Zakon o državnim službenicima i namještenicima

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuju prava, obveze, odgovornosti i način utvrđivanja plaća državnih službenika i namještenika u tijelima državne uprave, pravosudnim tijelima, kaznenim tijelima, stručnim službama Hrvatskoga sabora, stručnim službama Vlade Republike Hrvatske, stručnim službama Ustavnog suda Republike Hrvatske, stručnim službama Ureda pučkoga pravobranitelja, Državnom uredu za reviziju, Uredu predsjednika Republike Hrvatske i u drugim tijelima koja se osnivaju za obavljanje državne službe (u nastavku teksta: državna tijela).

(2) Državni službenici su osobe visoke, više ili srednje stručne spreme u državnim tijelima, koji kao redovito zanimanje obavljaju poslove iz djelokruga tih tijela utvrđenih Ustavom, zakonom, uredbom ili poslovnikom donijetim na temelju Ustava i zakona (u nastavku teksta: državna služba).

(3) Državni službenici su i osobe visoke, više ili srednje stručne spreme koji u državnim tijelima obavljaju informatičke poslove, opće i administrativne poslove, planske, materijalno-financijske i računovodstvene poslove i slične poslove.

(4) Namještenici su osobe srednje i niže stručne spreme koji u državnim tijelima rade na pomoćno-tehničkim poslovima i ostalim poslovima (poslovi vozača, grafičara, domara, elektromehaničara, telefonista, kuhara, portira, čišćenja radnih prostorija i sl.) čije je obavljanje potrebno radi pravodobnog i kvalitetnog obavljanja poslova iz djelokruga državnih tijela.

Članak 2.

(1) Prava, obveze i odgovornosti državnih službenika (u nastavku teksta: službenici) i namještenika uređuju se zakonom i na temelju zakona donijetim propisima.

(2) Na pitanja koja nisu uređena ovim Zakonom, posebnim zakonom, drugim propisima donesenim na temelju Ustava i zakona, uredbom Vlade Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Vlada), primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori.

Članak 3.

(1) Službenici i namještenici se primaju i raspoređuju na radna mjesta utvrđena pravilnikom o unutarnjem redu državnih tijela.

(2) Pravilnikom iz stavka 1. ovoga članka utvrđuju se radna mjesta u državnom tijelu, opis poslova koji se obavljaju na radnim mjestima, stručni i drugi uvjeti za raspored na radna mjesta, broj službenika i namještenika, te druga pitanja sukladno zakonu.

(3) Državna tijela, osim tijela navedenih u stavku 4. i 5. ovoga članka obvezno dostavljaju na prethodnu suglasnost pravilnik o unutarnjem redu ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave.

(4) Pravosudna tijela i kaznena tijela pravilnik o unutarnjem redu dostavljaju na prethodnu suglasnost ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

(5) Stručne službe Hrvatskoga sabora, Ured pučkog pravobranitelja, Ured predsjednika Republike Hrvatske i Ustavni sud Republike Hrvatske dužni su dostaviti pravilnik o unutarnjem redu za svoje stručne službe ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave.

Članak 4.

(1) Rješenja kojima se odlučuje o prijamu u državnu službu, raspoređivanju na radno mjesto, te o drugim pravima, obvezama i odgovornostima službenika, kao i o prestanku državne službe donosi ministar, odnosno drugi čelnik državnog tijela (u nastavku teksta: čelnik tijela).

(2) Čelnik tijela posebnom odlukom može ovlastiti svog zamjenika ili pomoćnika, ili jednog od nadređenih službenika, za donošenje svih ili samo nekih rješenja iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Rješenja iz stavka 1. ovoga članka upravni su akti, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.

Članak 5.

Zabranjeno je povlašćivanje i prikraćivanje službenika i namještenika u njihovim pravima, a osobito zbog polititičke, nacionalne, rasne ili vjerske pripadnosti, pripadnosti po spolu ili na temelju kojega drugog razloga suprotnog Ustavom i zakonom utvrđenim pravima i slobodama.

Članak 6.

(1) U smislu ovoga Zakona radni staž je vrijeme provedeno u radnom odnosu kao i vrijeme obavljanja samostalne djelatnosti, a koje se računa u mirovinski staž kao staž osiguranja.

(2) Staž osiguranja s povećanim trajanjem je radni staž iz stavka 1. ovoga članka samo u stvarnom trajanju.

(3) Radni staž u struci je radni staž iz stavka 1. ovoga članka ostvaren na poslovima za koje se traži ista struka i stručna sprema.

II. PRIJAM U DRŽAVNU SLUŽBU

a) Uvjeti za prijam u državnu službu

Članak 7.

(1) Opći uvjeti za prijam osobe u državnu službu su:

1. punoljetnost,

2. odgovarajuća stručna sprema i

3. hrvatsko državljanstvo.

(2) Za prijam u državnu službu osobe koja je strani državljanin ili osobe bez državljanstva, pored ispunjavanja uvjeta propisanih posebnim zakonom, potrebno je prethodno odobrenje ministarstva nadležnog za poslove opće uprave.

(3) Osim uvjeta iz stavka 1. ovoga članka zakonom, uredbom o unutarnjem ustrojstvu državnog tijela ili pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela propisuju se posebni uvjeti za prijam i raspoređivanje službenika na pojedino radno mjesto (određena stručna sprema i struka, radni staž u struci, položen državni stručni ispit, posebne stručne vještine i znanja, posebna zdravstvena sposobnost i dr.).

b) Zapreke za prijam u državnu službu

Članak 8.

(1) Zapreka za prijam u državnu službu, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno, postoji za osobu koja je pravomoćno osuđena:

a) za kazneno djelo protiv:

- slobode i prava čovjeka i građanina,

- Republike Hrvatske,

- vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom,

- života i tijela,

- spolne slobode i spolnog ćudoređa,

- braka, obitelji i mladeži,

- opće sigurnosti ljudi i imovine,

- imovine,

- sigurnosti platnog prometa i poslovanja,

- pravosuđa,

- vjerodostojnosti isprava,

- službene dužnosti,

b) na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od najmanje tri godine.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka ne odnose se na osobu kod koje je sukladno odredbama Kaznenog zakona nastupila rehabilitacija po sili zakona.

Članak 9.

(1) Zapreka za prijam u državnu službu postoji za osobu koja obavlja samostalno profesionalnu ili gospodarsku djelatnost, odnosno ima vlastiti obrt, koja je većinski vlasnik ili član uprave, odnosno nadzornog odbora trgovačkog društva ili obavlja druge djelatnosti, ako se prima u tijelo državne uprave koje je stvarno i mjesno nadležno za obavljanje inspekcijskog nadzora ili nadzora nad zakonitošću rada nad tim djelatnostima odnosno pravnim ili fizičkim osobama i ako se prima na radno mjesto za obavljanje toga nadzora.

(2) Za pojedine službe mogu se posebnim zakonom propisati i druge zapreke za prijam u državnu službu.

Članak 10.

(1) O okolnostima iz članka 9. ovoga Zakona daje se pisana izjava prilikom prijama u državnu službu.

(2) Kad se okolnosti iz članka 9. ovoga Zakona steknu u tijeku trajanja službe, službenik je dužan u roku 15 dana od nastupanja okolnosti izjasniti se o tome hoće li otkloniti razloge zapreke ili napustiti državnu službu.

(3) Ako se službenik izjasnio da će otkloniti razloge zapreke dužan je to učiniti u roku od 15 dana od dana kada se o tome izjasnio.

(4) Ako službenik ne postupi sukladno odredbi stavka 2. ovoga članka, prestaje mu služba po sili zakona istekom roka u kojemu se je trebao izjasniti, odnosno ako ne postupi sukladno odredbi stavka 3. ovoga članka, istekom roka za otklanjanje razloga zapreke.

c) Odlučivanje o potrebi prijama u državnu službu

Članak 11.

(1) O potrebi prijama u državnu službu odlučuje čelnik tijela u okviru slobodnih radnih mjesta predviđenih pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela.

(2) Sva državna tijela dostavljaju odluke o raspisivanju natječaja odnosno oglasa ministarstvu nadležnom za financije, radi provjere jesu li za prijam novog službenika ili namještenika državnom tijelu osigurana proračunska sredstva.

(3) Radi provjere postoji li slobodno radno mjesto čija se popuna traži, te ima li na raspolaganju službenika koji bi ispunjavali uvjete natječaja, odluke o raspisivanju natječaja odnosno objavljivanju oglasa državna tijela, osim tijela navedenih u stavku 4. ovoga članka, obvezno dostavljaju ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave zajedno s dokazom da su osigurana potrebna proračunska sredstva.

(4) Pravosudna i kaznena tijela odluku o raspisivanju natječaja odnosno objavljivanju oglasa dostavljaju ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa zajedno s dokazom da su osigurana potrebna proračunska sredstva.

Članak 12.

(1) Nadležna državna tijela iz članka 11. stavka 2., 3. i 4. obavijestit će čelnika tijela u roku od 15 dana od primitka odluke o raspisivanja natječaja da ne smije natječajem popuniti radno mjesto:

– za koje u državnom proračunu nisu osigurana potrebna proračunska sredstva,

– za koje se utvrdi da nije slobodno ili nije propisano pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela.

(2) Ministarstvo nadležno za poslove opće uprave odnosno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa obavijestit će čelnika tijela u roku od 15 dana od primitka odluke o raspisivanja natječaja o službeniku koji je na raspolaganju, a koji ispunjava uvjete natječaja.

(3) Čelnik tijela smije popuniti radno mjesto iz stavka 2. ovoga članka putem natječaja, tek ukoliko na raspolaganju nema službenika koji ispunjava uvjete natječaja. Ukoliko čelnik tijela ne dobije obavijest u roku od 15 dana od primitka odluke o raspisivanju natječaja smatra se da je suglasnost data.

Članak 13.

(1) Ministarstvo nadležno za poslove opće uprave odnosno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa ukinut će rješenje o prijamu u državnu službu, ako je čelnik tijela donio rješenje unatoč obavijesti o zabrani popunjavanja radnog mjesta zbog razloga iz članka 12. stavka 1. ovoga Zakona, te ako je donio rješenje o prijamu u državnu službu radi popunjavanja radnog mjesta putem natječaja, unatoč obavijesti o službeniku koji je na raspolaganju, a koji ispunjava uvjete natječaja.

(2) Ukoliko je na temelju rješenja o prijamu, koje je doneseno unatoč obavijesti o zabrani popunjavanja radnog mjesta zbog razloga iz članka 12. stavka 1. i 2. ovoga Zakona, čelnik tijela donio i rješenje o rasporedu na radno mjesto, ministarstvo nadležno za poslove opće uprave, odnosno ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa ukinut će i rješenje o rasporedu na radno mjesto.

(3) Rješenje o ukidanju rješenja na temelju stavka 1. i 2. ovoga članka može se donijeti u roku od jedne godine od dana kad je rješenje postalo konačno u upravnom postupku.

d) Natječaj

Članak 14.

Osobe se u državnu službu primaju putem natječaja, ako ovim Zakonom ili posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Članak 15.

(1) Natječaj se ne provodi kada se u državnu službu primaju:

– osobe koje se primaju u državnu službu na određeno vrijeme,

– osobe koje su po ugovoru o školovanju ili stipendiji u obvezi stupiti u državnu službu.

(2) Natječaj se ne provodi u slučaju prijama u državnu službu osoba zaposlenih u upravnim odjelima i službama jedinica lokalne, odnosno regionalne (područne) samouprave ili pravnim osobama s javnim ovlastima.

(3) Za prijam u državnu službu iz stavka 2. ovoga članka zaključuje se pisani sporazum između čelnika državnog tijela i čelnika upravnog odjela, stručne službe ili pravne osobe s javnim ovlastima, uz prethodni pristanak osobe koja se prima u državnu službu.

Članak 16.

(1) Natječaj se obvezno objavljuje u »Narodnim novinama«, a može se objaviti i u jednom dnevnom ili tjednom listu.

(2) Natječaj mora sadržavati: naziv državnog tijela u koje se osobe primaju, naziv radnog mjesta, opće i posebne uvjete za prijam u službu i raspored na radno mjesto, isprave koje se trebaju priložiti kao dokaz o ispunjavanju uvjeta, rok za podnošenje prijave i rok u kome će natjecatelji biti obaviješteni o rezultatima natječaja. U natječaju se mora naznačiti da u državnu službu ne može biti primljena osoba za čiji prijam postoje zapreke iz članka 8. i 9. ovoga Zakona. Ako se stručne sposobnosti natjecatelja utvrđuju putem provjere znanja i sposobnosti prije izbora ili probnim radom, ovi se uvjeti moraju navesti u natječaju.

(3) Rok za podnošenje prijava na natječaj ne smije biti kraći od osam, niti duži od 15 dana.

e) Rješenje o prijamu u državnu službu

Članak 17.

(1) O izboru između natjecatelja koji ispunjavaju uvjete natječaja odlučuje se rješenjem o prijamu u državnu službu u kojemu se obvezno navode stručna sprema i struka i ostvareni radni staž u struci osobe primljene u državnu službu, vrijeme trajanja službe, te podaci o položenom državnom stručnom ispitu, a ako se u državnu službu prima osoba koja nema položen državni stručni ispit rok u kojem ga je osoba dužna položiti.

(2) Rješenje o prijamu u državnu službu donosi se najkasnije u roku od 60 dana od isteka roka za podnošenje prijava.

(3) Po raspisanom natječaju ne mora se izvršiti izbor, ali se u tom slučaju donosi odluka o poništenju natječaja u roku iz stavka 2. ovoga članka. Protiv odluke o poništenju natječaja nije dopušteno ulaganje pravnih lijekova i ona se mora dostaviti svim prijavljenim natjecateljima.

(4) Odluka o poništenju natječaja u roku iz stavka 2. ovoga članka donosi se i u slučaju kada se na natječaj ne prijavi niti jedan natjecatelj.

Članak 18.

(1) Rješenje o prijamu u državnu službu dostavlja se svim natjecateljima u roku od 15 dana od donošenja rješenja.

(2) Natjecatelj koji nije primljen u državnu službu, ima pravo u roku od 15 dana od primitka rješenja iz stavka 1. ovoga članka podnijeti prigovor čelniku tijela. Prigovor odgađa izvršenje rješenja o prijamu u službu.

(3) Čelnik tijela dužan je odlučiti o prigovoru u roku od 15 dana od dana isteka roka za podnošenje prigovora. Rješenje o prigovoru je konačno.

(4) Protiv rješenja o prigovoru nezadovoljni natjecatelj ima pravo pokretanja upravnog spora u roku od 30 dana od primitka rješenja kojim je odlučeno o prigovoru.

(5) Ako o prigovoru nije odlučeno u roku iz stavka 3. ovoga članka, a ne odluči se ni nakon proteka daljnjeg roka od sedam dana u kojem je zatraženo odlučivanje o prigovoru u pisanom obliku, može se pokrenuti upravni spor kao da je prigovor odbijen.

(6) Konačna rješenja o prijamu u državnu službu državna tijela dostavljaju ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave, a pravosudna i kaznena tijela ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

f) Probni rad

Članak 19.

(1) Osobe se u državnu službu na neodređeno vrijeme primaju uz obvezni probni rad u trajanju od tri mjeseca.

(2) Službeniku koji na probnom radu nije zadovoljio otkazuje se državna služba, o čemu se donosi rješenje najkasnije u roku od osam dana od dana isteka probnog rada.

(3) Ukoliko se rješenje o prestanku državne službe otkazom ne donese u roku iz stavka 2. ovoga članka, smatra se da je službenik zadovoljio na probnom radu.

g) Rješenje o rasporedu na radno mjesto

Članak 20.

(1) Po konačnosti rješenja o prijamu u državnu službu donosi se rješenje o rasporedu na radno mjesto, kojim se utvrđuje radno mjesto, stručna sprema i struka, ostvareni radni staž službenika, vrijeme trajanja službe, plaća službenika, trajanje probnog rada, datum početka rada i rok u kojem državni službenik mora položiti državni stručni ispit, ako ga nije položio.

(2) Osoba primljena u državnu službu postaje državni službenik danom početka rada.

(3) Dan početka rada utvrđen rješenjem o rasporedu na radno mjesto može se iz opravdanih razloga odgoditi za određeno vrijeme, o čemu se donosi posebno rješenje.

(4) Ako osoba primljena u državnu službu ne počne raditi određenog dana, čelnik tijela ukinut će rješenje o prijamu u državnu službu i rješenje o rasporedu na radno mjesto te osobe i može izvršiti izbor između preostalih natjecatelja koji ispunjavaju uvjete natječaja.

(5) Konačna rješenja o rasporedu na radno mjesto državna tijela dostavljaju ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave, a pravosudna i kaznena tijela ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa u roku od 15 dana po njihovoj konačnosti.

h) Državna služba na određeno vrijeme

Članak 21.

(1) Za obavljanje privremenih poslova ili poslova čiji se opseg privremeno povećao, a koji nisu trajnijega karaktera, kao i radi zamjene duže vrijeme odsutnoga službenika, osobe se mogu primati u državnu službu na određeno vrijeme dok traju privremeni poslovi, odnosno do povratka odsutnoga službenika.

(2) Prije donošenja odluke o potrebi prijama na određeno vrijeme, pod uvjetima iz članka 11. stavka 3. i članka 12. stavka 2. i 3. ovoga Zakona, čelnik tijela dužan je provjeriti kod ministarstva nadležnog za poslove opće uprave ima li službenika na raspolaganju koji bi ispunjavali uvjete radnog mjesta čija se popuna traži.

(3) Državna služba na određeno vrijeme za obavljanje privremenih poslova može trajati šest mjeseci i može se produžiti, ali najviše za još šest mjeseci.

(4) Osobe se u državnu službu na određeno vrijeme primaju putem oglasa, koji se objavljuje putem nadležne službe za zapošljavanje.

(5) Rok za podnošenje prijava na oglas je osam dana. U pogledu sadržaja oglasa, roka za donošenje rješenja i roka za obavješćivanje prijavljenih kandidata o izboru između prijavljenih kandidata, primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o natječaju.

(6) Za slobodno radno mjesto na određeno vrijeme oglas se ne mora objaviti ako u državnom tijelu ima službenika primljenih u državnu službu na određeno vrijeme koji ispunjavaju uvjete za to radno mjesto.

(7) Državna služba na određeno vrijeme ne može postati državna služba na neodređeno vrijeme, osim ako to ovim Zakonom nije drukčije određeno.

III. PRAVA I OBVEZE SLUŽBENIKA

Članak 22.

Službenici u državnim tijelima imaju pravo na sindikalno udruživanje sukladno općim propisima o radu.

Članak 23.

(1) Protiv svih rješenja kojima se odlučuje o pravima ili obvezama iz službe, službenik ima pravo podnošenja prigovora čelniku tijela u roku od 15 dana od dana primitka rješenja. Čelnik tijela dužan je o prigovoru odlučiti u roku od 15 dana od dana njegova primitka.

(2) Protiv rješenja o prigovoru službenik ima pravo pokretanja upravnog spora u roku od 30 dana od primitka rješenja kojim je odlučeno o prigovoru.

(3) Ako o prigovoru nije odlučeno u roku iz stavka 1. ovoga članka, a ne odluči se ni nakon proteka daljnjeg roka od sedam dana u kojem je zatraženo odlučivanje o prigovoru, u pisanom obliku, može se pokrenuti upravni spor kao da je prigovor odbijen.

(4) Ako su odredbama ovoga Zakona propisani drukčiji rokovi od rokova iz stavka 1. i 2. ovoga članka primjenjuju se ti rokovi.

Članak 24.

(1) Službenik mora povjerene poslove obavljati savjesno, pridržavajući se Ustava, zakona, drugih propisa i pravila struke te postupati po uputama čelnika tijela odnosno nadređenog službenika.

(2) Službenik mora u radu koristiti nova saznanja i raditi na usvajanju i primjeni najnovijih stručnih dostignuća u okviru svoje struke, te se u tu svrhu trajno stručno usavršavati.

Članak 25.

Službenik koji upravlja ustrojstvenom jedinicom državnog tijela (u daljnjem tekstu: nadređeni službenik), osim odgovornosti za vlastiti rad, odgovoran je i za rad službenika u ustrojstvenoj jedinici kojom upravlja, bez obzira na njihovu osobnu odgovornost.

Članak 26.

(1) Službenik je dužan izvršavati naloge čelnika tijela i nadređenog službenika.

(2) Službenik je ovlašten staviti pisanu primjedbu onome tko je izdao nalog ako smatra da je nalog nezakonit, suprotan pravilima struke ili ako ocijeni da izvršenje naloga može izazvati veću štetu. Ponovljeni nalog u pisanom obliku službenik je dužan izvršiti, te je u tom slučaju oslobođen od odgovornosti za posljedice njegovoga izvršenja.

(3) Ponovljeni pisani nalog, čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo, službenik je dužan i ovlašten zadržati od izvršenja i odmah staviti pisanu primjedbu osobi koja je neposredno nadređena onome koji je nalog potpisao, ili državnom tijelu ovlaštenom za nadzor ako je nalog potpisao čelnik državnog tijela. Ako je nalog potpisao ministar ili drugi čelnik središnjeg tijela državne uprave, službenik će staviti pisanu primjedbu Vladi.

(4) Za izvršenje pisanog naloga čije bi izvršenje predstavljalo kazneno djelo, službenik odgovara zajedno s nadređenim službenikom ili čelnikom tijela koji je nalog izdao, ukoliko nije postupio sukladno stavku 2. i 3. ovoga članka.

(5) Službenik ne smije biti pozvan na odgovornost zbog primjedbe stavljene prema stavku 2. i 3. ovoga članka.

Članak 27.

(1) Službenik je dužan čuvati službenu ili drugu tajnu utvrđenu zakonom ili drugim propisom. Obveza čuvanja službene ili druge tajne traje i po prestanku službe, a najduže pet godina od prestanka službe, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Čelnik državnog tijela može službenika osloboditi obveze čuvanja službene ili druge tajne u sudskom ili upravnom postupku, ako se radi o podacima bez kojih u tom postupku nije moguće utvrditi činjenično stanje i donijeti zakonitu odluku.

Članak 28.

(1) Službenik može izvan redovnoga radnog vremena, po prethodno pribavljenom pisanom odobrenju čelnika državnog tijela, obavljati poslove ili pružati usluge pravnoj ili fizičkoj osobi, samo ako nad tim djelatnostima, odnosno nad radom te fizičke ili pravne osobe, državno tijelo u kojemu je u službi ne obavlja nadzor ili ako takav rad nije zabranjen posebnim zakonom.

(2) Odobrenje iz stavka 1. ovoga članka nije potrebno za objavljivanje stručnih članaka i drugih autorskih tekstova odnosno obavljanje poslova povremenog predavača na seminarima i savjetovanjima.

(3) U odnosu na primanje darova, članstva u trgovačkim društvima, upravama i nadzornim odborima trgovačkih društava i naknada za članstvo, odgovarajuće se primjenjuju propisi kojima se uređuje sprječavanje sukoba interesa u obnašanju javnih dužnosti, a nadzor provode čelnici tijela iz članka 1. stavka 1. ovoga Zakona.

Članak 29.

(1) Službenik se za vrijeme radnog vremena ne smije bez odobrenja nadređenog službenika udaljavati iz radnih prostorija, osim radi korištenja dnevnog odmora, a u slučaju hitnog razloga svoje udaljavanje mora opravdati odmah po povratku.

(2) U slučaju spriječenosti dolaska na rad službenik je dužan obavijestiti nadređenog službenika o razlozima spriječenosti najkasnije u roku od 24 sata od njihovoga nastanka, osim ako je to nemoguće učiniti iz objektivnih razloga ili više sile, u kom slučaju je obavješćivanje dužan izvršiti odmah po prestanku razloga koji su onemogućili obavješćivanje.

Članak 30.

(1) Službenik ima pravo na zaštitu u slučaju prijetnji, napada ili drugih oblika ugrožavanja u obavljanju službe.

(2) Čelnik tijela i neposredno nadređeni službenik dužni su, po prijavi službenika, njegovog sindikata ili nakon saznanja na drugi način o ugrožavanju, poduzeti mjere za zaštitu službenika u njegovom obavljanju službe.

(3) Čelnik tijela i neposredno nadređeni službenik dužni su obavijestiti službenika ili njegov sindikat o poduzetim mjerama, ako su te mjere poduzeli po prijavi službenika, odnosno njegovog sindikata.

IV. NADZOR NAD ZAKONITOŠĆU RJEŠENJA O PRAVIMA I OBVEZAMA SLUŽBENIKA

Članak 31.

(1) Ministarstvo nadležno za poslove opće uprave nadzire zakonitost rješenja o prijamu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, premještaju, stavljanju na raspolaganje te prestanku državne službe.

(2) Nadzor iz stavka 1. ovoga članka za službenike pravosudnih i kaznenih tijela, provodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa.

(3) U postupku nadzora primjenjuju se opći propisi kojima se uređuje upravni postupak ukoliko pojedinim odredbama ovoga Zakona nije drukčije određeno.

Članak 32.

(1) Ukoliko je protiv rješenja donijetog na temelju odredaba ovoga Zakona pokrenut upravni spor, Upravni sud Republike Hrvatske (u nastavku teksta: Upravni sud) će o tome obavijestiti tijelo nadležno za nadzor i zastati s postupkom do dobivanja obavijesti od nadležnog tijela.

(2) Tijelo nadležno za nadzor je dužno u roku od 15 dana od primitka obavijesti izvijestiti Upravni sud o tome je li rješenje iz stavka 1. ovoga članka poništeno ili ukinuto po pravu nadzora. Ukoliko je to rješenje ukinuto ili poništeno po pravu nadzora, Upravni sud će obustaviti postupak, ako nije pokrenut upravni spor i protiv rješenja o poništenju ili ukidanju rješenja.

(3) Ukoliko je pokrenut upravni spor i protiv rješenja koje je poništeno ili ukinuto po pravu nadzora i protiv rješenja kojim je to rješenje poništeno ili ukinuto po pravu nadzora, Upravni sud će za oba rješenja donijeti jednu presudu, odnosno rješenje.

V. POPIS SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA

Članak 33.

(1) Ministarstvo nadležno za poslove opće uprave vodi za potrebe državnih tijela središnji popis službenika i namještenika prema stručnoj spremi i struci, jedinstvenim nazivima radnih mjesta i njihovim koeficijentima, kao i druge potrebne očevidnike koje uredbom propiše Vlada.

(2) Središnji popis službenika i namještenika u pravosudnim i kaznenim tijelima vodi ministarstvo nadležno za poslove pravosuđa, a središnji popis službenika i namještenika u ministarstvima nadležnim za poslove obrane i unutarnjih poslova vode ta ministarstva.

(3) Svako državno tijelo vodi osobne očevidnike službenika i namještenika koji su zaposleni u njemu.

(4) O davanju podataka iz središnjeg popisa državnih službenika i namještenika odlučuju čelnici državnih tijela u kojima se vodi središnji popis.

Članak 34.

(1) Podaci iz osobnog očevidnika i središnjeg popisa službenika i namještenika predstavljaju službenu tajnu. Službenik i namještenik ima pravo biti upoznat sa svim podacima u svom očevidniku, te o korištenju podataka iz središnjeg popisa koji se na njega odnose.

(2) Sadržaj i način vođenja središnjeg popisa službenika i namještenika propisuje Vlada, a osobnog očevidnika propisuje ministar nadležan za poslove opće uprave, odnosno ministar nadležan za poslove obrane i ministar nadležan za poslove unutarnjih poslova.

VI. ODGOVORNOST ZA POVREDE SLUŽBENE DUŽNOSTI

Članak 35.

(1) Službenici odgovaraju za povredu službene dužnosti ako povjerene poslove ne obavljaju savjesno, stručno i u predviđenim rokovima, ako se ne pridržavaju Ustava, zakona i drugih propisa ili pravila o ponašanju za vrijeme službe ili u vezi sa službom.

(2) Kaznena odgovornost ne isključuje odgovornost za povredu službene dužnosti, ako djelo koje je predmet kaznenoga postupka ujedno predstavlja i povredu službene dužnosti.

(3) Oslobođenje od kaznene odgovornosti ne pretpostavlja oslobađanje od odgovornosti za povredu službene dužnosti, ako je izvršeno djelo propisano kao povreda službene dužnosti.

a. Vrste povreda službene dužnosti

Članak 36.

(1) Povrede službene dužnosti mogu biti lake i teške.

(2) Teške povrede službene dužnosti propisuju se zakonom, a lake povrede zakonom, uredbom Vlade i pravilnikom čelnika tijela.

Članak 37.

Lake povrede službene dužnosti su:

1. učestalo zakašnjavanje na posao ili raniji odlazak s posla,

2. napuštanje radnih prostorija tijekom radnog vremena bez odobrenja ili iz neopravdanih razloga,

3. neuredno čuvanje spisa, podataka ili druge povjerene dokumentacije,

4. neopravdan izostanak s posla jedan dan,

5. neobavješćivanje nadređenog službenika o spriječenosti dolaska na posao u roku od 24 sata bez opravdanih razloga,

6. druge lake povrede službene dužnosti koje su propisane zakonom, uredbom Vlade ili pravilnikom čelnika tijela.

Članak 38.

Teške povrede službene dužnosti su:

1. neizvršavanje, nesavjesno, nepravodobno ili nemarno izvršavanje službenih obveza,

2. nezakoniti rad ili propuštanje poduzimanja mjera ili radnji na koje je službenik ovlašten radi sprečavanja nezakonitosti,

3. davanje netočnih podataka kojima se utječe na donošenje odluka nadležnih tijela ili time nastaju druge štetne posljedice,

4. zlouporaba položaja ili prekoračenje ovlasti u službi,

5. odbijanje izvršenja zadaće ako za to ne postoje opravdani razlozi,

6. neovlaštena posluga sredstvima povjerenima za izvršavanje poslova,

7. odavanje službene ili druge tajne,

8. obavljanje djelatnosti koja je u suprotnosti s poslovima radnog mjesta ili bez prethodnog odobrenja čelnika tijela,

9. onemogućavanje građana ili pravnih osoba u ostvarivanju prava na podnošenje zahtjeva, žalbi, prigovora i predstavki ili drugih zakonskih prava,

10. uporaba nevjerodostojne isprave u cilju ostvarivanja prava u službi,

11. nedolično ponašanje koje nanosi štetu ugledu službe,

12. neopravdan izostanak s posla od dva do četiri dana u jednom mjesecu,

13. ponašanje radi kojega je tri puta izrečena kazna za laku povredu službene dužnosti,

14. druge povrede službene dužnosti koje su kao teške propisane posebnim zakonom.

b. Tijela za vođenje postupka i izvršenje kazni zbog povrede službene dužnosti

Članak 39.

(1) O lakim povredama službene dužnosti odlučuje čelnik tijela ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno.

(2) O teškim povredama službene dužnosti u prvom stupnju odlučuje službenički sud, a u drugom stupnju viši službenički sud ako posebnim zakonom za službenike pojedinih državnih tijela nije drukčije određeno.

(3) Službeničke sudove i viši službenički sud ustrojava Vlada. Službenički sudovi ustrojavaju se za pojedino ili više državnih tijela.

Članak 40.

(1) Službenički sud ima predsjednika i šest članova od kojih se predsjednik i najmanje jedan član imenuju iz reda sudaca.

(2) Viši službenički sud ima predsjednika i deset članova od kojih se predsjednik i najmanje dva člana imenuju iz reda sudaca.

(3) Predsjednike i članove službeničkih sudova i višega službeničkog suda imenuje Vlada.

(4) Službenički sud i viši službenički sud odlučuju u vijeću od tri člana koje imenuje predsjednik za svaki pojedini slučaj. Vijeću uvijek predsjeda član imenovan iz reda sudaca.

(5) Odlukom kojom se ustrojava službenički sud utvrđuje se tijelo državne uprave koje će za potrebe službeničkog suda obavljati uredske i druge poslove. Uredske i druge poslove za viši službenički sud obavlja ministarstvo nadležno za poslove opće uprave.

Članak 41.

Kazne izrečene u postupku zbog povrede službene dužnosti izvršava čelnik tijela ili osoba koju on za to pisano ovlasti.

c. Postupak zbog povrede službene dužnosti

Članak 42.

(1) U postupku zbog lake povrede službene dužnosti odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o općem upravnom postupku.

(2) U postupku zbog teške povrede službene dužnosti odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o kaznenom postupku, osim odredaba članka 16. do 28. glave II., članka 47. do 61. glave V., članka 87. i 89. do 118. glave IX. članka 127. do 138. glave XI., članka 171. do 224. glave XVI., odredbe glave XXVIII., XXIX., XXX., XXXI. i XXXII.

(3) U postupku zbog povrede službene dužnosti ne plaćaju se pristojbe.

(4) Postupak zbog povrede službene dužnosti je hitan.

Članak 43.

(1) Postupak zbog povrede službene dužnosti je javan. Odlukom tijela koje vodi postupak može se iznimno isključiti javnost, ako to zahtijeva potreba čuvanja službene ili druge zakonom propisane tajne ili drugih opravdanih razloga.

(2) Službenik u postupku zbog povrede službene dužnosti ima pravo na branitelja, koji u tom postupku ima položaj branitelja u kaznenom postupku.

(3) Tijelo koje vodi postupak zbog povrede službene dužnosti dužno je, na zahtjev službenika protiv kojeg se vodi postupak, omogućiti sudjelovanje sindikata čiji je član, koji u tom postupku ima položaj izjednačen položaju branitelja. Nesudjelovanje sindikata u postupku ne može imati za posljedicu odugovlačenje postupka pred službeničkim sudom.

Članak 44.

Postupak zbog lake povrede službene dužnosti pokreće zaključkom čelnik državnog tijela na vlastiti poticaj ili po pisanom prijedlogu nadređenog službenika.

Članak 45.

(1) Postupak zbog teške povrede službene dužnosti pokreće čelnik državnog tijela danom predaje prijedloga za pokretanje postupka nadležnom službeničkom sudu.

(2) Na sadržaj prijedloga za pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti odgovarajuće se primjenjuju odredbe Zakona o kaznenom postupku o sadržaju optužnice.

Članak 46.

(1) Prijedlog za pokretanje postupka zbog povrede službene dužnosti dostavlja se službeniku, koji može podnijeti odgovor u roku tri dana od primitka prijedloga.

(2) U odgovoru na prijedlog za pokretanje postupka zbog povrede službene dužnosti službenik, njegov branitelj ili sindikat čiji je član, ukoliko ga službenik ovlasti za zastupanje, imaju pravo predložiti izvođenje dokaza važnih za donošenje odluke.

Članak 47.

(1) Protiv rješenja u postupku zbog lake povrede službene dužnosti službenik protiv kojeg se vodi postupak, ima pravo žalbe nadležnom službeničkom sudu, u roku osam dana od primitka rješenja o izricanju kazne.

(2) Protiv odluke u postupku zbog teške povrede službene dužnosti, službenik protiv kojeg se vodi postupak i čelnik tijela imaju pravo žalbe višem službeničkom sudu u roku osam dana od primitka odluke.

(3) Odluka kojom je odlučeno o žalbi je konačna i ovršna.

(4) Protiv drugostupanjske odluke u postupku zbog povrede službene dužnosti može se pokrenuti upravni spor.

Članak 48.

(1) Pokretanje postupka zbog lake povrede službene dužnosti zastarijeva u roku tri mjeseca od dana saznanja za izvršenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku šest mjeseci od dana izvršene povrede, a postupak se mora završiti u roku šest mjeseci od pokretanja postupka.

(2) Pokretanje postupka zbog teške povrede službene dužnosti zastarijeva u roku godine dana od dana saznanja za izvršenu povredu i počinitelja, a najkasnije u roku dvije godine od izvršene povrede, a postupak se mora završiti u roku dvije godine od dana pokretanja postupka.

(3) Rokovi iz stavka 2. ovoga članka ne teku za vrijeme privremene spriječenosti službenika za rad zbog bolovanja, porodnog dopusta, odnosno drugog opravdanog razloga.

(4) Izvršenje kazne za laku povredu službene dužnosti zastarijeva u roku jedne godine, a za tešku povredu službene dužnosti u roku dvije godine od konačnosti odluke kojom je kazna izrečena.

d. Kazne za povrede službene dužnosti

Članak 49.

(1) Za lake povrede službene dužnosti mogu se izreći kazne:

1. javna opomena,

2. novčana kazna u visini do 10% plaće službenika isplaćene u mjesecu kada je kazna izrečena.

(2) Za teške povrede službene dužnosti mogu se izreći kazne:

1. novčana kazna na vrijeme od jednog do šest mjeseci, s tim da kazna ne može mjesečno iznositi više od 20% ukupne plaće isplaćene u mjesecu u kojem je izrečena,

2. premještaj na drugo radno mjesto niže složenosti poslova za koje je kao uvjet propisana ista stručna sprema,

3. prestanak državne službe.

(3) Zbroj kazni izrečen u jednom mjesecu za lake i teške povrede ne može prelaziti više od 30% ukupne plaće za taj mjesec.

(4) Kazna premještaja na drugo radno mjesto niže složenosti poslova može se izreći samo ukoliko pravilnikom o unutarnjem redu postoje slobodna radna mjesta.

Članak 50.

(1) Državno tijelo u kojem je službenik u službi u osobni očevidnik službenika unosi podatak o izrečenoj kazni u postupku zbog povrede službene dužnosti nakon konačnosti odluke, odnosno rješenja kojim je izrečena kazna.

(2) Protekom roka od dvije godine nakon pravomoćno izrečene kazne za laku povredu službene dužnosti, izrečena kazna se briše pod uvjetom da službenik nije učinio novu povredu službene dužnosti od pravomoćno izrečene kazne.

(3) Protekom roka od četiri godine nakon pravomoćno izrečene kazne za tešku povredu službene dužnosti, izrečena kazna se briše pod uvjetom da službenik nije učinio novu povredu službene dužnosti od pravomoćno izrečene kazne.

e. Udaljenje iz službe

Članak 51.

(1) Rješenjem čelnika tijela službenika se može udaljiti iz službe ako je protiv njega pokrenut kazneni postupak ili postupak zbog teške povrede službene dužnosti, a povreda je takve prirode da bi ostanak u službi, dok traje taj postupak, mogao štetiti interesima službe.

(2) Smatra se da je udaljen iz službe službenik protiv kojeg je pokrenut istražni postupak i određen pritvor, o čemu se donosi rješenje.

Članak 52.

(1) Protiv rješenja o udaljenju iz službe službenik može uložiti žalbu nadležnom službeničkom sudu u roku osam dana od primitka rješenja.

(2) Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

(3) Službenički sud dužan je odlučiti o žalbi najkasnije u roku od 15 dana od primitka žalbe.

(4) Odluka službeničkog suda o žalbi je konačna i protiv nje se može pokrenuti upravni spor.

(5) Udaljenje iz službe traje do okončanja kaznenog postupka ili postupka zbog teške povrede službene dužnosti, a u slučaju iz članka 51. stavka 2. ovoga Zakona, do isteka pritvora.

Članak 53.

(1) Za vrijeme udaljenja iz službe službeniku pripada naknada plaće u iznosu od 60%, a ako uzdržava obitelj 80% plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio udaljenju iz službe.

(2) Puna plaća pripada službeniku od dana vraćanja u službu.

(3) Službeniku se vraća obustavljeni dio plaće od prvoga dana udaljenja, u sljedećim slučajevima:

a) ako službenički sud uvaži njegovu žalbu protiv rješenja o udaljenju iz službe,

b) ako je pravomoćnim rješenjem obustavljen kazneni, odnosno postupak zbog teške povrede službene dužnosti i

c) ako je pravomoćnom presudom u kaznenom, odnosno pravomoćnom odlukom u postupku zbog teške povrede službene dužnosti oslobođen od odgovornosti.

Članak 54.

(1) Službeniku koji izdržava kaznu zatvora do 6 mjeseci, za vrijeme trajanja izdržavanja kazne zatvora, prava iz rada i po osnovi rada iz državne službe miruju.

(2) O mirovanju prava službenika iz stavka 1. ovoga članka donosi se rješenje u roku od 15 dana od nastupanja okolnosti koje predstavljaju razlog za mirovanje prava.

VII. ODGOVORNOST ZA ŠTETU

Članak 55.

(1) Službenik je dužan naknaditi štetu koju u službi ili u svezi sa službom namjerno ili iz krajnje nepažnje nanese državnom tijelu.

(2) Štetom iz stavka 1. ovoga članka smatra se i šteta koju je državno tijelo imalo naknađujući građanima i pravnim osobama štetu koju su pretrpjeli namjerom ili krajnjom nepažnjom službenika.

(3) Propisima za pojedine službe mogu se propisati i posebni slučajevi odgovornosti za štetu nanesenu u službi ili u svezi sa službom, ali se odgovornost mora temeljiti na namjeri ili krajnjoj nepažnji.

Članak 56.

(1) Nastanak štete, njenu visinu i okolnosti pod kojima je nastala utvrđuje čelnik tijela, odnosno osoba koju on ovlasti rješenjem.

(2) Prije donošenja rješenja čelnik tijela dužan je saslušati službenika.

Članak 57.

(1) Protiv rješenja o naknadi štete službenik može izjaviti prigovor čelniku tijela u roku osam dana od dana primitka rješenja. Čelnik tijela dužan je o prigovoru odlučiti u roku osam dana od primitka prigovora. Prigovor zadržava ovrhu rješenja.

(2) Protiv rješenja po prigovoru odnosno ako o prigovoru nije odlučeno u roku iz stavka 1. ovoga članka, službenik ima pravo podnošenja tužbe sudu opće nadležnosti u roku od 15 dana od primitka rješenja po prigovoru, odnosno od proteka propisanog roka za odlučivanje o prigovoru.

Članak 58.

Rok za naknadu štete ne može isteći prije dana u koji se isplaćuje plaća za obračunsko razdoblje u kojemu je donijeto rješenje. Prema visini štete, a po zamolbi službenika, može se rješenjem dopustiti plaćanje u obrocima.

Članak 59.

(1) Za naknadu štete na stvari može se po zahtjevu službenika dopustiti uspostavu prijašnjeg stanja o njegovom trošku u primjerenom roku. O tome se zaključuje pisani sporazum.

(2) Ako službenik ne dovede stvar u prijašnje stanje o svom trošku u roku koji mu je za to ostavljen, donijet će se rješenje o naknadi štete sukladno odredbama ovoga Zakona.

Članak 60.

(1) U postupku zbog povrede službene dužnosti može se odlučivati i o naknadi štete nastale državnom tijelu povredom službene dužnosti.

(2) Ako se do okončanja postupka ne može utvrditi visina štete, odlučivat će se samo o odgovornosti zbog povrede službene dužnosti, te će se o naknadi štete odlučivati u postupku za naknadu štete prema odredbama ovoga Zakona.

(3) Na temelju pravomoćnog rješenja o naknadi štete može se tražiti donošenje rješenja o ovrsi pred nadležnim sudom.

Članak 61.

Ako je do štete došlo postupanjem po nalogu nadređenog službenika, te ako je službenik prethodno pisano izrazio primjedbu da će izvršenjem naloga nastati ili da bi mogla nastati šteta, službenika će se u cijelosti osloboditi od odgovornosti za štetu.

VIII. RADNA MJESTA SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA

Članak 62.

(1) Za raspored na radna mjesta službenici moraju ispunjavati opće uvjete propisane ovim Zakonom i posebne uvjete koji mogu biti propisani zakonom, uredbom Vlade ili pravilnikom o unutarnjem redu.

(2) Obvezni posebni uvjet za raspored na radno mjesto službenika je položen državni stručni ispit za poslove radnog mjesta odgovarajuće vrste.

Članak 63.

Ovisno o stručnoj spremi kao općem uvjetu za raspored na radna mjesta utvrđuju se radna mjesta službenika:

– radna mjesta I. vrste, za koja je opći uvjet visoka stručna sprema,

– radna mjesta II. vrste, za koja je opći uvjet viša stručna sprema,

– radna mjesta III. vrste, za koja je opći uvjet srednja stručna sprema.

Članak 64.

(1) Ovisno o vrsti poslova koji se obavljaju na radnim mjestima namještenici moraju imati odgovarajuću stručnu spremu i struku te radni staž u struci, sukladno pravilniku o unutarnjem redu državnog tijela.

(2) Ovisno o stručnoj spremi kao općem uvjetu za raspored na radna mjesta utvrđuju se radna mjesta namještenika:

– radna mjesta III. vrste, za koja je opći uvjet srednja stručna sprema,

– radna mjesta IV. vrste, za koja je opći uvjet niža stručna sprema ili osnovna škola.

Članak 65.

(1) Poslovi u državnim tijelima koje obavljaju službenici, ovisno o njihovoj vrsti i složenosti, te stručnoj spremi i ostalim uvjetima potrebnim za njihovo obavljanje razvrstavaju se u skupine te se utvrđuju jedinstveni nazivi radnih mjesta na kojima se obavljaju poslovi u okviru iste skupine poslova.

(2) U smislu stavka 1. ovoga članka poslovi u državnim tijelima raspoređuju se u skupine:

1. upravno-pravni poslovi i to:

a) poslovi neposrednog izvršavanja zakona,

b) inspekcijski poslovi,

2. analitičko-normativni, financijsko-planski i drugi stručni poslovi,

3. informatički poslovi,

4. opći i administrativni poslovi,

5. materijalno-financijski i računovodstveni poslovi.

1. Upravno-pravni poslovi

a) Poslovi neposrednog izvršavanja zakona

Članak 66.

(1) Za poslove neposrednog izvršavanja zakona utvrđuju se jedinstveni nazivi radnih mjesta na koje se raspoređuju službenici:

– upravni referent,

– viši upravni referent,

– samostalni upravni referent,

– upravni savjetnik,

– viši upravni savjetnik.

(2) Radno mjesto višeg upravnog savjetnika može se pravilnikom o unutarnjem redu tijela državne uprave predvidjeti samo u središnjim državnim tijelima za najsloženije poslove neposrednog izvršavanja zakona.

Članak 67.

(1) Poslovi upravnog referenta obuhvaćaju osobito: obavljanje radnji u upravnom postupku do donošenja rješenja kao i donošenje rješenja u jednostavnijim upravnim stvarima u granicama dobivene ovlasti, vođenje propisanih očevidnika i izdavanje izvoda iz tih očevidnika, vođenje postupka radi utvrđivanja činjenica o kojima se ne vode službeni očevidnici, izdavanje odgovarajućih uvjerenja o tim činjenicama, provođenje izvršenja i obavljanje drugih odgovarajućih upravnih poslova.

(2) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto upravnog referenta su: srednja stručna sprema upravne ili druge odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.

(3) Poslovi višeg upravnog referenta obuhvaćaju osobito: vođenje upravnog postupka i donošenje rješenja u granicama dobivene ovlasti, davanje uputa za obavljanje radnji u upravnom postupku do donošenja rješenja, obavljanje jednostavnijih poslova upravnog nadzora, suradnja u pripremi propisa, te obavljanje drugih odgovarajućih upravnih i s njima povezanih stručnih poslova.

(4) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto višeg upravnog referenta su: viša stručna sprema upravne ili druge odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.

(5) Poslovi samostalnog upravnog referenta obuhvaćaju osobito: samostalno vođenje postupka i rješavanje u najsloženijim upravnim stvarima u prvostupanjskom postupku i rješavanje upravnih stvari u drugostupanjskom postupku, obavljanje poslova upravnog nadzora, praćenje stanja u određenom upravnom području i predlaganje poduzimanja odgovarajućih mjera, pripremu informacija i drugih stručnih materijala, suradnju u pripremi propisa i drugih akata kao i obavljanje drugih odgovarajućih upravnih i s njima povezanih stručnih poslova.

(6) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto samostalnoga upravnog referenta su: visoka stručna sprema pravne ili druge odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.

(7) Poslovi upravnog savjetnika obuhvaćaju osobito: rješavanje u najsloženijim upravnim stvarima, praćenje stanja u određenim upravnim područjima, osobito u pogledu izvršavanja zakona i drugih propisa, uvjeta za izvršavanje zakona i drugih propisa, predlaganje potrebnih mjera, obavljanje složenijih poslova upravnog nadzora, stručnu obradu sustavnih i drugih pitanja i problema od širega društvenog značenja, a osobito razradu koncepcije kao i osnove za donošenje zakona i drugih propisa, pripremanje nacrta zakona i drugih propisa i akata, koordiniranje rada, te određene poslove u vezi s unapređivanjem organizacije rada u odgovarajućem upravnom području.

(8) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto upravnog savjetnika su: visoka stručna sprema pravne ili druge odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit i najmanje pet godina radnog staža u struci. Iznimno na radno mjesto upravnog savjetnika može se rasporediti osoba koja, pored ispunjavanja ostalih uvjeta, ima najmanje četiri godine radnog staža u struci u državnoj službi i koja je posljednje dvije godine ocijenjena ocjenom »naročito uspješan«.

(9) Poslovi višega upravnog savjetnika obuhvaćaju osobito: obavljanje najsloženijih poslova koji zahtijevaju posebnu samostalnost, stručnost i odgovornost u radu, kao što su izrada odnosno koordiniranje rada na izradi nacrta i prijedloga sustavnih i drugih zakona i propisa, rješavanje u izuzetno složenim upravnim stvarima, obavljanje najsloženijih poslova upravnog nadzora, kao i obavljanje drugih najsloženijih upravnih i s njima povezanih stručnih poslova.

(10) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto višega upravnog savjetnika su: visoka stručna sprema pravne ili druge odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit i najmanje 10 godina radnog staža u struci. Iznimno na radno mjesto višeg upravnog savjetnika može se rasporediti osoba koja, pored ispunjavanja ostalih uvjeta, ima najmanje osam godina radnog staža u struci u državnoj službi i koja je posljednje tri godine ocijenjena ocjenom »naročito uspješan«.

b) Inspekcijski poslovi

Članak 68.

(1) Za poslove inspekcija, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno utvrđuju se jedinstveni nazivi radnih mjesta na koje se raspoređuju službenici:

– inspektor II. vrste,

– inspektor,

– viši inspektor.

(2) Radno mjesto višeg inspektora može se pravilnikom o unutarnjem redu tijela državne uprave predvidjeti samo u središnjim državnim tijelima za najsloženije poslove inspekcijskog nadzora.

Članak 69.

(1) Poslovi inspektora II. vrste obuhvaćaju osobito: obavljanje manje složenih poslova inspekcijskog nadzora nad primjenom zakona i drugih propisa, iniciranje izmjena i dopuna zakona i drugih propisa i suradnju u izradi nacrta zakona i drugih propisa, vođenje propisanih očevidnika i sastavljanje izvješća o izvršenim nadzorima.

(2) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto inspektora II. vrste su: viša stručna sprema odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit i najmanje pet godina radnog staža u struci, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Iznimno na radno mjesto inspektora II. vrste može se rasporediti osoba koja, pored ispunjavanja ostalih uvjeta, ima najmanje četiri godine radnog staža u struci u državnoj upravi i koja je posljednje dvije godine ocijenjena ocjenom »naročito uspješan«.

(3) Poslovi inspektora obuhvaćaju osobito: obavljanje složenijih poslova inspekcijskog nadzora nad primjenom zakona i drugih propisa, iniciranje izmjena i dopuna zakona i drugih propisa i suradnju u izradi nacrta zakona i drugih propisa, vođenje propisanih očevidnika i sastavljanje izvješća o izvršenim nadzorima.

(4) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto inspektora su: visoka stručna sprema odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit i najmanje pet godina radnog staža u struci, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Iznimno na radno mjesto inspektora može se rasporediti osoba koja, pored ispunjavanja ostalih uvjeta, ima najmanje četiri godine radnog staža u struci u državnoj službi i koja je posljednje dvije godine ocijenjena ocjenom »naročito uspješan«.

(5) Poslovi višeg inspektora obuhvaćaju osobito: obavljanje najsloženijih poslova inspekcijskog nadzora nad primjenom zakona i drugih propisa, iniciranje izmjena i dopuna zakona i drugih propisa i suradnju u izradi nacrta zakona i drugih propisa, vođenje propisanih očevidnika i sastavljanje izvješća o izvršenim nadzorima.

(6) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto višeg inspektora su: visoka stručna sprema odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit i najmanje 10 godina radnog staža u struci. Iznimno na radno mjesto višeg inspektora može se rasporediti osoba koja, pored ispunjavanja ostalih uvjeta, ima najmanje osam godina radnog staža u struci u državnoj službi i koja je posljednje tri godine ocijenjena ocjenom »naročito uspješan«.

2. Analitičko-normativni, financijsko-planski, opći i drugi stručni poslovi

Članak 70.

(1) Za analitičko-normativne, financijsko-planske i druge stručne poslove utvrđuju se jedinstveni nazivi radnih mjesta na koje se raspoređuju službenici:

– stručni referent,

– viši stručni referent,

– stručni suradnik,

– stručni savjetnik,

– viši stručni savjetnik.

(2) Radno mjesto višega stručnog savjetnika može se pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela predvidjeti samo u središnjim državnim tijelima za najsloženije analitičko-normativne, financijsko-planske i druge stručne poslove.

Članak 71.

(1) Poslovi stručnog referenta obuhvaćaju osobito: prikupljanje, sređivanje, evidentiranje i tehničku kontrolu i obradu podataka prema metodološkim i drugim uputama, vođenje raznih očevidnika, obavljanje jednostavnijih poslova u pripremanju dokumentacije, kao i obavljanje drugih odgovarajućih stručnih i drugih poslova.

(2) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto stručnog referenta su: srednja stručna sprema odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.

(3) Poslovi višega stručnog referenta obuhvaćaju osobito: obavljanje određenih manje složenih analitičkih poslova i izradu odgovarajuće dokumentacije, suradnju u pripremanju planova i istraživanja, obavljanje poslova organizacijske pripreme rada državnih tijela i njihovih radnih tijela, izradu zapisnika, poslove financijskog knjigovodstva, bilanciranja, obračuna materijalno-financijskog poslovanja te obavljanje tehničkih i manje složenih stručnih poslova u vezi s informiranjem, odnosa s javnošću i izdavačke djelatnosti, kao i drugih odgovarajućih stručnih i tehničkih poslova.

(4) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto višeg stručnog referenta su: viša stručna sprema odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.

(5) Poslovi stručnog suradnika obuhvaćaju osobito: proučavanje i stručnu obradu složenijih pitanja i problema iz određenog područja i izradu odgovarajućih prijedloga, suradnju u izradi nacrta zakona i drugih propisa, stručnu obradu i predlaganje rješenja u složenijim pitanjima, obavljanje odgovarajućih stručnih poslova vezanih za financijsko-planske i računovodstvene poslove i praćenje obračuna troškova poslovanja, informiranje, odnosa s javnošću i izdavačku djelatnost, obavljanje poslova stručne pripreme rada tijela državne vlasti i njihovih radnih tijela, te obavljanje drugih odgovarajućih stručnih, općih i tehničkih poslova.

(6) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto stručnog suradnika su: visoka stručna sprema odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.

(7) Poslovi stručnog savjetnika obuhvaćaju osobito: proučavanje i stručnu obradu najsloženijih pitanja u određenom području, odnosno djelatnosti, izradu elaborata i drugih stručnih materijala, izradu nacrta zakona i drugih složenijih propisa i akata, proučavanje i stručnu obradu sustavnih i drugih pitanja od širega društvenog značaja, koordiniranje stručnog rada, unapređivanje organizacije, poslovanja i metoda rada na širem području u određenom području odnosno djelatnosti, obavljanje najsloženijih poslova stručne pripreme rada tijela državne vlasti i njihovih radnih tijela, najsloženijih financijsko-planskih i računovodstvenih poslova, složenijih stručnih poslova informiranja, odnosa s javnošću i odgovarajućih poslova vezanih uz izdavačku djelatnost, te obavljanje drugih najsloženijih stručnih, općih i tehničkih poslova u odgovarajućoj struci, odnosno službi.

(8) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto stručnog savjetnika su: visoka stručna sprema odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit i najmanje pet godina radnog staža u struci. Iznimno na radno mjesto stručni savjetnik može se rasporediti osoba koja, pored ispunjavanja ostalih uvjeta, ima najmanje četiri godine radnog staža u struci u državnoj službi i koja je posljednje dvije godine ocijenjena ocjenom »naročito uspješan«.

(9) Poslovi višeg stručnog savjetnika obuhvaćaju osobito: obavljanje najsloženijih poslova, koji zahtijevaju posebnu samostalnost, stručnost i odgovornost u radu, a odnose se na stručnu obradu najsloženijih sustavnih i drugih pitanja, te s tim u vezi, koordinaciju odnosno izradu odgovarajućih stručnih elaborata i informacija, sustavnih rješenja za najsloženije zakone i druge propise te izradu nacrta zakona i drugih propisa, obavljanje i drugih najsloženijih analitičko-normativnih poslova, najsloženijih financijsko-planskih i računovodstvenih poslova, kao i drugih najsloženijih stručnih, općih i tehničkih poslova, te poslova informiranja, odnosa s javnošću i izdavačke djelatnosti.

(10) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto višeg stručnog savjetnika su: visoka stručna sprema odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit i najmanje 10 godina radnog staža u struci. Iznimno na radno mjesto višeg stručnog savjetnika može se rasporediti osoba koja, pored ispunjavanja ostalih uvjeta, ima najmanje osam godina radnog staža u struci u državnoj službi i koja je posljednje tri godine ocijenjena ocjenom »naročito uspješan«.

3. Informatički poslovi

Članak 72.

(1) Za informatičke poslove utvrđuju se jedinstveni nazivi radnih mjesta na koje se raspoređuju službenici:

– informatički referent,

– viši informatički referent,

– informatički suradnik,

– informatički savjetnik,

– viši informatički savjetnik.

(2) Radno mjesto višeg informatičkog savjetnika može se pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela predvidjeti samo u središnjim državnim tijelima za najsloženije informatičke poslove.

Članak 73.

(1) Poslovi informatičkog referenta obuhvaćaju osobito: upisivanje podataka u računalne baze podataka, upis i jednostavnu obradu te razmjenu elektroničkih (digitalnih) dokumenata, održavanje računalnih sustava i mreža te njihovo upravljanje, izradu jednostavnijih programskih rješenja, pružanje manje složenih oblika pomoći korisnicima informatičkih resursa (računala, mreže, programska rješenja), poslove pripreme, kontrole i distribucije dokumentacije potrebne za djelovanje informatičkog sustava kao i obavljnje drugih poslova na osnovi dobivenih radnih uputa.

(2) Stručni uvjeti za raspored za radno mjesto informatički referent su: srednja stručna sprema odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.

(3) Poslovi višeg informatičkog referenta obuhvaćaju osobito: obavljanje manje složenih poslova organizacije i upravljanja informatičkim sustavom, izradu jednostavnijih programskih rješenja i odgovarajuće programske dokumentacije, organizaciju i čuvanje elektroničkih (digitalnih) dokumenata, održavanje i čuvanje osnovnih računalnih i mrežnih operacijskih sustava, davanje stručne podrške korisnicima informatičkih resursa, održavanje i upravljanje sustava baza podataka prema dobivenim projektnim uputama kao i obavljanje odgovarajućih stručnih i tehničkih poslova informacijskog centra ili službe.

(4) Stručni uvjeti za raspored za radno mjesto višega informatičkog referenta su: viša stručna sprema odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.

(5) Poslovi informatičkog suradnika obuhvaćaju osobito: stručnu obradu informacijsko-dokumentacijskog sustava, suradnju u izradi informatičkih projekata, izradu složenih programskih rješenja i informatičkih modela, organizaciju djelovanja informatičkog sustava i pripadnih sklopova (računala, računalne mreže, programska rješenja), pružanje stručne i inženjerske pomoći korisnicima informatičkih resursa, oblikovanje i upravljanje djelovanjem informacijskih usluga kao i poslove elektroničkog izdavaštva, upravljanje sustavima elektoničke pošte i razmjene elektroničkih (digitalnih) dokumenata, uspostavljanje i upravljanje sustavima baze podataka, kao i druge odgovarajuće stručne i inženjerske poslove potrebne za djelotvornost informatičkog sustava.

(6) Stručni uvjeti za raspored za radno mjesto informatičkog suradnika su: visoka stručna sprema odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.

(7) Poslovi informatičkog savjetnika obuhvaćaju osobito: projektiranje, uvođenje i unapređenje djelovanja informatičkih sustava, unapređenje informacijsko-dokumentacijskog sustava, koordinaciju i vođenje projektnih timova kod izrade pojedinačnih sklopova (tehnički, programski, organizacijski, kadrovski) cjelovitoga informatičkog sustava, stručnu pripremu djelovanja sustava elektroničkog izdavaštva i razmjene elektroničkih (digitalnih) dokumenata, pripremu odgovarajućih propisa i programa u području standardizacije informatičkih sustava i očuvanja integriteta podataka i digitalnih dokumenata, poslove informatičkog osposobljavanja i usavršavanja korisnika informatičkog sustava, kao i obavljanje najsloženijih stručnih i inženjerskih poslova u informatici.

(8) Stručni uvjeti za raspored za radno mjesto informatičkog savjetnika su: visoka stručna sprema odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit i najmanje 5 godina radnog staža u struci. Izuzetno na radno mjesto informatički savjetnik može se rasporediti osoba koja pored ispunjavanja ostalih uvjeta ima najmanje četiri godine radnog staža u struci u državnoj službi i koja je posljednje dvije godine ocijenjena ocjenom »naročito uspješan«.

(9) Poslovi višega informatičkog savjetnika obuhvaćaju osobito: najsloženije poslove u području računalnih i komunikacijskih sustava te sustava organizacije, obrade i razmjene elektroničkih (digitalnih) dokumenata koji zahtijevaju posebnu samostalnost, stručnost i odgovornost u izradi odgovarajućih stručnih elaborata, mišljenja, sustavnih rješenja informatičkih sustava i pripadajućih kategorija (računala, računalne mreže, operacijski sustavi, korisnička programska rješenja, baze podataka i umreženje informacijske baze, informatičko usavršavanje korisnika informatičkog sustava), u izradi nacrta stručnih, organizacijskih i provedbenih dokumenata i propisa (zakoni, uredbe, pravilnici i drugo), potrebnih za unapređenje djelovanja informatičkih sustava, kao i druge najsloženije poslove u informatici te poslove elektoničkog izdavaštva i informacijskih usluga.

(10) Stručni uvjeti za raspored za radno mjesto višega informatičkog savjetnika su: visoka stručna sprema odgovarajuće struke, položen državni stručni ispit i najmanje 10 godina radnog staža u struci. Izuzetno na radno mjesto višega informatičkog savjetnika može se rasporediti osoba koja pored ispunjavanja ostalih uvjeta ima najmanje osam godina radnog staža u struci u državnoj službi i koja je posljednje tri godine ocijenjena ocjenom »naročito uspješan«.

4. Opći i administrativni poslovi

Članak 74.

Za opće i administrativne poslove utvrđuju se jedinstveni nazivi radnih mjesta na koje se raspoređuju službenici:

– administrativni referent,

– administrativni tajnik,

– daktilograf.

Članak 75.

(1) Poslovi administrativnog referenta obuhvaćaju osobito: prijam akata, upisivanje akata u propisane očevidnike i vođenje propisanih očevidnika o aktima i o uredskom poslovanju, otpremu akata, poslove arhive, organiziranje i nadzor nad obavljanjem uredskog poslovanja, te druge uredske poslove.

(2) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto administrativnog referenta su: srednja stručna sprema upravne ili druge odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.

(3) Poslovi administrativnog tajnika obuhvaćaju osobito: obavljanje poslova za potrebe čelnika tijela državne uprave u svezi s prijamom stranaka i telefonskih poruka, vođenje urudžbenog zapisnika povjerljivih akata, otpreme i čuvanja akata prema stupnjevima tajnosti, obavljanje poslova prijepisa i drugih potrebnih uredskih poslova.

(4) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto administrativnog tajnika su: srednja stručna sprema upravne ili druge odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.

(5) Poslovi daktilografa obuhvaćaju osobito: pisanje po diktatu i prepisivanje rukopisa i drugih tekstova, obavljanje poslova zapisničara, upis dokumenata u računalni sustav i izrada jednostavnijih (digitalnih) dokumenata te obavljanje drugih odgovarajućih poslova.

(6) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto daktilografa su: srednja stručna sprema upravne ili druge odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.

5. Materijalno-financijski i računovodstveni poslovi

Članak 76.

Za materijalno-financijske poslove utvrđuju se jedinstveni nazivi radnih mjesta na koje se raspoređuju službenici:

– ekonom,

– računovodstveni referent.

Članak 77.

(1) Poslovi ekonoma obuhvaćaju osobito: nabavu opreme, uredskog i drugog materijala, poslove u vezi s osiguranjem, utroškom i otpisom opreme i materijala, vođenje materijalnih evidencija, određene poslove u vezi s održavanjem zgrada i uredskih prostorija te obavljanje drugih odgovarajućih poslova.

(2) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto ekonoma su: srednja stručna sprema ekonomske ili druge odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.

(3) Poslovi računovodstvenog referenta obuhvaćaju osobito: poslove što se odnose na knjigovodstvo, likvidaturu, blagajnu, obračun plaća, te obračune materijalno-financijskog poslovanja državnih tijela, kao i druge odgovarajuće poslove.

(4) Stručni uvjeti za raspored na radno mjesto računovodstvenog referenta su: srednja stručna sprema ekonomske ili druge odgovarajuće struke i položen državni stručni ispit.

Članak 78.

(1) Posebnim zakonom, uredbom Vlade ili drugim propisima donijetim na temelju Ustava i zakona mogu se propisati i posebni nazivi radnih mjesta, poslovi koji se obavljaju na tim radnim mjestima i stručni uvjeti koje moraju ispunjavati službenici i namještenici za raspored na radna mjesta u pojedinim upravnim područjima ili državnim tijelima, ovisno o njihovom djelokrugu rada, pridržavajući se odredbi članaka ove glave o vrsti i složenosti poslova koji se obavljaju na radnim mjestima i stručnim uvjetima potrebnim za njihovo obavljanje.

(2) Jedinstvene nazive radnih mjesta na kojima se upravlja pojedinom ustrojstvenom jedinicom i stručne uvjete potrebne za raspored na ta radna mjesta propisuje Vlada uredbom pridržavajući se odredbi članaka ove glave o vrsti i složenosti poslova koji se obavljaju na radnim mjestima i stručnim uvjetima potrebnim za njihovo obavljanje u ustrojstvenoj jedinici. Radna mjesta na kojima se upravlja pojedinom ustrojstvenom jedinicom jesu položaji.

(3) Službenici raspoređeni na radna mjesta – položaje u odnosu na službenike i namještenike u ustrojstvenoj jedinici kojom upravljaju su nadređeni službenici.

IX. STRUČNO OSPOSOBLJAVANJE I USAVRŠAVANJE SLUŽBENIKA

Članak 79.

(1) Službenici se osposobljavaju za državnu službu obavljanjem vježbeničke prakse.

(2) Službenici se stručno usavršavaju putem tečajeva, seminara i školovanjem za postizanje više stručne spreme od one koju imaju.

(3) Bliže propise o stručnom osposobljavanju i usavršavanju službenika donosi Vlada.

a) Vježbenici

Članak 80.

(1) Osobe sa završenim obrazovanjem određene stručne spreme i struke, bez radnog staža u struci ili s radnim stažem kraćim od vremena određenog za vježbenički staž, primaju se u državnu službu u svojstvu vježbenika.

(2) Vježbenici se primaju u državnu službu na određeno vrijeme potrebno za obavljanje vježbeničke prakse, odnosno državna im se služba može produžiti na neodređeno vrijeme ako u tijelu državne vlasti postoji slobodno radno mjesto na koje ih se može rasporediti nakon položenoga državnoga stručnog ispita.

(3) Vježbenici se primaju putem natječaja. Na prijam vježbenika odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona o prijamu u državnu službu putem natječaja.

Članak 81.

Broj vježbenika za sva državna tijela za narednu godinu utvrđuje Vlada, na prijedlog ministarstva nadležnog za poslove opće uprave.

Članak 82.

(1) Vježbenici se za vrijeme vježbeničkog staža, kroz praktični rad i učenje po utvrđenom programu i pod nadzorom, osposobljavaju za samostalno obavljanje poslova određene struke, odnosno službe. Vježbenici se mogu osposobljavati samo za obavljanje poslova radnih mjesta za koja odredbama članka 67., 71. i 73. ovoga Zakona nije predviđen poseban uvjet godina radnog staža, te za radna mjesta iz odredbi članaka 75. i 77. ovoga Zakona.

(2) Vježbenički staž za vježbenike koji se osposobljavaju za obavljanje poslova I. vrste traje 16 mjeseci.

(3) Vježbenički staž za vježbenike koji se osposobljavaju za obavljanje poslova II. vrste traje 14 mjeseci.

(4) Vježbenički staž za vježbenike koji se osposobljavaju za obavljanje poslova III. vrste traje 12 mjeseci.

b) Državni stručni ispit

Članak 83.

(1) Državni stručni ispit polaže se pred državnom ispitnom komisijom koja se ustrojava pri ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave.

(2) Članove državne ispitne komisije koji ispituju opći dio državnog stručnog ispita imenuje ministar nadležan za poslove opće uprave, a članove ispitne komisije koji ispituju posebni dio imenuje ministar ili drugi čelnik državnog tijela nadležan za pojedino upravno područje.

(3) Državni stručni ispit polaže se u pravilu za poslove najnižega jedinstvenoga radnog mjesta u svakoj vrsti utvrđenih odredbama članka 67., 69., 71. i 73. te za radna mjesta iz odredbi članka 75. i 77. ovoga Zakona.

(4) Za posebne nazive radnih mjesta utvrđene sukladno odredbi članka 78. stavka 1. ovoga Zakona državni stručni ispit polaže se za poslove najnižega radnog mjesta odgovarajuće vrste poslova.

Članak 84.

(1) Državni stručni ispit sastoji se od općeg i posebnog dijela. Opći dio zajednički je za sve vježbenike iste vrste bez obzira na poslove za koje se osposobljavaju, a posebni dio ispita sastoji se od provjere posebnih znanja potrebnih za obavljanje pojedinih poslova iz djelokruga državnih tijela za koje se vježbenik osposobljava.

(2) Program općeg dijela državnoga stručnog ispita propisuje ministar nadležan za poslove opće uprave, a program posebnog dijela propisuje čelnik tijela nadležan za pojedino upravno područje.

(3) Za vježbenike III. vrste pojedinog zanimanja ili u pojedinim službama ministar nadležan za poslove opće uprave može propisati posebni program općeg dijela državnog stručnog ispita.

Članak 85.

(1) Vježbenik može pristupiti polaganju državnoga stručnog ispita najranije dva mjeseca prije isteka propisanoga vježbeničkog staža, a dužan ga je položiti najkasnije do isteka vježbeničkog staža.

(2) Vježbeniku koji iz opravdanih razloga ne položi državni stručni ispit može se produžiti vježbenički staž za najviše tri mjeseca.

(3) Ukoliko vježbenik ni nakon dva uzastopna poziva na državni stručni ispit, ne pristupi polaganju državnoga stručnog ispita bez opravdanog razloga, smatra se da ispit nije položio i gubi pravo polaganja državnoga stručnog ispita.

(4) Vježbenik koji ne položi najviše dva predmeta, pristupa u roku mjesec dana popravnom ispitu iz tih predmeta, a ako ne položi popravni ispit iz jednog ili oba predmeta ima pravo polagati još samo jednom.

(5) Vježbenik koji ne položi tri ili više predmeta, ponavlja cijeli ispit najkasnije u roku dva mjeseca.

(6) Vježbenik nakon ponavljanja cijelog ispita ima pravo na polaganje popravnog ispita iz najviše dva predmeta pod uvjetima iz stavka 4. ovoga članka.

Članak 86.

(1) Troškovi prvog polaganja državnoga stručnog ispita vježbenika, kao i osoba primljenih u državnu službu uz uvjet da u roku godine dana polože državni stručni ispit, terete državno tijelo koje ih upućuje na polaganje ispita.

(2) Pod prvim polaganjem državnoga stručnog ispita smatra se i popravni ispit koji se polaže prvi put.

Članak 87.

Osobe koje u upravnim tijelima jedinica lokalne odnosno područne (regionalne) samouprave te pravnim osobama s javnim ovlastima obavljaju prenijete poslove državne uprave polažu državni stručni ispit prema odredbama ovoga Zakona, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Članak 88.

(1) Državni stručni ispit mogu polagati i osobe koje nisu zaposlene u državnim tijelima, ukoliko imaju dvostruko više radnog staža u struci od vremena trajanja vježbeničkog staža pojedine vrste propisanog ovim Zakonom.

(2) Način polaganja državnog stručnog ispita za osobe iz stavka 1. ovoga članka, uređuje se uredbom Vlade iz članka 79. ovoga Zakona.

(3) Osobe koje nisu zaposlene u državnim tijelima troškove polaganja državnog stručnog ispita snose same.

Članak 89.

(1) Osoba koja u vrijeme prijama u državnu službu ima u odgovarajućoj struci radni staž duži od vremena određenog za vježbenički staž, ali nema položen državni stručni ispit, ne prima se u državnu službu u svojstvu vježbenika, ali je dužna u roku od godine dana od prijama u državnu službu položiti državni stručni ispit.

(2) Službeniku koji ne položi državni stručni ispit u roku iz stavka 1. ovoga članka, prestaje državna služba istekom posljednjeg dana roka za polaganje ispita.

(3) U slučaju privremene spriječenosti za rad zbog bolovanja, porodnog dopusta, odnosno drugoga opravdanog razloga, rok iz stavka 1. ovoga članka može se produžiti za onoliko vremena koliko je trajala privremena spriječenost za rad odnosno drugi opravdani razlozi.

(4) Ako je prijava za polaganje državnoga stručnog ispita pravovremeno podnesena, a službenik nije u roku iz stavka 1. ovoga članka bio pozvan na polaganje, taj se rok može produžiti do polaganja stručnog ispita, ali ne više od tri mjeseca.

Članak 90.

Državni stručni ispit nije dužan polagati državni službenik koji ima položen pravosudni ispit.

c) Stručno usavršavanje

Članak 91.

(1) Službenici su obvezni za vrijeme trajanja državne službe stručno se usavršavati za obavljanje poslova odgovarajuće struke, odnosno službe.

(2) Stručno usavršavanje službenika organiziraju i provode državna tijela u okviru svoje nadležnosti, a prilikom organiziranja i provedbe stručnog usavršavanja dužna su surađivati s drugim državnim tijelima i sa znanstvenim i visokoškolskim obrazovnim ustanovama.

(3) Za provedbu stručnog usavršavanja odgovoran je čelnik tijela.

(4) Sredstva za provedbu stručnog usavršavanja osiguravaju se u državnom proračunu.

Članak 92.

(1) Stručno usavršavanje službenika provodi se sukladno godišnjem programu kojeg utvrđuje Vlada, na prijedlog ministarstva nadležnog za poslove opće uprave odnosno ministarstva nadležnog za poslove pravosuđa.

(2) Prije početka stručnog usvršavanja, na temelju programa iz stavka 1. ovoga članka, čelnik tijela i službenik sklapaju ugovor o međusobnim pravima i obvezama koje proizlaze iz stručnog usavršavanja.

(3) Službenik može biti upućen na stručno usavršavanje u inozemstvo ako je proveo u službi u državnom tijelu najmanje dvije godine.

(4) Po završetku stručnog usavršavanja na teret sredstava državnog proračuna službenik je dužan ostati u službi najmanje dvostruko vremena koliko je trajalo stručno usavršavanje na koje je upućen, a razdoblje novoga stručnog usavršavanja ne uračunava se u vrijeme koje je službenik dužan ostati u službi.

(5) Ako službenik, po završetku stručnog usavršavanja ne ostane u službi u vremenu utvrđenom u stavku 3. ovoga članka, dužan je vratiti cjelokupni iznos sredstava utrošen za njegovo usavršavanje.

(6) Službenik je dužan vratiti utrošena sredstva za njegovo stručno usavršavanje, ako ne završi program stručnog usavršavanja, uključujući i samovoljno napuštanje programa stručnog usavršavanja.

X. OCJENJIVANJE SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA

Članak 93.

(1) Službenici i namještenici ocjenjuju se svake godine najkasnije do 31. ožujka za prethodnu kalendarsku godinu.

(2) Ne ocjenjuju se službenici i namještenici koji su u prethodnoj kalendarskoj godini radili manje od šest mjeseci, bez obzira na razloge.

Članak 94.

(1) Službenike i namještenike ocjenjuje čelnik tijela, na prijedlog neposredno nadređenog službenika koji se temelji na podacima o stručnom znanju, učinkovitosti rada i poštivanju službene, odnosno radne dužnosti.

(2) Ministar nadležan za poslove opće uprave pravilnikom propisuje kriterije za ocjenjivanje službenika i namještenika i način provođenja ocjenjivanja.

(3) Ocjene kojima se ocjenjuju službenici i namještenici jesu: »naročito uspješan«, »uspješan«, »zadovoljava« i »ne zadovoljava«. Ocjena mora biti obrazložena.

(4) O ocjeni se donosi rješenje.

(5) Ocjena službenika i namještenika unosi se u osobni očevidnik.

Članak 95.

Službeniku i namješteniku koji je dva puta uzastopce ocijenjen ocjenom »ne zadovoljava« prestaje po sili zakona državna služba ili rad, danom konačnosti rješenja o ocjenjivanju.

XI. PREMJEŠTAJI

Članak 96.

(1) Službenika se može po potrebi službe premjestiti na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo u okviru iste skupine poslova i ako su propisani uvjeti toga radnog mjesta isti kao uvjeti radnog mjesta na kojem se službenik nalazi u trenutku premještaja.

(2) Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka službenika se uz njegov pristanak može premjestiti na svako radno mjesto za koje ispunjava propisane uvjete, bez obzira na vrstu i složenost poslova koji se obavljaju na radnom mjestu na koje se premješta.

(3) Službenika se ne može premjestiti iz jednog u drugo mjesto rada bez njegove suglasnosti ako ima više od 20 godina radnog staža ili ako bi se premještajem bitno pogoršale njegove obiteljske prilike.

Članak 97.

(1) Službeniku koji se premješta u državno tijelo čije je sjedište udaljeno više od 100 kilometara od mjesta njegovog stanovanja mora se, najduže u roku šest mjeseci, osigurati odgovarajući smještaj za njega i njegovu obitelj, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(2) Do osiguravanja uvjeta za smještaj njega i obitelji, službenik ima pravo na naknadu povećanih troškova zbog odvojenog života od obitelji, kao i naknadu troškova putovanja u mjesto stanovanja obitelji u vrijeme tjednog odmora, državnih blagdana i neradnih dana, sukladno uredbi Vlade ili odredbama kolektivnog ugovora. Službenik za preseljenje ima pravo na naknadu stvarnih troškova preseljenja.

Članak 98.

(1) Rješenje o premještaju iz jednog u drugo državno tijelo donosi, uz prethodni pisani sporazum s čelnikom državnog tijela u koje se službenik premješta, čelnik onoga državnog tijela iz kojeg se službenik premješta.

(2) Konačna rješenja o premještaju državna tijela dostavljaju ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave, a pravosudna i kaznena tijela ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

(3) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka službenik ima pravo u roku tri dana od primitka rješenja podnijeti prigovor čelniku tijela, koji je rješenje donio. Prigovor odgađa izvršenje rješenja o premještaju.

(4) O prigovoru se mora odlučiti u roku tri dana od dana primitka prigovora.

Članak 99.

(1) Protiv rješenja kojim je odlučeno po prigovoru iz članka 98. stavka 3. ovoga Zakona, odnosno ako po prigovoru nije odlučeno u propisanom roku, službenik ima pravo pokrenuti upravni spor u roku od 30 dana od primitka rješenja odnosno od proteka roka za odlučivanje po prigovoru.

(2) Postupak po tužbi iz stavka 1. ovoga članka smatra se hitnim.

Članak 100.

Čelnik tijela u koje je službenik premješten, donosi rješenje o rasporedu na radno mjesto u roku tri dana od dana konačnosti rješenja o premještaju. Ako se rješenje o rasporedu na radno mjesto ne donese u navedenom roku, čelnik tijela koji je donio rješenje o premještaju službenika poništit će to rješenje.

Članak 101.

(1) Službenik se mora javiti na novu dužnost danom određenim u rješenju o rasporedu na radno mjesto.

(2) Službeniku koji odbije postupiti po rješenju o rasporedu na radno mjesto donijetom sukladno rješenju o premještaju, ili se neopravdano ne javi na dužnost, prestaje državna služba danom kojim se morao javiti na dužnost.

Članak 102.

(1) Službenika se može po potrebi službe privremeno premjestiti na drugo radno mjesto u istom ili drugom državnom tijelu, u istom ili drugom mjestu rada, ali samo na radno mjesto za koje su propisani isti stručni uvjeti kao za radno mjesto na koje je službenik raspoređen u vrijeme premještaja, ali ne duže od šest mjeseci, odnosno do povratka odsutnog službenika.

(2) Sukladno stavku 1. ovoga članka službenika se može premjestiti na drugo radno mjesto na način da poslove toga radnog mjesta obavlja samo u dijelu radnog vremena.

(3) U slučaju premještaja sukladno odredbama stavka 1. i 2. ovoga članka službenik ima pravo na plaću koja je za njega povoljnija.

(4) Na privremeni premještaj službenika, odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona o premještaju službenika.

(5) Službenik koji je privremeno premješten u drugo državno tijelo ostvaruje sva prava i obveze u svezi s državnom službom u državnom tijelu iz kojega je privremeno premješten.

XII. RASPOLAGANJE

Članak 103.

(1) Kad se ukine državno tijelo, službenike ukinutoga državnog tijela preuzima ono državno tijelo koje preuzima i obavljanje poslova ukinutog tijela, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno. Preuzeti službenici mogu biti raspoređeni i u druga državna tijela.

(2) Ako preuzeti službenici ne budu raspoređeni na radna mjesta u državnom tijelu koje ih je preuzelo ili u nekom drugom državnom tijelu iz razloga što nema slobodnih radnih mjesta ili iz razloga što ne ispunjavaju stručne i druge uvjete za raspored na slobodna radna mjesta, stavljaju se na raspolaganje Vladi rješenjem čelnika tijela koje ih je preuzelo.

(3) Kad se ukine državno tijelo, a poslove i službenike ukinutoga državnog tijela ne preuzima neko drugo državno tijelo, službenici ukinutog tijela stavljaju se na raspolaganje Vladi rješenjem koje donosi ministar nadležan za poslove opće uprave, odnosno ministar nadležan za poslove pravosuđa, ukoliko se radi o pravosudnim tijelima ili kaznenim tijelima.

(4) U slučaju ukidanja pojedinih radnih mjesta u državnom tijelu, službenici će se rasporediti na druga radna mjesta u okviru svoje stručne spreme, u tom ili drugom državnom tijelu najkasnije u roku tri mjeseca od dana ukidanja radnih mjesta, a do rasporeda na novo radno mjesto ostvaruju pravo na plaću i ostala prava iz službe prema rješenjima koja su imali prije ukidanja radnih mjesta.

(5) Službenici koji ne budu raspoređeni u roku iz stavka 4. ovoga članka iz razloga što nema slobodnih radnih mjesta, stavljaju se na raspolaganje Vladi rješenjem čelnika tijela.

(6) Odredbe stavka 1. do 5. ovoga članka primjenjuju se i na službenike ministarstva nadležnog za vanjske poslove ukoliko nakon povratka s rada iz diplomatskih misija ili konzularnih predstavništava ne mogu biti raspoređeni na rad sukladno pravilniku o unutarnjem redu.

Članak 104.

(1) Službenici koji ne budu raspoređeni u rokovima iz članka 103. ovoga Zakona stavljaju se na raspolaganje Vladi uz otkazni rok i otpremninu prema općim propisima o radu.

(2) Za određivanje dužine trajanja otkaznog roka i visine otpremnine računa se neprekidni radni staž u državnim tijelima Republike Hrvatske.

Članak 105.

(1) Za vrijeme trajanja raspolaganja službenik ostvaruje pravo na naknadu plaće u visini plaće isplaćene u mjesecu koji je prethodio stavljanju na raspolaganje.

(2) Službenici koji nakon povratka s rada iz diplomatskih misija ili konzularnih predstavništava budu stavljeni na raspolaganje ostvaruju pravo na naknadu plaće u visini plaće koju bi ostvarivali da su raspoređeni na najpovoljnije radno mjesto za koje ispunjavaju uvjete, osim za radna mjesta nadređenih službenika.

Članak 106.

(1) Za vrijeme trajanja raspolaganja, službenika se može privremeno ili trajno premjestiti i rasporediti na radno mjesto njegove vrste i struke u bilo koje državno tijelo, koje nije udaljeno više od 100 kilometara od mjesta njegova stanovanja.

(2) Ako službenik odbije premještaj i raspored iz stavka 1. ovoga članka, smatra se da je otkazao državnu službu danom kada je trebao početi raditi na radnom mjestu na koje je raspoređen.

Članak 107.

(1) Rješenja o stavljanju na raspolaganje službenika dostavljaju se ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave, odnosno za službenike pravosudnih tijela i kaznena tijela ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

(2) Tijelima iz stavka 1. ovoga članka dostavljaju se i rješenja o rasporedu na radna mjesta službenika stavljenih na raspolaganje.

(3) Službenici stavljeni na raspolaganje ostvaruju sva prava u svezi s državnom službom u državnom tijelu u kojem je donijeto rješenje o stavljanju na raspolaganje.

XIII. PLAĆE SLUŽBENIKA I NAMJEŠTENIKA

Članak 108.

Prestaje važiti.

Članak 109.

Prestaje važiti.

Članak 110.

Prestaje važiti.

Članak 111.

Prestaje važiti.

Članak 112.

Prestaje važiti.

XIV. PRESTANAK DRŽAVNE SLUŽBE

Članak 113.

(1) Državna služba prestaje:

1. sporazumom, a

2. istekom roka,

3. otkazom, a

4. po sili zakona i

5. na drugi način propisan zakonom.

(2) Opći propisi o zabrani prestanka rada pojedinim kategorijama zaposlenih primjenjuju se i na službenike, osim ako im služba prestaje jer nisu zadovoljili na probnom radu, ako su dva puta uzastopce ocijenjeni ocjenom »ne zadovoljava« ili ako im je u postupku zbog teške povrede službene dužnosti izrečena kazna prestanka državne službe.

Članak 114.

(1) O prestanku državne službe donosi se rješenje.

(2) Rješenje iz stavka 1. ovoga članka donosi se u roku osam dana od nastupa okolnosti koje su razlog za prestanak službe.

(3) Konačna rješenja o prestanku službe državna tijela dostavljaju ministarstvu nadležnom za poslove opće uprave, a pravosudna i kaznena tijela ministarstvu nadležnom za poslove pravosuđa.

Članak 115.

Državna služba na određeno vrijeme prestaje istekom roka na koji je službenik bio primljen, ukoliko se o ranijem prestanku ne postigne pisani sporazum.

Članak 116.

(1) Državna služba može prestati na temelju pisanoga sporazuma službenika i čelnika tijela, kojim se utvrđuje dan prestanka službe.

(2) Državna služba može prestati i na temelju pisanoga otkaza kojega tijelu podnese službenik.

Članak 117.

Službeniku se otkazuje državna služba ako nije zadovoljio na probnom radu, a služba mu prestaje danom konačnosti rješenja o prestanku službe otkazom.

Članak 118.

Službeniku prestaje državna služba po sili zakona:

a) smrću,

b) dostavom rješenja o mirovini zbog opće nesposobnosti za rad – danom pravomoćnosti rješenja,

c) kad navrši 65 godina života i najmanje 15 godina mirovinskog staža – posljednjeg dana godine u kojoj je navršio godine života,

d) kad je osuđen na kaznu zatvora u trajanju dužem od 6 mjeseci – danom pravomoćnosti presude,

e) kad je osuđen za kazneno djelo iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona – danom pravomoćnosti presude,

f) kad neopravdano odsustvuje s rada pet radnih dana uzastopce – danom napuštanja službe odnosno prvog dana odsustvovanja s rada,

g) ako ne položi državni stručni ispit u propisanom roku – istekom roka u kojem je bio obvezan položiti državni stručni ispit,

h) ako se sazna da u vrijeme prijama u državnu službu nije ispunjavao uvjete iz članka 7. stavka 1. točke 2. i 3. ovoga Zakona,

i) istekom roka raspolaganja – prvoga dana po isteku roka,

j) kad se sazna da je u vrijeme prijama u državnu službu postojala zapreka iz članka 8. stavka 1. ovoga Zakona - danom saznanja za zapreku,

k) kad se sazna da je u vrijeme prijama u državnu službu postojala zapreka iz članka 9. ovoga Zakona – danom saznanja za zapreku,

l) kad mu je izrečena kazna prestanka službe u postupku zbog teške povrede službene dužnosti – danom konačnosti odluke službeničkog suda,

m) ako je dva puta uzastopce ocijenjen ocjenom »ne zadovoljava« – danom konačnosti posljednjeg rješenja o ocjenjivanju,

n) ako se po premještaju neopravdano ne javi na dužnost u roku iz članka 102. ovoga Zakona - danom kojim se je morao javiti na dužnost,

o) u drugim slučajevima utvrđenima posebnim zakonom.

XV. POSEBNE ODREDBE O NAMJEŠTENICIMA

Članak 119.

(1) Osobe se za obavljanje poslova namještenika primaju putem oglasa.

(2) U pogledu općih uvjeta za prijam na rad i razloga koji predstavljaju zapreke za prijam namještenika, odgovarajuće se primjenjuju odredbe članka 7. stavka 1. točke 1. i 2. i odredbe članka 8. ovoga Zakona.

Članak 120.

Čelnik tijela o prijamu na rad te o ostvarivanju prava, obveza i odgovornosti namještenika iz radnog odnosa na temelju ovoga Zakona, donosi rješenje koje je upravni akt, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano.

Članak 121.

(1) Na prava i obveze namještenika, premještaj namještenika i prestanak radnog odnosa namještenika, odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona o pravima i obvezama službenika, premještaju službenika i prestanku službe službenika, osim odredbi o stavljanju na raspolaganje.

(2) Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka namještenik ima pravo podnijeti prigovor čelniku tijela. Na podnošenje prigovora primjenjuju se odredbe članka 23. ovoga Zakona.

Članak 122.

(1) Namještenici odgovaraju za lake i teške povrede radne dužnosti te za štetu.

(2) Na odgovornost namještenika za povrede radne dužnosti i odgovornosti za štetu odgovarajuće se primjenjuju odredbe ovoga Zakona koje uređuju odgovornost za povrede službene dužnosti, udaljenju iz službe i odgovornost za štetu službenika.

XVI. NADZOR

Članak 123.

(1) Upravni nadzor nad primjenom ovoga Zakona kao i propisa donijetih na temelju ovoga Zakona provodi ministarstvo nadležno za poslove opće uprave.

(2) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona, te drugih zakona i propisa koji se primjenjuju na službenike i namještenike te njihova prava iz državne službe i iz rada, provodi upravna inspekcija ministarstva nadležnog za poslove opće uprave.

Članak 124.

Inspekcijski nadzor nad primjenom ovoga Zakona u pogledu isplata plaća službenika i namještenika provodi ministarstvo nadležno za poslove financija.

XVII. KAZNENE ODREDBE

Članak 125.

Novčanom kaznom od 1.000 do 5.000 kuna kaznit će se za prekršaj čelnik tijela, odnosno osoba ovlaštena u smislu odredbe članka 4. stavka 2. ovoga Zakona:

1. ako primi osobu u državnu službu odnosno na rad ili rasporedi na radno mjesto koje nije predviđeno pravilnikom o unutarnjem redu državnog tijela ili nije slobodno (članak 3. stavak 1. i članak 12. stavak 1.),

2. ako primi u državnu službu osobu za koju je znao ili mogao znati da postoje zapreke iz članaka 8. i 9. ovoga Zakona,

3. ako popuni radno mjesto za koje nisu osigurana sredstva u državnom proračunu (članak 12. stavak 1.),

4. ako popuni radno mjesto putem natječaja, iako je obaviješten da na raspolaganju Vladi postoji službenik koji ispunjava uvjete za to radno mjesto (članak 12. stavak 3.),

5. ako se pri utvrđivanju plaće službenika i namještenika ne pridržava odredbi članaka 108. do 110. ovoga Zakona,

6. ako primi u državnu službu osobu koja ne ispunjava uvjete natječaja (članak 17., stavak 1.),

7. ako rasporedi na radno mjesto službenika ili namještenika koji ne ispunjava uvjete za raspored na to radno mjesto (članak 62. do 78.),

8. ako ne postupi po pravomoćnoj i ovršnoj presudi suda ili rješenju službeničkog suda o vraćanju službenika na rad.

XVIII. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 126.

(1) Vlada će uredbe iz članka 78. stavka 2., članka 79. stavka 3. i članka 109. stavka 1. ovoga Zakona donijeti u roku od 30 dana od dana njegova stupanja na snagu, a ostale propise za čije je donošenje ovlaštena uskladit će s odredbama ovoga Zakona u roku od godine dana od dana njegova stupanja na snagu.

(2) Do donošenja osnovice na način određen u članku 108. ovoga Zakona Vlada će privremeno, u roku od 30 dana od donošenja uredbe iz članka 109. stavka 1. ovoga Zakona, odrediti osnovicu za izračun plaće službenika i namještenika.

(3) Ministar nadležan za poslove opće uprave uskladit će opći dio programa za polaganje državnoga stručnoga ispita i ostale propise na čije je donošenje ovlašten, u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(4) Čelnici tijela ovlašteni za utvrđivanje posebnog dijela programa državnoga stručnog ispita navedene programe uskladit će u roku iz stavka 3. ovoga članka.

(5) Čelnici tijela uskladit će pravilnike o unutarnjem redu državnih tijela u roku od 60 dana nakon donošenja uredbi Vlade iz članaka 78. stavka 2. ovoga Zakona.

Članak 127.

(1) Službenici i namještenici zatečeni u službi odnosno na radu u državnim tijelima na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, nastavljaju s radom na svojim dosadašnjim službeničkim, odnosno radnim mjestima i zadržavaju plaće prema dosadašnjim propisima, do donošenja rješenja o rasporedu na radna mjesta prema pravilniku o unutarnjem redu usklađenim s odredbama ovoga Zakona.

(2) Nakon donošenja pravilnika o unutarnjem redu državnog tijela usklađenog s odredbama ovoga Zakona, službenici iz stavka 1. ovoga članka koji nemaju propisanu stručnu spremu za obavljanje poslova radnog mjesta određene vrste, rasporedit će se na radna mjesta sukladno stručnoj spremi koju stvarno imaju, osim službenika i namještenika iz stavka 3. i 4. ovoga članka, a službenici koje neće biti moguće rasporediti jer za raspored na radna mjesta ne ispunjavaju uvjete u pogledu stručne spreme i struke stavit će se na raspolaganje.

(3) Službenici koji imaju za jedan stupanj stručnu spremu nižu od stručne spreme koja je propisana za radno mjesto na kojemu su zatečeni na dan stupanja na snagu ovoga Zakona mogu i dalje obavljati poslove koji odgovaraju poslovima radnog mjesta na kojemu su zatečeni ako kumulativno ispunjavaju sljedeće uvjete:

1. ako su na dan stupanja na snagu Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o plaćama nositelja pravosudnih dužnosti (»Narodne novine«, br. 74/94.) odnosno 26. listopada 1994. zatečeni na poslovima za koje je bila propisana za jedan stupanj stručna sprema viša od stručne spreme koju su stvarno imali,

2. ako su do 26. travnja 1996. položili državni stručni ispit za zvanje za koje se tražila za jedan stupanj viša stručna sprema od stručne spreme koju stvarno imaju te

3. ako na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju više od 20 godina radnog staža.

(4) Namještenici koji imaju za jedan stupanj stručnu spremu nižu od stručne spreme koja je propisana za radno mjesto na kojemu su zatečeni na dan stupanja na snagu ovoga Zakona mogu i dalje obavljati poslove koji odgovaraju poslovima radnog mjesta na kojemu su zatečeni ako kumulativno ispunjavaju sljedeće uvjete:

1. ako su na dan stupanja na snagu Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o plaćama nositelja pravosudnih dužnosti (»Narodne novine«, br. 74/94.) odnosno 26. listopada 1994. zatečeni na poslovima za koje je bila propisana za jedan stupanj stručna sprema viša od stručne spreme koju su stvarno imali te

2. ako na dan stupanja na snagu ovoga Zakona imaju više od 20 godina radnog staža.

(5) Službenici koji obavljaju inspekcijske poslove i imaju za jedan stupanj stručnu spremu nižu od stručne spreme koja je propisana za radno mjesto na kojemu su zatečeni na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, a za koje je posebnim zakonom propisano da mogu obavljati poslove, iako nemaju potrebnu stručnu spremu, mogu i dalje obavljati poslove koji odgovaraju poslovima radnog mjesta na kojemu su zatečeni ako kumulativno ispunjavaju sljedeće uvjete:

1. ako su na dan stupanja na snagu Zakona o državnim službenicima i namještenicima i o plaćama nositelja pravosudnih dužnosti (»Narodne novine«, br. 74/94.) odnosno 26. listopada 1994. zatečeni na poslovima za koje je bila propisana samo za jedan stupanj stručna sprema viša od stručne spreme koju su stvarno imali i

2. ako su položili državni stručni ispit za zvanje propisano posebnim zakonom i u roku koji je bio tim zakonom propisan.

(6) Službenici iz stavka 1. ovoga članka koji do stupanja na snagu ovoga Zakona nisu položili državni stručni ispit, a nisu ni oslobođeni obveze polaganja državnog stručnog ispita prema dosadašnjim propisima, dužni su položiti državni stručni ispit u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(7) Službenici iz stavka 1. ovoga članka prije rasporeda na radno mjesto za obavljanje inspekcijskog nadzora ili nadzora nad zakonitošću rada, dužni su dati pisanu izjavu o nepostojanju zapreka iz odredbi članka 9. ovoga Zakona za njihov raspored na ta radna mjesta.

(8) Službenici i namještenici koji nemaju u odgovarajućoj struci radni staž duži od vremena određenog za vježbenički staž raspoređuju se kao vježbenici do isteka vremena potrebnog za vježbenički staž prema odredbama ovoga Zakona.

Članak 128.

Postupci u predmetima iz službeničkih i radnih odnosa koji ne budu dovršeni do stupanja na snagu ovoga Zakona, nastavit će se i dovršiti prema dosadašnjim propisima.

Članak 129.

Danom stupanja na snagu uredbe iz članka 109. stavka 1. ovoga Zakona, prestaje važiti Uredba o dodacima za poslove s posebnim uvjetima rada (»Narodne novine«, br. 90/94. i 6/00.), Uredba o zvanjima i uvjetima za postavljenje u zvanja, položajima i uvjetima za imenovanja ovlaštenih službenih osoba u Ministarstvu unutarnjih poslova (»Narodne novine«, br. 100/95.), Uredba o povećanju vrijednosti platnih razreda za pojedine službe (»Narodne novine«, br. 90/94., 22/95., 30/95. i 79/95.), Odluka o povećanju vrijednosti koeficijenta platnog razreda za stanovita zvanja i položaje državnih službenika (»Narodne novine«, br. 18/99.), Uredba o razvrstavanju u platne razrede poslova na kojima rade namještenici (»Narodne novine«, br. 74/94., 74/00.) i Odluka o povećanju vrijednosti koeficijenata platnih razreda državnih službenika i namještenika u Stručnoj službi Sabora Republike Hrvatske, klasa 023-01/95-01/01 od 1. veljače 1995. odredbe:

– članka 15. Zakona o poreznoj upravi (»Narodne novine«, br. 75/93. i 71/99.),

– članka 21. Zakona o financijskoj policiji (»Narodne novine«, br. 89/92., 16/93., 94/93. i 28/94.),

– članka 16. Zakona o carinskoj službi Republike Hrvatske (»Narodne novine«, br. 53/91. i 106/93.),

– članka 195. Zakona o obrani (»Narodne novine«, br. 74/93. – pročišćeni tekst i 57/96.),

– članka 84. Zakona o izvršenju sankcija izrečenih za krivična djela, privredne prijestupe i prekršaje (»Narodne novine«, br. 21/74., 39/74., 55/88., 19/90., 26/93., 66/93., 11/97., 128/99. i 73/00.),

– članka 4. Zakona o plaćama ovlaštenih državnih revizora (»Narodne novine«, br. 86/98.).