Zakon o Državnom uredu za reviziju

I. OSNOVNE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju osnivanje, ustrojstvo, nadležnost, način rada te druga područja koja se odnose na rad Državnog ureda za reviziju.

Članak 2.

Izrazi koji se koriste u ovome Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

Članak 3.

(1) Državni ured za reviziju je najviša revizijska institucija Republike Hrvatske koja je samostalna i neovisna u svom radu.

(2) Državni ured za reviziju ima svojstvo pravne osobe.

(3) Sjedište Državnog ureda za reviziju je u Zagrebu.

Članak 4.

(1) Sredstva za rad Državnog ureda za reviziju osiguravaju se u državnom proračunu Republike Hrvatske.

(2) Državni ured za reviziju, u skladu s odredbama zakona kojim se uređuju proračunski procesi, do 1. lipnja tekuće godine izrađuje prijedlog financijskog plana za iduću godinu i projekcija za sljedeće dvije godine i dostavlja ga odboru Hrvatskoga sabora nadležnom za financije i državni proračun i Ministarstvu financija.

(3) Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva financija, dostavlja odboru Hrvatskoga sabora nadležnom za financije i državni proračun mišljenje o prijedlogu financijskog plana iz stavka 2. ovoga članka za iduću godinu i projekcija za sljedeće dvije godine.

(4) Odbor Hrvatskoga sabora nadležan za financije i državni proračun odobrava prijedlog financijskog plana za iduću godinu i projekcija za sljedeće dvije godine do kraja lipnja tekuće godine i upućuje ga Ministarstvu financija radi uvrštavanja u prijedlog državnog proračuna Republike Hrvatske za iduću godinu i projekcija za sljedeće dvije godine te ga dostavlja Državnom uredu za reviziju.

(5) Na postupak donošenja izmjena i dopuna financijskog plana Državnog ureda za reviziju na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga članka za postupak donošenja financijskog plana Državnog ureda za reviziju.

(6) Državni ured za reviziju samostalno raspoređuje i upravlja sredstvima za rad osiguranim u državnom proračunu Republike Hrvatske.

(7) Državni ured za reviziju može ostvarivati vlastite prihode koje može koristiti za unaprjeđenje rada Državnog ureda za reviziju u skladu s unutarnjim normativnim aktom Državnog ureda za reviziju.

II. USTROJSTVO

Članak 5.

(1) U Državnom uredu za reviziju ustrojavaju se Središnji ured i područni uredi.

(2) Detaljnije ustrojstvo i način rada Državnog ureda za reviziju uredit će se Statutom i drugim unutarnjim normativnim aktima, koje donosi glavni državni revizor.

Članak 6.

Središnji ured i područni uredi djeluju na čitavom teritoriju Republike Hrvatske.

III. NADLEŽNOST

Članak 7.

Državni ured za reviziju obavlja poslove revizije utvrđene ovim Zakonom.

Članak 8.

(1) Revizija je, u smislu ovoga Zakona, provjera dokumenata, isprava, izvješća, sustava unutarnjih kontrola, računovodstvenih, financijskih i drugih postupaka te drugih evidencija radi izražavanja mišljenja jesu li godišnji financijski izvještaji sastavljeni u skladu s mjerodavnim financijsko-izvještajnim i pravnim okvirom.

(2) Revizija je i postupak ocjenjivanja jesu li aktivnosti, financijske transakcije i informacije u svakom bitnom pogledu u skladu s mjerodavnim propisima kojima se uređuje poslovanje subjekta revizije.

(3) Revizija je i postupak ocjenjivanja ostvaruju li se programi, projekti i aktivnosti subjekta revizije učinkovito odnosno prema načelima ekonomičnosti, djelotvornosti i svrsishodnosti i mogu li se poboljšati.

Članak 9.

(1) Reviziji podliježu prihodi i rashodi, imovina i obveze, financijski izvještaji, financijske transakcije te programi, projekti i aktivnosti subjekta revizije.

(2) Subjekti revizije su:

– jedinice državnog sektora

– jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave

– pravne osobe koje se financiraju iz proračuna

– pravne osobe kojima je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe u vlasništvu Republike Hrvatske ili jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave

– društva i druge pravne osobe u kojima Republika Hrvatska odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ima većinsko vlasništvo nad dionicama odnosno udjelima i/ili odlučujući utjecaj u upravljanju

– pravne osobe (kćeri) koje osnivaju pravne osobe čiji je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave

– pravne osobe koje sredstva za rad osiguravaju iz obveznih doprinosa, članarina ili drugih prihoda propisanih zakonom

– političke stranke, nezavisni zastupnici i članovi predstavničkih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, na način kako je propisano zakonom kojim se uređuje financiranje političkih aktivnosti i izborne promidžbe i

– pravne osobe u Republici Hrvatskoj koje koriste sredstva Europske unije, međunarodnih financijskih mehanizama i drugih međunarodnih organizacija ili institucija za financiranje javnih potreba.

(3) Uz subjekte revizije iz stavka 2. ovoga članka subjekt revizije je i Hrvatska narodna banka u skladu s odredbama glave IV. ovoga Zakona.

(4) Pod jedinicama državnog sektora, u smislu ovoga Zakona, podrazumijevaju se sva tijela zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti.

Članak 10.

Državni ured za reviziju nije nadležan za davanje uputa i mišljenja subjektu revizije u vezi s obavljanjem poslova iz njegove nadležnosti, izvan postupka revizije.

IV. REVIZIJA HRVATSKE NARODNE BANKE

Članak 11.

(1) Državni ured za reviziju je, sukladno odredbama ovoga Zakona, nadležan za provjeru i ocjenu korištenja sredstava Hrvatske narodne banke kojima se neposredno ne ostvaruju ciljevi i izvršavaju zadaci propisani zakonom kojim se uređuje poslovanje Hrvatske narodne banke i zadaci propisani drugim zakonima, kao i zadaci koje Hrvatska narodna banka obavlja u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije i Statutom Europskog sustava središnjih banaka (u daljnjem tekstu: ESSB) i Europske središnje banke (u daljnjem tekstu: ESB).

(2) U smislu stavka 1. ovoga članka revizija Hrvatske narodne banke obuhvaća:

– postupak ocjenjivanja jesu li aktivnosti, financijske transakcije i informacije koje se odnose na troškove poslovanja u dijelu administrativnog poslovanja, stjecanja, upravljanja i raspolaganja nekretninama, pokretninama i opremom u svakom bitnom pogledu u skladu s mjerodavnim propisima prema kojima posluje Hrvatska narodna banka i

– postupak ocjenjivanja ostvaruju li se programi, projekti i aktivnosti Hrvatske narodne banke u dijelu administrativnog poslovanja, stjecanja, upravljanja i raspolaganja nekretninama, pokretninama i opremom učinkovito, odnosno prema načelima ekonomičnosti, djelotvornosti i svrsishodnosti i mogu li se poboljšati.

(3) Tijekom obavljanja revizije Hrvatske narodne banke, Državni ured za reviziju je dužan, sukladno članku 130. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, članku 7. Statuta ESSB-a i ESB-a te članku 71. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci (»Narodne novine«, br. 75/08. i 54/13.), u potpunosti poštivati neovisnost Hrvatske narodne banke.

(4) Tijekom obavljanja revizije Hrvatske narodne banke, Državni ured za reviziju nije ovlašten Hrvatskoj narodnoj banci, njezinim tijelima ili članovima tijela Hrvatske narodne banke davati izravne ili neizravne upute kojima bi se utjecalo ili moglo utjecati na njihovu neovisnost.

(5) U obavljanju poslova iz svoje nadležnosti sukladno stavku 1. ovoga članka ovlašteni državni revizori, zamjenik glavnog državnog revizora i glavni državni revizor, kao i drugi zaposleni državni službenici u Državnom uredu za reviziju dužni su pridržavati se pravila o tajnosti informacija, podataka i dokumentacije koji su obuhvaćeni člankom 37. Statuta ESSB-a i ESB-a na isti način kao da su zaposlenici Hrvatske narodne banke, a ova njihova obveza traje i nakon prestanka njihova rada u Državnom uredu za reviziju.

(6) Za potrebe obavljanja revizije ovlašteni državni revizori, zamjenik glavnog državnog revizora i glavni državni revizor mogu od Hrvatske narodne banke zatražiti samo one informacije, podatke i dokumente koji su im potrebni za obavljanje poslova sukladno ovome članku.

Članak 12.

(1) Ovlasti Državnog ureda za reviziju koje su propisane člankom 11. ovoga Zakona ne smiju dovesti u pitanje ciljeve i zadatke Hrvatske narodne banke koji se odnose na Ugovor o funkcioniranju Europske unije, Statut ESSB-a i ESB-a, zakon kojim je uređeno funkcioniranje i rad Hrvatske narodne banke i važeće propise Republike Hrvatske.

(2) Reviziji koju obavlja Državni ured za reviziju u skladu s odredbama ovoga Zakona ne podliježu aktivnosti koje su predmet revizije poslovanja Hrvatske narodne banke od strane neovisnog vanjskog revizora.

(3) Državni ured za reviziju nije ovlašten provjeravati niti davati ocjene ostvarivanja ciljeva i zadataka Hrvatske narodne banke propisanih zakonom kojim se uređuje poslovanje Hrvatske narodne banke, kao niti zadataka propisanih drugim zakonima i zadataka koje Hrvatska narodna banka obavlja u skladu s Ugovorom o funkcioniranju Europske unije i Statutom ESSB-a i ESB-a.

Članak 13.

(1) Nakon obavljene revizije Državni ured za reviziju dostavlja nacrt izvješća, koji može sadržavati naloge i/ili preporuke Državnog ureda za reviziju, Hrvatskoj narodnoj banci na očitovanje.

(2) Guverner Hrvatske narodne banke ima pravo u roku od 15 dana dostaviti svoje očitovanje na nacrt izvješća iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Nakon primitka očitovanja guvernera iz stavka 2. ovoga članka Državni ured za reviziju izrađuje izvješće s ugrađenim očitovanjem i dostavlja ga guverneru Hrvatske narodne banke.

(4) Guverner može na izvješće iz stavka 3. ovoga članka uložiti prigovor u roku od 15 dana računajući od dana primitka izvješća, a o podnesenom prigovoru odlučuje glavni državni revizor u roku od 30 dana računajući od dana primitka prigovora.

(5) Ako guverner Hrvatske narodne banke ne prihvati dani nalog i/ili preporuku, na koji je u skladu sa stavkom 4. ovoga članka dao prigovor koji glavni državni revizor nije prihvatio, dužan je o tome, bez odgađanja, obavijestiti Državni ured za reviziju i navesti razloge neprihvaćanja.

(6) Hrvatska narodna banka nije dužna dostaviti Državnom uredu za reviziju plan provedbe naloga i/ili preporuka.

(7) Ako Hrvatska narodna banka ne izvrši dani nalog i/ili preporuku navedene u izvješću iz ovoga članka na koje nije imala prigovora, dužna je o tome, bez odgađanja, obavijestiti Državni ured za reviziju i navesti razloge za neizvršavanje danog naloga i/ili preporuke.

(8) Ovlašteni državni revizori, zamjenik glavnog državnog revizora i glavni državni revizor u obavljanju poslova iz članka 11. ovoga Zakona moraju postupati u skladu s člankom 19. stavkom 4. ovoga Zakona.

V. UPRAVLJANJE DRŽAVNIM UREDOM ZA REVIZIJU

Članak 14.

(1) Državnim uredom za reviziju upravlja glavni državni revizor.

(2) Glavnog državnog revizora imenuje Hrvatski sabor na prijedlog odbora nadležnog za izbor i imenovanja, uz mišljenje odbora nadležnog za financije i državni proračun.

(3) Glavni državni revizor imenuje se na vrijeme od osam godina, uz mogućnost ponovnog imenovanja.

(4) Glavni državni revizor ima imunitet kao i zastupnici u Hrvatskome saboru.

(5) Glavni državni revizor po prestanku dužnosti ima pravo na mirovinu prema propisima kojima je uređeno pravo na mirovinu zastupnika u Hrvatskome saboru.

Članak 15.

(1) Za glavnog državnog revizora može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske koji ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij ekonomskog ili pravnog usmjerenja, s petnaest godina radnog iskustva u struci, iskustvom u poslovnom upravljanju, položen ispit za ovlaštenoga državnog revizora te osobnim ugledom.

(2) Glavni državni revizor šest mjeseci prije isteka mandata obavještava odbor nadležan za izbor i imenovanja o isteku svoga mandata.

(3) Glavni državni revizor predaje osobni zahtjev za prestanak mandata odboru nadležnom za izbor i imenovanja.

(4) Glavni državni revizor nastavlja obavljati dužnost do imenovanja novoga glavnog državnog revizora.

(5) Glavni državni revizor obvezan je šest mjeseci prije isteka mandata zamjenika glavnog državnog revizora dati prijedlog Hrvatskome saboru za imenovanje zamjenika glavnog državnog revizora.

Članak 16.

Glavni državni revizor:

– organizira rad Državnog ureda za reviziju

– predstavlja i zastupa Državni ured za reviziju

– donosi Statut i druge unutarnje normativne akte Državnog ureda za reviziju

– donosi strateški plan Državnog ureda za reviziju

– donosi godišnji program i plan rada Državnog ureda za reviziju

– donosi prijedlog godišnjeg financijskog plana Državnog ureda za reviziju

– izvješćuje Hrvatski sabor o radu Državnog ureda za reviziju

– predlaže Hrvatskom saboru zamjenika glavnog državnog revizora

– odlučuje o primanju na rad, prestanku rada i rasporedu zaposlenika

– nadzire provedbu Zakona o Državnom uredu za reviziju i drugih unutarnjih normativnih akata i

– nadzire izvršavanje poslova i poduzima mjere za osiguravanje učinkovitosti rada Državnog ureda za reviziju.

Članak 17.

(1) Hrvatski sabor će glavnog državnog revizora razriješiti dužnosti prije isteka vremena na koje je imenovan:

– ako to sam zatraži

– ako uz svoj pristanak bude imenovan na drugu dužnost

– ako trajno izgubi sposobnost obavljanja svoje dužnosti

– ako bude pravomoćno osuđen za kazneno djelo.

(2) Ako je protiv glavnog državnog revizora pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, a za koje se može izreći kazna zatvora od pet godina ili teža kazna, glavni državni revizor ne može obavljati svoju dužnost do pravomoćnog okončanja tog postupka.

(3) Odluku o udaljenju donosi Hrvatski sabor.

Članak 18.

(1) Glavni državni revizor ima zamjenika kojeg imenuje Hrvatski sabor na prijedlog glavnog državnog revizora, na vrijeme od osam godina, uz mogućnost ponovnog imenovanja.

(2) Za zamjenika glavnog državnog revizora može biti imenovan državljanin Republike Hrvatske koji ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij ekonomskog ili pravnog usmjerenja, s deset godina radnog iskustva na poslovima ovlaštenoga državnog revizora.

(3) Zamjenik glavnog državnog revizora u slučaju spriječenosti zamjenjuje glavnog državnog revizora u obavljanju njegovih dužnosti i obavlja poslove koje mu odredi glavni državni revizor.

(4) Odredbe o razrješenju i udaljenju s dužnosti glavnog državnog revizora iz članka 17. ovoga Zakona odnose se i na zamjenika glavnog državnog revizora.

(5) Glavni državni revizor i zamjenik glavnog državnog revizora su državni dužnosnici u Državnom uredu za reviziju.

VI. NAČIN RADA I IZVJEŠĆIVANJE

Članak 19.

(1) Državni ured za reviziju planira i obavlja reviziju u opsegu predviđenom godišnjim programom i planom rada, kao i prema zahtjevu Hrvatskoga sabora, ako glavni državni revizor ocijeni da je taj zahtjev opravdan.

(2) Revizija godišnjeg izvještaja o izvršenju državnog proračuna obavlja se svake godine, a izvješće o obavljenoj reviziji dostavlja se Hrvatskome saboru do 15. lipnja tekuće godine za prethodnu godinu.

(3) Opseg godišnjeg programa i plana rada utvrđuje se na temelju:

– odredbi ovoga Zakona

– procjene rizika

– financijske značajnosti subjekta revizije

– rezultata prijašnje revizije

– prikupljenih informacija o poslovanju subjekata revizije.

(4) Revizija se obavlja na način i prema postupcima utvrđenim okvirom revizijskih standarda Međunarodne organizacije vrhovnih revizijskih institucija (INTOSAI) i Kodeksom profesionalne etike državnih revizora.

Članak 20.

(1) Zakonski predstavnik subjekta revizije obvezan je ovlaštenom državnom revizoru staviti na raspolaganje traženu dokumentaciju i informacije za potrebe obavljanja revizije.

(2) Zakonski predstavnik subjekta revizije obvezan je ovlaštenom državnom revizoru omogućiti uvid u klasificirane dokumente radi obavljanja revizije.

(3) Dokumentacija i informacije pribavljene od subjekta revizije i iz drugih izvora mogu se koristiti samo za potrebe obavljanja revizije.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, dokumentaciju i informacije, koje se koriste za obavljanje revizije, Državni ured za reviziju dostavit će pravosudnim tijelima i policiji za potrebe kaznenog i prekršajnog postupka.

Članak 21.

(1) Ovlašteni državni revizori sastavljaju nacrt izvješća o obavljenoj reviziji, u skladu s revizijskim standardima iz članka 19. stavka 4. ovoga Zakona.

(2) Nacrt izvješća o obavljenoj reviziji dostavlja se zakonskom predstavniku subjekta revizije na očitovanje.

(3) Zakonski predstavnik subjekta revizije obvezan je u roku od 15 dana od dana primitka nacrta izvješća dostaviti Državnom uredu za reviziju očitovanje na činjenice opisane u nacrtu izvješća.

(4) Izvješće o obavljenoj reviziji s ugrađenim očitovanjem odnosno izvješće o obavljenoj reviziji na koje nije dostavljeno očitovanje dostavlja se zakonskom predstavniku subjekta revizije.

(5) Na izvješće o obavljenoj reviziji s ugrađenim očitovanjem odnosno izvješće o obavljenoj reviziji na koje nije dostavljeno očitovanje zakonski predstavnik subjekta revizije može staviti prigovor u roku od osam dana od dana primitka izvješća. O prigovoru odlučuje glavni državni revizor u roku od 30 dana od dana primitka prigovora.

(6) Konačno izvješće o obavljenoj reviziji dostavlja se subjektu revizije i Hrvatskome saboru te objavljuje na mrežnim stranicama Državnog ureda za reviziju.

(7) Konačno izvješće o obavljenoj reviziji dostavlja se i nadležnim tijelima kada su obavljanjem revizije utvrđene nepravilnosti koje mogu imati obilježje prekršaja ili kaznenog djela.

(8) U smislu ovoga Zakona konačno izvješće je izvješće s ugrađenim očitovanjem na koje nije dostavljen prigovor odnosno izvješće sastavljeno nakon odgovora na prigovor.

Članak 22.

(1) Zakonski predstavnik subjekta revizije odnosno zakonski predstavnik subjekta na kojeg se odnosi dani nalog i/ili preporuka u roku od 60 dana od dana primitka konačnog izvješća o obavljenoj reviziji obvezan je dostaviti Državnom uredu za reviziju plan provedbe naloga i preporuka.

(2) Plan provedbe naloga i preporuka iz stavka 1. ovoga članka sadrži planirane aktivnosti za otklanjanje nepravilnosti i planirano vrijeme za njihovu provedbu.

(3) Državni ured za reviziju može, u roku od 30 dana od primitka plana provedbe naloga i preporuka, dati primjedbe na dostavljeni plan provedbe naloga i preporuka ako procijeni da planirane aktivnosti i rokovi nisu primjereni za provedbu naloga i preporuka.

(4) Subjekt revizije obvezan je u roku od 15 dana od primitka primjedbi uskladiti plan provedbe naloga i preporuka s danim primjedbama i dostaviti ga Državnom uredu za reviziju.

(5) Subjekt revizije obvezan je provesti naloge i preporuke dane u izvješću o obavljenoj reviziji u rokovima i na način naveden u planu provedbe naloga i preporuka.

Članak 23.

(1) Subjekt revizije odnosno subjekt na koji se odnosi dani nalog i/ili preporuka obvezan je u pisanom obliku izvijestiti Državni ured za reviziju o provedbi pojedinog naloga ili preporuke u roku od 30 dana od isteka planiranog vremena provedbe.

(2) Državni ured za reviziju provjerava provedbu naloga i preporuka u opsegu predviđenom godišnjim programom i planom rada.

(3) Izvješće o provjeri provedbe naloga i preporuka dostavlja se zakonskom predstavniku subjekta revizije i Hrvatskome saboru.

(4) Državni ured za reviziju obavještava nadležno državno odvjetništvo o nalozima i preporukama koji nisu provedeni te o nedostavljanju plana provedbe naloga i preporuka u propisanom roku.

Članak 24.

(1) Glavni državni revizor izvješćuje Hrvatski sabor o radu Državnog ureda za reviziju za prethodnu godinu do kraja ožujka tekuće godine.

(2) Izvješće o radu Državnog ureda za reviziju iz stavka 1. ovoga članka objavljuje se na mrežnim stranicama Državnog ureda za reviziju.

Članak 25.

(1) Državni ured za reviziju sastavlja svoje financijske izvještaje u skladu sa zakonom kojim se uređuju proračunski procesi i njegovim podzakonskim propisima.

(2) Godišnji financijski izvještaji Državnog ureda za reviziju podliježu reviziji koja se obavlja sukladno revizijskim propisima.

(3) Odbor Hrvatskoga sabora nadležan za financije i državni proračun na prijedlog glavnog državnog revizora imenuje neovisne vanjske revizore koji obavljaju reviziju iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Revizorsko izvješće o obavljenoj reviziji godišnjeg financijskog izvještaja Državnog ureda za reviziju sastavni je dio Izvješća o radu Državnog ureda za reviziju iz članka 24. ovoga Zakona.

VII. OVLAŠTENI DRŽAVNI REVIZORI

Članak 26.

(1) Reviziju obavljaju ovlašteni državni revizori.

(2) Ovlašteni državni revizor je neovisna stručna osoba koja posjeduje certifikat ovlaštenoga državnog revizora.

(3) Državni ured za reviziju može radi rješavanja specifičnih pitanja angažirati posebnog stručnjaka kao vanjskog suradnika koji je dužan postupati u skladu sa standardima i pravilima koje primjenjuje Državni ured za reviziju.

Članak 27.

(1) Kandidata za ovlaštenoga državnog revizora Državni ured za reviziju prima na rad putem javnog natječaja.

(2) Kandidat iz stavka 1. ovoga članka mora ispunjavati sljedeće uvjete:

– da je državljanin Republike Hrvatske

– da ima završen preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili integrirani preddiplomski i diplomski sveučilišni studij ili specijalistički diplomski stručni studij ekonomskog, pravnog ili drugog odgovarajućeg usmjerenja te

– da ne postoje zapreke za prijam u državnu službu propisane zakonom koji se odnosi na državne službenike.

Članak 28.

(1) Stjecanje zvanja ovlaštenoga državnog revizora uređuje se unutarnjim normativnim aktima Državnog ureda za reviziju.

(2) Ispit za stjecanje zvanja ovlaštenoga državnog revizora polaže se pred povjerenstvom koje imenuje glavni državni revizor.

(3) Osobi koja položi ispit glavni državni revizor izdaje certifikat ovlaštenoga državnog revizora.

Članak 29.

(1) Kandidat za polaganje ispita za stjecanje zvanja ovlaštenoga državnog revizora mora imati najmanje pet godina radnog iskustva u struci od kojih najmanje tri godine na revizorskim poslovima i položen opći dio državnog stručnog ispita, osim ako je oslobođen prema odredbama zakona koje se odnose na državne službenike i namještenike.

(2) Kandidat koji ima radno iskustvo najmanje pet godina u struci izvan Državnog ureda za reviziju može se primiti na rad u Državni ured za reviziju i rasporediti na radno mjesto ovlaštenoga državnog revizora, uz uvjet da u roku od tri godine od prijama na rad položi ispit za stjecanje zvanja ovlaštenoga državnog revizora.

(3) Zaposlenik koji je u Državnom uredu za reviziju raspoređen na radno mjesto pomoćnog revizora dužan je položiti ispit za stjecanje zvanja ovlaštenoga državnog revizora u roku od 12 mjeseci od dana stjecanja propisanih uvjeta za polaganje ispita za stjecanje zvanja ovlaštenoga državnog revizora.

(4) Zaposlenik koji je položio ispit za stjecanje zvanja ovlaštenoga državnog revizora može se rasporediti na odgovarajuće radno mjesto ovlaštenoga državnog revizora.

(5) Zaposleniku koji ne položi ispit za stjecanje zvanja ovlaštenoga državnog revizora u roku propisanom u stavcima 2. i 3. ovoga članka prestaje državna služba u Državnom uredu za reviziju istekom posljednjeg dana roka za polaganje ispita.

Članak 30.

(1) Ovlašteni državni revizor ne smije biti član nadzornog tijela ili tijela upravljanja subjekata revizije.

(2) Ovlašteni državni revizor ne smije obavljati reviziju:

– ako je sudjelovao u vođenju poslovnih knjiga ili izradi financijskih izvještaja subjekta revizije

– ako je suprug, krvni srodnik u pravoj liniji do četvrtoga stupnja srodstva, a u pobočnoj liniji do drugog stupnja srodstva, skrbnik, posvojitelj, posvojenik, udomitelj jednog od zakonskih predstavnika ili člana nadzornog tijela ili tijela upravljanja subjekta revizije te

– ako je bio član nadzornog tijela ili tijela upravljanja subjekta revizije.

Članak 31.

(1) Pravo na plaću ovlaštenih državnih revizora u Državnom uredu za reviziju ostvaruje se u skladu sa zakonom kojim se uređuju plaće ovlaštenih državnih revizora.

(2) Na druga prava i obveze ovlaštenih državnih revizora, koja nisu propisana ovim Zakonom, primjenjuju se propisi o radu koji se odnose na državne službenike.

(3) Zaposlenici u stručnim službama i pomoćni revizori Državnog ureda za reviziju su državni službenici i namještenici.

VIII. SURADNJA S DRUGIM TIJELIMA

Članak 32.

U izvršavanju svojih zadataka Državni ured za reviziju surađuje s drugim tijelima državne vlasti, na način da ne dovodi u pitanje svoju samostalnost i neovisnost.

Članak 33.

Državni ured za reviziju može biti član međunarodnih organizacija i institucija nadležnih za područje vanjske revizije i druga područja iz njegova djelokruga te sudjelovati u njihovu radu i radu drugih međunarodnih tijela, u kojima će zastupati i štititi interese Republike Hrvatske.

Članak 34.

U slučaju neusuglašenosti odredaba drugih zakona s odredbama ovoga Zakona primjenjivat će se odredbe ovoga Zakona.

IX. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 35.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj subjekt revizije odnosno subjekt na kojega se odnosi dani nalog i/ili preporuka, ako općim propisom o prekršajima nije isključena njihova prekršajna odgovornost:

– ako ne stavi na raspolaganje ovlaštenom državnom revizoru traženu dokumentaciju i informacije za potrebe obavljanja revizije (članak 20. stavak 1.)

– ako u propisanom roku ne dostavi plan provedbe naloga i preporuka (članak 22. stavak 1.)

– ako ne provede naloge i preporuke dane u izvješću o obavljenoj reviziji u rokovima i na način naveden u planu provedbe naloga i preporuka (članak 22. stavak 5.).

(2) Za radnje iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se i zakonski predstavnik subjekta revizije odnosno zakonski predstavnik subjekta revizije na kojega se odnosi dani nalog i/ili preporuka, i to novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 kuna do 20.000,00 kuna.

X. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 36.

(1) Državni ured za reviziju osnovan Zakonom o državnoj reviziji (»Narodne novine«, br. 70/93.) i njegovi zaposlenici nastavljaju raditi po odredbama ovoga Zakona.

(2) Sadašnji glavni državni revizor i zamjenik glavnog državnog revizora nastavljaju obnašati dužnost do isteka vremena na koje su imenovani.

Članak 37.

(1) Pomoćni revizori koji na dan stupanja na snagu ovoga Zakona nisu položili ispit za stjecanje zvanja ovlaštenoga državnog revizora, a raspoređeni su u Državnom uredu za reviziju na radno mjesto pomoćnog revizora duže od pet godina, dužni su ispit položiti u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

(2) Pomoćnom revizoru koji u roku iz stavka 1. ovoga članka ne položi ispit za stjecanje zvanja ovlaštenoga državnog revizora prestaje državna služba u Državnom uredu za reviziju istekom posljednjeg dana roka za polaganje ispita za stjecanje zvanja ovlaštenoga državnog revizora.

Članak 38.

Glavni državni revizor donijet će Statut i druge unutarnje normativne akte iz ovoga Zakona u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 39.

Danom stupanja na snagu ovoga Zakona prestaje važiti Zakon o Državnom uredu za reviziju (»Narodne novine«, br. 80/11.).

Članak 40.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.