovanom samo za tu svrhu ili u posebnom odjelu opće ili psihijatrijske zdravstvene ustanove (zdravstvene ustanove).
Član 259.
Posebni zavod iz prednjeg člana osniva Izvršno vijeće Sabora na prijedlog republičkog sekretara za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu i republičkog sekretara.
U kojim općim i psihijatrijskim zdravstvenim ustanovama su posebni odjeli za izvršenje mjere sigurnosti upućivanja u zavod radi čuvanja i liječenja odlučuje Republički sekretarijat za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu.
Član 260.
Prema osobama na koje je primijenjena mjera sigurnosti upućivanja u zavod radi čuvanja i liječenja mogu se primijeniti samo ona ograničenja kretanja i dodira s ostalim svijetom koja su neophodna radi njihova čuvanja i liječenja ili radi održavanja kućnog reda i discipline u zavodu ili u posebnom odjelu zdravstvene ustanove iz stava 2. člana 259. ovog zakona.
Kućni red iz prethodnog stava donosi upravitelj posebnog zavoda ili odjela zdravstvene ustanove u suglasnosti sa organima nadležnim za vršenje nadzora iz člana 265. ovog zakona.
Član 261.
Uprava zavoda u koji je upućena osoba radi čuvanja i liječenja dužna je svakih šest mjeseci obavještavati o stanju zdravlja te osobe sud koji je odredio ovu mjeru.
Kad se završi liječenje osobe upućene u zavod uprava zavoda obavijestit će o tome prvostepeni sud koji je izrekao mjeru sigurnosti, a može predložiti i uvjetni otpust za smanjeno uračunljive kojima još nije istekla kazna.
Ako sud utvrdi da je daljnje zadržavanje u zavodu osobe prema kojoj je primijenjena mjera sigurnosti nepotrebno, donijet će odluku o prestanku mjere, a uprava zavoda nakon primitka sudske odluke otpustit će odmah osobu koja je bila smještena u zavod.
Prije nego donese odluku po prijedlogu iz stava 2. i 3. sud će zatražiti mišljenje komisije koju će osnovati za tu svrhu.
Komisija iz prednjeg stava sastoji se od liječnika, penologa, javnog tužioca i socijalnog radnika, a po potrebi i drugih stručnjaka.
Ako se radi o smanjeno uračunljivoj osobi kojoj još nije istekla kazna, a sud osuđenog ne pusti na slobodu (član 61. stav 4. Krivičnog zakonika), općinski organ uprave nadležan za javni red i sigurnost na čijem se području nalazi zavod, na zahtjev suda iz stava 2. ovog člana, sprovest će osuđenog na izdržavanje kazne u odgovarajuću kazneno-popravnu ustanovu.
Član 262.
Ako se osoba prema kojoj je primijenjena mjera sigurnosti još ne nalazi u zavodu za čuvanje i liječenje za sprovođenje u zavod nadležan je organ za javni red i sigurnost na čijem se području nalazi osoba koju treba sprovesti u zavod. Ukoliko se takva osoba nalazi u zatvoru sprovođenje vrše pripadnici straže.
Nalog za sprovođenje u smislu odredbe prethodnog stava izdaje sud koji je odredio mjeru.
Član 263.
Osoba prema kojoj je primijenjena mjera sigurnosti iz prethodnog člana, može ostati u pritvoru ili na slobodi najduže do mjesec dana po pravomoćnosti sudske odluke. U tome roku Republički sekretarijat za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu dužan je zavisno od bolesti i opasnosti osobe na koju je primijenjena mjera sigurnosti, odrediti zdravstvenu ustanovu u koju će biti upućena.
Odabrana zdravstvena ustanova dužna je primiti upućenu osobu i provoditi prema njoj mjere određene ovim zakonom i propisima donesenim na osnovi njega.
Član 264.
Vanjsko osiguranje zavoda ili posebnog odjela u kojima su smještene osobe radi čuvanja i liječenja vrši po potrebi, straža.
Odredbe ovog zakona o straži u kazneno-popravnim ustanovama primjenjuje se i na stražu koja vrši osiguranje iz prethodnog stava.
Član 265.
Republički sekretarijat vrši nadzor u pogledu zakonitog i pravilnog postupanja prema osobama smještenim u zavodima ili posebnim odjelima zdravstvenih ustanova radi čuvanja i liječenja kao i nadzor u odnosu na vanjsko osiguranje zavoda i posebnog odjela.
Nadzor u pogledu zakonitog i pravilnog postupanja prema osobama iz prednjeg stava vrši i okružni sud na čijem području se nalazi zdravstvena ustanova u kojoj se izvršava mjera sigurnosti upućivanja u zavod za čuvanje i liječenje.
Republički sekretarijat za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu vrši opći i stručni nadzor u pogledu izvršenja ove mjere sigurnosti.
Član 266.
Troškovi preprate i izvršenja mjera sigurnosti upućivanja u zavod radi čuvanja i liječenja osiguravaju se u republičkom budžetu, u predračunu troškova Republičkog sekretarijata za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu.
Član 267.
Ovlašćuje se republički sekretar za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu da prema potrebi donese propise po kojima će se pobliže određivati način izvršenja mjere sigurnosti upućivanja u zavod radi čuvanja i liječenja.
GLAVA XIV
OBAVEZNO LIJEČENJE ALKOHOLIČARA I NARKOMANA
Član 268.
Mjera sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana, izrečena uz bezuvjetnu kaznu lišenja slobode, izvršuje se u kazneno-popravnoj ustanovi u kojoj postoje uvjeti za takvo liječenje. Nakon prestanka potrebe posebnog liječenja u takvoj ustanovi, osuđena osoba kojoj još kazna traje uputit će se na izdržavanje ostatka kazne u kazneno-popravnu ustanovu prema općem rasporedu upućivanja (član 31.).
Ukoliko do isteka kazne lišenja slobode nije dovršeno i obavezno liječenje osuđene osobe, kazneno-popravna ustanova iz koje se otpušta takva osoba obavijestit će o tome sud i nadležnu zdravstvenu i socijalnu službu mjesta boravišta otpuštene osobe na slobodi, kako bi se njihovim zajedničkim mjerama organizirao njezin prihvat radi nastavka liječenja na slobodi.
Mjera sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana, izrečena u uvjetnoj osudi, izvršuje se u ustanovi opće zdravstvene službe u kojoj postoji mogućnost takvog liječenja. U slučaju opozivanja uvjetne osude izvršenje mjere sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana provest će se odnosno nastaviti prema odredbama stava 1. i 2. ovog člana.
Član 269.
Osoba prema kojoj je uz kaznu lišenja slobode primijenjena mjera sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana upućuje se neposredno u kazneno-popravnu ustanovu u kojoj se poduzima izvršenje ove mjere.
Član 270.
Ako je mjera sigurnosti obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana primijenjena uz uvjetnu osudu, sud upućuje osuđenu osobu u određenu zdravstvenu ustanovu u kojoj će se provesti bolničko ili ambulantno liječenje osuđenog.
Upućivanje osuđenog radi izvršenja mjere sigurnosti iz prethodnog stava i nadzor nad njenim provođenjem vrši općinski sud prebivališta odnosno boravišta osuđene osobe.
Ako se osuđeni ne javi određenoj zdravstvenoj ustanovi na liječenje od alkoholizma i narkomanije ili odbije da se podvrgne ili izbjegava to liječenje, nepridržavanjem određene terapije ili samovoljno napusti započeto bolničko ili ambulantno liječenje, zdravstvena ustanova obavijestit će o tome odmah sud.
Zdravstvena ustanova obavještava o uspjehu liječenja i sud koji je sudio u prvom stepenu.
Član 271.
Ukoliko osobi iz stava 3. prethodnog člana ne bude opozvana uvjetna osuda, kaznit će se za prekršaj kaznom zatvora do 30 dana. Ako se kažnjena osoba podvrgne određenom obaveznom liječenju izrečena kazna, ukoliko nije izvršena, može se opozvati.
Istom kaznom kaznit će se i osoba iz stava 2, člana 268. ovog zakona, koja po otpustu iz kazneno-popravne ustanove ne nastavi sa određenim obaveznim liječenjem, koje je po ocjeni kazneno-popravne ustanove potrebno.
Član 272.
Troškovi obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana u kazneno-popravnoj ustanovi ulaze u opće troškove izvršenja kazne.
Troškove obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana u zdravstvenoj ustanovi izvan kazneno-popravnih ustanova, za osobe koje su zdravstveno osigurane padaju na teret nadležne zajednice zdravstvenog osiguranja odnosno na teret fonda zdravstvenog osiguranja u dijelu koji prema posebnim propisima snosi pojedini fond za takav oblik liječenja. Troškovi obaveznog liječenja za osobe koje nisu zdravstveno osigurane, kao i dio troškova koje prema posebnim propisima snosi sam osiguranik, padaju na teret proračuna republičkog organa uprave nadležnog za poslove narodnog zdravlja.
Član 273.
Po odredbama ove glave izvršava se i zaštitna mjera obaveznog liječenja od alkoholizma i narkomanije izrečene u prekršajnom postupku.
Član 274.
Ovlašćuje se republički sekretar da prema potrebi donese potanje propise za izvršenje mjere obaveznog liječenja alkoholičara i narkomana kad se ta mjera izvršuje u kazneno-popravnim ustanovama, a republički sekretar za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu kad se ta mjera izvršuje u zavodima opće zdravstvene službe.
GLAVA XV
ZABRANA BAVLJENJA ODREĐENIM ZANIMANJEM
Član 275.
Mjeru sigurnosti zabrane bavljenja određenim zanimanjem izvršuje organ nadležan za izdavanje dozvole odnosno odobrenja za obavljanje određenog zanimanja.
Ako zanimanje na koje se zabrana odnosi nije vezano za posebnu dozvolu, organ uprave nadležan za javni red i sigurnost izvršuje ovu mjeru poduzimanjem potrebnih radnji kojima se osobi prema kojoj je mjera primijenjena onemogućava da se bavi zabranjenim zanimanjem.
Ako se osoba prema kojoj je primijenjena ova mjera preseli na područje druge općine, obavijestit će se o tome nadležni organ te općine.
Član 276.
Ako je vršenje nekog prava, neke samostalne djelatnosti ili dužnosti vezano za dozvolu nadležnog organa, sud odluku o primjeni te mjere dostavlja i tome organu. U tom slučaju mjere sigurnosti zabrane bavljenja odrađenim zanimanjem izvršuje se oduzimanjem dozvole i zabranom njenog izdavanja dok traje ova mjera sigurnosti, istovremenim unošenjem primjene te mjere i u evidenciju toga organa.
Ako osoba u svojstvu radnika u udruženom radu vrši zanimanje na koje se zabrana odnosi, to svojstvo prestaje danom pravomoćnosti presude kojom je izrečena zabrana bavljenja određenim zanimanjem, ukoliko osoba na koju je primijenjena ta mjera ne bude raspoređena na drugo radno mjesto u istoj organizaciji.
Član 277.
Ako se osoba osuđena na kaznu lišenja slobode, kojoj je izrečena mjera sigurnosti u članu 61b. Krivičnog zakonika pusti na uvjetni otpust, vrijeme trajanja te mjere preseli na područje druge općine, obavijestit će se o tome računa se od dana puštanja na uvjetni otpust.
Ako osobi iz stava 1. ovog člana uvjetni otpust bude opozvan, vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu računa se kao vrijeme izdržavanja mjere sigurnosti.
Član 278.
Ako osoba prema kojoj je primijenjena mjera sigurnosti zabrane bavljenja određenim zanimanjem postupi protivno zabrani kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom do 1.000.— dinara ili kaznom zatvora do trideset dana.
Ako organizacija udruženog rada ili druga pravna osoba povjeri osuđenom prema kome je primijenjena mjera sigurnosti zabrane bavljenja određenim zanimanjem, vršenje poslova koji su mu zabranjeni, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom do 10.000.— dinara.
Odgovorna osoba u organizaciji udruženog rada ili drugoj pravnoj osobi odnosno radnik u državnom organu koji svjesno omogući osobi iz stava 2. ovog člana da obavlja zabranjeno zanimanje, samostalnu djelatnost ili određenu dužnost kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom do 1.000.— dinara.
Član 279.
Po odredbama ove glave izvršava se zaštitna mjera oduzimanja dozvole za bavljenje određenim zanimanjem ili djelatnošću, izrečena u prekršajnom postupku.
GLAVA XVI
ODUZIMANJE VOZAČKE DOZVOLE
Član 280.
Mjeru sigurnosti oduzimanja vozačke dozvole izvršuje organ nadležan za izdavanje takvih dozvola, na čijem području ima prebivalište ili boravište osoba prema kojoj je ta mjera primijenjena.
Organ koji je izvršio mjeru oduzimanja vozačke dozvole obavijestit će o tome onaj organ koji je dozvolu izdao.
Ako je sud izrekao zabranu izdavanja vozačke dozvole, ta zabrana vodit će se u kaznenoj evidenciji i u evidenciji organa nadležnog za izdavanje vozačkih dozvola nadležnog po prebivalištu osobe prema kojoj je primijenjena ta mjera. U slučaju promjene prebivališta, obavijestit će se o zabrani organ nadležan po novom prebivalištu.
Član 281.
Ako osoba osuđena na kaznu lišenja slobode, bude puštena na uvjetni otpust, vrijeme trajanja izrečene mjere sigurnosti u član 61c. Krivičnog zakonika, računa se od dana puštanja na uvjetni otpust.
Ako osobi iz stava 1. ovog člana bude uvjetni otpust opozvan, vrijeme provedeno na uvjetnom otpustu računa se u rok izvršenja izrečene mjere sigurnosti.
Član 282.
Ako je izrečena zabrana korištenja strane vozačke dozvole, organ uprave nadležan za javni red i sigurnost oduzet će ovu dozvolu za vrijeme dok stranac boravi u Jugoslaviji.
Vozačka dozvola vratit će se strancu prilikom napuštanja ili pošto napusti Jugoslaviju.
Član 283.
Po odredbama ove glave izvršavaju se i zaštitne mjere oduzimanja vozačke dozvole i zaštitna mjera zabrane vožnje osobi koja ima stranu vozačku dozvolu, izrečene u prekršajnom postupku.
Član 284.
Ovlašćuje se republički sekretar za unutrašnje poslove, da po potrebi donosi uputstva za izvršenje mjere sigurnosti oduzimanja vozačke dozvole.
GLAVA XVII
ZABRANA JAVNOG ISTUPANJA
Član 285.
Mjeru sigurnosti zabrane javnog istupanja izvršuje općinski organ uprave nadležan za javni red i sigurnost na čijem području ima prebivalište osoba prema kojoj je primijenjena ta mjera.
Općinski organ uprave nadležan za javni red i sigurnost vodit će posebnu evidenciju o osobama prema kojima je izrečena mjera zabrane javnog istupanja, a koje borave na njegovu području.
Primjena ove mjere unosi se u kaznenu evidenciju.
Ako se osoba prema kojoj je primijenjena ta mjera preseli na područje druge općine, obavijestit će se organ uprave nadležan za javni red i sigurnost te općine o primjeni te mjere, radi unošenja podataka u svoju evidenciju.
Član 286.
Ako osoba prema kojoj je primijenjena mjera sigurnosti zabrane javnog istupanja postupi protivno zabrani, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom do 1.000.— dinara ili kaznom zatvora do trideset dana.
Ako organizacija udruženog rada ili druga pravna osoba omogući osuđenoj osobi prema kojoj je primijenjena mjera zabrane javnog istupanja da javno istupa, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom do 10.000.— dinara.
Odgovorna osoba u organizaciji udruženog rada ili drugoj pravnoj osobi odnosno radnik u državnom organu koji svjesno omogući osobi iz stava 2. ovog člana da javno istupi, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom do 1.000.— dinara.
GLAVA XVIII
ODUZIMANJE PREDMETA I IMOVINSKE KORISTI
Član 287.
Mjeru sigurnosti oduzimanja predmeta izvršuje sud koji je donio odluku u prvom stepenu odnosno organ koji je donio odluku o primjeni ove mjere.
Prema prirodi oduzetih predmeta odredit će se da li će se oduzeti predmeti prodati po pravilima što važe za izvršni postupak ili će se uništiti ili ustupiti određenom državnom organu ili zainteresiranoj ustanovi odnosno organizaciji.
S novcem dobivenim prodajom oduzetih predmeta postupa se po propisima o izvršenju zaštitne mjere oduzimanja predmeta izrečene po Zakonu o privrednim prijestupima.
Član 288.
Sud koji je izrekao mjeru sigurnosti oduzimanja imovinske koristi pokreće po službenoj dužnosti postupak za izvršenje te mjere. U pogledu nadležnosti i postupka za izvršenje te mjere sigurnosti važe pravila izvršnog postupka, ukoliko ovim zakonom nije drugačije određeno.
Član 289.
Ako je mjera sigurnosti oduzimanja imovinske koristi primijenjena prema organizaciji udruženog rada ili drugoj organizaciji, izvršenje provodi okružni privredni sud na čijem je području sjedište ustanove odnosno organizacije.
Oduzimanje imovinske koristi od organizacija iz prethodnog stava koje je izrečeno u krivičnom postupku, vrši se po propisima o izvršenju zaštitne mjere oduzimanja imovinske koristi izrečene po Zakonu o privrednim prijestupima.
Član 290.
Imovinska korist oduzeta po članu 288. ovog zakona unosi se u budžet Republike kao izvanredni prihod.
Ako oštećenom bude naknadno priznat zahtjev za namirenje iz oduzete vrijednosti, Republički sekretarijat za financije isplatit će oštećenom utvrđeni iznos (član 62a. Krivičnog zakonika).
Član 291.
Po odredbama ove glave izvršavaju se i zaštitna mjera oduzimanja predmeta i zaštitna mjera oduzimanja imovinske koristi izrečene u prekršajnom postupku po organima u čiju nadležnost spada izvršenje odnosno nadzor nad izvršenjem propisa koji je prekršajem povrijeđen.
Član 292.
Ovlašćuje se republički sekretar da po potrebi, donosi uputstva za primjenu odredaba ove glave.
GLAVA XIX
PROTJERIVANJE IZ ZEMLJE
Član 293.
Prvostepeni sud koji je donio presudu kojom je prema strancu primijenjena mjera protjerivanja iz zemlje, obavještava o tome općinski organ javnog reda i sigurnosti na čijem području osuđeni ima prebivalište odnosno boravište.
Ako je takvom strancu izrečena i kazna lišenja slobode, kada kazna istekne ili bude oproštena ili osuđeni bude pušten na uvjetni otpust, kazneno-popravna ustanova će o tome obavijestiti općinski organ javnog reda i sigurnosti na čijem području se nalazi ta ustanova.
Strancu protiv koga je primijenjena mjera sigurnosti protjerivanja iz zemlje, odredit će općinski organ javnog reda i sigurnosti, koji izvršuje mjeru sigurnosti, primjeren rok do kojeg treba da napusti teritorij Jugoslavije.
Ako stranac koji je državljanin susjedne države ne napusti teritorij Jugoslavije u određenom roku, sprovest će se do granice i predati pograničnim organima susjedne države. Stranac koji nije državljanin susjedne države ili je osoba bez državljanstva, uputit će se na boravak u određeno mjesto do napuštanja teritorije Jugoslavije.
Stranac koji bez odobrenja napusti mjesto boravka određeno po stavu 2. ovog člana kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom do 1.000.— dinara ili kaznom zatvora do trideset dana i sprovest će se na boravak u određeno mjesto.
Član 294.
Dok traje mjera protjerivanja, strancu je zabranjen dolazak na teritorij Jugoslavije.
Stranac koji prekrši ovu zabranu kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom do 1.000.— dinara ili kaznom zatvora do trideset dana, a nakon izdržane kazne postupit će se po odredbama člana 293. ovog zakona.
Član 295.
Shodno odredbama ove glave izvršava se i zaštitna mjera udaljenja stranaca sa teritorija Jugoslavije koja je izrečena u prekršajnom postupku.
Član 296.
Pored odredbi ovog zakona, u izvršavanju mjere sigurnosti protjerivanja iz zemlje, primjenjivat će se i odredbe Zakona o kretanju i boravku stranaca u Jugoslaviji (»Službeni list SFRJ«, broj 6/73).
GLAVA XX
IZVRŠENJE OSTALIH MJERA
Član 297.
Kada sud na zahtjev tužioca odluči da se putem štampe, radija ili televizije objavi presuda u cjelini ili u izvodu (član 178. Krivičnog zakonika), dostavit će tekst presude određen za objavljivanje organizaciji udruženog rada čije je sredstvo javnog informiranja odabrano za objavu presude.
Organizacija iz prethodnog stava dužna je objaviti dostavljeni tekst presude na trošak osuđene osobe koji se predujmljuje iz sredstava suda.
Ako osuđeni nema sredstava da plati troškove objavljivanja teksta presude, ti troškovi padaju na teret funkcionalnih rashoda suda.
Član 298.
Ako organizacija udruženog rada iz člana 296. ovog zakona ne postupi po zahtjevu suda, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom do 2.000.— dinara.
Odgovorna osoba u organizaciji udruženog rada, koja svjesno onemogući izvršenje sudske odluke iz stava 1. člana 296. kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom do 500.— dinara.
Član 299.
Zaštitnu mjeru oduzimanja dozvole za držanje i nošenje oružja (oružni list), izvršuje organ javnog reda i sigurnosti, nadležan za izdavanje takvih dozvola, na čijem se području nalazi boravište odnosno prebivalište kažnjenog.
Oružje i municija za čije je držanje i nošenje izdana oduzeta dozvola, oduzimaju se i s njima se raspolaže po propisima o nabavljanju, držanju i nošenju oružja.
Primjena ove mjere unosi se u evidenciju organa koji izvršava ovu zaštitnu mjeru.
Član 300.
Zaštitnu mjeru udaljenja prekršajno kažnjene osobe sa područja na kojem je učinjen prekršaj izvršuje općinski organ za javni red i sigurnost područja sa kojeg se kažnjeni mora udaljiti.
Član 301.
Ako se osoba na koju je primijenjena mjera iz prethodnog člana u određenom roku ne udalji sa u rješenju označenog područja, kaznit će se za prekršaj kaznom zatvora do 30 dana.
Istom kaznom kaznit će se i osoba koja svjesno sakriva, pomaže ili na drugi način omogućuje boravak kažnjenoj osobi na području sa kojeg se mora udaljiti, da bi se onemogućilo izvršenje ove mjere.
Član 302.
Zaštitna mjera obaveznog liječenja od spolne bolesti izrečena uz kaznu zatvora, izvršuje se u kazneno-popravnoj ustanovi u kojoj postoje uvjeti za takvo liječenje do isteka te kazne.
Ukoliko do isteka kazne zatvora nije dovršeno obavezno liječenje iz prethodnog stava, postupit će se shodno odredbama Glave XIV ovog zakona.
Financiranje obaveznog liječenja od spolne bolesti vrši se po propisima o zdravstvenom osiguranju i obaveznim oblicima zdravstvene zaštite stanovništva.
DIO TREĆI
IZVRŠENJE ODGOJNIH MJERA
GLAVA XXI
ZAJEDNIČKE ODREDBE
Član 303.
Svrha je izvršenja odgojnih mjera da se pružanjem zaštite, pomoći i nadzora maloljetnim počiniocima krivičnih djela u najvećoj mogućoj mjeri osigura njihovo odgajanje, popravljanje i pravilan razvoj, a kad je to potrebno i da se spriječe u vršenju krivičnih djela.
Član 304.
U izvršavanju odgojnih mjera sa maloljetnicima treba postupati na način koji odgovara njihovom uzrastu i osobnim svojstvima, pridržavajući se u radu pedagoških, andragoških i psiholoških principa. Maloljetnike treba podsticati da aktivno sudjeluju u svom odgajanju, mijenjanju svojih stavova i loših navika i u razvijanju osjećaja odgovornosti za vlastite postupke.
Član 305.
U toku izvršavanja odgojnih mjera maloljetnicima će se, u skladu sa njihovim uzrastom i sposobnostima kao i sklonostima prema određenim zanimanjima, osigurati osnovno i usmjereno obrazovanje, kao i radno osposobljavanje, putem odgovarajućih škola, tečajeva i drugih suvremenih oblika obrazovanja, kao i obavljanje različitih poslova podesnih za ostvarenje svrhe odgojnih mjera.
Član 306.
Neposredno izvršenje odgojnih mjera, u pravilu, u nadležnosti je organa socijalne zaštite.
Neposredno izvršenje odgojne mjere upućivanja maloljetnika u odgojno-popravni dom provodi se u posebnim odgojno-popravnim domovima pod nadzorom Republičkog sekretarijata.
Pobliže propise za izvršenje odgojnih mjera iz stava 1. ovog člana donosi republički sekretar za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu, a za izvršenje odgojne mjere iz stava 2. republički sekretar.
Član 307.
Odgojne mjere izvršavaju se po pravomoćnosti sudske odluke i kad za njihovo izvršavanje nema zakonskih smetnji.
Sud koji je vodio krivični postupak protiv maloljetnika može odrediti da se sa izvršenjem pojedinih odgojnih mjera može početi i prije pravomoćnosti sudske odluke ako je to za odgoj maloljetnika korisno, i istovremeno potrebno radi izdvajanja maloljetnika iz sredine u kojoj je živio, radi pružanja pomoći, zaštite ili smještaja maloljetnika, a kad taj smještaj nije moguće osigurati na drugi način, ili kad je to potrebno da ga se spriječi u vršenju krivičnih djela.
Član 308.
Poslove pozivanja, odgode i upućivanja maloljetnika na izvršenje odgojne mjere upućivanja maloljetnika u odgojno-popravni dom obavlja općinski sud, na čijem se području nalazi prebivalište odnosno boravište maloljetnika.
Ako se maloljetnik nalazi u pritvoru, prihvatilištu, odgojnoj ustanovi ili u drugoj porodici, poslove iz stava 1. ovog člana vrši općinski sud na čijem je području maloljetnik smješten.
Poslove pozivanja i upućivanja maloljetnika kojima su izrečene druge odgojne mjere, vrši općinski organ uprave nadležan za poslove socijalne zaštite, na čijem se području nalazi prebivalište odnosno boravište maloljetnika ili ustanove u koju je smješten.
Član 309.
Odluku o primjeni ili izmjeni odgojne mjere sud će najkasnije u roku od tri dana od dana kada je postala izvršnom, dostaviti organu nadležnom za izvršenje.
Uz odluku sud će dostaviti i sve važnije podatke o ličnosti maloljetnika koje je dužan pribaviti u toku postupka, a naročito socijalnu anamnezu, rezultate opservacije, izvod iz matične knjige rođenih, zadnju školsku svjedodžbu i podatke o ranijem vršenju krivičnih djela i vođenim postupcima.
Član 310.
Organ nadležan za izvršenje pojedine odgojne mjere, po primitku sudske odluke i podataka o ličnosti iz člana 308. ovog zakona poduzet će sve potrebne radnje da se izvršenje provede bez odlaganja i u skladu sa ovim zakonom.
Izvršenje odgojnih mjera može se odgoditi samo u slučajevima i pod uvjetima predviđenim ovim zakonom.
Član 311.
Ako ovim zakonom nije drugačije propisano, troškove primjene odgojnih mjera snosi općina na čijem je području maloljetnik kojemu je mjera izrečena, imao prebivalište odnosno boravište u vrijeme donošenja pravomoćne sudske odluke.
Roditelji odnosno osobe koje su po zakonu obavezne izdržavati maloljetnika, dužne su snositi dio troškova za izvršenje slijedećih odgojnih mjera: upućivanje u disciplinski centar, pojačani nadzor u drugoj porodici i u slučajevima primjene svih zavodskih odgojnih mjera.
Prilikom donošenja odluke o primjeni odgojne mjere iz prednjeg stava sud će utvrditi i visinu doprinosa koji će prema svom imovinskom stanju plaćati roditelji odnosno osobe koje su po zakonu dužne uzdržavati maloljetnika.
Ako je zbog utvrđivanja visine doprinosa potrebno provesti opsežnija ispitivanja u pogledu imovinskog stanja, sud će najprije donijeti odluku o primjeni odgojne mjere, a zatim će nastaviti postupak za utvrđivanje visine doprinosa.
Na prijedlog nadležnih organa, zainteresiranih osoba ili po službenoj dužnosti sud može naknadno, zbog promijenjenih prilika, izmijeniti odluku o visini doprinosa za izdržavanje.
Član 312.
Ako ovim zakonom nije drugačije propisano, osobe iz člana 311. stava 2. ovog zakona plaćaju doprinos općini na čiji teret pada trošak izvršenja određene mjere.
Član 313.
Organi nadležni po ovom zakonu za izvršenje pojedine odgojne mjere dužni su voditi posebnu evidenciju maloljetnika kojima su te mjere izrečene.
Član 314.
Nadzor nad zakonitim izvršavanjem odgojnih mjera vrši sud koji je dužan voditi posebnu evidenciju za svakog maloljetnika kome je izrekao odgojnu mjeru. Bliža uputstva za vođenje ove evidencije donosi republički sekretar.
U okružnim i većim općinskim sudovima postoje socijalni radnici koji sucu za maloljetnike pomažu u toku postupka, a naročito u vršenju nadzora nad izvršenjem pojedinih odgojnih mjera.
Opći i stručni nadzor kao i nadzor u pogledu zakonitog i pravilnog postupanja sa maloljetnicima u odgojno-popravnim domovima vrši Republički sekretarijat.
Opći nadzor u pogledu izvršenja ostalih odgojnih mjera vrši Republički sekretarijat za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu, a stručni nadzor Republički zavod za socijalni rad.
Član 315.
Odredbe ovog zakona u kojima se govori o maloljetnicima primjenjuju se i na osobe koje su u toku primjene odgojnih mjera postale punoljetne, kao i na mlađe punoljetne osobe kojima je sud, na temelju propisa Krivičnog zakonika izrekao odgojnu mjeru.
GLAVA XXII
IZVRŠENJE POJEDINIH ODGOJNIH MJERA
1. Upućivanje u disciplinski centar za maloljetnike
Član 316.
Mjera upućivanja u disciplinski centar izvršava se ili u posebnim ustanovama osnovanim u tu svrhu ili u postojećim prihvatilištima, ustanovama za zaštitu omladine, školama ili drugim sličnim ustanovama (disciplinski centar).
Član 317.
Mjeru upućivanja u disciplinski centar za maloljetnike izvršava organ starateljstva nadležan prema prebivalištu odnosno boravištu maloljetnika kome je izrečena ta mjera.
Član 318.
Po prijemu izvršne sudske odluke, organ starateljstva u dogovoru sa službenom osobom disciplinskog centra poziva maloljetnika da se određenog dana i sata, u pratnji roditelja ili staratelja, javi u disciplinski centar radi izvršavanja odgojne mjere. Istovremeno organ starateljstva dostavit će upravi disciplinskog centra ili ustanovi u kojoj se ova mjera izvršava ovjerovljeni prijepis sudske odluke kao i druge potrebne podatke naznačene u stavu 2. člana 309. ovog zakona i uputnicu za maloljetnika.
Službena osoba disciplinskog centra ili ustanove iz člana 316. ovog zakona dužna je obavijestiti sud i organ starateljstva o danu nastupa izvršavanja izrečene mjere.
Član 319.
Roditelj odnosno staratelj dužan je da osigura redovno dolaženje maloljetnika u disciplinski centar. U slučaju da maloljetnik iz opravdanih razloga bude spriječen da dođe određenog dana u disciplinski centar, roditelj odnosno staratelj dužan je da o tome odmah obavijesti disciplinski centar i organ starateljstva.
Član 320.
Mjera upućivanja u disciplinski centar na određeni broj sati u prazničke dane ili na određeni broj sati u toku dana, izvršava se između 8 i 20 sati u slobodnom vremenu maloljetnika.
Maloljetnik upućen u disciplinski centar na određeni broj sati u prazničke dane, može u centru biti zadržan najviše 8 sati u jednom prazničkom danu, s prekidom ili bez prekida.
Maloljetnik upućen u disciplinski centar na određeni broj sati u toku dana, može se zadržati u disciplinskom centru u jednom danu neprekidno najduže 4 sata.
Maloljetnik upućen u disciplinski centar na neprekidni boravak na određeni broj dana, nastavlja iz centra pohađati školu odnosno odlaziti na radno mjesto, a u centru će mu se osigurati smještaj i redovna prehrana.
Član 321.
U disciplinskom centru maloljetnici provode vrijeme po točno utvrđenom programu rada za svakog pojedinog maloljetnika, u vršenju korisnih poslova i učenju pod stalnim nadzorom stručnog osoblja koje se stara i o održavanju potrebnog reda i discipline.
Član 322.
Za svakog maloljetnika u disciplinskom centru vodi se dnevnik izvršavanja ove odgojne mjere.
Po izvršenju odgojne mjere disciplinski centar dostavlja organu starateljstva i sudu izvještaj o postignutim rezultatima u odgoju maloljetnika na osnovi ocjena i zapažanja iz dnevnika izvršavanja ove odgojne mjere.
Sadržaj dnevnika propisuje republički sekretar za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu u suglasnosti sa Republičkim zavodom za socijalni rad.
Član 323.
Maloljetnici se moraju pridržavati propisa o kućnom redu, pravila radne discipline i naređenja službenih osoba.
Maloljetnicima se zbog povrede radne discipline, nemarnog dolaženja, kršenja kućnog reda ili nepravilnog odnosa prema osoblju disciplinskog centra ili prema drugim maloljetnicima mogu izreći kao disciplinske kazne usmena i pismena opomena.
Disciplinske kazne izriče rukovodilac centra, odnosno rukovodilac ustanove.
Propisima disciplinskog centra mogu se predvidjeti i druge disciplinske mjere i nagrade u skladu sa suvremenim metodama socijalno-pedagoškog rada.
U slučaju neizvršenja radnog zadatka vezanog uz dnevni boravak, rukovodilac može produžiti boravak maloljetnika u disciplinskom centru najduže za dva sata.
Član 324.
U slučaju teže povrede rada i discipline i u ponovljenom slučaju nejavljanja ili bijega maloljetnika, upravitelj centra odnosno ustanove obavijestit će o tome sud, koji može izmijeniti ranije donesenu odluku i ovakvom maloljetniku odrediti neprekidni boravak u centru za određeni broj dana, a ako je mjera bila prvobitno primijenjena u tom obliku, može je u granicama zakona produžiti.
Kad je uz mjeru upućivanja u disciplinski centar izrečena i mjera pojačanog nadzora organa starateljstva, uprava disciplinskog centra, u suglasnosti s organom starateljstva, može sudu predložiti izmjenu ovih mjera u jednu od zavodskih mjera, ako dođe do zaključka da zbog nediscipliniranosti maloljetnika izrečene mjere nisu dovoljne.
2. Pojačani nadzor od strane roditelja ili staratelja
Član 325.
Pojačani nadzor od strane roditelja ili staratelja izvršavaju roditelji odnosno staratelj kojima je sud povjerio izdržavanje. Pri vršenju ove mjere roditelji odnosno staratelj moraju voditi stalnu i punu brigu o odgoju maloljetnika i poduzimati mjere koje će spriječiti štetni utjecaj na njega.
Član 326.
Sud može roditeljima, odnosno staratelju, staviti posebno u dužnost i određenu obavezu za koju nađe da je u interesu odgoja i uzdizanja maloljetnika i njegovog sprečavanja u daljnjem vršenju krivičnih djela.
Roditelji, odnosno staratelj, moraju omogućiti organu starateljstva nadležnom prema prebivalištu odnosno boravištu maloljetnika da provjerava izvršavanje mjere.
Član 327.
Kad je uz mjeru pojačanog nadzora od strane roditelja ili staratelja određeno da organ starateljstva provjerava izvršenje mjere i pruža pomoć roditeljima ili staratelju, nadležni organ starateljstva provjeravat će izvršenje sudske odluke i o tome istovremeno obavještavati sud.
Organ starateljstva surađivat će s roditeljima odnosno starateljem i maloljetnikom, povremeno ih obilaziti i po potrebi pozivati k sebi. On će roditeljima pomagati savjetom, a maloljetniku pomoći da se uključi u društvene organizacije, redovno školuje, po potrebi zaposli, a poduzimat će i druge mjere koje smatra potrebnim.
Član 328.
Organ starateljstva koji provjerava primjenu ove mjere, dužan je o uspjehu obavještavati suca za maloljetnike u rokovima što ih ovaj odredi.
Organ starateljstva može sucu za maloljetnike predložiti obustavu izvršenja mjere, daljnje provjeravanje izvršavanja ili zamjenu izrečene mjere drugom podesnijom odgojnom mjerom (član 453. Zakonika o krivičnom postupku).
Član 329.
Sporove između roditelja odnosno staratelja i organa starateljstva rješava sudac za maloljetnike.
Sudac za maloljetnike može zatražiti od organa starateljstva da odredi drugu osobu koja će provjeravati primjenu mjere pojačanog nadzora od strane roditelja ili staratelja.
3. Pojačani nadzor u drugoj porodici
Član 330.
Mjera pojačanog nadzora u drugoj porodici izvršava se u porodici kojoj je sud, prema prijedlogu organa starateljstva nadležnog prema prebivalištu odnosno boravištu maloljetnika, povjerio pojačani nadzor nad maloljetnikom.
U svrhu pravilnog izbora porodice prethodno će se provesti iscrpna analiza ličnosti maloljetnika i socijalno-psihološke strukture porodice s ciljem da se utvrde optimalno mogući uzajamni odnosi, kao preduvjet za pravilan odgoj maloljetnika.
Nadležni organ starateljstva po prijemu izvršne sudske odluke upućuje maloljetnika porodici koja je određena u sudskoj odluci.
Član 331.
Organ starateljstva sklopit će pismeni ugovor s porodicom kojoj se maloljetnik povjerava. Ugovorom će se utvrditi obaveze koje preuzima porodica u odnosu na maloljetnika, uvjeti i rok za otkazivanje ugovora, visina i način plaćanja troškova smještaja, ukoliko porodica traži naknadu.
Član 332.
Prava i dužnosti roditelja prema maloljetniku ne prestaju njegovim smještajem u drugoj porodici.
Maloljetniku će se omogućiti veza s roditeljima u granicama u kojima to nije štetno za njegov odgoj. Ako u ovim ili nekim drugim pitanjima dođe do spora, odluku donosi sudac za maloljetnike bilo na zahtjev porodice u kojoj je maloljetnik smješten, bilo samog maloljetnika, njegovih roditelja, staratelja ili organa starateljstva.
Član 333.
Sud koji je odredio smještaj maloljetnika u drugu porodicu može sam, ili na prijedlog organa starateljstva, izmijeniti raniju odluku o određivanju porodice u koju se maloljetnik smještava, te odrediti drugu porodicu ako ustanovi da su se uvjeti smještaja toliko izmijenili, da se mjera ne može uspješno izvršiti u dotičnoj porodici.
Član 334.
Odredbe člana 326. i 327. stava 2, člana 328. i 329. ovog zakona shodno će se primjenjivati i u slučaju izvršavanja mjere pojačanog nadzora u drugoj porodici.
4. Pojačani nadzor organa starateljstva
Član 335.
Odgojnu mjeru pojačanog nadzora organa starateljstva izvršavaju određene stručne osobe.
Tu mjeru mogu izvršavati prosvjetni, socijalni i drugi stručni radnici koji su za to pogodni s obzirom na iskustvo i osobna svojstva za rad sa maloljetnicima, pod nadzorom i uputama organa starateljstva nadležnog prema prebivalištu odnosno boravištu maloljetnika ili ustanove koja se bavi stručnim socijalnim radom (centar za socijalni rad).
Član 336.
Nadležni organ starateljstva, nakon prijema izvršne odluke, određuje osobu koja će provoditi pojačani nadzor nad maloljetnikom, izvještavajući istovremeno o tome sud.
Član 337.
Osoba, kojoj je maloljetnik povjeren radi pojačanog nadzora, dužna je odgojno utjecati na maloljetnika u ličnom kontaktu s njim, brinuti se o njegovu školovanju, zaposlenju, radu, odvajanju iz sredine koja na njega štetno utiče, liječenju i sređivanju prilika u kojima živi. Pri tome nastoji da s maloljetnikom uspostavi što čvršći odnos povjerenja i poduzima i druge mjere koje se na osnovi stručnog nalaza i mišljenja o ličnosti maloljetnika smatraju potrebnim za resocijalizaciju, držeći se u svom radu uputa organa starateljstva i suca za maloljetnike. Vezu s maloljetnikom održavat će putem razgovora, posjeta, obilaska ili na drugi pogodan način najmanje jedanput tjedno.
Član 338.
Maloljetnik, kojemu je izrečena mjera pojačanog nadzora organa starateljstva, mora se u svemu pridržavati uputa i naloga suda i osobe koja provodi nadzor.
U toku izvršavanja mjere maloljetnik odnosno njegovi roditelji ili staratelj dužni su da obavijeste nadležni organ starateljstva o svakoj promjeni boravišta maloljetnika. Organ starateljstva obavijestit će o tome sud. Ovaj će zatražiti od nadležnog organa starateljstva da osigura daljnje izvršenje izrečene mjere.
Član 339.
Odredbe člana 326, 327. stava 2, člana 328. i 329. ovog zakona shodno će se primjenjivati i u slučaju primjene mjere pojačanog nadzora organa starateljstva.
5. Upućivanje u odgojnu ustanovu
Član 340.
Mjera upućivanja u odgojnu ustanovu izvršava se u odgojnim ustanovama koje, s obzirom na svoju namjenu, odgovaraju uzrastu i psihofizičkim osobinama maloljetnika.
Organ starateljstva, nadležan prema prebivalištu odnosno boravištu maloljetnika, upućuje maloljetnika u odgovarajuću odgojnu ustanovu, prema uputstvu i rasporedu Republičkog sekretarijata za narodno zdravlje i socijalnu zaštitu.
Ustanova u koju je maloljetnik upućen dužna je primiti maloljetnika.
Organ starateljstva smjestit će maloljetnika u određenu odgojnu ustanovu najkasnije u roku od 15 dana od prijema izvršne odluke i o tome obavijestiti sud.
Član 341.
U odgojnoj ustanovi maloljetnik ima ista prava i dužnosti kao i ostali štićenici s tim da će mu se u pogledu odgoja i nadzora posvetiti posebna pažnja, ali tako da se ne izdvaja od ostalih. Samo rukovodilac ustanove i odgojitelj obavještavaju se o tome da je maloljetnik u ustanovu upućen po sudskoj odluci.
Član 342.
Upravitelj odgojne ustanove dužan je svakih šest mjeseci, odnosno kad god to traži sud, obavijestiti sud i organ starateljstva o uspjehu primjene odgojne mjere.
Ako maloljetnik samovoljno napusti ustanovu ili se ne može prilagoditi radu i unutrašnjem redu ustanove, rukovodilac će o tome obavijestiti sud. Sud može na osnovi te obavijesti i nakon provjeravanja odlučiti da se ta mjera zamijeni drugom odgojnom mjerom.
Član 343.
Nadležni organ starateljstva može premjestiti maloljetnika iz jedne odgojne ustanove u drugu, ako je ta povoljnija za postizavanje svrhe ove odgojne mjere.
Organ starateljstva dužan je odmah obavijestiti nadležni sud o izvršenom premještaju i o razlozima kojima se rukovodio pri donošenju takve odluke.
6. Upućivanje u odgojno-popravni dom
Član 344.
Mjera upućivanja u odgojno-popravni dom izvršava se u domovima osnovanim samo za tu svrhu.
Maloljetnici se prema spolu smještavaju u posebne domove.
Član 345.
Odgojno-popravni domovi mogu biti domovi za mlađe punoljetne osobe, otvoreni domovi za maloljetnike, zatvoreni domovi za maloljetnike i domovi za maloljetnike sa psihičkim smetnjama.
Odgojno-popravne domove osniva Izvršno vijeće Sabora na prijedlog republičkog sekretara, koji neposredno nadzire stanje i postupanje prema maloljetnicima u tim domovima.
Za pojedine kategorije maloljetnika mogu se formirati posebni odjeli i izvan sjedišta doma.
Odgojno-popravni dom organizira se tako da se u najvećoj mjeri omogući odgoj i obrazovanje maloljetnika.
Član 346.
Sredstva za rad odgojno-popravnih domova osiguravaju se u Budžetu Socijalističke Republike Hrvatske.
Doprinos, što ga po odluci suda daju roditelji odnosno osobe koje su po zakonu obavezne izdržavati maloljetnika, zadužene osobe plaćaju odgojno-popravnim domovima.
Osim sredstava koja se osiguravaju odgojno-popravnom domu u Budžetu SR Hrvatske, dopunska sredstva za financiranje odgoja i obrazovanja osiguravaju i zajednice za financiranje odgoja i obrazovanja.
Sredstva iz prethodnog stava osiguravaju se prema mjerilima koja se primjenjuju i za druge odgojno-obrazovne ustanove i ustanove socijalne zaštite.
Član 347.
Radom odgojno-popravnog doma rukovodi direktor koga postavlja republički sekretar.
Član 348.
Odredbe Glave III. ovog zakona shodno će se primjenjivati i na organizaciju stručnih službi i radnika odgojno-popravnih domova ukoliko u odredbama ove glave zakona nije što drugo propisano.
Član 349.
Nadležni sud poziva maloljetnika da se određenog dana javi u odgojno-popravni dom. Dan javljanja u odgojno-popravni dom određuje se tako da maloljetniku ostane najmanje 8, a najviše 15 dana do polaska. Maloljetnika može dovesti u odgojno-popravni dom roditelj odnosno staratelj.
Nadležni sud istovremeno dostavlja upravi odgojno-popravnog doma odluku suda koji je izrekao mjeru i podatke naznačene u stavu 2. člana 309. ovog zakona.
Ako se uredno pozvani maloljetnik ne javi određenog dana ili pobjegne iz odgojno-popravnog doma, dovodi se prisilno. Prilikom sprovođenja maloljetnika u dom treba voditi računa da to ne bude upadljivo.
Za maloljetnike koji se kriju ili se nalaze u bjegstvu izdaje se potjernica. Naredbu za izdavanje potjernice donosi sud i dostavlja je organu javnog reda i sigurnosti na izvršenje.
U slučaju bjegstva maloljetnika iz odgojno-popravnog doma, potjernicu izdaje direktor doma shodno propisu iz člana 509. Zakonika o krivičnom postupku.
Putne troškove maloljetnika snosi odgojno-popravni dom u koji se upućuje maloljetnik.
Član 350.
U odgojno-popravnom domu maloljetnici se raspoređuju u odgojne grupe prema uzrastu i mentalnoj razvijenosti te karakternim i drugim osobnim svojstvima koja omogućavaju primjenu istovrsnih odgojnih i popravnih mjera i mjera za održavanje reda i discipline, te sprečavanje međusobnog štetnog utjecaja.
U pravilu na svakih 20 maloljetnika u odgojno-popravnom domu treba da postoji jedan odgajatelj.
Član 351.
Početak primjene odgojne mjere računa se od dana kada je maloljetnik primljen u odgojno-popravni dom.
Prilikom dolaska u odgojno-popravni dom maloljetnik se smještava u prijemni odjel u kojem se može zadržati do 30 dana. U prijemnom odjelu osobita pažnja posvetit će se ispitivanju i obradi ličnosti maloljetnika radi raspoređivanja u odgojne grupe i utvrđivanja orijentacionog programa postupanja. U prijemnom odjelu maloljetnik se upoznaje sa kućnim redom u odgojno-popravnom domu i svojim pravima i obavezama.
Član 352.
Odredbe Glave V. ovog zakona shodno će se primjenjivati i na maloljetnike ako u odredbi ove glave nije što drugo propisano.
Član 353.
Dnevna ishrana maloljetnika u odgojno-popravnom domu sastoji se od najmanje tri obroka čija vrijednost ne smije biti manja od 3000 kalorija.
Maloljetnicima treba omogućiti da u prodavaonici odgojno-popravnog doma ili na drugi podesan način mogu vlastitim sredstvima pribaviti prehrambene artikle, higijenski pribor i druge potrebne predmete svakodnevne potrošnje.
Član 354.
Oboljeli maloljetnik za čije liječenje ne postoje uvjeti u odgojno-popravnom domu uputit će se na bolničko liječenje u posebni odjel kazneno-popravnog doma — bolnice, a u hitnim slučajevima u najbližu zdravstvenu ustanovu.
Maloljetniku će se, na zahtjev roditelja odnosno staratelja ili na njegov zahtjev, omogućiti da ga na vlastiti trošak pregleda liječnik iz vanjske zdravstvene ustanove. Tom pregledu prisustvovat će i domski liječnik, odnosno liječnik koji obavlja redovne preglede maloljetnika.
Prema maloljetnim trudnicama i porodiljama, prema kojima je primijenjeno upućivanje u odgojno-popravni dom shodno će se primijeniti odredbe člana 138. ovog zakona.
Član 355.
U odgojno-popravnom domu osigurava se kulturno-prosvjetni rad i tjelesni odgoj maloljetnika, u okviru raznovrsnih aktivnosti i sekcija koje rade po utvrđenom programu, a u koje se maloljetnici uključuju prema sklonostima za dotičnu aktivnost. Radom pojedinih sekcija rukovode za to posebno stručno osposobljeni radnici, a po potrebi mogu se za obavljanje tih aktivnosti zadužiti i odgojitelji koji za te poslove imaju sklonosti i iskustva.
Sportska takmičenja, priredbe i druge aktivnosti maloljetnika koje se mogu upriličiti u domu ili izvan doma, mogu se organizirati zajedno sa omladinskim i drugim društvenim organizacijama izvan odgojno-popravnog doma.
Član 356.
Odgajanje maloljetnika u odgojno-popravnom domu ostvaruje se prvenstveno putem različitih oblika organiziranog obrazovanja i proizvodnim radom u privrednim jedinicama odgojno-popravnog doma.
Privredne jedinice odgojno-popravnog doma, organiziraju se i posluju prema odredbama Glave VIII. ovog zakona.
Član 357.
U odgojno-popravnim domovima i u njihovim posebnim odjelima maloljetnicima se osigurava opće i usmjereno obrazovanje.
U tu svrhu osnivaju se odgovarajuće škole za osnovno i usmjereno obrazovanje, tečajevi i dopisne škole, kao i radionice koje se organiziraju i djeluju po općim propisima, ukoliko posebnim propisom iz člana 132. ovog zakona ne bude drukčije određeno.
Kvalifikacije koje maloljetnici dobivaju u tim školama, tečajevima i radionicama vrijede kao i one koje se stiču u odgovarajućim školama i radionicama izvan odgojno-popravnog doma.
Maloljetnici mogu sticati stručne kvalifikacije i izvan doma, a može im se omogućiti i izvanredno školovanje i stručno usavršavanje.
Vrijeme provedeno na stručnim i drugim radovima računa se kao vrijeme provedeno na radu kad je to potrebno radi stjecanja određenih kvalifikacija. Ono se računa i u staž osiguranja kada to opći propisi predviđaju.
Član 358.
Radno vrijeme maloljetnika koji pohađaju školu i rade u radionicama određuje se po propisima koji vrijede za učenike srednjih škola za kvalificirane radnike. Izvan radnog vremena maloljetnici se mogu zapošljavati dnevno jedan sat na poslovima nužnim za uređenje doma. Maloljetnici koji se nalaze u odgojno-popravnom domu, a ne pohađaju školu, rade puno radno vrijeme.
Maloljetnicima se osigurava devet sati neprekidnog odmora u vremenu od 24 sata, kao i jedan dan odmora u tjednu.
Slobodno vrijeme maloljetnici koriste za učenje, kulturno-prosvjetni rad, fiskulturni i zabavni život, sportska takmičenja i druge aktivnosti.
Član 359.
Maloljetnicima, koji pohađaju školu i postižu zadovoljavajući uspjeh u učenju, koji se zalažu na radu i dobrog su vladanja, pripada odmor od 20 do 30 dana za vrijeme školskog raspusta i odmor od sedam dana za vrijeme zimskih praznika.
Ostali maloljetnici i maloljetnici koji ne pohađaju nastavu za sticanje stručne spreme, a na radu su proveli neprekidno 11 mjeseci, uključujući tu i vrijeme provedeno na liječenju, osim u slučajevima namjernog povređivanja, imaju pravo na odmor od 14 do 25 dana godišnje.
Odmor se, u pravilu, koristi kod roditelja, staratelja ili bliže rodbine. Za one koji nemaju kome da idu, koji su skloni bjegstvu ili postoji opasnost da nastave vršenjem krivičnih djela, uprava doma može organizirati zajednički odmor u domu ili izvan njega.
Odluku o korištenju odmora u domu ili izvan njega, kao i o vremenu trajanja odmora, donosi rukovodilac doma na prijedlog odgajatelja po pribavljenom mišljenju kolegija.
Vrijeme provedeno na odmoru uračunava se u vrijeme provedeno u domu.
Član 360.
Maloljetnicima u odgojno-popravnom domu pripada naknada za obavljeni rad.
Ako maloljetnik radi puno radno vrijeme, pripada mu naknada za rad u visini 1/4 naknade koju primaju za jednaki rad radnici u organizacijama udruženog rada.
Maloljetnicima koji pohađaju školu i rade u radionicama pripada naknada za rad u iznosu od jedne polovine naknade koju primaju učenici srednjih škola za kvalificirane radnike.
Pobliže odredbe o naknadama za rad maloljetnika donosi republički sekretar pravilnikom iz člana 122. ovog zakona.
Član 361.
Maloljetnicima koji bez svoje krivnje ne rade, a nemaju vlastitih sredstava, uprava doma osigurava sredstva za podmirenje najnužnijih potreba.
Maloljetniku koji oboli na radu ili nastrada na poslu bez svoje krivnje pripada za vrijeme odsutnosti s posla polovina prosječne mjesečne naknade za rad u redovnom radnom vremenu koju je primao za posljednjih 6 mjeseci ili za period protekao na radu, ako je radio kraće vrijeme.
Član 362.
U svrhu razvijanja radne i društvene discipline, lične odgovornosti, aktivnog učestvovanja maloljetnika na vlastitom odgajanju, kao i radi učvršćivanja pozitivnih karakternih osobina kod maloljetnika, u odgojno-popravnom domu omogućava im se učestvovanje u organiziranju pojedinih djelatnosti i poslova od zajedničkog interesa.
Član 363.
Maloljetnici mogu slati i primati pismene pošiljke članovima uže porodice bez ograničenja. Sa drugim osobama mogu se dopisivati po odobrenju rukovodioca doma.
Posjete članova uže porodice i osoba koje odobri rukovodilac doma, kao i primanje novčanih i drugih pošiljaka, omogućit će se maloljetnicima u skladu s kućnim redom.
Sadržaj pisama i drugih pošiljaka kontrolira odgajatelj u čijoj se odgojnoj grupi nalazi maloljetnik.
Odgojno-popravni dom koristit će posjete članova uže porodice i staratelja za održavanje roditeljskih sastanaka. Ovi sastanci organiziraju se, u pravilu, četiri puta godišnje. Na tim sastancima rukovodilac, odgajatelji, nastavnici i stručni instruktori upoznat će posjetioce maloljetnika sa postignutim rezultatima u odgoju i obrazovanju i na osnovi tih rezultata utvrditi daljnji program suradnje.
Član 364.
Maloljetnicima se mogu davati nagrade za postignute uspjehe u učenju, na radnom mjestu, te za primjerno vladanje, a mogu se dodjeljivati i diplome, pismene pohvale i nagradni dopust do 7 dana.
Maloljetnicima se mogu davati i druge pogodnosti: slobodan izlazak bez pratnje, posjećivanje kina i drugih priredbi, veće korištenje novčanog pologa i slično.
Član 365.
Maloljetnik ima pravo pritužbe rukovodiocu zbog povrede njegovih prava ili zbog drugih učinjenih mu nepravilnosti.
Svaku pritužbu rukovodilac mora pažljivo ispitati i o njoj donijeti rješenje.
Ako maloljetnik nije dobio odgovor na podnesenu pritužbu, ili nije zadovoljan donesenom odlukom, ima pravo preko uprave odgojno-popravnog doma podnijeti pismenu predstavku Republičkom sekretarijatu.
Član 366.
Uprava odgojno-popravnog doma mora svakih 6 mjeseci odnosno kadgod to sud zatraži, obavijestiti sud i organ starateljstva o uspjehu primjene te odgojne mjere.
Prilikom obavještavanja organa starateljstva o uspjehu primjene odgojne mjere, uprava odgojno-popravnog doma će u svrhu poboljšanja tog uspjeha, zatražiti od organa starateljstva program mjera i akcija koje se, paralelno sa izvršavanjem ove odgojne mjere, provode u porodici maloljetnika.
Uprava doma obavijestit će sud i organ starateljstva i o svakom premještaju maloljetnika u odjeljenje doma koje se nalazi izvan sjedišta doma.
Sud može na prijedlog direktora odgojno-popravnog doma, javnog tužioca, organa starateljstva ili kad sam nađe da je to potrebno, odlučiti da se mjera upućivanja u odgojno-popravni dom obustavi ili zamijeni drugom mjerom. Kada prijedlog za obustavu ili izmjenu odgojne mjere nije podnesen od uprave odgojno-popravnog doma sud je dužan prije donošenja rješenja pribaviti mišljenje i te uprave.
Član 367.
Maloljetnici su dužni pridržavati se odredaba ovog zakona, propisa na osnovi njega donesenih, kućnog reda, izvršavati naređenja službenih osoba u domu i pažljivo čuvati društvenu imovinu i predmete koji su im dani na rukovanje i upotrebu.
Za povrede radno discipline, kršenje kućnog reda i nepravilan odnos prema drugim maloljetnicima ili osoblju doma, maloljetnicima se mogu izricati ove disciplinske kazne: 1. opomena, 2. ukor, 3. zabrana raspolaganja određenim novčanim iznosom do mjesec dana, 4. uskraćivanje pojedinih ili svih danih pogodnosti i 5. pritvor u posebnoj prostoriji najduže do sedam dana.
Disciplinske kazne izriče direktor, a u njegovoj odsutnosti radnik koji ga zamjenjuje.
Izvršenje disciplinskih kazni navedenih pod 3, 4. i 5. prethodnog stava može se odgoditi shodno odredbama člana 168. ovog zakona.
Kućni red donosi direktor odgojno-popravnog doma u suglasnosti sa republičkim sekretarom.
Član 368.
U pogledu naplaćivanja naknade za počinjenu štetu shodno se primjenjuju odredbe iz člana 174. ovog zakona.
7. Upućivanje u ustanovu za defektne maloljetnike
Član 369.
Mjera upućivanja u ustanovu za defektne maloljetnike izvršava se u odgovarajućim specijalnim socijalnim ustanovama, koje pružaju djeci i omladini ometenoj u fizičkom i psihičkom razvoju potreban odgoj, te sticanje osnovnog općeg i usmjerenog obrazovanja.
Član 370.
Kad sud maloljetniku izrekne mjeru upućivanja u ustanovu za defektne maloljetnike, organ starateljstva nadležan po mjestu prebivališta ili boravišta obratit će se republičkom organu nadležnom za poslove socijalne zaštite koji će odrediti ustanovu koja je u odnosnom slučaju najpogodnija za smještaj maloljetnika.
Organ starateljstva smjestit će maloljetnika u tu ustanovu i o tome obavijestiti sud.
Član 371.
Kad je mjera upućivanja u ustanovu za defektne maloljetnike izrečena umjesto mjere sigurnosti upućivanja u zavod za čuvanje i liječenje, mora se u odgovarajućoj specijalnoj ustanovi osigurati čuvanje maloljetnika u potrebnoj mjeri kao i njegovo liječenje uz stalni nadzor liječnika.
Član 372.
Uprava ustanove u kojoj je smješten maloljetnik mora najmanje jedanput u šest mjeseci, a na zahtjev suda u svako doba, obavještavati sud i nadležni organ starateljstva o uspjehu primjene odgojne mjere.
Kad maloljetnik u ustanovi navrši 18 godina života, uprava će posebno obavijestiti sud o njegovom stanju radi razmatranja potrebe njegovog daljnjeg zadržavanja u ustanovi, odnosno zamjene ove odgojne mjere drugom mjerom.
Član 373.
Novčanom kaznom do 2.000.— dinara ili do 30 dana zatvora kaznit će se za prekršaj roditelj, odnosno staratelj koji:
1. ne osigura redovan dolazak maloljetnika u disciplinski centar,
2. ne postupa po odluci suda i po uputstvima stručnog radnika određenog da se neposredno brine i pomaže u izvršenju odgojne mjere ili da nadzire njeno izvršenje,
3. svojom krivnjom određenog dana ne dovede maloljetnika u ustanovu određenu za izvršenje odgojne mjere
GLAVA XXIII
ODGODA, PREKID I PRESTANAK ODGOJNIH MJERA
Član 374.
Izvršenje zavodske odgojne mjere može se odgoditi na molbu maloljetnika na kojeg ona još nije primijenjena ili na prijedlog organa nadležnog za izvršenje:
1. ako je obolio od teže akutne bolesti,
2. ako se desio smrtni slučaj ili teška bolest u užoj porodici maloljetnika,
3. ako se maloljetnik nalazi neposredno pred završavanjem škole ili polaganjem ispita za koji se pripremao a nema za to uvjeta u ustanovi određenoj za izvršenje odgojne mjere ili iz drugih opravdanih razloga,
4. ako se radi o maloljetnici koja doji dijete mlađe od godinu dana ili koja je trudna, a do porođaja ne preostaje više od tri mjeseca,
5. ako je odlaganje potrebno radi izvršenja ili dovršenja neodloživih poljskih ili sezonskih radova izazvanih nepogodom ili drugom nesrećom, a u porodici maloljetnika nema druge radne snage.
Izvršenje mjere u slučaju iz točke 1. stava 1. ovog člana može se odgoditi dok bolest traje, a u slučajevima iz točke 2. i 5. najduže za tri mjeseca, a u slučaju iz točke 3. najduže za šest mjeseci, a u slučaju iz točke 4. dok se ne navrši godina dana života djeteta.
Maloljetniku se može odgoditi izvršenje odgojne mjere upućivanja u disciplinski centar samo u slučajevima iz točke 1. i 2. stava 1. ovog člana.
Osim maloljetnika kojem je izrečena odgojna mjera molbu za odgodu mogu podnijeti njegovi roditelji, bračni drug, usvojitelj i staratelj.
Član 375.
Molba ili prijedlog za odgodu podnosi se sudu koji je izrekao odgojnu mjeru u roku od osam dana od prijema poziva za izvršenje odgojne mjere.
U molbi odnosno u prijedlogu moraju se navesti i dokazi o činjenicama koje opravdavaju odgodu.
U pogledu postupka za odgodu i žalbe shodno se primjenjuju propisi iz člana 101, 102. i 103. ovog zakona.
Član 376.
Rukovodilac ustanove u kojoj se maloljetnik nalazi može iz posebno opravdanih razloga dopustiti maloljetniku na njegovu molbu, ili molbu njegovih roditelja odnosno staratelja, prekid izvršenja zavodske mjere, koji ne može trajati duže od mjesec dana.
Prekid izvršenja zavodske mjere dopustit će se na zahtjev nadležnog javnog tužioca, ako je podignut zahtjev za zaštitu zakonitosti.
Vrijeme provedeno izvan ustanove, kada je odobren prekid, ne uračunava se u vrijeme izvršenja odgojne mjere.
Član 377.
Izvršenje zavodske odgojne mjere može se prekinuti i kada se mjera izvršava prema trudnoj maloljetnici kojoj u roku od mjesec dana predstoji porođaj i to samo u slučaju ako je osiguran smještaj, opskrba i njega za nju i dijete. Izvršavanje se prekida dok maloljetnica doji dijete, a najduže dok dijete navrši godinu dana života. Nakon toga sud će ponovno odlučiti o potrebi daljnjeg izvršavanja izrečene mjere.
Član 378.
Uprava ustanove u kojoj se izvršava odgojna mjera otpustit će maloljetnika iz ustanove čim primi sudsku odluku o prestanku ili zamjeni mjere, odnosno čim protekne zakonom predviđeno najduže trajanje odgojne mjere.
Prilikom otpuštanja maloljetnika iz ustanove uprava će se pobrinuti za troškove putovanja do mjesta gdje će maloljetnik boraviti kao i za nužnu opremu koja mu nedostaje (odijelo, rublje i slično).
Član 379.
Kada se maloljetnik nalazi u završnom razredu škole ili pri kraju stručnog obrazovanja, a otpuštanjem iz odgojne ustanove bi se onemogućio završetak školovanja odnosno stručnog obrazovanja, ustanova može maloljetniku, na njegov zahtjev, omogućiti završetak školovanja odnosno stručnog obrazovanja. U tom slučaju na maloljetnika se ne primjenjuju odgojne mjere propisane ovim zakonom.
GLAVA XXIV
POMOĆ NAKON IZVRŠENJA ODGOJNE MJERE
Član 380.
Za vrijeme izvršenja zavodskih odgojnih mjera nadležni organ starateljstva održava stalnu vezu s maloljetnikom, s njegovom porodicom i s ustanovom u kojoj se mjera izvršava kako bi se maloljetnik što bolje pripremio za vraćanje svojoj porodici i uključio u redovni život.
Uprava ustanove dužna je da pravovremeno (najmanje tri mjeseca prije otpuštanja maloljetnika) obavijesti nadležni organ starateljstva o predvidivom otpuštanju maloljetnika iz ustanove. Isto tako dužna je da organu starateljstva predloži mjere koje bi ovaj trebao poduzeti za prihvat maloljetnika.
Član 381.
Da bi se po izvršenju zavodskih odgojnih mjera što bolje organiziralo prihvaćanje maloljetnika u sredinu u koju će se vratiti, nadležni organ starateljstva dužan je da se posebno založi za maloljetnika koji nema roditelja, ili čije su porodične prilike nesređene.
Organ starateljstva osobito će se pobrinuti za privremeni smještaj, prehranu i potrebnu odjeću, za osiguranje potrebnog liječenja, za pronalaženje nove sredine u kojoj će maloljetnik živjeti, za sređivanje njegovih porodičnih prilika, za pronalaženje zaposlenja i za organiziranje dovršenja započetog stručnog osposobljavanja i školovanja.
Član 382.
Ako je maloljetnik bolestan, a treba da se otpusti iz ustanove nakon izvršenja mjere i nije sposoban za putovanje, ustanova u kojoj se izvršavala odgojna mjera smjestit će ga u najbližu ustanovu opće zdravstvene službe radi liječenja. Za maloljetnika koji nije socijalne osiguran, troškove snosi općina gdje je maloljetnik imao prebivalište odnosno boravište, u vrijeme kada je pošao na izvršavanje odgojne mjere.
Član 383.
Svaki maloljetnik nakon izvršenja zavodske mjere i izlaska iz ustanove dužan je da se javi organu starateljstva općine u kojoj će imati prebivalište.
Organ starateljstva vodit će u evidenciji takvog maloljetnika najmanje šest mjeseci po izlasku iz ustanove.
Organ starateljstva dužan je i dalje pružati pomoć maloljetniku tako dugo dok nije siguran da maloljetniku daljnja pomoć i zaštita više nisu potrebni.
PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Član 384.
Pored ovlaštenja sadržanih u ovom zakonu, republički sekretar ima još pravo u odnosu na kazneno-popravne ustanove i odgojno-popravne domove:
— izdavati potanje propise o vođenju evidencije i statistike o izvršenju sankcija, kao i druge propise za provedbu ovog zakona,
— izdavati obavezne instrukcije,
— izdavati naloge za izvršenje određenih poslova,
— odrediti da radnici Republičkog sekretarijata neposredno izvrše pojedine poslove.
Kada je to u interesu sređivanja općeg stanja, sigurnosti i održavanja reda i discipline u pojedinoj kazneno-popravnoj ustanovi ili u odgojno-popravnom domu, republički sekretar može narediti drugim kazneno-popravnim ustanovama i odgojno-popravnim domovima da ustupe na korištenje i upotrebu određenu opremu. Istovremeno će odrediti rok i način korištenja. Naknadu za korištenje i eventualnu štetu snosi Republika.
Ako nastupe okolnosti iz prethodnog stava, republički sekretar može izuzetno odrediti da radnici straže, a po potrebi i drugi radnici, budu upućeni privremeno na rad u drugu kazneno-popravnu ustanovu ili odgojno-popravni dom, dok ta potreba traje.
Član 385.
Svi akti koji se u smislu ovog zakona imaju donijeti trebaju se donijeti u roku od osam mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona.
Kazneno-popravne ustanove, odgojno-popravni domovi i drugi organi nadležni za izvršenje krivičnih sankcija uskladit će svoju organizaciju sa odredbama ovog zakona i propisa iz stava 1. ovog člana, u daljnjem roku od tri mjeseca.
Do donošenja propisa iz stava 1. i 2. ovog člana, ostaju na važnosti dosadašnji propisi ukoliko nisu u suprotnosti sa ovim zakonom.
Član 386.
Ustanove za izvršenje krivičnih sankcija koje djeluju na dan stupanja na snagu ovog zakona nastavljaju sa radom, s tim da u roku od 15 dana od stupanja na snagu ovog zakona moraju upisati u sudski registar svoje privredne jedinice, ako ih imaju, i to u odnosu na podatke točke 1, 2. i 4. člana 208. ovog zakona.
Član 387.
Radnici kazneno-popravnih ustanova i odgojno-popravnih domova koji na dan stupanja na snagu ovog zakona ne ispunjavaju uvjete predviđene ovim zakonom za obavljanje poslova svog radnog mjesta, a imaju manje od 15 godina radnog staža, dužni su u roku od pet godina upotpuniti svoju školsku spremu.
Član 388.
Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaje važiti Zakon o izvršenju krivičnih sankcija (»Službeni list SFRJ« broj 3/1970, »Narodne novine« broj 52/73), Zakon o poslovanju privrednih jedinica kazneno-popravnih ustanova (»Službeni list SFRJ« broj 50/1969), Zakon o izvršavanju odgojnih mjera (»Narodne novine« broj 27/64), Zakon o prenošenju poslova izvršenja krivičnih sankcija (»Narodne novine« broj 30/1968), kao i odredbe Glave XIV — član 147. do 152. Zakona o prekršajima (»Narodne novine« broj 2/1973).
Član 389.
Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana nakon objave u »Narodnim novinama« osim odredbi iz članova: 71. stava 3, člana 73, 74, 181. i 314. stava 2, koje će se primjenjivati od 1. siječnja 1975.
Zakonodavstvo
Sudska praksa
Alati
)