Zakon o platnom prometu

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Predmet Zakona

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju platne usluge i njihovi pružatelji, obveze pružatelja platnih usluga, institucije za platni promet i platni sustavi.

Usklađenost s pravnim aktima Europske unije

Članak 2.

Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima se sljedeći akt Europske unije: Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (Tekst značajan za EGP) (SL L 337, 23. 12. 2015.) (u daljnjem tekstu: Direktiva (EU) 2015/2366).

Pojmovi

Članak 3.

(1) U smislu ovoga Zakona pojedini pojmovi imaju sljedeće značenje:

1. autentifikacija jest postupak koji pružatelju platnih usluga omogućuje provjeru identiteta korisnika platnih usluga ili valjanosti korištenja određenoga platnog instrumenta, uključujući provjeru korištenja personaliziranih sigurnosnih vjerodajnica korisnika platnih usluga

2. co-badging jest uključivanje dvaju ili više platnih brendova ili aplikacija za plaćanje istoga platnog brenda na isti platni instrument

3. datum valute jest referentno vrijeme kojim se pružatelj platnih usluga koristi za izračunavanje kamata na novčana sredstva za koja se tereti račun za plaćanje (datum valute terećenja) ili za koja se odobrava račun za plaćanje (datum valute odobrenja)

4. digitalni sadržaj jest roba ili usluge koje se proizvode i isporučuju u digitalnom obliku, čija je uporaba ili potrošnja ograničena na tehnički uređaj i koja ni na koji način ne uključuje korištenje ili potrošnju fizičke robe ili usluga

5. država članica jest država članica Europske unije te država potpisnica Ugovora o Europskome gospodarskom prostoru

6. država članica domaćin jest država članica koja nije matična država članica, a u kojoj pružatelj platnih usluga ima podružnicu ili zastupnika ili pruža platne usluge neposredno

7. eksternalizacija jest ugovorno povjeravanje trećima obavljanja operativnih ili drugih aktivnosti institucije za platni promet ili operativnih aktivnosti upravitelja platnog sustava koje bi inače oni sami obavljali

8. elektronička komunikacijska mreža jest elektronička komunikacijska mreža kako je određena zakonom kojim su uređene elektroničke komunikacije

9. elektronička komunikacijska usluga jest elektronička komunikacijska usluga kako je određena zakonom kojim su uređene elektroničke komunikacije

10. elektronička platna transakcija jest platna transakcija inicirana i izvršena na način koji uključuje korištenje elektroničke platforme ili uređaja, a ne obuhvaća platne transakcije zadane papirnatim nalogom ili naloge zadane putem pošte ili telefona

11. grupa jest grupa društava koja su međusobno povezana odnosom iz članka 23. stavka 3. Zakona o računovodstvu (»Narodne novine«, br. 78/15., 134/15. i 120/16.) ili društava kako su određena člancima od 4. do 7. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 241/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 7. siječnja 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za kapitalne zahtjeve za institucije (SL L 74, 14. 3. 2014.), koja su međusobno povezana odnosom iz članka 10. stavka 1., ili iz članka 113. stavaka 6. ili 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27. 6. 2013., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 575/2013)

12. inicijalni kapital jest kapital koji se sastoji od jedne ili više stavki iz članka 26. stavka 1. točaka (a) – (e) Uredbe (EU) br. 575/2013

13. institucija za platni promet jest pravna osoba koja je od nadležnog tijela matične države članice dobila odobrenje za pružanje jedne od platnih usluga iz članka 4. točaka od 1. do 7. ovoga Zakona ili više platnih usluga iz članka 4. ovoga Zakona

14. izdavanje platnih instrumenata jest platna usluga na temelju ugovora kojim se pružatelj platnih usluga obvezao platitelju dati platni instrument za iniciranje i obradu platiteljevih platnih transakcija

15. izravno terećenje jest platna usluga kojom se tereti platiteljev račun za plaćanje, pri čemu platnu transakciju inicira primatelj plaćanja na osnovi suglasnosti platitelja dane svom pružatelju platnih usluga, primatelju plaćanja ili pružatelju platnih usluga primatelja plaćanja

16. jedinstvena identifikacijska oznaka jest kombinacija slova, brojeva ili simbola koju pružatelj platnih usluga određuje jednom korisniku platnih usluga, a koju drugi korisnik platnih usluga mora navesti kako bi se jasno odredio prvi korisnik platnih usluga i/ili račun za plaćanje prvoga korisnika platnih usluga koji se upotrebljava u platnoj transakciji

17. korisnik platnih usluga jest fizička ili pravna osoba koja se koristi platnom uslugom u svojstvu platitelja, primatelja plaćanja ili istodobno u oba svojstva

18. kreditni transfer jest platna usluga kojom se račun za plaćanje primatelja plaćanja odobrava za platnu transakciju ili za niz platnih transakcija terećenja platiteljeva računa za plaćanje od strane pružatelja platnih usluga kod kojeg se vodi platiteljev račun za plaćanje, na osnovi naloga za plaćanje koji zadaje platitelj

19. kvalificirani udio jest udio u smislu članka 4. stavka 1. točke 36. Uredbe (EU) br. 575/2013

20. mala institucija za platni promet jest pravna osoba osnovana u Republici Hrvatskoj koju je Hrvatska narodna banka upisala u registar iz članka 93. ovoga Zakona radi pružanja jedne ili više platnih usluga iz članka 4. točaka od 3. do 6. ovoga Zakona.

21. matična država članica jest država članica u kojoj se nalazi registrirano sjedište pružatelja platnih usluga, a ako pružatelj platnih usluga nema registrirano sjedište prema svojem nacionalnom pravu, tada je to država članica u kojoj se nalazi njegovo mjesto uprave

22. međunarodna platna transakcija jest platna transakcija u čijem izvršavanju sudjeluju dva pružatelja platnih usluga od kojih se jedan pružatelj platnih usluga nalazi u Republici Hrvatskoj, a drugi u trećoj državi

23. nacionalna platna transakcija jest platna transakcija u čijem izvršavanju sudjeluju platiteljev pružatelj platnih usluga i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja ili samo jedan pružatelj platnih usluga koji se nalaze u Republici Hrvatskoj

24. nalog za plaćanje jest instrukcija platitelja ili primatelja plaćanja svom pružatelju platnih usluga, a kojom se traži izvršenje platne transakcije

25. novčana pošiljka jest platna usluga pri kojoj se primaju novčana sredstva od platitelja, bez otvaranja računa za plaćanje na ime platitelja ili primatelja plaćanja, s isključivom svrhom prijenosa odgovarajućeg iznosa novčanih sredstava primatelju plaćanja ili drugom pružatelju platnih usluga za primatelja plaćanja, i/ili se takva novčana sredstva primaju za primatelja plaćanja i stavljaju mu se na raspolaganje

26. novčana sredstva jesu novčanice i kovani novac, elektronički novac u smislu zakona kojim se uređuje elektronički novac te druga novčana potraživanja prema pružatelju platnih usluga (knjižni novac)

27. okvirni ugovor jest ugovor o platnim uslugama kojim se uređuje buduće izvršenje pojedinačnih i uzastopnih platnih transakcija, a koji može sadržavati obvezu i uvjete otvaranja i vođenja računa za plaćanje

28. online jest mogućnost povezivanja putem javno dostupne komunikacijske mreže, primjerice interneta, radi korištenja određene usluge

29. osjetljivi podaci o plaćanju jesu podaci kojima se može koristiti za izvršenje prijevare, uključujući personalizirane sigurnosne vjerodajnice; ime vlasnika računa i broj računa nisu osjetljivi podaci o plaćanju u odnosu na uslugu iniciranja plaćanja i uslugu informiranja o računu

30. personalizirana sigurnosna vjerodajnica jesu personalizirana obilježja koje pružatelj platnih usluga daje korisniku platnih usluga u svrhu autentifikacije

31. platitelj jest fizička ili pravna osoba koja ima račun za plaćanje i daje nalog ili suglasnost za plaćanje s tog računa ili, ako račun za plaćanje ne postoji, fizička ili pravna osoba koja zadaje nalog za plaćanje

32. platna kartica jest sredstvo koje omogućuje svojem imatelju izvršenje plaćanja robe i usluga bilo preko prihvatnog uređaja bilo na daljinu i/ili koje omogućuje podizanje gotova novca i/ili korištenje drugih usluga na bankomatu ili drugom samoposlužnom uređaju, te prijenos novčanih sredstava, a koje omogućuje iniciranje platne transakcije i njezino izvršavanje u okviru kartične platne sheme

33. platna transakcija jest polaganje, podizanje ili prijenos novčanih sredstava koje je inicirao platitelj ili je inicirana u njegovo ime i za njegov račun ili ju je inicirao primatelj plaćanja, bez obzira na to kakve su obveze iz odnosa između platitelja i primatelja plaćanja

34. platna transakcija s udaljenosti jest elektronička platna transakcija koja je inicirana putem interneta ili uređaja kojim se može koristiti za komunikaciju na daljinu

35. platni brend jest materijalni ili digitalni naziv, termin, znak, simbol ili njihova kombinacija, kojim je moguće odrediti kartičnu platnu shemu za izvršavanje platne transakcije na temelju kartice

36. platni instrument jest personalizirano sredstvo i/ili skup postupaka ugovorenih između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga kojima se koristi za zadavanje naloga za plaćanje

37. platni instrument na temelju kartica jest svaki platni instrument, uključujući karticu, mobilni telefon, računalo ili bilo koji drugi tehnološki uređaj s odgovarajućom aplikacijom za plaćanje, koji platitelju omogućuje iniciranje platne transakcije na temelju kartica, a koja nije kreditni transfer ili izravno terećenje kako su određeni u članku 2. Uredbe (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o utvrđivanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 (SL L 94, 30. 3. 2012., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 260/2012)

38. platni sustav jest sustav za prijenos novčanih sredstava s formalnim i standardiziranim postupcima i zajedničkim pravilima za obradu, obračun i/ili namiru platnih transakcija

39. podružnica institucije za platni promet jest dio institucije za platni promet koji nema pravnu osobnost, a neposredno obavlja neke ili sve transakcije koje obavlja institucija za platni promet i nalazi se izvan registriranog sjedišta institucije za platni promet odnosno ako nema registrirano sjedište, izvan mjesta u kojemu se nalazi mjesto uprave; sve podružnice koje u istoj državi članici osnuje institucija za platni promet koja ima sjedište u drugoj državi članici smatraju se za potrebe ovoga Zakona jednom podružnicom

40. potrošač jest fizička osoba koja u ugovorima o platnim uslugama obuhvaćenima ovim Zakonom djeluje izvan područja svoje gospodarske djelatnosti ili slobodnog zanimanja

41. pouzdana autentifikacija klijenta jest autentifikacija na osnovi uporabe dvaju ili više elemenata koji pripadaju u kategoriju znanja (nešto što samo korisnik zna), posjedovanja (nešto što samo korisnik posjeduje) i svojstvenosti (nešto što korisnik jest) koji su međusobno neovisni, što znači da povreda jednog ne umanjuje pouzdanost drugih i koja je osmišljena na takav način da štiti povjerljivost autentifikacijskih podataka, pri čemu najmanje dva od navedenih elemenata moraju pripadati različitoj kategoriji

42. prekogranična platna transakcija jest platna transakcija u čijem izvršavanju sudjeluju dva pružatelja platnih usluga od kojih se jedan pružatelj platnih usluga nalazi u Republici Hrvatskoj, a drugi u drugoj državi članici

43. prihvaćanje platnih transakcija jest platna usluga koju pruža pružatelj platnih usluga na osnovi ugovora s primateljem plaćanja o prihvaćanju i obradi platnih transakcija, koji ima za posljedicu prijenos novčanih sredstava primatelju plaćanja; ta platna usluga može se ugovoriti u odnosu na bilo koji platni instrument

44. primatelj plaćanja jest fizička ili pravna osoba kojoj su namijenjena novčana sredstva koja su predmet platne transakcije

45. pružatelj platnih usluga koji vodi račun jest pružatelj platnih usluga koji platitelju otvara i vodi račun za plaćanje

46. pružatelj usluge informiranja o računu jest pružatelj platnih usluga koji obavlja djelatnost navedenu u članku 4. točki 8. ovoga Zakona

47. pružatelj usluge iniciranja plaćanja jest pružatelj platnih usluga koji obavlja djelatnost navedenu u članku 4. točki 7. ovoga Zakona

48. račun za plaćanje jest račun koji vodi pružatelj platnih usluga na ime jednog ili više korisnika platnih usluga kojim se koristi za izvršavanje platnih transakcija

49. radni dan jest dan na koji posluje relevantni pružatelj platnih usluga koji sudjeluje u izvršenju platne transakcije kako bi se platna transakcija mogla izvršiti

50. referentna kamatna stopa jest kamatna stopa koja se upotrebljava kao osnovica za izračunavanje kamate koja će se primjenjivati, a koja potječe iz javno dostupnog izvora i koju mogu provjeriti obje strane ugovora o platnoj usluzi

51. referentni tečaj jest tečaj koji se primjenjuje kao osnovica za preračunavanje valute, a koji čini dostupnim pružatelj platnih usluga ili koji potječe iz javno dostupnog izvora

52. regulatorni kapital jest kapital određen člankom 4. stavkom 1. točkom 118. Uredbe (EU) br. 575/2013, pri čemu je najmanje 75 % osnovnoga kapitala u obliku redovnoga osnovnoga kapitala iz članka 50. te Uredbe, a dopunski kapital jednak je ili manji od jedne trećine osnovnoga kapitala

53. registrirani pružatelj usluge informiranja o računu jest pravna ili fizička osoba koju je nadležno tijelo matične države članice upisalo u odgovarajući registar radi pružanja isključivo platne usluge iz članka 4. točke 8. ovoga Zakona.

54. sredstvo za komuniciranje na daljinu jest sredstvo kojim se može koristiti za sklapanje ugovora o platnim uslugama bez istodobne fizičke nazočnosti pružatelja i korisnika platnih usluga

55. suradnik stjecatelja kvalificiranog udjela u instituciji za platni promet jest:

– svaka fizička osoba koja je na rukovodećem položaju u pravnom subjektu u kojem je namjeravani stjecatelj kvalificiranog udjela u instituciji za platni promet na rukovodećem položaju ili stvarni vlasnik nad pravnim subjektom

– svaka fizička osoba koja je stvarni vlasnik pravnog subjekta u kojem je namjeravani stjecatelj kvalificiranog udjela u instituciji za platni promet na rukovodećem položaju

– svaka fizička osoba koja s namjeravanim stjecateljem kvalificiranog udjela u instituciji za platni promet ima zajedničko stvarno vlasništvo nad pravnim subjektom

56. suradnik podnositelja zahtjeva za izdavanje odobrenja za obavljanje funkcije člana uprave institucije za platni promet jest:

– svaka fizička osoba koja je na rukovodećem položaju u pravnom subjektu u kojem je kandidat za člana uprave institucije za platni promet na rukovodećem položaju ili stvarni vlasnik nad pravnim subjektom

– svaka fizička osoba koja je stvarni vlasnik pravnog subjekta u kojem je kandidat za člana uprave institucije za platni promet na rukovodećem položaju

– svaka fizička osoba koja s kandidatom za člana uprave u instituciji za platni promet ima zajedničko stvarno vlasništvo nad pravnim subjektom

57. sustavni rizik jest rizik uzrokovan poremećajem u radu platnog sustava ili nemogućnošću sudionika u platnom sustavu da ispune svoje obveze povezane s funkcioniranjem platnog sustava, čija je posljedica nemogućnost ispunjenja obveza od strane drugih sudionika u platnom sustavu ili narušavanje sigurnosti platnog prometa i financijskog sustava u cjelini

58. trajni nosač podataka jest svako sredstvo koje korisniku platnih usluga omogućuje pohranjivanje informacija upućenih osobno njemu na način da su mu one dostupne za buduću uporabu u razdoblju koje odgovara svrsi informacija i koje omogućuje reproduciranje pohranjenih informacija u nepromijenjenom obliku

59. treća država jest svaka država koja nije država članica

60. uska povezanost jest uska povezanost kako je uređena člankom 4. stavkom 1. točkom 38. Uredbe (EU) br. 575/2013

61. usluga iniciranja plaćanja jest usluga zadavanja naloga za plaćanje na zahtjev korisnika platnih usluga s njegova računa koji vodi drugi pružatelj platnih usluga

62. usluga informiranja o računu jest online elektronička usluga kojom se pružaju konsolidirane informacije o jednom ili više računa za plaćanje koje korisnik platnih usluga ima kod drugog pružatelja platnih usluga ili kod više pružatelja platnih usluga

63. zastupnik jest fizička ili pravna osoba koja pruža platne usluge u ime i za račun institucije za platni promet, male institucije za platni promet odnosno registriranog pružatelja usluge informiranja o računu.

(2) Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

Platne usluge

Članak 4.

Platne usluge jesu sljedeće usluge koje pružatelji platnih usluga obavljaju kao svoju djelatnost:

1. usluge koje omogućuju polaganje gotova novca na račun za plaćanje, kao i svi postupci koji su potrebni za vođenje računa za plaćanje

2. usluge koje omogućuju podizanje gotova novca s računa za plaćanje, kao i svi postupci koji su potrebni za vođenje računa za plaćanje

3. usluge izvršenja platnih transakcija, uključujući prijenos novčanih sredstava na račun za plaćanje kod korisnikova pružatelja platnih usluga ili kod drugog pružatelja platnih usluga, i to:

a) izvršenje izravnih terećenja, uključujući jednokratna izravna terećenja

b) izvršenje platnih transakcija putem platnih kartica ili sličnog sredstva ili

c) izvršenje kreditnih transfera, uključujući trajne naloge

4. usluge izvršenja platnih transakcija u kojima su novčana sredstva pokrivena kreditnom linijom za korisnika platnih usluga, i to:

a) izvršenje izravnih terećenja, uključujući jednokratna izravna terećenja

b) izvršenje platnih transakcija putem platnih kartica ili sličnog sredstva ili

c) izvršenje kreditnih transfera, uključujući trajne naloge

5. usluge izdavanja platnih instrumenata i/ili prihvaćanja platnih transakcija

6. usluge novčanih pošiljaka

7. usluge iniciranja plaćanja i

8. usluge informiranja o računu.

Aktivnosti koje se ne smatraju platnim uslugama

Članak 5.

Platnim uslugama u smislu ovoga Zakona ne smatraju se:

1. platne transakcije izvršene isključivo u gotovu novcu izravno između platitelja i primatelja plaćanja bez sudjelovanja posrednika

2. platne transakcije između platitelja i primatelja plaćanja preko trgovačkog zastupnika koji je sporazumom ovlašten za pregovaranje ili sklapanje ugovora o prodaji ili kupnji robe ili usluga u ime samo platitelja ili samo primatelja plaćanja

3. profesionalan fizički prijevoz novčanica i kovanog novca, uključujući njihovo prikupljanje, obradu i dostavu

4. platne transakcije koje se sastoje u neprofesionalnom prikupljanju i dostavi gotova novca u sklopu neprofitne ili dobrotvorne djelatnosti

5. usluge kod kojih primatelj plaćanja daje platitelju gotov novac kao dio platne transakcije na izričit zahtjev korisnika platnih usluga dan neposredno prije izvršenja platne transakcije u sklopu plaćanja za kupnju robe ili usluga

6. poslovi mijenjanja gotova novca za gotov novac, uključujući mjenjačke poslove, pri čemu se novčana sredstva ne drže na računu za plaćanje

7. platne transakcije na osnovi sljedećih papirnatih dokumenata vučenih odnosno podnesenih pružatelju platnih usluga radi stavljanja novčanih sredstava na raspolaganje primatelju plaćanja:

a) čekova u skladu sa Ženevskom konvencijom o jedinstvenom zakonu o čekovima od 19. ožujka 1931.

b) čekova sličnih onima iz podtočke a) ove točke koji su uređeni pravom država članica koje nisu stranke Ženevske konvencije o jedinstvenom zakonu o čekovima od 19. ožujka 1931.

c) mjenica u skladu sa Ženevskom konvencijom o jedinstvenom zakonu o trasiranim i vlastitim mjenicama od 7. lipnja 1930.

d) mjenica sličnih onima iz podtočke c) ove točke koje su uređene pravom država članica koje nisu stranke Ženevske konvencije o jedinstvenom zakonu o trasiranim i vlastitim mjenicama od 7. lipnja 1930.

e) vaučera (bonova)

f) putničkih čekova i

g) poštanskih novčanih uputnica prema definiciji Svjetske poštanske unije

8. platne transakcije izvršene unutar platnog sustava ili sustava za namiru financijskih instrumenata između agenata za namiru, središnjih drugih ugovornih strana, klirinških organizacija i/ili središnjih banaka i drugih sudionika u sustavu te pružatelja platnih usluga

9. platne transakcije povezane s upravljanjem vrijednosnim papirima, uključujući dividende, prihode i druge raspodjele, ili s otkupom ili prodajom vrijednosnih papira koje obave osobe iz točke 8. ovoga članka ili investicijska društva, kreditne institucije, subjekti za zajednička ulaganja ili društva za upravljanje imovinom koja pružaju investicijske usluge te svi ostali subjekti kojima je dopušteno skrbništvo nad financijskim instrumentima

10. usluge pružatelja tehničkih usluga koji podržavaju pružanje platnih usluga, ali koji ni u jednom trenutku nisu u posjedu novčanih sredstava koja se prenose, uključujući obradu i čuvanje podataka, usluge zaštite tajnosti, provjeru autentičnosti podataka i subjekata, pružanje informatičke tehnologije i komunikacijske mreže te osiguravanje i održavanje terminala i uređaja koji se rabe za platne usluge, s izuzećem usluga iniciranja plaćanja i usluga informiranja o računu

11. usluge koje se temelje na platnim instrumentima koji se mogu upotrebljavati samo ograničeno i koji ispunjavaju jedan od sljedećih uvjeta:

a) omogućuju imatelju stjecanje robe ili usluga samo u prostorijama izdavatelja ili unutar ograničene mreže pružatelja usluga u okviru izravnoga trgovačkog ugovora s profesionalnim izdavateljem

b) mogu se upotrebljavati samo za stjecanje vrlo ograničenog izbora robe ili usluga

c) vrijede samo u jednoj državi članici i dostupni su na zahtjev poduzeća ili subjekta javnog sektora, a uređuje ih nacionalno ili regionalno tijelo javne vlasti za posebne socijalne ili porezne svrhe za stjecanje određene robe ili usluga od dobavljača koji s izdavateljem imaju trgovački ugovor

12. platne transakcije koje provodi pružatelj elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga koje se pružaju uz elektroničke komunikacijske usluge za korisnika te mreže ili usluge, i to:

a) za kupnju digitalnog sadržaja i glasovnih usluga, bez obzira na uređaj koji se upotrebljava za kupnju ili potrošnju digitalnog sadržaja, a naplaćuje se korisniku zajedno s elektroničkim komunikacijskim uslugama ili

b) koje se obavljaju s ili preko elektroničkog uređaja u dobrotvorne svrhe ili za kupnju karata, a koje se naplaćuju korisniku zajedno s elektroničkim komunikacijskim uslugama pod sljedećim uvjetima, neovisno o tome je li riječ o pretplatniku ili o korisniku koji unaprijed uplaćuje sredstva pružatelju elektroničke komunikacijske mreže ili usluge:

– iznos pojedinačne platne transakcije iz podtočaka a) i b) ove točke ne prelazi 50,00 eura i

– ukupni iznos platnih transakcija pojedinoga korisnika ne prelazi 300,00 eura mjesečno

13. platne transakcije između pružatelja platnih usluga, njihovih zastupnika ili podružnica za njihov račun

14. platne transakcije i s njima povezane usluge između matičnog društva i društva kćeri ili između društava kćeri istoga matičnog društva, bez ikakvog posredovanja pružatelja platnih usluga koji nije društvo iz iste grupe

15. usluge u vezi s podizanjem gotova novca na POS uređajima i na bankomatima trećih osoba koje djeluju u ime jednog ili više izdavatelja platnih kartica, a nisu ugovorne strane u okvirnom ugovoru s klijentom koji podiže novac s računa za plaćanje, pod uvjetom da te treće osobe ne obavljaju druge platne usluge iz članka 4. ovoga Zakona. Pružatelji usluga iz ove točke dužni su informirati svoje korisnike u skladu s člankom 15. stavkom 3. ovoga Zakona.

Obveza obavješćivanja o aktivnostima koje se ne smatraju platnim uslugama

Članak 6.

(1) Pružatelj usluga koji obavlja jednu ili obje aktivnosti iz članka 5. točke 11. podtočaka a) i b) ovoga Zakona dužan je, čim ukupna vrijednost platnih transakcija izvršenih tijekom prethodnih 12 mjeseci premaši iznos od 1.000.000,00 eura, dostaviti Hrvatskoj narodnoj banci obavijest o ukupnoj vrijednosti platnih transakcija izvršenih tijekom prethodnih 12 mjeseci s detaljnim opisom usluga koje pruža i naznakom o kojoj je aktivnosti iz članka 5. točke 11. ovoga Zakona riječ, te svakih 12 mjeseci nakon slanja prve takve obavijesti, ako ukupna vrijednost platnih transakcija izvršenih tijekom prethodnih 12 mjeseci premašuje iznos od 7.500.000,00 kuna, dostavljati Hrvatskoj narodnoj banci novu obavijest s aktualnim podacima.

(2) Pružatelj usluga koji obavijesti Hrvatsku narodnu banku u skladu sa stavkom 1. ovoga članka, dužan je na zahtjev Hrvatske narodne banke dostaviti informacije potrebne Hrvatskoj narodnoj banci za ocjenu iz stavka 3. ovoga članka te za upis u registar iz članka 93. ovoga Zakona.

(3) Hrvatska narodna banka na temelju obavijesti iz stavka 1. ovoga članka i informacija dostavljenih u skladu sa stavkom 2. ovoga članka utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za isključenje iz članka 5. točke 11. podtočaka a) ili b) ovoga Zakona.

(4) Hrvatska narodna banka se za potrebe utvrđivanja iz stavka 3. ovoga članka rukovodi zaštitom interesa potrošača i pružatelja platnih usluga koji ne smiju biti dovedeni u nepovoljniji položaj od pružatelja usluga iz stavka 1. ovoga članka.

(5) Ako Hrvatska narodna banka u skladu sa stavcima 3. i 4. ovoga članka ocijeni da nije opravdano da se pružatelj usluga i dalje koristi isključenjem iz članka 5. točke 11. ovoga Zakona, donijet će rješenje kojim će naložiti pružatelju usluga iz stavka 1. ovoga članka da u roku koji odredi Hrvatska narodna banka, a koji ne može biti kraći od 90 dana, podnese Hrvatskoj narodnoj banci zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga iz članka 85. ovoga Zakona odnosno zahtjev za upis u registar iz članka 93. ovoga Zakona kao mala institucija za platni promet ili da se u istom roku uskladi s ograničenjima iz članka 5. točke 11. ovoga Zakona na način naveden u rješenju.

(6) Pružatelj elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga koji obavlja aktivnost iz članka 5. točke 12. ovoga Zakona dužan je o tome obavijestiti Hrvatsku regulatornu agenciju za mrežne djelatnosti.

(7) Pružatelj usluga iz stavka 6. ovoga članka dužan je dostavljati Hrvatskoj regulatornoj agenciji za mrežne djelatnosti godišnje revizorsko mišljenje kojim se potvrđuje da je aktivnost koju obavlja u skladu s ograničenjima iz članka 5. točke 12. ovoga Zakona najkasnije u roku od četiri mjeseca od isteka poslovne godine na koju se odnosi godišnje revizorsko mišljenje.

(8) Pružatelj usluga iz stavka 6. ovoga članka dužan je na zahtjev Hrvatske regulatorne agencije za mrežne djelatnosti dostaviti informacije za potrebe stavka 10. ovoga članka.

(9) Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti obavješćuje Hrvatsku narodnu banku o pružateljima elektroničkih komunikacijskih mreža ili usluga iz stavka 6. ovoga članka koji obavljaju aktivnost iz članka 5. točke 12. ovoga Zakona.

(10) Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti uz obavijest iz stavka 9. ovoga članka Hrvatskoj narodnoj banci dostavlja za svakog pružatelja iz stavka 6. ovoga članka podatke koji su provedbenim tehničkim standardom koji kao delegirani akt donosi Europska komisija na temelju članka 15. stavka 5. Direktive (EU) 2015/2366 propisani kao obvezni podaci koje nadležna tijela država članica dostavljaju Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo.

(11) Kada Hrvatska regulatorna agencija za mrežne djelatnosti procijeni da aktivnost koju obavlja pružatelj usluga iz stavka 6. ovoga članka nije u skladu s ograničenjima iz članka 5. točke 12. ovoga Zakona, o tome odmah obavješćuje Hrvatsku narodnu banku i prosljeđuje joj godišnje revizorsko mišljenje za tog pružatelja usluga.

(12) Ako Hrvatska narodna banka na osnovi obavijesti i dostavljenih informacija iz stavka 10. ovoga članka ocijeni da aktivnost koju obavlja pružatelj usluga iz stavka 6. ovoga članka nije u skladu s ograničenjima iz članka 5. točke 12. ovoga Zakona, donijet će rješenje kojim će naložiti pružatelju usluga iz stavka 6. ovoga članka da u roku koji odredi Hrvatska narodna banka, a koji ne može biti kraći od devedeset dana, podnese Hrvatskoj narodnoj banci zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga iz članka 85. ovoga Zakona odnosno zahtjev za upis u registar iz članka 93. ovoga Zakona kao mala institucija za platni promet ili da se u istom roku uskladi s ograničenjima iz članka 5. točke 12. ovoga Zakona.

Pružatelji platnih usluga

Članak 7.

(1) Pružatelji platnih usluga u Republici Hrvatskoj mogu biti:

1. kreditna institucija, i to:

a) kreditna institucija osnovana u Republici Hrvatskoj

b) kreditna institucija osnovana u drugoj državi članici u smislu članka 4. stavka 1. točke 1 Uredbe (EU) br. 575/2013 uključujući njezinu podružnicu u smislu članka 4. stavka 1. točke 17. te Uredbe kad je ta podružnica osnovana u Republici Hrvatskoj

c) kreditna institucija iz treće države preko svoje podružnice osnovane u Republici Hrvatskoj

2. institucija za elektronički novac, i to:

a) institucija za elektronički novac osnovana u Republici Hrvatskoj

b) institucija za elektronički novac osnovana u drugoj državi članici, uključujući njezinu podružnicu kad je ta podružnica osnovana u Republici Hrvatskoj

c) institucija za elektronički novac iz treće države preko svoje podružnice osnovane u Republici Hrvatskoj

3. mala institucija za elektronički novac osnovana u Republici Hrvatskoj

4. institucija za platni promet, i to:

a) institucija za platni promet osnovana u Republici Hrvatskoj

b) institucija za platni promet osnovana u drugoj državi članici, uključujući njezinu podružnicu kad je ta podružnica osnovana u Republici Hrvatskoj

5. mala institucija za platni promet osnovana u Republici Hrvatskoj

6. registrirani pružatelj usluge informiranja o računu, i to:

a) registrirani pružatelj usluge informiranja o računu osnovan u Republici Hrvatskoj

b) registrirani pružatelj usluge informiranja o računu osnovan u drugoj državi članici, uključujući njegovu podružnicu kad je ta podružnica osnovana u Republici Hrvatskoj

7. Hrvatska narodna banka kad ne djeluje u svojstvu monetarne vlasti ili druge javne vlasti

8. Republika Hrvatska i jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave kad ne djeluju u svojstvu javne vlasti

9. Europska središnja banka i središnje banke drugih država članica kad ne djeluju u svojstvu monetarne ili druge javne vlasti.

(2) Pružanje platnih usluga u Republici Hrvatskoj smiju obavljati samo pružatelji iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, Hrvatska banka za obnovu i razvitak smije pružati platne usluge u skladu sa zakonom kojim se uređuju njezin položaj, poslovi i ovlaštenja.

(4) Pružatelji iz stavka 1. točke 1. podtočaka a) i c), točke 2. podtočaka a) i c) i točke 3. ovoga članka mogu pružati platne usluge u skladu s odredbama zakona kojima se uređuju te osobe i njihovo poslovanje, s tim da pružatelji iz stavka 1. točke 2. podtočke c) smiju pružati samo one platne usluge koje su povezane s izdavanjem elektroničkog novca.

(5) Pravo osoba iz stavka 1. točaka 7., 8. i 9. ovoga članka na pružanje platnih usluga uređuje se propisima kojima se uređuju te osobe, njihove zadaće i nadležnosti.

(6) Pružatelji iz stavka 1. točke 4. podtočke a), točke 5. i točke 6. podtočke a) ovoga članka mogu pružati platne usluge u granicama rješenja izdanih prema odredbama ovoga Zakona.

(7) Pružatelji iz stavka 1. točke 1. podtočke b), točke 2. podtočke b), točke 4. podtočke b) i točke 6. podtočke b) ovoga članka mogu pružati platne usluge u granicama odobrenja koje je izdalo nadležno tijelo matične države članice odnosno registracije nadležnog tijela matične države članice, i to na način određen ovim Zakonom i drugim zakonima kojima se uređuje njihovo poslovanje.

Računi pružatelja platnih usluga kod kreditne institucije

Članak 8.

(1) Kreditne institucije dužne su institucijama za platni promet, malim institucijama za platni promet, institucijama za elektronički novac i malim institucijama za elektronički novac na njihov zahtjev otvarati račune za plaćanje i pružati usluge povezane s tim računima na objektivan, nediskriminirajući i razmjeran način, te u takvom opsegu da se tim institucijama omogućuje pružanje platnih usluga na nesmetan i učinkovit način.

(2) Kreditna institucija dužna je o svakom odbijanju zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka Hrvatskoj narodnoj banci dostaviti obavijest s obrazloženjem.

Primjena odredbi drugih zakona

Članak 9.

(1) Na odnose između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga koji nisu uređeni glavama II. i III. ovoga Zakona primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju obvezni odnosi.

(2) Na odnose između korisnika platnih usluga koji su potrošači i pružatelja platnih usluga primjenjuju se i odredbe zakona kojima se uređuju zaštita potrošača i potrošačko kreditiranje.

(3) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, na odnose između korisnika platnih usluga koji su potrošači i pružatelja platnih usluga ne primjenjuju se odredbe Zakona o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, br. 41/14. i 110/15.) koje se odnose na informiranje pri sklapanju na daljinu ugovora o prodaji financijskih usluga osim članka 83. točaka od 3. do 8., članka 84. točaka 1., 4. i 5. i članka 85. točke 2. tog Zakona.

Izvješća o platnim uslugama

Članak 10.

(1) Hrvatska narodna banka određuje obveznike, sadržaj, način i rokove statističkog izvješćivanja o platnim uslugama te o prijevarama u odnosu na sredstva plaćanja.

(2) Obveznici izvješćivanja o platnim uslugama mogu biti pružatelji platnih usluga iz članka 7. stavka 1. točaka od 1. do 6. ovoga Zakona te subjekti koji obavljaju aktivnosti koje se ne smatraju platnim uslugama u skladu s člankom 5. ovoga Zakona i vlasnici platno prometne infrastrukture.

(3) Obveznici izvješćivanja o platnim uslugama dužni su izvješćivati Hrvatsku narodnu banku u skladu s propisom iz stavka 10. ovoga članka.

(4) Obveznici izvješćivanja o platnim uslugama dužni su izvješćivati Hrvatsku narodnu banku o prijevarama u odnosu na platne usluge u skladu s propisom iz stavka 11. ovoga članka, a najmanje jedanput godišnje.

(5) Hrvatska narodna banka ovlaštena je koristiti se podacima prikupljenima u izvješćima iz stavaka 3. i 4. ovoga članka u svrhu bonitetnog nadzora poslovanja pružatelja platnih usluga iz svoje nadležnosti.

(6) Hrvatska narodna banka ovlaštena je kao obveznike za dostavu izvješća u informativne i statističke svrhe odrediti i institucije za platni promet i registrirane pružatelje usluge informiranja o računu iz drugih država članica koje posluju na području Republike Hrvatske preko podružnice ili zastupnika, kao i institucije za elektronički novac iz drugih država članica koje posluju na području Republike Hrvatske preko podružnice ili zastupnika.

(7) Obveznici izvješćivanja iz stavka 6. ovoga članka dužni su izvješćivati Hrvatsku narodnu banku u skladu s regulatornim tehničkim standardima kojima se uređuje okvir za suradnju i razmjenu informacija između nadležnih tijela država članica, a koje kao delegirani akt donosi Europska komisija na temelju članka 29. stavka 7. Direktive (EU) 2015/2366.

(8) Hrvatska narodna banka ovlaštena je koristiti se podacima prikupljenima u izvješćima iz stavaka 6. i 7. ovoga članka u svrhu nadzora nad primjenom odredbi glava II. i III. ovoga Zakona od strane institucije za platni promet i institucije za elektronički novac koje posluju na području Republike Hrvatske preko podružnice ili zastupnika korištenjem prava poslovnog nastana.

(9) Hrvatska narodna banka ovlaštena je prikupljene statističke podatke o prijevarama u odnosu na sredstva plaćanja dostavljati Europskoj središnjoj banci i Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo u zbirnom obliku.

(10) Hrvatska narodna banka donosi podzakonski propis kojim se određuju obveznici, sadržaj, način i rokovi statističkog izvješćivanja iz stavka 1. ovog članka.

(11) Hrvatska narodna banka donosi podzakonski propis kojim se uređuje izvješćivanje o prijevarama u odnosu na sredstva plaćanja radi usklađivanja sa smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo o zahtjevima izvješćivanja o prijevarama u skladu s člankom 96. stavkom 6. Direktive (EU) 2015/2366.

GLAVA II.

OBVEZE INFORMIRANJA KORISNIKA PLATNIH USLUGA

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Primjena odredbi glave II.

Članak 11.

(1) Ova glava Zakona primjenjuje se na jednokratne platne transakcije te na okvirne ugovore i platne transakcije koje se provode na temelju tog ugovora.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, korisnik platnih usluga koji nije potrošač i njegov pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti da se neke ili sve odredbe ove glave ne primjenjuju na jednokratne platne transakcije te na okvirne ugovore i platne transakcije na temelju okvirnog ugovora.

(3) Ako za pojedinu odredbu ovim Zakonom nije izričito drukčije propisano, odredbe ove glave primjenjuju se, neovisno o valuti platne transakcije, na nacionalne i prekogranične platne transakcije kao i na međunarodne platne transakcije, u dijelu koji se provodi na području država članica.

(4) Pružatelj platnih usluga smije korisniku platnih usluga dati povoljniji položaj od položaja koji mu pripada prema odredbama ove glave.

(5) Odredbe ove glave ne primjenjuju se na Hrvatsku banku za obnovu i razvitak kad pruža platne usluge prema članku 7. stavku 3. ovoga Zakona.

Naknade za davanje informacija

Članak 12.

(1) Pružatelj platnih usluga ne smije naplatiti korisniku platnih usluga naknade za informacije koje mu je dužan dati na temelju odredbi ove glave.

(2) Ako korisnik platnih usluga od pružatelja platnih usluga traži dodatno ili češće davanje informacija od onoga ugovorenog okvirnim ugovorom ili njihov prijenos komunikacijskim sredstvima koja nisu navedena u okvirnom ugovoru, pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga mogu ugovoriti naknade za takvo davanje informacija.

(3) Ako pružatelj platnih usluga ima pravo na naplatu naknada prema stavku 2. ovoga članka, te naknade moraju biti razumne i u skladu sa stvarnim troškovima pružatelja platnih usluga.

Teret dokaza

Članak 13.

U slučaju spora pružatelj platnih usluga dužan je dokazati da je ispunio svoje obveze informiranja korisnika platnih usluga u skladu s odredbama ove glave.

Obveza informiranja za platne instrumente male vrijednosti i elektronički novac

Članak 14.

Ako se platni instrument, u skladu s odredbama okvirnog ugovora, upotrebljava samo za pojedinačne platne transakcije koje ne prelaze iznos od 30,00 eura ili ako postoji ograničenje potrošnje najviše do ukupnog iznosa od 150,00 eura ili su na njemu pohranjena novčana sredstva koja nikada ne prelaze iznos od 150,00 eura:

1. pružatelj platnih usluga, iznimno od članaka 23., 24. i 28. ovoga Zakona, dostavlja platitelju samo informacije o glavnim obilježjima platne usluge, uključujući informacije o načinu korištenja platnog instrumenta, o odgovornosti, o naknadama i druge informacije bitne za donošenje odluke korisnika platnih usluga o sklapanju ugovora te podatak o tome gdje korisnik platnih usluga može na lako dostupan način doći do ostalih informacija propisanih člankom 23. ovoga Zakona

2. pružatelj platnih usluga i korisnik, iznimno od članka 26. ovoga Zakona, mogu ugovoriti da pružatelj platnih usluga ne mora predlagati promjene okvirnog ugovora na način iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona

3. pružatelj platnih usluga i korisnik, iznimno od članaka 29. i 30. ovoga Zakona, mogu ugovoriti da nakon izvršenja platne transakcije pružatelj platnih usluga daje ili stavlja na raspolaganje samo referenciju kojom će korisniku platnih usluga omogućiti identifikaciju platne transakcije, njezina iznosa i naknade, a u slučaju više platnih transakcija iste vrste za istog primatelja plaćanja, referencije i informaciju o ukupnom iznosu i naknadama za te platne transakcije i

4. ako se platni instrument upotrebljava anonimno ili ako pružatelj platnih usluga zbog drugih tehničkih razloga ne može korisniku platnih usluga osigurati informacije iz točke 3. ovoga članka, pružatelj platnih usluga i korisnik mogu ugovoriti da se platitelju nakon izvršenja platne transakcije mora omogućiti samo provjera iznosa novčanih sredstava pohranjenih na platnom instrumentu.

Informacije o naknadama ili popustima

Članak 15.

(1) Ako za korištenje određenoga platnog instrumenta primatelj plaćanja nudi popust, dužan je o tome obavijestiti platitelja prije iniciranja platne transakcije.

(2) Ako za korištenje određenoga platnog instrumenta pružatelj platnih usluga ili treća osoba koja nije pružatelj platnih usluga, a uključena je u platnu transakciju, traži naknadu, dužan je o tome obavijestiti korisnika platnih usluga prije iniciranja takve platne transakcije.

(3) Ako je treća osoba uključena u transakciju iz stavka 2. ovoga članka, osoba koja pruža uslugu iz članka 5. točke 15. ovoga Zakona dužna je korisniku pružiti informacije u skladu s člancima 16., 18., 21. i 22. ovoga Zakona i prije podizanja gotovine, kao i na potvrdi nakon izvršenja transakcije podizanja gotovine.

(4) Platitelj je obvezan platiti naknadu iz stavka 2. ovoga članka samo ako je o punom iznosu naknade bio informiran prije iniciranja platne transakcije.

Valuta transakcije i preračunavanje valuta

Članak 16.

(1) Plaćanja se izvršavaju u valuti ugovorenoj u skladu s ovim Zakonom i posebnim propisima.

(2) Ako se usluga preračunavanja valute nudi na bankomatu, prodajnom mjestu ili je nudi primatelj plaćanja, strana koja nudi takvu uslugu dužna je priopćiti platitelju sve naknade i tečaj koji će primijeniti pri preračunavanju valute prije iniciranja platne transakcije. Platitelj mora dati svoju suglasnost za takvu uslugu preračunavanja valuta.

POGLAVLJE II.

JEDNOKRATNE PLATNE TRANSAKCIJE

Izbjegavanje dvostrukog davanja informacija

Članak 17.

Kad je nalog za plaćanje za jednokratnu platnu transakciju podnesen pružatelju platnih usluga putem platnog instrumenta koji je obuhvaćen okvirnim ugovorom s drugim pružateljem platnih usluga, pružatelj platnih usluga nije obvezan dati ili učiniti raspoloživim informacije koje su već dane ili će biti dane korisniku platnih usluga na temelju okvirnog ugovora s drugim pružateljem platnih usluga.

Prethodne opće informacije

Članak 18.

(1) Pružatelj platnih usluga dužan je, prije nego što se korisnik platnih usluga obveže ponudom ili ugovorom o jednokratnoj platnoj transakciji, dati ili učiniti raspoloživim korisniku platnih usluga sljedeće informacije o svojoj usluzi:

1. o tome koje mu podatke u odnosu na primatelja plaćanja odnosno platitelja treba dati korisnik platnih usluga u svrhu pravilnog zadavanja ili izvršenja naloga za plaćanje i/ili da u tu svrhu treba dati jedinstvenu identifikacijsku oznaku primatelja plaćanja odnosno platitelja

2. o maksimalnom roku za izvršenje platne usluge koja se pruža

3. o ukupnom iznosu svih naknada koje korisnik platnih usluga treba platiti pružatelju platnih usluga i o iznosu svake pojedine naknade

4. o stvarnom ili referentnom tečaju, ako ta platna transakcija uključuje preračunavanje valute i

5. druge relevantne informacije iz članka 23. ovoga Zakona koje se odnose na tu platnu transakciju.

(2) Odredba stavka 1. točke 2. ovoga članka primjenjuje se samo na nacionalne i prekogranične platne transakcije u valutama država članica.

(3) Pružatelj usluge iniciranja plaćanja dužan je, osim informacija navedenih u stavku 1. ovoga članka, prije zadavanja naloga za plaćanje platitelju dati ili učiniti raspoloživim na jasan i sveobuhvatan način i sljedeće informacije:

1. naziv pružatelja usluge iniciranja plaćanja i adresu njegova sjedišta, a ako se usluga pruža preko zastupnika ili podružnice, i točnu adresu zastupnika ili podružnice

2. sve druge podatke potrebne za komuniciranje s pružateljem usluge iniciranja plaćanja, uključujući adresu elektroničke pošte i

3. informacije o nadležnom tijelu i podatke potrebne za komunikaciju s tim nadležnim tijelom.

(4) Pružatelj platnih usluga dužan je informacije iz stavaka 1. i 3. ovoga članka:

1. učiniti raspoloživima korisniku platnih usluga na njemu lako dostupan način

2. napisati razumljivim riječima i u jednostavnom i sveobuhvatnom obliku na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom te na bilo kojem drugom jeziku dogovorenom između pružatelja i korisnika platnih usluga i

3. na zahtjev korisnika platnih usluga dati na papiru ili na nekom drugom trajnom nosaču podataka.

(5) Ako je ugovor kojim se reguliraju jednokratne platne transakcije sklopljen na osnovi zahtjeva korisnika platnih usluga pomoću sredstva za komuniciranje na daljinu koje pružatelju platnih usluga onemogućuje ispunjenje obveza iz stavaka 1., 3. i 4. ovoga članka, pružatelj platnih usluga dužan ih je ispuniti odmah nakon izvršenja platne transakcije.

(6) Obveze iz stavaka 1., 3. i 4. ovoga članka mogu se ispuniti i dostavljanjem primjerka nacrta ugovora o jednokratnoj platnoj transakciji ili primjerka naloga za plaćanje koji sadržava informacije iz ovoga članka.

Informacije pružatelja usluge iniciranja plaćanja za platitelja i primatelja plaćanja nakon zadavanja naloga za plaćanje

Članak 19.

Kad je nalog za plaćanje zadan preko pružatelja usluge iniciranja plaćanja, pružatelj te usluge dužan je, osim informacija iz članka 18. ovoga Zakona, odmah nakon zadavanja naloga za plaćanje dati ili učiniti raspoloživim platitelju te, ako je primjenjivo, primatelju plaćanja sve sljedeće podatke:

1. potvrdu o uspješnom zadavanju naloga za plaćanje kod pružatelja platnih usluga koji vodi račun platitelja

2. referenciju kojom se platitelju i primatelju plaćanja omogućuje identifikacija platne transakcije, a, ako je primjenjivo, primatelju plaćanja identifikacija platitelja te svih informacija koje su prenesene platnom transakcijom

3. iznos platne transakcije i

4. ukupan iznos svih naknada koje korisnik platnih usluga plaća pružatelju usluge iniciranja plaćanja za platnu transakciju i iznos svake pojedine naknade.

Informacije za pružatelja platnih usluga koji vodi račun platitelja pri korištenju usluge iniciranja plaćanja

Članak 20.

Pružatelj usluga iniciranja plaćanja dužan je referenciju platne transakcije koja je preko njega inicirana staviti na raspolaganje pružatelju platnih usluga koji vodi račun platitelja.

Informacije za platitelja nakon primitka naloga za plaćanje

Članak 21.

Odmah nakon primitka naloga za plaćanje platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je platitelju dati ili mu učiniti raspoloživim, na način iz članka 18. stavka 4. ovoga Zakona, sljedeće podatke o svojoj usluzi:

1. referenciju koja platitelju omogućuje identifikaciju platne transakcije i, ako je primjenjivo, informacije koje se odnose na primatelja plaćanja

2. iznos platne transakcije u valuti koja je korištena u nalogu za plaćanje

3. ukupan iznos svih naknada za platnu transakciju koje snosi platitelj i iznos svake pojedine naknade

4. ako platna transakcija uključuje preračunavanje valute, tečaj koji je primijenio platiteljev pružatelj platnih usluga ili upućivanje na primijenjeni tečaj te iznos platne transakcije nakon preračunavanja valute i

5. datum primitka naloga za plaćanje.

Informacije za primatelja plaćanja nakon izvršenja platne transakcije

Članak 22.

Odmah nakon izvršenja platne transakcije pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je primatelju plaćanja dati ili učiniti raspoloživim, na način iz članka 18. stavka 4. ovoga Zakona, sljedeće podatke o usluzi koju je pružio:

1. referenciju koja primatelju plaćanja omogućuje identifikaciju platne transakcije i, ako je primjenjivo, sve informacije prenesene platnom transakcijom i informacije o platitelju

2. iznos platne transakcije u valuti u kojoj su novčana sredstva stavljena primatelju plaćanja na raspolaganje

3. ukupan iznos svih naknada koje za platnu transakciju snosi primatelj plaćanja i iznos svake pojedine naknade

4. ako platna transakcija uključuje preračunavanje valute, tečaj koji je primijenio pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja za tu platnu transakciju te iznos platne transakcije prije preračunavanja valute i

5. datum valute odobrenja.

POGLAVLJE III.

OKVIRNI UGOVORI

Prethodne informacije

Članak 23.

(1) Pružatelj platnih usluga dužan je dati korisniku platnih usluga prije nego što se korisnik platnih usluga obveže ponudom ili okvirnim ugovorom sljedeće informacije:

1. o pružatelju platnih usluga, i to:

a) o tvrtki odnosno nazivu pružatelja platnih usluga i adresi na kojoj se nalazi njegovo sjedište

b) ako se usluga pruža preko podružnice ili zastupnika u Republici Hrvatskoj, o tvrtki odnosno nazivu i adresi te podružnice ili zastupnika

c) o svim drugim adresama za komuniciranje s pružateljem platnih usluga, uključujući i adresu elektroničke pošte i

d) o tijelu nadležnom za nadzor poslovanja pružatelja platnih usluga, o registru iz članka 93. ovoga Zakona odnosno drugom javnom registru u kojemu su evidentirane ovlasti za pružanje platnih usluga i o registracijskom broju ili, ako registracijskog broja nema, o drugom odgovarajućem identifikatoru pružatelja platnih usluga iz tog registra.

2. o korištenju platne usluge, i to:

a) opis glavnih obilježja platne usluge koja će se pružati

b) o tome koje podatke u odnosu na primatelja plaćanja odnosno platitelja treba dati korisnik platnih usluga u svrhu pravilnog zadavanja ili izvršenja naloga za plaćanje ili da u tu svrhu treba dati jedinstvenu identifikacijsku oznaku primatelja plaćanja odnosno platitelja

c) o mogućnosti, obliku i postupku davanja i opoziva suglasnosti za izvršenje platne transakcije u skladu s člancima 34. i 52. ovoga Zakona

d) o vremenu primitka naloga za plaćanje prema članku 50. ovoga Zakona i o krajnjem vremenu primitka naloga za plaćanje, ako ga je pružatelj platnih usluga odredio

e) o maksimalnom roku za izvršenje platne usluge koja će se pružiti

f) o tome postoji li mogućnost ugovaranja ograničenja potrošnje pri uporabi platnog instrumenta prema članku 38. stavku 1. ovoga Zakona i

g) o pravima korisnika platnih usluga u skladu s člankom 8. Uredbe (EU) 2015/751 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o međubankovnim naknadama za platne transakcije na temelju kartica (SL L 123, 19. 5. 2015.) u slučaju co-badginga na platnim instrumentima na temelju kartica

3. o naknadama, kamatnim stopama i tečaju, i to:

a) o svim naknadama koje korisnik platnih usluga treba platiti pružatelju platnih usluga, što uključuje i naknade povezane s načinom na koji i učestalošću s kojom se daju ili čine raspoloživima informacije te o iznosu svake pojedine naknade

b) ako se primjenjuju kamatna stopa ili tečaj, o kamatnoj stopi ili tečaju koji će se primjenjivati, a ako se primjenjuje referentna kamatna stopa ili referentni tečaj, o načinu izračuna stvarne kamatne stope te o referentnom datumu i indeksu ili osnovici za određivanje takve referentne kamatne stope ili tečaja i

c) ako se tako ugovori, o trenutačnoj primjeni izmjene referentne kamatne stope ili tečaja te o načinu informiranja korisnika platnih usluga o promjeni tečaja ili kamatne stope prema članku 26. stavcima 5., 6. i 7. ovoga Zakona

4. o komunikaciji, i to:

a) ako je primjenjivo, o sredstvima komunikacije, uključujući tehničke zahtjeve koji se odnose na opremu i softver korisnika platnih usluga koji su potrebni za prijenos informacija ili obavijesti

b) o načinu i učestalosti kojom će se informacije davati ili činiti raspoloživima korisniku platnih usluga u skladu s odredbama ovoga Zakona, uključujući informacije o pravu korisnika platnih usluga iz članka 29. stavka 3. i članka 30. stavka 3. ovoga Zakona

c) o jeziku ili jezicima na kojima će se sklopiti okvirni ugovor i obavljati komunikacija tijekom ugovornog odnosa i

d) o pravu korisnika platnih usluga iz članka 25. ovoga Zakona

5. o zaštitnim i korektivnim mjerama u vezi s korištenjem platnog instrumenta, i to:

a) ako je primjenjivo, o postupcima koje korisnik platnih usluga treba poduzeti radi zaštite platnog instrumenta i o načinu obavještavanja pružatelja platnih usluga, a u skladu s člankom 39. ovoga Zakona

b) o sigurnom postupku koji pružatelj platnih usluga upotrebljava za obavještavanje korisnika platnih usluga u slučaju sumnje na prijevaru ili stvarne prijevare ili prijetnje sigurnosti

c) ako se tako ugovori, o uvjetima pod kojima pružatelj platnih usluga ima pravo na blokadu platnih instrumenata u skladu s člankom 38. ovoga Zakona

d) o odgovornosti platitelja u skladu s člankom 46. ovoga Zakona, uključujući informaciju o iznosu za koji je odgovoran

e) o načinu i roku u kojem korisnik platnih usluga treba obavijestiti pružatelja platnih usluga o neautoriziranoj, nepravilno iniciranoj, neizvršenoj, neuredno ili zakašnjelo izvršenoj platnoj transakciji prema člancima 41. i 63. ovoga Zakona, kao i o odgovornosti pružatelja platnih usluga za neautorizirane platne transakcije u skladu s člancima 43., 44. i 45. ovoga Zakona

f) o odgovornosti pružatelja platnih usluga za iniciranje platnih transakcija prema članku 60. ovoga Zakona odnosno za izvršenje platnih transakcija prema člancima 58. i 59. ovoga Zakona i

g) o uvjetima za povrat novčanih sredstava u skladu s člancima 48. i 49. ovoga Zakona

6. o izmjenama i otkazu okvirnog ugovora, i to:

a) ako se tako ugovori, da se smatra da korisnik platnih usluga prihvaća izmjene uvjeta okvirnog ugovora osim ako do predloženog datuma stupanja na snagu izmjena korisnik platnih usluga izvijesti pružatelja platnih usluga da ih ne prihvaća, u skladu s člankom 26. ovoga Zakona

b) o trajanju okvirnog ugovora i

c) o pravu korisnika platnih usluga na otkaz i o drugim uvjetima za otkaz okvirnog ugovora u skladu s člankom 26. stavcima 3. i 4. i člankom 27. ovoga Zakona

7. o pravnoj zaštiti, i to:

a) o mjerodavnom pravu koje će se primjenjivati na okvirni ugovor i/ili o nadležnosti suda za rješavanje spora iz okvirnog ugovora i

b) o postupcima koji su na raspolaganju korisniku platnih usluga u skladu s glavom III. poglavljem VI. ovoga Zakona (prigovor pružatelju platnih usluga, pritužba nadležnom tijelu i alternativno rješavanje potrošačkih sporova).

(2) Odredba stavka 1. točke 2. podtočke e) ovoga članka primjenjuje se samo na nacionalne i prekogranične platne transakcije u valutama država članica.

(3) Odredba stavka 1. točke 5. podtočke g) ovoga članka ne primjenjuje se na međunarodne platne transakcije.

(4) Informacije koje pružatelj platnih usluga daje korisniku platnih usluga prema stavku 1. ovoga članka moraju biti sadržane u okvirnom ugovoru sklopljenom s tim korisnikom.

(5) Osim informacija iz stavka 1. ovoga članka, pružatelj platnih usluga koji izdaje platne kartice, a nije obveznik primjene odredbi zakona kojim se uređuje usporedivost naknada, prebacivanje računa za plaćanje i pristup osnovnom računu koje se odnose na transparentnost i usporedivost naknada povezanih s računom za plaćanje dužan je dati korisniku platnih usluga koji je potrošač, u samostalnom dokumentu i u skladu s podzakonskim propisom iz stavka 6. ovoga članka informacije o naknadama za izdavanje i korištenje platne kartice, uključujući i primjenjive kamate, prije nego što se korisnik platnih usluga obveže ponudom ili okvirnim ugovorom, a jednom godišnje informacije o svim obračunanim naknadama i kamatama.

(6) Hrvatska narodna banka donosi podzakonski propis kojim se uređuje sadržaj i način davanja informacija iz stavka 5. ovoga članka o naknadama za izdavanje i korištenje platne kartice.

Način davanja prethodnih informacija i uvjeta

Članak 24.

(1) Pružatelj platnih usluga dužan je informacije iz članka 23. ovoga Zakona dati:

1. na papiru ili nekom drugom trajnom nosaču podataka

2. dovoljno unaprijed kako bi korisnik imao vremena za donošenje odluke o sklapanju ugovora i

3. razumljivim riječima i u jednostavnom i sveobuhvatnom obliku na hrvatskom jeziku i latiničnim pismom te na bilo kojem drugom jeziku dogovorenom između pružatelja i korisnika platnih usluga.

(2) Ako je okvirni ugovor sklopljen na temelju zahtjeva korisnika platnih usluga pomoću sredstva za komuniciranje na daljinu koje pružatelju platnih usluga onemogućuje ispunjenje obveza iz članka 23. ovoga Zakona i stavka 1. ovoga članka, pružatelj platnih usluga dužan je ispuniti te obveze odmah nakon sklapanja okvirnog ugovora.

(3) Pružatelj platnih usluga može ispuniti svoje obveze iz članka 23. ovoga Zakona i stavka 1. ovoga članka i dostavljanjem primjerka nacrta okvirnog ugovora koji sadržava informacije iz članka 23. ovoga Zakona.

Dostupnost informacija i odredbi okvirnog ugovora

Članak 25.

Pružatelj platnih usluga dužan je korisniku platnih usluga na njegov zahtjev postavljen tijekom trajanja okvirnog ugovora bez odgađanja dati odredbe okvirnog ugovora i informacije iz članka 23. ovoga Zakona na papiru ili nekom drugom trajnom nosaču podataka.

Izmjene okvirnog ugovora

Članak 26.

(1) Pružatelj platnih usluga dužan je predložiti izmjenu okvirnog ugovora na način iz članka 24. stavka 1. ovoga Zakona, i to najmanje dva mjeseca prije predloženog datuma početka primjene te izmjene.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka, korisnik platnih usluga ima pravo prihvatiti ili odbiti izmjene okvirnog ugovora prije predloženog datuma njihova stupanja na snagu.

(3) Pružatelj i korisnik platnih usluga mogu ugovoriti da će se smatrati da je korisnik platnih usluga prihvatio te izmjene ako do predloženog datuma njihova stupanja na snagu ne obavijesti pružatelja platnih usluga da ih ne prihvaća.

(4) Pružatelj platnih usluga dužan je obavijestiti korisnika platnih usluga da, u slučaju da korisnik ne prihvaća predložene izmjene, ima pravo bez naknade otkazati okvirni ugovor s učinkom takvog otkaza s bilo kojim datumom prije datuma stupanja na snagu tih izmjena.

(5) Pružatelj i korisnik platnih usluga mogu ugovoriti da se izmjene kamatnih stopa ili tečaja koje proizlaze iz referentne kamatne stope ili referentnog tečaja mogu provesti odmah, bez obavijesti pod uvjetom da je ugovoren način izračuna kamatne stope ili referentni datum i indeks odnosno osnovica za određivanje takve kamatne stope ili tečaja.

(6) Pružatelj platnih usluga dužan je o svakoj provedenoj promjeni kamatne stope obavijestiti korisnika platnih usluga što je prije moguće, na način uređen u članku 24. stavku 1. ovoga Zakona, osim ako je ugovorena određena učestalost ili drukčiji način na koji će takva obavijest biti dana ili učinjena raspoloživom korisniku platnih usluga.

(7) Izmjene kamatne stope ili tečaja koje su povoljnije za korisnika platnih usluga smiju se primijeniti bez obavještavanja korisnika platnih usluga.

(8) Promjene kamatne stope ili tečaja koji se upotrebljavaju pri izvršenju platnih transakcija primjenjuju se i izračunavaju na način koji ne dovodi korisnike platnih usluga u različit položaj.

Prestanak okvirnog ugovora

Članak 27.

(1) Korisnik platnih usluga može u svakom trenutku otkazati okvirni ugovor, osim ako je ugovoren otkazni rok.

(2) Otkazni rok iz stavka 1. ovoga članka ne smije biti dulji od jednog mjeseca, a ako je ugovoren dulji otkazni rok, primjenjuje se rok od jednog mjeseca.

(3) Za otkaz okvirnog ugovora pružatelj platnih usluga ne smije korisniku platnih usluga naplatiti nikakvu naknadu, osim ako je ugovor prije nastupa otkaza bio na snazi manje od šest mjeseci.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, ako korisnik platnih usluga ne prihvati izmjene okvirnog ugovora koje je predložio pružatelj platnih usluga te zbog toga otkaže okvirni ugovor, pružatelj platnih usluga ne smije naplatiti nikakvu naknadu za takav otkaz okvirnog ugovora.

(5) Ako pružatelj platnih usluga ima pravo naplatiti naknadu za otkaz ugovora, takva naknada mora biti primjerena i u skladu s troškovima pružatelja platnih usluga.

(6) Okvirnim ugovorom može se ugovoriti da pružatelj platnih usluga ima pravo na otkaz okvirnog ugovora sklopljenog na neodređeno vrijeme uz otkazni rok od najmanje dva mjeseca, s tim da otkaz mora dati na način uređen člankom 24. stavkom 1. ovoga Zakona.

(7) Ako se naknada za platne usluge korisniku platnih usluga naplaćuje periodično, u slučaju prestanka važenja okvirnog ugovora pružatelj platnih usluga smije naplatiti samo naknadu koja je razmjerna trajanju ugovora.

(8) Ako je korisnik platnih usluga naknadu platio unaprijed, pružatelj platnih usluga dužan je vratiti dio naknade razmjeran vremenu od prestanka važenja ugovora do kraja razdoblja za koje je naknada plaćena.

Informacije prije izvršenja pojedine platne transakcije

Članak 28.

(1) Kad pojedinu platnu transakciju iz okvirnog ugovora inicira platitelj, pružatelj platnih usluga dužan je na zahtjev platitelja dati sljedeće informacije o toj platnoj transakciji prije njezina izvršenja:

1. o maksimalnom roku izvršenja i

2. o iznosu ukupne naknade koju snosi platitelj i o iznosu svake pojedine naknade.

(2) Odredba stavka 1. točke 1. ovoga članka primjenjuje se samo na nacionalne i prekogranične platne transakcije u valutama država članica.

Informacije za platitelja o pojedinim platnim transakcijama

Članak 29.

(1) Pružatelj platnih usluga platitelja dužan je bez odgađanja nakon terećenja računa za plaćanje platitelja za iznos pojedine platne transakcije ili, ako se platitelj za tu platnu transakciju ne koristi računom, nakon primitka naloga za plaćanje platitelju dati na način predviđen člankom 24. stavkom 1. ovoga Zakona sve sljedeće informacije:

1. referenciju koja omogućuje platitelju identifikaciju svake platne transakcije i, ako je primjenjivo, informacije koje se odnose na primatelja plaćanja

2. iznos platne transakcije u valuti u kojoj je terećen račun za plaćanje platitelja ili u valuti koja je korištena na nalogu za plaćanje

3. ukupan iznos svih naknada za tu platnu transakciju, iznos svake pojedine naknade i kamate koje plaća platitelj

4. ako platna transakcija uključuje preračunavanje valute, tečaj te iznos platne transakcije nakon preračunavanja valute i

5. datum valute terećenja ili datum primitka naloga za plaćanje.

(2) Okvirni ugovor mora sadržavati odredbu da platitelj može zahtijevati da mu se informacije iz stavka 1. daju ili čine raspoloživima periodično, najmanje jednom mjesečno, bez naknade te na ugovoreni način kojim se platitelju omogućuju pohrana i reprodukcija informacija u nepromijenjenom obliku.

(3) Pružatelj platnih usluga dužan je na zahtjev platitelja dostaviti informacije iz stavka 1. ovoga članka u papirnatom obliku jednom mjesečno bez naplate naknade platitelju za tu uslugu.

Informacije za primatelja plaćanja o pojedinim platnim transakcijama

Članak 30.

(1) Nakon izvršenja pojedine platne transakcije pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je primatelju plaćanja bez odgađanja dati na način uređen člankom 24. stavkom 1. ovoga Zakona sve sljedeće informacije:

1. referenciju koja primatelju plaćanja omogućuje identifikaciju platne transakcije, sve informacije prenesene platnom transakcijom i informacije o platitelju

2. iznos platne transakcije u valuti u kojoj je odobren račun za plaćanje primatelja plaćanja ili u kojoj su novčana sredstva stavljena primatelju plaćanja na raspolaganje

3. ukupan iznos svih naknada za tu platnu transakciju, iznos svake pojedine naknade i kamate koje plaća primatelj plaćanja

4. ako platna transakcija uključuje preračunavanje valute, tečaj koji je primijenio pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja pri izvršenju platne transakcije te iznos platne transakcije prije preračunavanja valute i

5. datum valute odobrenja.

(2) Okvirni ugovor može sadržavati odredbu da se informacije iz stavka 1. ovoga članka dostavljaju ili čine raspoloživima primatelju plaćanja periodično, najmanje jednom mjesečno, na ugovoreni način koji mu omogućuje pohranu i reproduciranje informacija u nepromijenjenom obliku.

(3) Pružatelj platnih usluga dužan je na zahtjev primatelja plaćanja dostaviti informacije iz stavka 1. ovoga članka u papirnatom obliku jednom mjesečno bez naplate naknade primatelju plaćanja za tu uslugu.

GLAVA III.

PRAVA I OBVEZE U VEZI S PRUŽANJEM I KORIŠTENJEM PLATNIH USLUGA

POGLAVLJE I.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

Opće odredbe

Članak 31.

(1) Ova glava uređuje prava i obveze pružatelja platnih usluga i korisnika platnih usluga.

(2) Ako za pojedinu odredbu ovim Zakonom nije izričito drukčije propisano, odredbe ove glave primjenjuju se, neovisno o valuti platne transakcije, na nacionalne i prekogranične platne transakcije kao i na međunarodne platne transakcije, u dijelu koji se provodi na području država članica.

(3) Pružatelj platnih usluga smije korisniku platnih usluga dati povoljniji položaj od položaja koji mu pripada prema odredbama ove glave.

(4) Odredbe ove glave ne primjenjuju se na Hrvatsku banku za obnovu i razvitak kad pruža platne usluge prema članku 7. stavku 3. ovoga Zakona.

Naknade

Članak 32.

(1) Pružatelj platnih usluga smije korisniku platnih usluga naplatiti naknade za ispunjenje obveza predviđenih ovom glavom samo u slučaju iz članka 51. stavka 3., članka 52. stavka 9. i članka 61. stavka 7. ovoga Zakona, i to ako su te naknade ugovorene i ako su razumne i u skladu sa stvarnim troškovima pružatelja platnih usluga.

(2) Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga koji nije potrošač mogu ugovorom urediti plaćanje naknada drukčije nego što je uređeno odredbom stavka 1. ovoga članka.

(3) Pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja smije za izvršenje nacionalnih i prekograničnih platnih transakcija naplatiti samo svoje naknade, i to samo primatelju plaćanja, a platiteljev pružatelj platnih usluga za izvršenje tih transakcija smije naplatiti samo svoje naknade, i to samo platitelju.

(4) Pružatelj platnih usluga ne smije sprječavati primatelja plaćanja da platitelju nudi popust ili ga na drugi način usmjeruje na korištenje određenoga platnog instrumenta.

(5) Primatelj plaćanja ne smije platitelju naplaćivati nikakvu naknadu za korištenje određenoga platnog instrumenta.

Iznimke za platne instrumente male vrijednosti
i elektronički novac

Članak 33.

(1) U slučaju platnih instrumenata koji se, u skladu s odredbama okvirnog ugovora, odnose samo na pojedinačne platne transakcije koje ne prelaze iznos od 30,00 eura ili imaju ograničenje potrošnje najviše do ukupnog iznosa od 150,00 eura ili su na njima pohranjena novčana sredstva koja nikada ne prelaze iznos od 150,00 eura, pružatelji platnih usluga mogu sa svojim korisnicima platnih usluga ugovoriti:

1. da se članak 39. stavak 1. točka 2., članak 40. stavak 1. točke 3., 4. i 5. te članak 46. stavak 2. točka 3., stavak 4. u dijelu koji se odnosi na prijevarno postupanje i stavak 5. ovoga Zakona ne primjenjuju ako se taj platni instrument ne može blokirati ili se ne može spriječiti njegovo daljnje korištenje

2. da se članci od 42. do 45. i članak 46. stavak 1., stavak 2. točke 1., 2. i 3. te stavak 4. u dijelu koji se odnosi na prijevarno postupanje i stavak 5. ovoga Zakona ne primjenjuju ako se platnim instrumentom koristi anonimno ili ako pružatelj platnih usluga ne može, zbog drugih razloga svojstvenih tom platnom instrumentu, dokazati da je platna transakcija bila autorizirana

3. iznimno od članka 51. stavka 1. ovoga Zakona, da pružatelj platnih usluga nije dužan obavijestiti korisnika platnih usluga o odbijanju naloga za plaćanje, ako je neizvršenje vidljivo iz konteksta

4. iznimno od članka 52. ovoga Zakona, da platitelj ne može opozvati nalog za plaćanje nakon slanja naloga za plaćanje ili davanja suglasnosti za izvršenje platne transakcije primatelju plaćanja i

5. iznimno od članaka 54. i 55. ovoga Zakona, da se primjenjuju drugi rokovi izvršenja.

(2) Ako platiteljev pružatelj platnih usluga nema mogućnost zamrzavanja računa za plaćanje na kojemu je pohranjen elektronički novac ili blokiranja platnog instrumenta, na elektronički novac u smislu odredbi zakona kojim se uređuje elektronički novac ne primjenjuju se odredbe članaka od 43. do 46. ovoga Zakona.

POGLAVLJE II.

AUTORIZACIJA PLATNIH TRANSAKCIJA

Suglasnost i opoziv suglasnosti

Članak 34.

(1) Platna transakcija je autorizirana:

1. ako je platitelj dao suglasnost za izvršenje platne transakcije ili

2. ako je platitelj dao suglasnost za izvršenje niza platnih transakcija čiji je dio ta platna transakcija.

(2) Suglasnost iz stavka 1. ovoga članka mora biti dana u obliku ugovorenom između platitelja i pružatelja platnih usluga.

(3) Suglasnost za izvršenje platne transakcije daje platitelj izravno ili preko primatelja plaćanja ili preko pružatelja usluga iniciranja plaćanja.

(4) Ako suglasnost za izvršenje platne transakcije nije dana u skladu sa stavcima 2. i 3. ovoga članka, platna transakcija nije autorizirana.

(5) Suglasnost za izvršenje platne transakcije može biti dana prije ili, ako je tako ugovoreno između platitelja i pružatelja platnih usluga, nakon izvršenja platne transakcije.

(6) Postupak za davanje suglasnosti uređuje se ugovorom između platitelja i njegova pružatelja platnih usluga odnosno njegovih pružatelja platnih usluga.

(7) Platitelj može opozvati suglasnost koju je dao najkasnije do trenutka neopozivosti naloga za plaćanje iz članka 52. ovoga Zakona.

(8) Platitelj može opozvati suglasnost za izvršenje niza platnih transakcija u svako doba. Posljedica takvog opoziva jest da je svaka buduća platna transakcija iz tog niza neautorizirana.

(9) Pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač mogu ugovorom urediti da se odredbe stavaka 7. i 8. ovoga članka ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično.

(10) Oblik i postupak opoziva suglasnosti za izvršenje platne transakcije uređuje se ugovorom između platitelja i njegova pružatelja platnih usluga.

Potvrda raspoloživosti sredstava

Članak 35.

(1) Pružatelj platnih usluga koji izdaje platni instrument na temelju kartice može pružatelju platnih usluga koji vodi račun poslati upit o raspoloživosti na temelju kojeg se daje odgovor je li iznos potreban za izvršenje platne transakcije na temelju kartice raspoloživ na računu za plaćanje platitelja samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

1. platitelj je dao izričitu suglasnost za postavljanje upita o raspoloživosti pružatelju platnih usluga koji izdaje platni instrument na temelju kartice

2. platitelj je inicirao platnu transakciju koristeći se platnim instrumentom na temelju kartice koji je izdao pružatelj platnih usluga u iznosu za koji se traži odgovor o raspoloživosti i

3. pružatelj platnih usluga koji izdaje platni instrument na temelju kartice autentificira se pružatelju platnih usluga koji vodi račun prije svakog upita o raspoloživosti te s njim komunicira na siguran način u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2018/389 оd 27. studenoga 2017. o dopuni Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za pouzdanu autentifikaciju klijenta i zajedničke i sigurne otvorene standarde komunikacije (SL L 69, 13. 3. 2018., u daljnjem tekstu: Uredba (EU) br. 2018/389).

(2) Pružatelj platnih usluga koji vodi račun dužan je pružatelju platnih usluga koji izdaje platni instrument na temelju kartice na njegov upit o raspoloživosti odmah dati odgovor iz stavka 1. ovoga članka ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

1. račun platitelja koji vodi taj pružatelj platnih usluga dostupan je online u trenutku zaprimanja upita o raspoloživosti

2. platitelj je pružatelju platnih usluga koji vodi račun dao izričitu suglasnost da odgovara na takve upite određenog pružatelja platnih usluga koji izdaje platni instrument na temelju kartice i

3. suglasnost iz točke 2. ovoga stavka dana je prije nego što je podnesen prvi upit o raspoloživosti.

(3) Odgovor na upit iz stavka 1. ovoga članka sastoji se od jednostavnog odgovora u obliku »da« ili »ne« i ne smije sadržavati podatak o stanju na računu.

(4) Pružatelj platnih usluga koji izdaje platni instrument odgovor na upit iz stavka 1. ovoga članka smije pohranjivati i njime se koristiti samo u svrhu izvršenja platne transakcije na temelju kartice.

(5) Pružatelj platnih usluga koji vodi račun ne smije na temelju odgovora o raspoloživosti iz stavka 1. ovoga članka onemogućiti raspolaganje novčanim sredstvima na računu za plaćanje platitelja.

(6) Pružatelj platnih usluga koji vodi račun dužan je informirati platitelja na njegov zahtjev o pružatelju platnih usluga koji je podnio upit iz stavka 1. ovoga članka i o danom odgovoru.

(7) Ovaj se članak ne primjenjuje na platne transakcije inicirane putem platnih instrumenata na temelju kartica na kojima se pohranjuje elektronički novac kako je određen zakonom kojim se uređuje elektronički novac.

Pravila o pristupu računu za plaćanje u slučaju usluge iniciranja plaćanja

Članak 36.

(1) Platitelj ima pravo koristiti se platnom uslugom iniciranja plaćanja iz članka 4. točke 7. ovoga Zakona koju pruža pružatelj usluge iniciranja plaćanja.

(2) Platitelj nema pravo iz stavka 1. ovoga članka ako njegov račun za plaćanje nije dostupan online.

(3) Pružatelj usluge iniciranja plaćanja:

1. ne smije vezano uz uslugu iniciranja plaćanja ni u jednom trenutku biti u posjedu novčanih sredstava platitelja

2. dužan je osigurati da personalizirane sigurnosne vjerodajnice korisnika platnih usluga nisu dostupne drugima osim korisniku platne usluge i izdavatelju personaliziranih sigurnosnih vjerodajnica

3. dužan je osigurati da se personalizirane sigurnosne vjerodajnice korisnika platnih usluga prosljeđuju putem sigurnih i efikasnih kanala

4. dužan je osigurati da se sve ostale informacije o korisniku platnih usluga, dobivene pri pružanju usluge iniciranja plaćanja, pružaju samo primatelju plaćanja i samo uz izričitu suglasnost korisnika platnih usluga

5. dužan je pri svakom iniciranju plaćanja potvrditi svoj identitet pružatelju platnih usluga koji vodi račun u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/389

6. dužan je komunicirati s pružateljem platnih usluga koji vodi račun, platiteljem i primateljem plaćanja na siguran način, u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/389

7. ne smije pohranjivati osjetljive podatke o plaćanjima korisnika platnih usluga

8. ne smije tražiti od korisnika platnih usluga bilo koje druge podatke osim onih koji su potrebni za pružanje usluge iniciranja plaćanja

9. ne smije se koristiti podacima, pristupati im ili ih pohranjivati u bilo koju drugu svrhu osim pružanja usluge iniciranja plaćanja kako je platitelj izričito zatražio

10. ne smije mijenjati iznos, primatelja plaćanja ili bilo koji drugi podatak iz transakcije.

(4) U svrhu osiguranja prava platitelja na korištenje usluge iniciranja plaćanja, a pod uvjetom da je platitelj dao svoju izričitu suglasnost za izvršenje platne transakcije u skladu s člankom 34. ovoga Zakona, pružatelj platnih usluga koji vodi račun:

1. dužan je komunicirati na siguran način s pružateljima usluga iniciranja plaćanja u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/389

2. dužan je odmah nakon primitka naloga za plaćanje od pružatelja usluga iniciranja plaćanja dati ili učiniti raspoloživim pružatelju usluga iniciranja plaćanja sve informacije o iniciranju i sve informacije u vezi s izvršenjem platne transakcije koje su mu dostupne u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/389

3. ne smije diskriminirati naloge za plaćanje zadane preko pružatelja usluga iniciranja plaćanja, osobito u smislu vremenskog rasporeda, prioriteta ili naknada u odnosu na naloge za plaćanje koje izravno upućuje platitelj, osim zbog objektivnih razloga.

(5) Pružatelj platnih usluga koji vodi račun ne smije uvjetovati svoje postupanje u skladu sa stavkom 4. ovoga članka sklapanjem ugovora s pružateljem usluge iniciranja plaćanja.

Pravila o pristupu i uporabi informacija o računu za plaćanje u slučaju usluga informiranja o računu

Članak 37.

(1) Korisnik platnih usluga ima pravo koristiti se platnom uslugom informiranja o računu iz članka 4. točke 8. ovoga Zakona.

(2) Korisnik platnih usluga nema pravo iz stavka 1. ovoga članka ako njegov račun za plaćanje nije dostupan online.

(3) Pružatelj usluge informiranja o računu:

1. smije pružati uslugu samo uz izričitu suglasnost korisnika platnih usluga

2. dužan je osigurati da personalizirane sigurnosne vjerodajnice korisnika platnih usluga nisu dostupne drugim osobama osim korisniku i izdavatelju personaliziranih sigurnosnih vjerodajnica

3. dužan je proslijediti personalizirane sigurnosne vjerodajnice korisnika platnih usluga sigurnim i efikasnim kanalima

4. dužan je potvrditi svoj identitet pružatelju platnih usluga koji vodi račun ili većem broju tih pružatelja kod svake komunikacijske sesije u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/389

5. dužan je komunicirati s pružateljem platnih usluga koji vodi račun ili s većim brojem tih pružatelja i s korisnikom platnih usluga na siguran način, u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/389

6. smije pristupati samo informacijama s računa za plaćanje koje je za korištenje ove usluge odredio korisnik i informacijama o platnim transakcijama povezanima s tim računima

7. ne smije zahtijevati osjetljive podatke o računima za plaćanje

8. dužan je upotrebljavati podatke, pristupati im te ih pohranjivati isključivo u svrhu obavljanja usluge informiranja o računu koju je korisnik platnih usluga izričito zatražio, u skladu s pravilima o zaštiti podataka.

(4) Pružatelj platnih usluga koji vodi račun:

1. dužan je komunicirati na siguran način s pružateljem usluge informiranja o računu, u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/389 i

2. ne smije diskriminirati zahtjeve za davanje podataka koji su zaprimljeni od pružatelja usluge informiranja o računu, osim ako za to postoji objektivan razlog.

(5) Pružatelj platnih usluga koji vodi račun ne smije uvjetovati postupanje u skladu sa stavkom 4. ovoga članka sklapanjem ugovora s pružateljem usluge informiranja o računu.

(6) Pod informacijama o platnim transakcijama povezanima s računom za plaćanje iz stavka 3. točke 6. ovoga članka podrazumijevaju se informacije o svim platnim transakcijama koje su povezane s računom za plaćanje koji je za korištenje usluge informiranja o računu odredio korisnik platnih usluga, uključujući informacije o platnim transakcijama izvršenim platnim karticama koje je za korištenje usluge informiranja o računu odredio korisnik platnih usluga, a koje pružatelj platnih usluga koji vodi račun stavlja na raspolaganje korisniku platnih usluga pri izravnom zahtjevu za pristup informacijama.

Ograničenja korištenja platnih instrumenata i pristupa računima za plaćanje pružateljima platnih usluga

Članak 38.

(1) Platitelj i njegov pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti ograničenje potrošnje za platne transakcije koje se izvršavaju putem platnog instrumenta kojim se koristi u svrhu davanja suglasnosti.

(2) Okvirnim ugovorom može se ugovoriti pravo pružatelja platnih usluga da blokira platni instrument zbog objektivno opravdanih razloga:

1. koji se odnose na sigurnost platnog instrumenta

2. koji se odnose na sumnju na neovlašteno korištenje ili korištenje platnog instrumenta s namjerom prijevare ili

3. u slučaju platnog instrumenta s kreditnom linijom, koji se odnose na značajno povećanje rizika da platitelj neće moći ispuniti svoju obvezu plaćanja.

(3) Pružatelj platnih usluga dužan je na način predviđen ugovorom prije blokiranja platnog instrumenta obavijestiti platitelja o namjeri i o razlozima za blokiranje platnog instrumenta.

(4) Ako pružatelj platnih usluga nije u mogućnosti obavijestiti platitelja prije blokiranja platnog instrumenta, dužan je to učiniti odmah nakon blokiranja.

(5) Odredbe stavaka 3. i 4. ovoga članka ne primjenjuju se ako je davanje obavijesti u suprotnosti s objektivno opravdanim sigurnosnim razlozima ili protivno propisima.

(6) Pružatelj platnih usluga dužan je deblokirati platni instrument ili blokirani platni instrument zamijeniti novim nakon što prestanu postojati razlozi za blokadu toga platnog instrumenta.

(7) Pružatelj platnih usluga koji vodi račun smije pružatelju usluge informiranja o računu ili pružatelju usluge iniciranja plaćanja uskratiti pristup računu za plaćanje na temelju dokazanih i objektivno opravdanih razloga koji se odnose na neovlašteni pristup tog pružatelja usluga računu za plaćanje ili njegov pristup s ciljem prijevare, uključujući neovlašteno iniciranje platne transakcije ili iniciranje platne transakcije s ciljem prijevare.

(8) U slučaju iz stavka 7. ovoga članka pružatelj platnih usluga koji vodi račun dužan je u ugovorenom obliku obavijestiti platitelja o namjeri i o razlozima za uskraćivanje pristupa računu za plaćanje prije samog uskraćivanja pristupa.

(9) Ako pružatelj platnih usluga koji vodi račun nije u mogućnosti obavijestiti platitelja o uskraćivanju pristupa računu za plaćanje unaprijed, dužan je to učiniti odmah nakon uskraćivanja pristupa.

(10) Ako je davanje obavijesti o namjeri i o razlozima za uskraćivanje pristupa računu za plaćanje u suprotnosti s objektivno opravdanim sigurnosnim razlozima ili protivno propisima, ne primjenjuju se odredbe stavaka 8. i 9. ovoga članka.

(11) Pružatelj platnih usluga koji vodi račun dužan je omogućiti pristup računu za plaćanje odmah nakon što prestanu postojati razlozi za uskraćivanje pristupa.

(12) U slučaju iz stavka 7. ovoga članka, pružatelj platnih usluga koji vodi račun dužan je odmah obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o incidentu koji se odnosi na pružatelja usluge informiranja o računu ili na pružatelja usluga iniciranja plaćanja. Obavijest treba uključivati relevantne pojedinosti o slučaju i razloge uskraćivanja pristupa računu za plaćanje.

(13) Na temelju obavijesti iz stavka 12. ovoga članka Hrvatska narodna banka postupa u skladu s ovlastima propisanima zakonima kojima se uređuju pojedini pružatelji platnih usluga.

Obveze korisnika platnih usluga u vezi s platnim instrumentima i personaliziranim sigurnosnim vjerodajnicama

Članak 39.

(1) Korisnik platnih usluga koji je ovlašten koristiti se platnim instrumentom dužan je:

1. koristiti se platnim instrumentom u skladu s odredbama okvirnog ugovora kojima je regulirano izdavanje i korištenje toga platnog instrumenta i

2. bez odgađanja obavijestiti pružatelja platnih usluga ili osobu koju je odredio pružatelj platnih usluga o ustanovljenom gubitku, krađi ili zlouporabi platnog instrumenta ili njegovu neovlaštenom korištenju.

(2) Korisnik platnih usluga dužan je, u slučaju iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, odmah nakon primitka platnog instrumenta poduzeti razumne mjere za zaštitu personaliziranih sigurnosnih vjerodajnica toga platnog instrumenta.

Obveze pružatelja platnih usluga u vezi s platnim instrumentima

Članak 40.

(1) Pružatelj platnih usluga koji izdaje platni instrument:

1. dužan je osigurati da personalizirane sigurnosne vjerodajnice ne budu dostupne drugima osim korisniku platnih usluga koji je ovlašten koristiti se tim instrumentom

2. ne smije dostavljati korisniku platnih usluga platni instrument koji on nije zatražio, osim ako platni instrument koji je već dan korisniku platnih usluga treba zamijeniti

3. dužan je osigurati svakodobnu raspoloživost odgovarajućih sredstava koja omogućuju primitak obavijesti iz članka 39. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona ili zahtjeva za deblokadu platnog instrumenta iz članka 38. stavka 6. ovoga Zakona

4. dužan je na zahtjev korisnika platnih usluga koji je podnesen u roku od 18 mjeseci nakon obavijesti odnosno zahtjeva iz točke 3. ovoga stavka korisniku platnih usluga dati odgovarajuće dokaze o takvoj obavijesti odnosno zahtjevu

5. ne smije korisniku platnih usluga naplatiti naknadu za obavijest iz članka 39. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona

6. dužan je spriječiti svako korištenje platnog instrumenta nakon primitka obavijesti iz članka 39. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona.

(2) Na temelju obavijesti iz članka 39. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona pružatelj platnih usluga iz stavka 1. ovoga članka smije korisniku platnih usluga zaračunati samo troškove zamjene koji se izravno odnose na platni instrument.

(3) Pružatelj platnih usluga snosi rizik slanja korisniku platnih usluga platnog instrumenta ili bilo kakvih personaliziranih sigurnosnih vjerodajnica koje se odnose na platni instrument.

(4) Odredbe okvirnog ugovora o izdavanju i korištenju platnog instrumenta moraju biti objektivne, nediskriminirajuće i razmjerne.

Obavijest o neautoriziranim platnim transakcijama

Članak 41.

(1) Ako korisnik platnih usluga ne obavijesti svog pružatelja platnih usluga o neautoriziranoj platnoj transakciji bez odgađanja nakon saznanja za njezino izvršenje, a najkasnije u roku od 13 mjeseci od dana terećenja, gubi prava iz ovoga poglavlja koja mu pripadaju u slučaju izvršenja neautorizirane platne transakcije.

(2) Rok od 13 mjeseci iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se ako je pružatelj platnih usluga propustio korisniku platnih usluga dati ili staviti na raspolaganje informacije o toj izvršenoj platnoj transakciji u skladu s glavom II. ovoga Zakona.

(3) Kad je u izvršenje platne transakcije uključen pružatelj usluge iniciranja plaćanja, korisnik platnih usluga obavijest iz stavka 1. ovoga članka šalje pružatelju platnih usluga koji vodi račun.

(4) Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga koji nije potrošač mogu ugovoriti drukčije rokove od onih iz stavka 1. ovoga članka.

Dokaz o autentifikaciji i izvršenju platnih transakcija

Članak 42.

(1) Ako korisnik platnih usluga osporava da je autorizirao izvršenu platnu transakciju ili tvrdi da platna transakcija nije izvršena ili da nije uredno ili na vrijeme izvršena, njegov pružatelj platnih usluga dužan je dokazati da je platna transakcija bila autentificirana, da je platna transakcija bila pravilno evidentirana i proknjižena te da na izvršenje platne transakcije nije utjecao tehnički kvar ili neki drugi nedostatak usluge koju je on pružio.

(2) Ako korisnik platnih usluga osporava da je autorizirao izvršenu platnu transakciju, sama činjenica da je pružatelj platnih usluga evidentirao korištenje platnog instrumenta nije nužno dokaz da je platitelj autorizirao tu platnu transakciju.

(3) Ako korisnik platnih usluga osporava da je autorizirao izvršenu platnu transakciju, a pružatelj platnih usluga sumnja da je korisnik platnih usluga postupao prijevarno ili da namjerno ili zbog krajnje nepažnje nije ispunio jednu ili više svojih obveza iz članka 39. ovoga Zakona, pružatelj platnih usluga dužan je dokazati prijevarno postupanje odnosno takvu namjeru ili krajnju nepažnju korisnika platnih usluga.

(4) Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga koji nije potrošač mogu ugovorom urediti teret dokaza drukčije nego što je uređeno odredbama ovoga članka.

Odgovornost pružatelja platnih usluga za neautorizirane platne transakcije

Članak 43.

(1) U slučaju izvršenja neautorizirane platne transakcije, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je vratiti platitelju iznos te neautorizirane platne transakcije, i to odmah, a najkasnije do kraja prvoga radnog dana nakon dana primitka obavijesti iz članka 41. ovoga Zakona ili saznanja za neautoriziranu platnu transakciju na neki drugi način.

(2) Ako je za iznos neautorizirane platne transakcije terećen račun za plaćanje platitelja, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je u roku iz stavka 1. ovoga članka dovesti taj račun u stanje koje bi odgovaralo stanju tog računa da neautorizirana platna transakcija nije bila izvršena, pri čemu datum valute odobrenja računa za plaćanje platitelja ne smije biti kasniji od datuma na koji je taj račun terećen za iznos neautorizirane platne transakcije.

(3) Platiteljev pružatelj platnih usluga nije dužan postupiti po odredbama stavaka 1. i 2. ovoga članka ako ima opravdan razlog za sumnju u prijevaru i ako je o navedenom razlogu obavijestio Hrvatsku narodnu banku u pisanom obliku.

Odgovornost za neautoriziranu platnu transakciju u slučaju usluge iniciranja plaćanja

Članak 44.

(1) Ako je izvršena neautorizirana platna transakcija inicirana preko pružatelja usluge iniciranja plaćanja, pružatelj platnih usluga koji vodi račun dužan je postupiti prema odredbama članka 43. ovoga Zakona neovisno o odgovornosti pružatelja usluge iniciranja plaćanja.

(2) Pružatelj usluge iniciranja plaćanja dužan je na zahtjev pružatelja platnih usluga koji vodi račun dokazati da je, u okviru usluge koju on pruža, platna transakcija bila autentificirana, da je platna transakcija bila pravilno evidentirana te da na izvršenje platne transakcije nije utjecao tehnički kvar ili neki drugi nedostatak usluge koju je on pružio.

(3) Na pružatelja usluge iniciranja plaćanja primjenjuje se članak 42. stavci 2. i 3. ovoga Zakona.

(4) Ako je pružatelj usluga iniciranja plaćanja odgovoran za neautoriziranu platnu transakciju, dužan je pružatelju platnih usluga koji vodi račun, na njegov zahtjev, odmah naknaditi sve iznose u skladu s člankom 64. ovoga Zakona.

Druga prava korisnika platnih usluga u slučaju izvršenja neautorizirane platne transakcije

Članak 45.

U slučaju izvršenja neautorizirane platne transakcije platitelj, osim prava iz članka 43. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona, ima pravo i na zateznu kamatu i na razliku do pune naknade štete od odgovornog pružatelja platnih usluga prema općim pravilima o odgovornosti za štetu.

Odgovornost platitelja za neautorizirane platne transakcije

Članak 46.

(1) Iznimno od članaka 43. i 44. ovoga Zakona, ako je izvršenje neautoriziranih platnih transakcija posljedica korištenja izgubljenoga ili ukradenoga platnog instrumenta ili posljedica druge zlouporabe platnog instrumenta, platitelj odgovara za te transakcije, ali ukupno najviše do iznosa od 50,00 eura.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka platitelj ne odgovara:

1. ako gubitak, krađu ili zlouporabu platnog instrumenta platitelj nije mogao otkriti prije izvršenja neautorizirane platne transakcije

2. ako su neautorizirane platne transakcije posljedica radnje ili propusta zaposlenika, zastupnika ili podružnice pružatelja platnih usluga ili subjekta kojemu su njegove aktivnosti eksternalizirane

3. ako pružatelj platnih usluga nije osigurao odgovarajuća sredstva za svakodobno obavještavanje o gubitku, krađi ili zlouporabi platnog instrumenta u skladu s člankom 40. stavkom 1. točkom 3. ovoga Zakona

4. ako pružatelj platnih usluga platitelja ne zahtijeva pouzdanu autentifikaciju klijenta

5. ako pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja ne primijeni traženu pouzdanu autentifikaciju klijenta.

(3) Primatelj plaćanja ili pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja koji ne primijeni traženu pouzdanu autentifikaciju klijenta dužan je platiteljevu pružatelju platnih usluga naknaditi štetu koju je on zbog toga pretrpio.

(4) Platitelj u cijelosti odgovara za izvršene neautorizirane platne transakcije ako su one posljedica prijevarnog postupanja platitelja ili njegova namjernog neispunjenja jedne ili više njegovih obveza iz članka 39. ovoga Zakona ili neispunjenja tih obveza zbog njegove krajnje nepažnje.

(5) Platitelj ne odgovara za iznos neautoriziranih platnih transakcija izvršenih nakon što je obavijestio pružatelja platnih usluga u skladu s člankom 39. stavkom 1. točkom 2. ovoga Zakona, osim ako je postupao s namjerom prijevare.

(6) Pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač smiju ugovorom urediti iznos ograničenja odgovornosti platitelja drukčije nego što je uređeno stavkom 1. ovoga članka.

Platne transakcije kod kojih iznos transakcije nije unaprijed poznat

Članak 47.

(1) Ako u sklopu platne transakcije na temelju kartice koju je inicirao primatelj plaćanja ili je inicirana preko primatelja plaćanja točan iznos platne transakcije nije poznat u trenutku kada platitelj daje suglasnost za izvršenje platne transakcije, pružatelj platnih usluga platitelja smije rezervirati novčana sredstva na računu za plaćanje platitelja samo ako je platitelj dao suglasnost za točan iznos novčanih sredstava koji treba rezervirati.

(2) Pružatelj platnih usluga platitelja dužan je osloboditi rezervaciju novčanih sredstava na računu za plaćanje platitelja bez odgađanja nakon primitka informacije o točnom iznosu platne transakcije, a najkasnije odmah nakon primitka naloga za plaćanje.

Povrat novčanih sredstava za autorizirane platne transakcije koje je inicirao primatelj plaćanja ili su inicirane preko primatelja plaćanja

Članak 48.

(1) Platitelj ima pravo na povrat od svog pružatelja platnih usluga cjelokupnoga novčanog iznosa autorizirane platne transakcije koja je već izvršena ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

1. autoriziranu platnu transakciju inicirao je primatelj plaćanja ili je inicirana preko njega

2. suglasnost za izvršenje u vrijeme kad je dana nije dana za točan iznos platne transakcije i

3. iznos platne transakcije premašuje iznos koji bi platitelj mogao razumno očekivati, uzimajući u obzir svoje prijašnje navike potrošnje, odredbe okvirnog ugovora i relevantne okolnosti tog slučaja.

(2) Platitelj se ne može pozivati na pravo iz stavka 1. ovoga članka ako je razlog za ostvarenje uvjeta iz stavka 1. točke 3. ovoga članka primjena referentnog tečaja ugovorenog s njegovim pružateljem platnih usluga.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, platitelj i njegov pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti da platitelj nema pravo na povrat iznosa izvršenih autoriziranih platnih transakcija ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

1. platitelj je dao suglasnost za izvršenje platne transakcije izravno svojem pružatelju platnih usluga i

2. pružatelj platnih usluga ili primatelj plaćanja dostavio je ili učinio raspoloživim platitelju informacije o budućoj platnoj transakciji na ugovoreni način najmanje četiri tjedna prije datuma dospijeća.

(4) Pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač mogu ugovorom urediti da se pravo na povrat iz ovoga članka ne primjenjuje u cijelosti ili djelomično.

(5) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na međunarodne platne transakcije.

(6) Platitelj ima pravo na povrat cjelokupnoga novčanog iznosa izvršene autorizirane platne transakcije od svog pružatelja platnih usluga i u slučaju da nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka, ako je riječ o izravnom terećenju u smislu članka 1. Uredbe (EU) br. 260/2012.

(7) U slučaju povrata iz stavka 1. ovoga članka, datum valute odobrenja računa za plaćanje platitelja ne smije biti kasniji od datuma na koji je taj račun terećen za iznos čiji povrat traži platitelj.

Zahtjev za povrat novčanih sredstava za autorizirane platne transakcije koje je inicirao primatelj plaćanja ili je inicirana preko primatelja plaćanja

Članak 49.

(1) Platitelj gubi pravo na povrat novčanog iznosa autorizirane platne transakcije prema članku 48. stavcima 1. i 6. ovoga Zakona ako pružatelju platnih usluga ne podnese zahtjev za povrat u roku od osam tjedana od datuma terećenja.

(2) U slučaju zahtjeva za povrat prema članku 48. stavku 1. ovoga Zakona, pružatelj platnih usluga ima pravo od platitelja tražiti dokaz o ispunjenju uvjeta iz članka 48. stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga Zakona.

(3) U roku od deset radnih dana od primitka zahtjeva za povrat novčanih sredstava pružatelj platnih usluga dužan je platitelju:

1. vratiti puni iznos platne transakcije ili

2. dati obrazloženje za odbijanje povrata i obvezno navesti tijela nadležna za izvansudske pritužbene postupke i postupak alternativnog rješavanja sporova kojima platitelj može, ako ne prihvaća dano obrazloženje, podnijeti prigovor, pritužbu odnosno prijedlog za pokretanje postupka alternativnog rješavanja spora u skladu s glavom III. poglavljem VI. ovoga Zakona.

(4) Pružatelj platnih usluga ne smije odbiti povrat novčanih sredstava u slučaju iz članka 48. stavka 6. ovoga Zakona.

(5) Pružatelj platnih usluga i platitelj koji nije potrošač mogu ugovorom urediti da se odredbe ovoga članka ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično.

(6) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na međunarodne platne transakcije.

POGLAVLJE III.

IZVRŠENJE PLATNE TRANSAKCIJE

ODJELJAK 1.

Nalozi za plaćanje i preneseni iznosi

Primitak naloga za plaćanje

Članak 50.

(1) Vrijeme primitka naloga za plaćanje jest trenutak kad je platiteljev pružatelj platnih usluga primio nalog za plaćanje.

(2) Ako vrijeme primitka naloga za plaćanje nije radni dan platiteljeva pružatelja platnih usluga, uzima se da je nalog za plaćanje primljen sljedeći radni dan.

(3) Pružatelj platnih usluga može odrediti trenutak pri kraju radnog dana kao krajnje vrijeme za primanje naloga za plaćanje.

(4) Ako je platiteljev pružatelj platnih usluga primio nalog za plaćanje nakon krajnjeg vremena za primanje naloga za plaćanje određenog u skladu sa stavkom 3. ovoga članka, uzima se da je nalog za plaćanje primljen sljedeći radni dan.

(5) Korisnik platnih usluga koji zadaje nalog za plaćanje i njegov pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti da se nalog za plaćanje započne izvršavati:

1. na određeni dan

2. na kraju određenog razdoblja ili

3. na dan kad platitelj stavi na raspolaganje svom pružatelju platnih usluga potrebna novčana sredstva.

(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka, kao vrijeme primitka naloga za plaćanje uzima se dan ugovoren za započinjanje izvršavanja naloga.

(7) Ako ugovoreni dan iz stavka 5. ovoga članka nije radni dan pružatelja platnih usluga, uzima se da je nalog za plaćanje primljen sljedeći radni dan.

(8) Platiteljev pružatelj platnih usluga ne smije teretiti platiteljev račun za plaćanje prije primitka naloga za plaćanje.

Odbijanje naloga za plaćanje

Članak 51.

(1) Ako pružatelj platnih usluga odbije izvršiti nalog za plaćanje ili inicirati platnu transakciju, dužan je, osim ako drugim propisom nije drukčije određeno, obavijestiti korisnika platne usluge:

1. o odbijanju

2. o razlozima odbijanja, ako je to moguće, i

3. o postupku za ispravljanje svih pogrešaka koje su dovele do odbijanja.

(2) Pružatelj platnih usluga daje ili čini raspoloživom obavijest iz stavka 1. ovoga članka na ugovoreni način, što je prije moguće, a u svakom slučaju u rokovima iz članka 54. ovoga Zakona.

(3) Okvirnim ugovorom može se ugovoriti da pružatelj platnih usluga smije za odbijanje iz stavka 1. ovoga članka naplatiti razumnu naknadu ako je odbijanje izvršenja naloga za plaćanje bilo objektivno opravdano.

(4) Ako su ispunjeni svi uvjeti iz okvirnog ugovora između platitelja i pružatelja platnih usluga koji vodi račun, taj pružatelj platnih usluga ne smije odbiti izvršenje autoriziranog naloga za plaćanje, bez obzira na to je li taj nalog zadao izravno platitelj ili je on zadan putem pružatelja usluga iniciranja plaćanja ili od primatelja plaćanja ili preko primatelja plaćanja, osim ako drugim propisom nije drukčije uređeno.

(5) Ako je izvršenje naloga za plaćanje odbijeno, uzima se da nalog nije ni zaprimljen.

Neopozivost naloga za plaćanje

Članak 52.

(1) Korisnik platnih usluga ne može opozvati nalog za plaćanje nakon što ga je primio platiteljev pružatelj platnih usluga, osim u slučajevima uređenima ovim člankom.

(2) Ako je platnu transakciju inicirao primatelj plaćanja ili je inicirana preko primatelja plaćanja, platitelj ne može opozvati nalog za plaćanje nakon što je primatelju plaćanja dao svoju suglasnost za izvršenje platne transakcije.

(3) Ako je platna transakcija inicirana preko pružatelja usluge iniciranja plaćanja, platitelj ne može opozvati nalog za plaćanje nakon što je svoju suglasnost za iniciranje platne transakcije dao pružatelju usluge iniciranja plaćanja.

(4) Iznimno od stavka 2. ovoga članka, u slučaju izravnog terećenja platitelj može opozvati nalog za plaćanje najkasnije do kraja radnog dana koji prethodi ugovorenom danu terećenja.

(5) U slučaju iz članka 50. stavka 5. ovoga Zakona korisnik platnih usluga može opozvati nalog za plaćanje najkasnije do kraja radnog dana koji prethodi danu ugovorenom za početak izvršavanja naloga.

(6) U slučaju izravnog terećenja pružatelj platnih usluga koji je dostupan online dužan je omogućiti platitelju opoziv naloga za plaćanje online.

(7) Nakon isteka roka iz stavaka od 1. do 5. ovoga članka nalog za plaćanje može se opozvati samo ako je tako ugovoreno između korisnika i relevantnih pružatelja platnih usluga.

(8) U slučajevima iz stavaka 2., 3. i 4. ovoga članka za opoziv naloga za plaćanje iz stavka 7. ovoga članka potrebna je i suglasnost primatelja plaćanja.

(9) Relevantni pružatelj platnih usluga smije naplatiti opoziv naloga za plaćanje iz stavka 7. ovoga članka samo ako je takva naknada ugovorena.

(10) Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga koji nije potrošač mogu ugovorom urediti da se odredbe ovoga članka ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično.

Preneseni i primljeni iznosi

Članak 53.

(1) Svi pružatelji platnih usluga kao i svi posrednici pružatelja platnih usluga dužni su prenositi puni iznos platne transakcije bez umanjivanja za iznos naknade.

(2) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, primatelj plaćanja i njegov pružatelj platnih usluga mogu ugovoriti da pružatelj platnih usluga naplati svoje naknade iz prenesenog iznosa prije nego što ga odobri primatelju plaćanja.

(3) U slučaju iz stavka 2. ovoga članka pružatelj platnih usluga dužan je u informaciji o izvršenoj platnoj transakciji koju daje primatelju plaćanja prikazati odvojeno iznos platne transakcije i iznos naplaćenih naknada.

(4) Ako su iz prenesenog iznosa naplaćene bilo kakve druge naknade osim onih iz stavka 2. ovoga članka, pružatelj platnih usluga platitelja dužan je osigurati da primatelj plaćanja primi puni iznos platne transakcije koju je inicirao platitelj.

(5) U slučajevima kada je platnu transakciju inicirao primatelj plaćanja ili je inicirana preko primatelja plaćanja, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je osigurati da primatelj plaćanja primi puni iznos platne transakcije.

(6) Odredbe ovoga članka primjenjuju se samo na nacionalne i prekogranične platne transakcije u valutama država članica.

ODJELJAK 2.

Rok izvršenja i datum valute

Izvršenje plaćanja između pružatelja platnih usluga

Članak 54.

(1) Platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je prilikom:

1. nacionalnih platnih transakcija u eurima i

2. prekograničnih platnih transakcija u eurima

osigurati da račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja bude odobren za iznos platne transakcije najkasnije do kraja sljedećega radnog dana računajući od vremena primitka naloga za plaćanje iz članka 50. ovoga Zakona.

(2) Rok iz stavka 1. ovoga članka može se produljiti za jedan radni dan ako je platna transakcija inicirana pisanim putem na papiru.

(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, prilikom nacionalnih platnih transakcija u eurima kod kojih su platiteljev pružatelj platnih usluga i pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja osobe iz članka 7. stavka 1. točaka 1. ili 7. ovoga Zakona, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je osigurati da račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja bude odobren za iznos platne transakcije istoga radnog dana kad je primljen nalog za plaćanje prema članku 50. ovoga Zakona.

(4) Rok iz stavaka 1. i 2. ovoga članka primjenjuje se i na sve druge platne transakcije koje nisu navedene u stavcima 1. i 3. ovoga članka samo ako između pružatelja platnih usluga i platitelja nije ugovoren duži rok.

(5) Kad je prema stavku 4. ovoga članka za nacionalne platne transakcije u valuti druge države članice koja nije euro ili za prekogranične platne transakcije u valuti države članice koja nije euro ugovoren duži rok od onog iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, taj rok ne smije iznositi više od četiri radna dana računajući od vremena primitka naloga za plaćanje iz članka 50. ovoga Zakona.

(6) Za platne transakcije koje je inicirao primatelj plaćanja ili koje su inicirane preko primatelja plaćanja rokovi izvršenja plaćanja iz ovoga članka ne primjenjuju se.

(7) Pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je platiteljevu pružatelju platnih usluga prenijeti nalog za plaćanje koji je inicirao primatelj plaćanja ili koji je iniciran preko primatelja plaćanja u rokovima ugovorenima s primateljem plaćanja, a u slučaju izravnog terećenja u roku koji omogućuje namiru platiteljeve novčane obveze na ugovoreni datum dospijeća.

Izvršenje plaćanja prema primatelju plaćanja

Članak 55.

(1) Pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja koji zaprimi iznos platne transakcije dužan je za taj iznos odobriti račun za plaćanje primatelja plaćanja s datumom valute i staviti mu na raspolaganje odobrena novčana sredstva u skladu s člankom 57. ovoga Zakona.

(2) Pružatelj platnih usluga koji je primio novčana sredstva za primatelja plaćanja koji nema račun za plaćanje dužan je primljena sredstva staviti na raspolaganje primatelju plaćanja u skladu s člankom 57. ovoga Zakona.

Polaganje gotova novca na račun za plaćanje

Članak 56.

(1) Kad korisnik platnih usluga koji je potrošač polaže gotov novac na svoj račun za plaćanje kod pružatelja platnih usluga koji vodi taj račun, u valuti u kojoj se taj račun vodi, pružatelj platnih usluga koji vodi račun dužan je staviti novčana sredstva na raspolaganje odmah nakon primitka gotova novca i odobriti taj račun s datumom valute na dan primitka.

(2) Kad korisnik platnih usluga koji nije potrošač polaže gotov novac na svoj račun za plaćanje kod pružatelja platnih usluga koji vodi taj račun, u valuti u kojoj se taj račun vodi, pružatelj platnih usluga dužan je staviti novčana sredstva na raspolaganje najkasnije sljedeći radni dan nakon primitka gotova novca i odobriti taj račun s datumom valute najkasnije na taj dan.

(3) Na vrijeme primitka gotova novca iz stavaka 1. i 2. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se članak 50. stavci od 1. do 4. ovoga Zakona.

Datum valute i raspoloživost sredstava

Članak 57.

(1) Datum valute odobrenja računa za plaćanje primatelja plaćanja je najkasnije radni dan na koji je iznos platne transakcije odobren na računu za plaćanje pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja.

(2) Pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je iznos platne transakcije staviti na raspolaganje primatelju plaćanja odmah nakon što je za taj iznos odobren račun pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja ako pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja:

1. ne preračunava valutu ili

2. preračunava valutu između eura i valute države članice ili između dviju valuta država članica koje nisu euro.

(3) Odredba stavka 2. ovoga članka primjenjuje se i na platnu transakciju u kojoj sudjeluje samo jedan pružatelj platnih usluga.

(4) Rok iz stavka 2. ovoga članka primjenjuje se i kad pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja preračunava druge valute osim onih navedenih u stavku 2. točki 2. ovoga članka samo ako između pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja i njegova korisnika platnih usluga nije ugovoren drukčiji rok.

(5) Datum valute terećenja računa za plaćanje platitelja ne smije biti datum prije trenutka terećenja tog računa za iznos platne transakcije.

ODJELJAK 3.

Odgovornost pružatelja platnih usluga za neizvršenje, neuredno izvršenje i zakašnjenje s izvršenjem platne transakcije

Odgovornost pružatelja platnih usluga za izvršenje platne transakcije koju je inicirao platitelj

Članak 58.

(1) Platiteljev pružatelj platnih usluga odgovara platitelju za izvršenje platne transakcije koju je inicirao platitelj, osim u slučajevima iz stavka 4. ovoga članka, članka 61. stavaka 2. i 3. i članka 65. ovoga Zakona.

(2) Ako je platiteljev pružatelj platnih usluga odgovoran prema stavku 1. ovoga članka, dužan je bez odgađanja platitelju vratiti iznos neizvršene ili neuredno izvršene platne transakcije.

(3) Ako je u slučaju iz stavka 2. ovoga članka terećen platiteljev račun za plaćanje, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je dovesti taj račun u stanje koje bi odgovaralo stanju tog računa da platna transakcija nije bila izvršena. Datum valute odobrenja računa za plaćanje platitelja ne smije biti kasniji od datuma na koji je taj račun terećen za iznos neizvršene ili neuredno izvršene platne transakcije.

(4) Ako platiteljev pružatelj platnih usluga dokaže platitelju da je pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja primio iznos zadane platne transakcije u skladu s člankom 54. ovoga Zakona, a u slučaju da pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja to osporava, isto dokaže i njemu, za neizvršenje, neuredno izvršenje odnosno zakašnjenje s izvršenjem platne transakcije odgovara pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja, i to primatelju plaćanja.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka primateljev pružatelj platnih usluga dužan je iznos platne transakcije odmah staviti na raspolaganje primatelju plaćanja.

(6) Ako je u slučaju iz stavka 4. ovoga članka plaćanje trebalo biti izvršeno na račun za plaćanje primatelja plaćanja, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je odobriti račun za plaćanje primatelja plaćanja za odgovarajući iznos. Datum valute odobrenja računa za plaćanje primatelja plaćanja ne smije biti kasniji od datuma koji bi za taj iznos bio određen kao datum valute da je transakcija bila izvršena u skladu s člankom 57. ovoga Zakona.

(7) Ako je platna transakcija izvršena sa zakašnjenjem, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je na zahtjev platiteljeva pružatelja platnih usluga podnesenog za račun platitelja, odrediti datum valute odobrenja računa za plaćanje primatelja plaćanja koji nije kasniji od datuma koji bi za taj iznos bio određen kao datum valute da je transakcija bila na vrijeme izvršena.

(8) U slučaju neizvršenja ili neurednog izvršenja platne transakcije koju je inicirao platitelj, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je, na platiteljev zahtjev i neovisno o svojoj odgovornosti, odmah i bez naknade poduzeti mjere radi utvrđivanja tijeka novčanih sredstava te o rezultatima obavijestiti platitelja.

(9) Pružatelj platnih usluga odgovara svom korisniku i za sve naknade koje mu je naplatio, kao i za sve kamate koje su posljedica neizvršenja, neurednog izvršenja ili zakašnjenja s izvršenjem platne transakcije.

(10) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na međunarodne platne transakcije.

(11) Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga koji nije potrošač mogu ugovorom urediti da se odredbe ovoga članka ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično.

Odgovornost pružatelja platnih usluga za izvršenje platne transakcije koju je inicirao primatelj plaćanja ili koja je inicirana preko primatelja plaćanja

Članak 59.

(1) U slučaju platne transakcije koju je inicirao primatelj plaćanja ili koja je inicirana preko primatelja plaćanja, osim u slučaju iz stavka 5. ovoga članka, članka 61. stavaka 2. i 3. te članka 65. ovoga Zakona, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja odgovara primatelju plaćanja:

1. za ispravan prijenos naloga za plaćanje platiteljevu pružatelju platnih usluga u skladu s člankom 54. stavkom 7. ovoga Zakona i

2. za postupanje u skladu s člankom 57. ovoga Zakona.

(2) Ako pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja nije prenio nalog za plaćanje prema stavku 1. točki 1. ovoga članka, dužan je odmah ponovno dostaviti predmetni nalog za plaćanje platiteljevu pružatelju platnih usluga.

(3) U slučaju zakašnjenja s prijenosom naloga za plaćanje, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je odobriti račun za plaćanje primatelja plaćanja s datumom valute koji nije kasniji od datuma koji bi za taj iznos bio određen kao datum valute da je transakcija bila na vrijeme izvršena.

(4) Ako je pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja odgovoran prema stavku 1. točki 2. ovoga članka, dužan je osigurati da je iznos platne transakcije na raspolaganju primatelju plaćanja odmah nakon što je taj iznos odobren na računu pružatelja platnih usluga primatelja plaćanja. Datum valute za iznos odobren na računu za plaćanje primatelja plaćanja ne smije biti kasniji od datuma koji bi za taj iznos bio određen kao datum valute da je transakcija bila uredno izvršena.

(5) Ako pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dokaže da je platiteljevu pružatelju platnih usluga ispravno prenio nalog za plaćanje primatelja plaćanja u skladu s člankom 54. stavkom 7. ovoga Zakona i da je postupio u skladu s člankom 57. ovoga Zakona, za izvršenje platne transakcije odgovara platiteljev pružatelj platnih usluga, i to platitelju.

(6) U slučaju iz stavka 5. ovoga članka platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je vratiti platitelju bez odgađanja iznos neizvršene ili neuredno izvršene platne transakcije.

(7) Ako je u slučaju iz stavka 5. ovoga članka terećen račun za plaćanje platitelja, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je dovesti taj račun u stanje koje bi odgovaralo stanju tog računa da platna transakcija nije ni bila izvršena. Datum valute odobrenja računa za plaćanje platitelja ne smije biti kasniji od datuma na koji je taj račun terećen za iznos neizvršene ili neuredno izvršene platne transakcije.

(8) Odredbe stavaka 6. i 7. ovoga članka ne primjenjuju se ako pružatelj platnih usluga platitelja dokaže da je pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja primio iznos platne transakcije sa zakašnjenjem. U tom slučaju, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je odobriti račun primatelja plaćanja s datumom valute koji nije kasniji od datuma koji bi za taj iznos bio određen kao datum valute da je transakcija bila na vrijeme izvršena.

(9) U slučaju neizvršene ili neuredno izvršene platne transakcije koju je inicirao primatelj plaćanja ili koja je inicirana preko primatelja plaćanja, pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je na zahtjev primatelja plaćanja i neovisno o svojoj odgovornosti, odmah i bez naknade poduzeti mjere radi utvrđivanja tijeka novčanih sredstava i o rezultatima obavijestiti primatelja plaćanja.

(10) Pružatelj platnih usluga odgovara svom korisniku i za sve naknade koje mu je naplatio kao i za sve kamate koje su posljedica neizvršenja, neurednog izvršenja ili zakašnjenja s izvršenjem platne transakcije.

(11) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na međunarodne platne transakcije.

(12) Pružatelj platnih usluga i primatelj plaćanja koji nije potrošač mogu ugovorom urediti da se odredbe ovoga članka ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično.

Odgovornost za neizvršenje, neuredno izvršenje ili zakašnjenje s izvršenjem platnih transakcija u slučaju usluga iniciranja plaćanja

Članak 60.

(1) U slučaju neizvršene ili neuredno izvršene platne transakcije inicirane putem pružatelja usluge iniciranja plaćanja, pružatelj platnih usluga koji vodi račun dužan je, ne dovodeći u pitanje članak 61. ovoga Zakona, vratiti platitelju iznos te platne transakcije, a ako je terećen račun za plaćanje platitelja, dovesti taj račun u stanje koje bi odgovaralo stanju tog računa da platna transakcija nije bila izvršena.

(2) Pružatelj usluge iniciranja plaćanja dužan je na zahtjev pružatelja platnih usluga koji vodi račun dokazati da je pružatelj platnih usluga koji vodi račun potvrdio primitak naloga za plaćanje davanjem informacija u skladu s člankom 36. stavkom 4. točkom 2. ovoga Zakona te da je, u okviru usluge koju pruža pružatelj usluge iniciranja plaćanja, platna transakcija autentificirana, pravilno evidentirana te da na nju nije utjecao tehnički kvar ili drugi nedostatak koji je doveo do neizvršenja, neurednog izvršenja ili zakašnjenja s izvršenjem transakcije.

(3) Ako je pružatelj usluge iniciranja plaćanja odgovoran za neizvršenje, neuredno izvršenje ili zakašnjenje s izvršenjem platne transakcije, dužan je pružatelju platnih usluga koji vodi račun platitelja, na njegov zahtjev, odmah naknaditi sve iznose koje je on isplatio platitelju te mu naknaditi i drugu pretrpljenu štetu.

(4) Pružatelj platnih usluga koji vodi račun i korisnik platnih usluga koji nije potrošač mogu ugovorom urediti da se odredbe ovoga članka ne primjenjuju u cijelosti ili djelomično.

Pogrešna jedinstvena identifikacijska oznaka

Članak 61.

(1) Ako je nalog za plaćanje izvršen u skladu s jedinstvenom identifikacijskom oznakom, uzima se da je nalog za plaćanje izvršen uredno u odnosu na primatelja plaćanja koji je određen jedinstvenom identifikacijskom oznakom.

(2) Ako je jedinstvena identifikacijska oznaka koju navede korisnik platnih usluga pogrešna, pružatelj platnih usluga nije odgovoran za neizvršenje ili neuredno izvršenje platne transakcije u dijelu koji se odnosi na pogrešno navedenu jedinstvenu identifikacijsku oznaku.

(3) Ako korisnik platnih usluga osim jedinstvene identifikacijske oznake da pružatelju platnih usluga i druge informacije u odnosu na primatelja plaćanja odnosno platitelja, pružatelj platnih usluga odgovoran je samo za izvršenje platnih transakcija u skladu s jedinstvenom identifikacijskom oznakom koju je naveo korisnik platnih usluga.

(4) Platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je, neovisno o svojoj odgovornosti, poduzeti razumne mjere radi povrata novčanih sredstava iz platne transakcije s pogrešno navedenom jedinstvenom identifikacijskom oznakom.

(5) U slučaju iz stavka 4. ovoga članka pružatelj platnih usluga primatelja plaćanja dužan je surađivati s platiteljevim pružateljem platnih usluga te mu dostaviti sve relevantne informacije u svrhu povrata tih novčanih sredstava.

(6) U slučaju da povrat novčanih sredstava iz platne transakcije s pogrešno navedenom jedinstvenom identifikacijskom oznakom nije moguć, platiteljev pružatelj platnih usluga dužan je platitelju na njegov pisani zahtjev pružiti sve informacije koje ima na raspolaganju i koje su potrebne u svrhu platiteljeva pokretanja sudskog postupka radi povrata novčanih sredstava.

(7) Pružatelj platnih usluga smije korisniku platnih usluga naplatiti naknadu za usluge iz ovog članka vezano uz povrat novčanih sredstava iz platne transakcije s pogrešno navedenom jedinstvenom identifikacijskom oznakom samo ako je to predviđeno okvirnim ugovorom.

Druga prava korisnika platnih usluga

Članak 62.

U slučaju neizvršenja, neurednog izvršenja ili zakašnjenja s izvršenjem platne transakcije, korisnik platnih usluga osim prava koja mu pripadaju prema odredbama ovoga odjeljka ovoga Zakona ima pravo na zateznu kamatu i na razliku do pune naknade štete od odgovornog pružatelja platnih usluga prema općim pravilima o odgovornosti za štetu.

Gubitak prava korisnika platnih usluga u slučaju neuredno izvršene platne transakcije i platne transakcije izvršene sa zakašnjenjem

Članak 63.

(1) Korisnik platnih usluga gubi prava s osnove neizvršenja, neurednog izvršenja i zakašnjenja s izvršenjem platne transakcije ako o neizvršenju, neurednom izvršenju odnosno o zakašnjenju s izvršenjem platne transakcije ne obavijesti svog pružatelja platnih usluga bez odgađanja nakon što je za njega saznao, a najkasnije u roku od 13 mjeseci od dana terećenja odnosno dana odobrenja njegova računa za plaćanje.

(2) Rok od 13 mjeseci iz stavka 1. ovoga članka ne primjenjuje se ako je pružatelj platnih usluga propustio korisniku platnih usluga dati ili staviti na raspolaganje informacije o toj platnoj transakciji u skladu s glavom II. ovoga Zakona.

(3) Ako je platna transakcija iz stavka 1. ovoga članka bila inicirana preko pružatelja usluge iniciranja plaćanja, korisnik platne usluge obavijest iz stavka 1. ovoga članka šalje pružatelju platnih usluga koji vodi račun.

(4) Pružatelj platnih usluga i korisnik platnih usluga koji nije potrošač mogu ugovoriti drukčije rokove od onih iz stavka 1. ovoga članka.

Pravo regresa

Članak 64.

(1) Pružatelj platnih usluga odgovara svom korisniku platnih usluga za izvršenje platne transakcije prema člancima 43., 58., 59. i 60. ovoga Zakona i onda kada se odgovornost može pripisati posredniku ili drugom pružatelju platnih usluga.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka pružatelj platnih usluga ima pravo od posrednika ili od drugog pružatelja platnih usluga zahtijevati da mu naknadi sve troškove, uključujući iznose koje je isplatio svom korisniku platnih usluga prema člancima 43., 58., 59. i 60. ovoga Zakona te da mu u skladu s ugovorom i zakonom plati i druge iznose, uključujući iznos štete nastale zbog toga što drugi pružatelj platnih usluga nije primijenio pouzdanu autentifikaciju klijenta.

(3) Odredbe ovoga članka ne primjenjuju se na međunarodne platne transakcije.

Isključenje odgovornosti

Članak 65.

Odgovornost uređena ovim poglavljem i poglavljem II. ove glave isključena je u slučaju iznimnih i nepredvidivih okolnosti na koje pružatelj platnih usluga koji se poziva na te okolnosti nije mogao utjecati i čije se posljedice ne bi mogle izbjeći unatoč postupanju s potrebnom pozornošću, kao i u slučaju kad je pružatelj platnih usluga bio dužan primijeniti drugi propis.

POGLAVLJE IV.

ZAŠTITA PODATAKA

Zaštita podataka

Članak 66.

(1) Pružatelji platnih usluga i upravitelji platnih sustava ovlašteni su obrađivati osobne podatke u svrhu sprječavanja, istraživanja i otkrivanja prijevara povezanih s plaćanjem.

(2) Pružatelji platnih usluga i upravitelji platnih sustava provode obradu osobnih podataka iz ovoga članka i davanje informacija o takvoj obradi korisniku platne usluge te daju osobne podatke trećim stranama u skladu s ovim Zakonom i propisima o zaštiti osobnih podataka.

(3) Osim u slučajevima iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, pružatelji platnih usluga pristupaju, obrađuju i pohranjuju osobne podatke koji su im potrebni za pružanje platnih usluga samo uz izričitu privolu korisnika platnih usluga.

POGLAVLJE V.

OPERATIVNI I SIGURNOSNI RIZICI TE AUTENTIFIKACIJA

Upravljanje operativnim i sigurnosnim rizicima

Članak 67.

(1) Pružatelji platnih usluga dužni su uspostaviti okvir s prikladnim mjerama ovladavanja i kontrolnim mehanizmima za upravljanje operativnim i sigurnosnim rizicima povezanima s platnim uslugama koje pružaju. Kao dio tog okvira pružatelji platnih usluga utvrđuju i održavaju djelotvorne postupke upravljanja incidentima, uključujući otkrivanje i klasifikaciju značajnih operativnih i sigurnosnih incidenata.

(2) Pružatelji platnih usluga dužni su svoje obveze iz stavka 1. ovog članka ispunjavati u skladu sa Smjernicama Europskog nadzornog tijela za bankarstvo o sigurnosnim mjerama za operativne i sigurnosne rizike povezane s platnim uslugama na temelju Direktive (EU) 2015/2366 (EBA/GL/2017/17).

(3) Pružatelji platnih usluga iz članka 7. stavka 1. točke 1. podtočaka a) i c), točke 2. podtočaka a) i c), točke 3., točke 4. podtočke a), točke 5. i točke 6. podtočke a) dužni su Hrvatskoj narodnoj banci dostavljati najmanje jednom godišnje ažuriranu i sveobuhvatnu procjenu operativnih i sigurnosnih rizika povezanih s platnim uslugama koje pružaju te procjenu primjerenosti mjera za ovladavanje rizicima i kontrolnih mehanizama koji su primijenjeni kao odgovor na te rizike.

(4) Pružatelj platnih usluga iz stavka 3. ovoga članka dužan je procjenu iz stavka 3. ovoga članka dostaviti Hrvatskoj narodnoj banci i na njezin zahtjev.

Izvješćivanje o incidentima

Članak 68.

(1) Pružatelji platnih usluga iz članka 7. stavka 1. točke 1. podtočaka a) i c), točke 2. podtočaka a) i c), točke 3., točke 4. podtočke a), točke 5. i točke 6. podtočke a) dužni su bez odgađanja i u skladu sa Smjernicama Europskog nadzornog tijela za bankarstvo o izvješćivanju o značajnim incidentima u skladu s Direktivom (EU) 2015/2366 (EBA/GL/2017/10) obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o svakom značajnom operativnom ili sigurnosnom incidentu.

(2) Ako incident iz stavka 1. ovoga članka utječe ili bi mogao utjecati na financijske interese korisnika platnih usluga, pružatelj platnih usluga dužan je bez odgađanja obavijestiti svoje korisnike platnih usluga o incidentu i o svim raspoloživim mjerama koje korisnici platnih usluga mogu poduzeti radi ublažavanja štetnih učinaka incidenta.

(3) Hrvatska narodna banka dostavlja Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo i Europskoj središnjoj banci relevantne pojedinosti incidenta bez odgađanja nakon primitka obavijesti iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Hrvatska narodna banka nakon svoje procjene značaja incidenta iz stavka 1. ovoga članka obavješćuje druga relevantna nadležna tijela u Republici Hrvatskoj.

(5) Hrvatska narodna banka surađuje s Europskim nadzornim tijelom za bankarstvo i Europskom središnjom bankom u postupku njihove procjene značaja incidenta za druga relevantna tijela Europske unije i nadležna tijela drugih država članica.

(6) Na temelju obavijesti Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo ili Europske središnje banke o incidentu u drugoj državi članici, Hrvatska narodna banka poduzima sve potrebne mjere u svrhu zaštite trenutačne sigurnosti financijskog sustava Republike Hrvatske.

Autentifikacija

Članak 69.

(1) Pružatelj platnih usluga dužan je primjenjivati pouzdanu autentifikaciju klijenta kad platitelj:

1. pristupa svojem računu za plaćanje online

2. inicira elektroničku platnu transakciju

3. izvršava bilo koju radnju s udaljenosti koja može značiti rizik u smislu prijevara povezanih s plaćanjem ili drugih oblika zlouporabe.

(2) Ako je u slučaju iz stavka 1. točke 2. ovoga članka riječ o elektroničkoj platnoj transakciji s udaljenosti, pružatelj platnih usluga dužan je primjenjivati pouzdanu autentifikaciju klijenta s elementima koji transakciju na dinamičan način povezuju s određenim iznosom i određenim primateljem plaćanja.

(3) Pružatelj platnih usluga dužan je u slučajevima iz stavka 1. ovoga članka uspostaviti odgovarajuće sigurnosne mjere za zaštitu tajnosti i integriteta personaliziranih sigurnosnih vjerodajnica korisnika platnih usluga.

(4) Pružatelj platnih usluga koji vodi račun mora omogućiti pružateljima usluge iniciranja plaćanja i usluge informiranja o računu da se pouzdaju u postupke autentifikacije koje je pružatelj platnih usluga koji vodi račun odredio korisniku platnih usluga u skladu sa stavcima 1. i 3. ovoga članka, a pružatelju usluga iniciranja plaćanja, još i u skladu sa stavkom 2. ovoga članka.

(5) Odredbe stavaka 2. i 3. ovoga članka primjenjuju se i kad se plaćanje inicira preko pružatelja usluge iniciranja plaćanja.

(6) Odredbe stavaka 1. i 3. ovoga članka primjenjuju se i kad se informacije traže preko pružatelja usluge informiranja o računu.

(7) Pružatelji platnih usluga dužni su odredbe ovoga članka primjenjivati u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/389.

POGLAVLJE VI.

IZVANSUDSKI PRITUŽBENI POSTUPCI, ALTERNATIVNO RJEŠAVANJE SPOROVA I OBAVJEŠĆIVANJE POTROŠAČA O NJIHOVIM PRAVIMA

Prigovor pružatelju platnih usluga

Članak 70.

(1) Ako smatra da se pružatelj platnih usluga ne pridržava odredbi ove glave i glave II. ovoga Zakona, korisnik platnih usluga može pružatelju platnih usluga uputiti svoj prigovor.

(2) Pružatelj platnih usluga dužan je korisniku platnih usluga dostaviti konačan odgovor na sve primjedbe navedene u prigovoru iz stavka 1. ovoga članka najkasnije u roku od deset dana od dana zaprimanja prigovora, i to na papiru ili, ako je tako ugovoreno između pružatelja platnih usluga i njegova korisnika, na drugom trajnom nosaču podataka.

(3) Iznimno, ako pružatelj platnih usluga ne može dati odgovor u roku iz stavka 2. ovoga članka zbog razloga koji su izvan kontrole pružatelja platnih usluga, dužan je korisniku platnih usluga u tom roku dostaviti privremeni odgovor u kojemu se navode razlozi kašnjenja odgovora na prigovor i rok do kojega će korisnik platnih usluga primiti konačan odgovor koji ne smije biti duži od 35 dana od dana zaprimanja prigovora.

(4) Pružatelj platnih usluga dužan je u konačnom odgovoru na prigovor uputiti korisnika platnih usluga na mogućnost podnošenja pritužbe Hrvatskoj narodnoj banci, a ako je korisnik platnih usluga potrošač, i na tijela nadležna za alternativno rješavanje sporova te mu dati informacije iz članka 72. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona.

(5) Pružatelj platnih usluga dužan je izraditi i primjenjivati primjerene i učinkovite procedure za rješavanje prigovora korisnika platnih usluga u svim državama članicama u kojima nudi platne usluge te ih učiniti dostupnima korisniku platne usluge na službenom jeziku pojedine države članice u kojoj pruža usluge ili na drugom jeziku ugovorenom s korisnikom platnih usluga.

(6) Ako pružatelj platnih usluga iz druge države članice pruža platne usluge na području Republike Hrvatske preko podružnice ili zastupnika koji posluje na temelju prava poslovnog nastana, prigovor iz stavka 1. ovoga članka podnosi se podružnici ili zastupniku, a obveze iz stavaka od 2. do 5. ovoga članka odnose se na podružnicu odnosno zastupnika.

Pritužba nadležnom tijelu

Članak 71.

(1) Korisnici platnih usluga i druge osobe s pravnim interesom, uključujući udruge potrošača, mogu Hrvatskoj narodnoj banci uputiti pritužbu protiv pružatelja platnih usluga iz članka 7. stavka 1. točaka od 1. do 6. ovoga Zakona ako smatraju da je postupio protivno odredbama ove glave ili glave II. ovoga Zakona.

(2) Nakon zaprimanja pritužbe iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka pozvat će pružatelja platnih usluga na kojeg se ta pritužba odnosi da dostavi svoje očitovanje i dokaze na koje se poziva, osim ako iz same pritužbe i podataka poznatih Hrvatskoj narodnoj banci proizlazi da pritužba nije osnovana.

(3) Pružatelj platnih usluga dužan je u roku koji odredi Hrvatska narodna banka, a koji ne može biti dulji od deset dana od dana primitka poziva, dostaviti svoje očitovanje i dokaze na koje se poziva.

(4) Ako povodom pritužbe Hrvatska narodna banka utvrdi da postoji osnovana sumnja da je pružatelj platnih usluga postupio protivno nekoj od odredbi ove glave i glave II. ovoga Zakona i time počinio prekršaj, pokrenut će prekršajni postupak pred Ministarstvom financija, Financijskim inspektoratom.

(5) Hrvatska narodna banka obavijestit će podnositelja pritužbe o svom nalazu i o poduzetim mjerama.

(6) Ako je podnositelj pritužbe potrošač, Hrvatska narodna banka uputit će ga u obavijesti iz stavka 5. ovoga članka na mogućnost provođenja postupka alternativnog rješavanja potrošačkog spora prema članku 72. ovoga Zakona.

(7) Odredbe ovoga članka primjenjuju se i na pritužbe protiv podružnica i zastupnika pružatelja platnih usluga osnovanih u drugoj državi članici koji platne usluge u Republici Hrvatskoj pružaju na temelju prava na poslovni nastan.

(8) Iznimno od odredbi ovoga članka, kad Hrvatska narodna banka primi pritužbu protiv pružatelja platnih usluga osnovanog u drugoj državi članici koji platne usluge u Republici Hrvatskoj pruža neposredno ili preko zastupnika koristeći se slobodom pružanja usluga, takvu će pritužbu proslijediti nadležnom tijelu matične države članice.

Alternativno rješavanje potrošačkih sporova

Članak 72.

(1) Pružatelj platnih usluga dužan je korisniku platnih usluga koji je potrošač dati informaciju o najmanje jednom tijelu nadležnom za alternativno rješavanje potrošačkih sporova koji se odnose na primjenu ove glave i glave II. ovoga Zakona.

(2) Informacije iz stavka 1. ovoga članka moraju sadržavati poštansku adresu i adresu internetskih stranica tijela nadležnog za alternativno rješavanje potrošačkih sporova te informaciju o obvezi pružatelja platnih usluga iz stavka 5. ovoga članka.

(3) Pružatelj platnih usluga dužan je informacije iz stavaka 1. i 2. ovoga članka na jasan, razumljiv i lako dostupan način istaknuti u svojim poslovnicama i na svojim internetskim stranicama te ih dati svojim korisnicima platnih usluga u sklopu prethodnih informacija koje mu je dužan dati u skladu s odredbama članka 23. stavka 1. točke 7. podtočke b) ovoga Zakona i u konačnom odgovoru na prigovor iz članka 70. stavka 4. ovoga Zakona.

(4) Korisnik platnih usluga – potrošač ima pravo u svim sporovima s pružateljem platnih usluga koji nastanu u primjeni odredbi ove glave i glave II. ovoga Zakona pokrenuti postupak pred bilo kojim tijelom za alternativno rješavanje potrošačkih sporova.

(5) Pružatelj platnih usluga dužan je sudjelovati u postupku alternativnog rješavanja spora koji je potrošač pokrenuo pred tijelom iz stavka 1. ovoga članka.

(6) Pravo korisnika platnih usluga iz stavka 4. ovoga članka ne utječe na njegovo pravo na pokretanje sudskog postupka.

Obveza obavješćivanja potrošača o njihovim pravima

Članak 73.

(1) Hrvatska narodna banka na svojim internetskim stranicama objavljuje elektroničku brošuru Europske komisije o pravima potrošača iz Direktive (EU) 2015/2366.

(2) Pružatelji platnih usluga dužni su bez naknade osigurati dostupnost brošure iz stavka 1. ovoga članka na svojim internetskim stranicama, ako ih imaju, i u papirnatom obliku u svojim poslovnicama, kod svojih zastupnika i pružatelja usluga eksternalizacije.

(3) U odnosu na osobe s invaliditetom, odredbe ovoga članka primjenjuju se putem odgovarajućih alternativnih načina kako bi se informacije učinile raspoloživima u pristupačnom obliku.

GLAVA IV.

TRANSAKCIJSKI RAČUNI I IZVRŠENJE PLATNIH TRANSAKCIJA IZMEĐU KREDITNIH INSTITUCIJA

Transakcijski račun i broj transakcijskog računa

Članak 74.

(1) Transakcijski račun jest račun za plaćanje, i to tekući račun ili žiroračun, koji na ime jednog ili više korisnika platnih usluga otvara i vodi jedan od sljedećih pružatelja platnih usluga:

1. kreditna institucija osnovana u Republici Hrvatskoj

2. podružnica kreditne institucije osnovane u drugoj državi članici sa sjedištem u Republici Hrvatskoj

3. podružnica kreditne institucije iz treće države sa sjedištem u Republici Hrvatskoj i

4. Hrvatska narodna banka.

(2) Transakcijski račun jest i račun koji pružatelj platnih usluga iz stavka 1. ovoga članka vodi za potrebe izvršavanja platnih transakcija u svoje ime.

(3) Način određivanja i korištenja broja transakcijskog računa podzakonskim propisom propisuje Hrvatska narodna banka.

(4) Osim za transakcijske račune Hrvatska narodna banka može podzakonskim propisom iz stavka 3. ovoga članka propisati način određivanja i korištenja broja računa i za druge račune koje za izvršavanje platnih transakcija otvara i vodi pružatelj platnih usluga iz stavka 1. ovoga članka.

Dostavljanje podataka za potrebe vođenja jedinstvenog registra računa

Članak 75.

Pružatelj platnih usluga iz članka 74. stavka 1. ovoga Zakona dužan je dostavljati podatke o transakcijskim računima i drugim računima za izvršavanje platnih transakcija u skladu s propisom kojim se uređuju vođenje i sadržaj jedinstvenog registra računa u Republici Hrvatskoj.

Registar transakcijskih računa

Članak 76.

(1) Pružatelj platnih usluga iz članka 74. stavka 1. ovoga Zakona dužan je voditi registar transakcijskih računa i drugih računa otvorenih za izvršavanje platnih transakcija.

(2) Registar iz stavka 1. ovoga članka sadržava najmanje one podatke koje je pružatelj platnih usluga dužan dostavljati prema članku 75. ovoga Zakona.

Vodeći broj

Članak 77.

(1) Vodeći broj jest identifikacijski broj pružatelja platnih usluga iz članka 74. stavka 1. ovoga Zakona.

(2) Vodeći broj pružatelju platnih usluga iz članka 74. stavka 1. točaka 1. i 3. ovoga Zakona dodjeljuje Hrvatska narodna banka prilikom izdavanja odobrenja za rad.

(3) Hrvatska narodna banka dodjeljuje vodeći broj pružatelju platnih usluga iz članka 74. stavka 1. točke 2. ovoga Zakona na njegov zahtjev ili na zahtjev njegova osnivača.

(4) Hrvatska narodna banka vodi evidenciju vodećih brojeva koje je dodijelila i objavljuje ju na svojim internetskim stranicama.

Članak 78.

Briše se.

Nalozi za plaćanje

Članak 79.

Osnovne elemente naloga za plaćanje i njihov sadržaj podzakonskim propisom propisuje Hrvatska narodna banka.

Nacionalni odbor za platni promet

Članak 79.a

(1) Hrvatska narodna banka osniva Nacionalni odbor za platni promet radi utvrđivanja i unaprjeđivanja standarda stabilnog i sigurnog obavljanja usluga platnog prometa i uspostavljanja trajne suradnje dionika na području pružanja usluga platnog prometa, uključujući i druga tijela javne vlasti.

(2) Nacionalni odbor za platni promet djeluje kao međuinstitucionalno tijelo na dobrovoljnoj osnovi.

(3) Način rada Nacionalnog odbora za platni promet uređuje internim aktom Hrvatska narodna banka i objavljuje ga na svojim internetskim stranicama.

GLAVA V.
INSTITUCIJA ZA PLATNI PROMET, MALA INSTITUCIJA ZA PLATNI PROMET I REGISTRIRANI PRUŽATELJ USLUGE INFORMIRANJA O RAČUNU OSNOVANI U REPUBLICI HRVATSKOJ

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Institucija za platni promet osnovana u Republici Hrvatskoj, mala institucija za platni promet osnovana u Republici Hrvatskoj i registrirani pružatelj usluge informiranja o računu osnovan u Republici Hrvatskoj

Članak 80.

(1) Hrvatska narodna banka nadležna je za:

1. izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga pravnoj osobi osnovanoj u Republici Hrvatskoj kao instituciji za platni promet osnovanoj u Republici Hrvatskoj

2. donošenje rješenja o upisu male institucije za platni promet u registar iz članka 93. ovoga Zakona

3. donošenje rješenja o upisu registriranog pružatelja usluge informiranja o računu osnovanog u Republici Hrvatskoj u registar iz članka 93. ovoga Zakona.

(2) U sudski odnosno obrtni registar smije se upisati djelatnost obavljanja jedne ili više platnih usluga iz članka 4. ovoga Zakona tek nakon što Hrvatska narodna banka donese rješenje kojim se odobrava pružanje tih platnih usluga instituciji za platni promet odnosno rješenje o upisu male institucije za platni promet odnosno registriranog pružatelja usluge informiranja o računu u registar iz članka 93. ovoga Zakona.

(3) Osoba iz stavka 2. ovoga članka smije početi pružati platne usluge tek nakon upisa tih platnih usluga kao djelatnosti u sudski ili obrtni registar.

Primjena odredbi zakona kojim se uređuju trgovačka društva i drugih posebnih zakona

Članak 81.

Na instituciju za platni promet, malu instituciju za platni promet i registriranog pružatelja usluge informiranja o računu koji je pravna osoba ili trgovac pojedinac primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju trgovačka društva ili drugog posebnog zakona kojim je uređen način osnivanja pravnih osoba, osim ako nije drukčije propisano ovim Zakonom.

POGLAVLJE II.

INSTITUCIJA ZA PLATNI PROMET

ODJELJAK 1.

Kapital i djelatnost institucije za platni promet

Inicijalni kapital institucije za platni promet

Članak 82.

(1) Institucija za platni promet koja obavlja platnu uslugu iz članka 4. točke 6. ovoga Zakona mora imati inicijalni kapital u iznosu od najmanje 20.000,00 eura.

(2) Institucija za platni promet koja obavlja platnu uslugu iz članka 4. točke 7. ovoga Zakona mora imati inicijalni kapital u iznosu od najmanje 50.000,00 eura.

(3) Institucija za platni promet koja obavlja bilo koju platnu uslugu iz članka 4. točaka od 1. do 5. ovoga Zakona mora imati inicijalni kapital u iznosu od najmanje 125.000,00 eura.

(4) Za društvo u osnivanju za koje je podnesen zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga dio temeljnoga kapitala u iznosu inicijalnoga kapitala iz ovoga članka mora biti uplaćen u novcu.

Ostale djelatnosti institucije za platni promet

Članak 83.

Osim platnih usluga iz članka 4. ovoga Zakona institucija za platni promet smije također:

1. obavljati operativne i s platnim uslugama usko povezane pomoćne aktivnosti kao što su osiguravanje izvršenja platnih transakcija, usluge konverzije valuta potrebne za izvršenje platnih transakcija, usluge pohrane te čuvanje i obrada podataka

2. upravljati platnim sustavom u skladu s glavom VIII. ovoga Zakona ili

3. obavljati sve druge djelatnosti koje nisu obuhvaćene točkama 1. i 2. ovoga članka.

ODJELJAK 2.

Odobrenje za pružanje platnih usluga

Uvjeti za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga

Članak 84.

(1) Pravna osoba osnovana u Republici Hrvatskoj koja namjerava pružati platne usluge kao institucija za platni promet mora ispunjavati sve sljedeće uvjete:

1. da je, s obzirom na potrebu za osiguranjem pouzdanoga i razboritog upravljanja institucijom za platni promet, imatelj kvalificiranog udjela primjeren, što osobito uključuje dobar ugled i financijsko stanje

2. da članovi uprave odnosno izvršni direktori institucije za platni promet koja ima upravni odbor, pod uvjetom da nije riječ o instituciji za platni promet koja obavlja i djelatnosti iz članka 83. točke 3. ovoga Zakona, imaju dobar ugled te odgovarajuće znanje i iskustvo za pružanje platnih usluga

3. da, ako institucija za platni promet osim platnih usluga obavlja i djelatnosti iz članka 83. točke 3. ovoga Zakona, osoba koja je odgovorna za vođenje poslova u vezi s pružanjem platnih usluga ima dobar ugled te odgovarajuće znanje i iskustvo za pružanje platnih usluga te da članovi uprave odnosno izvršni direktori institucije za platni promet koja ima upravni odbor imaju dobar ugled

4. da, uzimajući u obzir potrebu za osiguranjem pouzdanoga i razboritog upravljanja institucijom za platni promet, ta institucija ima uspostavljen djelotvoran i pouzdan sustav upravljanja koji uključuje jasan sustav upravljanja s dobro određenim, preglednim i dosljednim linijama ovlasti i odgovornosti, djelotvoran postupak utvrđivanja, upravljanja, praćenja i izvještavanja o svim rizicima kojima je institucija za platni promet izložena ili bi mogla biti izložena te odgovarajuće mehanizme unutarnjih kontrola koji obuhvaćaju najmanje funkcije kontrole rizika, unutarnje revizije i usklađenosti poslovanja s propisima i standardima uključujući i primjerene administrativne i računovodstvene postupke, a pritom su navedeni sustav upravljanja, mehanizam unutarnjih kontrola te administrativni i računovodstveni postupci primjereni, razmjerni, pouzdani i dostatni s obzirom na prirodu, opseg i složenost platnih usluga koje institucija za platni promet namjerava obavljati

5. da se poslovi institucije za platni promet vode s područja Republike Hrvatske i da institucija za platni promet barem dio platnih usluga namjerava pružati u Republici Hrvatskoj

6. da je sposobna za stabilno poslovanje uz primjerenu organizacijsku, tehničku i kadrovsku strukturu

7. da ispunjava zahtjev za inicijalni kapital u skladu s člankom 82. ovoga Zakona

8. da ispunjava zahtjev za zaštitu novčanih sredstava korisnika platnih usluga u skladu s člankom 100. ovoga Zakona

9. da, ako namjerava pružati usluge iz članka 4. točaka 7. i/ili 8. ovoga Zakona, ima osigurano pokriće za odgovornost u skladu s člankom 101. ovoga Zakona.

10. da ispunjava sve ostale uvjete iz članka 85. stavka 2. točaka od 9. do 15. ovoga Zakona.

(2) Pri ocjenjivanju primjerenosti imatelja kvalificiranog udjela Hrvatska narodna banka uzima u obzir sljedeće kriterije:

1. ugled imatelja kvalificiranog udjela

2. financijsko stanje imatelja kvalificiranog udjela, posebno u odnosu na vrstu poslova koje obavlja institucija za platni promet u kojoj imatelj ima kvalificirani udio

3. mogućnost da imatelj kvalificiranog udjela utječe na zakonitost poslovanja institucije za platni promet.

(3) Pri ocjenjivanju dobrog ugleda Hrvatska narodna banka osobito će voditi računa o sljedećim okolnostima:

1. je li osoba svojim dosadašnjim profesionalnim radom postigla uspješne rezultate

2. je li osoba pravomoćno osuđena ili je protiv nje pokrenuta istraga ili se protiv nje vodi kazneni postupak za neko od sljedećih kaznenih djela:

– kaznena djela protiv života i tijela (glava X.), kaznena djela protiv vrijednosti zaštićenih međunarodnim pravom (glava XIII.), kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa (glava XIV.), kaznena djela protiv imovine (glava XVII.), osim kaznenih djela povrede prava autora ili umjetnika izvođača (članak 229.), nedozvoljene uporabe autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvođača (članak 230.), povrede prava proizvoditelja zvučne ili slikovne snimke i prava u svezi s radiodifuzijskim emisijama (članak 231.) i povrede prava iz prijavljenog ili zaštićenog izuma (članak 232.), kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja (glava XXI.), kaznena djela protiv vjerodostojnosti isprava (glava XXIII.), kaznena djela protiv službene dužnosti (glava XXV.), osim kaznenih djela neizvršavanja zapovijedi (članak 340.) i povrede čuvanja državne granice (članak 341.), iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11.)

– kaznena djela iz Zakona o tržištu vrijednosnih papira (»Narodne novine«, br. 84/02. i 138/06.)

– kaznena djela iz Zakona o kaznenim djelima protiv tržišta kapitala (»Narodne novine«, br. 152/08.)

– kaznena djela protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva (glava IX.), kaznena djela protiv života i tijela (glava X.), kaznena djela protiv radnih odnosa i socijalnog osiguranja (glava XII.), kaznena djela protiv spolne slobode (glava XVI.), kaznena djela protiv imovine (glava XXIII.), kaznena djela protiv gospodarstva (glava XXIV.), kaznena djela računalnog krivotvorenja (članak 270.), računalne prijevare (članak 271.), kaznena djela krivotvorenja (glava XXVI.) i kaznena djela protiv službene dužnosti (glava XXVIII.) iz Kaznenog zakona (»Narodne novine«, br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17.)

– kaznena djela iz zakona kojim se uređuju trgovačka društva

– kaznena djela iz zakona kojim se uređuju investicijski fondovi ili

– kaznena djela iz Zakona o računovodstvu (»Narodne novine«, br. 109/07., 54/13. i 121/14.)

3. je li osoba suradnik osobe osuđene za kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti te

4. je li osoba pravomoćno osuđena za prekršaje predviđene zakonima kojima se uređuje financijsko poslovanje, ako bi to moglo dovesti u pitanje zakonitost, sigurnost odnosno stabilnost pružanja platnih usluga.

Zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga

Članak 85.

(1) Pravna osoba osnovana u Republici Hrvatskoj koja namjerava pružati platne usluge kao institucija za platni promet dužna je Hrvatskoj narodnoj banci podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga.

(2) Zahtjevu za izdavanje odobrenja potrebno je priložiti sljedeće:

1. identitet i podatke za kontakt o podnositelju zahtjeva, uključujući mjesto uprave podnositelja zahtjeva

2. statut, izjavu o osnivanju odnosno društveni ugovor podnositelja zahtjeva

3. program poslovanja, uz određivanje vrsta platnih usluga za koje se traži odobrenje u skladu s člankom 4. ovoga Zakona, iz kojeg je vidljivo da će se poslovi podnositelja zahtjeva voditi s područja Republike Hrvatske i da će podnositelj zahtjeva barem dio platnih usluga pružati u Republici Hrvatskoj

4. ako je primjenjivo, financijske izvještaje za posljednje tri poslovne godine

5. poslovni plan, uključujući izračun projekcije financijskih izvještaja za iduće tri poslovne godine kojima se pokazuje sposobnost za stabilno poslovanje uz primjerenu organizacijsku, tehničku i kadrovsku strukturu

6. dokaz da ispunjava zahtjev za inicijalni kapital u skladu s člankom 82. ovoga Zakona

7. opis mjera koje su poduzete odnosno koje se namjeravaju poduzeti radi zaštite novčanih sredstava korisnika platnih usluga u skladu s člankom 100. ovoga Zakona, uključujući, ako je primjenjivo, i metodu procjene reprezentativnog dijela sredstava namijenjenih izvršenju budućih platnih transakcija

8. opis sustava upravljanja podnositelja zahtjeva te mehanizama unutarnjih kontrola, uključujući administrativne i računovodstvene postupke te postupke upravljanja rizicima, iz kojih je vidljivo da su navedeni sustavi upravljanja, mehanizmi i postupci kontrola razmjerni, primjereni, pouzdani i dostatni

9. opis postupaka uspostavljenih za praćenje, rješavanje i postupanje nakon sigurnosnih incidenata ili prigovora klijenata povezanih sa sigurnošću, uključujući mehanizam za izvješćivanje o incidentima koji treba uzeti u obzir obvezu izvješćivanja iz članka 68. ovoga Zakona

10. opis procesa uspostavljenog za pohranu, nadzor, praćenje i ograničavanje pristupa osjetljivim podacima o plaćanju

11. opis postupaka održavanja kontinuiteta poslovanja, uključujući jasnu identifikaciju kritičnih aktivnosti, djelotvorne planove za krizne situacije i postupak redovitog testiranja i preispitivanja primjerenosti i učinkovitosti tih planova

12. opis načela i pojmova koji se primjenjuju za prikupljanje statističkih podataka o izvedbi, transakcijama i prijevarama

13. politiku sigurnosti, detaljnu procjenu rizika povezanih s platnim uslugama, opis kontrola sigurnosti i mjera za ovladavanje rizicima koje su poduzete za primjerenu zaštitu korisnika platnih usluga od utvrđenih rizika, uključujući prijevaru i nezakonitu uporabu osjetljivih i osobnih podataka. Kontrole sigurnosti i mjere za ovladavanje rizicima moraju pokazati kako se njima osigurava visoka razina tehničke sigurnosti i zaštita podataka, uključujući softver i IT sustave koje upotrebljava podnositelj zahtjeva ili osobe kojima je eksternalizirao svoje aktivnosti ili njihov dio; kontrole sigurnosti i mjere ovladavanja rizicima moraju u obzir uzeti Smjernice Europskog nadzornog tijela za bankarstvo iz članka 67. stavka 2. ovoga Zakona

14. za institucije za platni promet koje podliježu obvezama koje se odnose na sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, opis mehanizama unutarnjih kontrola koje je uspostavila institucija za platni promet radi ispunjavanja obveza koje proizlaze iz propisa kojima se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma

15. opis organizacijske strukture podnositelja zahtjeva, uključujući, ako je primjenjivo, opis planiranog poslovanja preko podružnica i zastupnika, opis planiranih postupaka provođenja izravnih i neizravnih provjera nad podružnicama i zastupnicima s naznakom njihove učestalosti, s time da takve provjere podnositelj zahtjeva mora provoditi najmanje jednom godišnje te opis ugovornog odnosa između podnositelja zahtjeva i osobe kojoj eksternalizira određene aktivnosti i opis sudjelovanja podnositelja zahtjeva u domaćem ili međunarodnom platnom sustavu

16. identitet za osobe koje su, neposredno ili posredno, imatelji kvalificiranog udjela u podnositelju zahtjeva, iznos njihovih udjela te dokaz o njihovoj primjerenosti, uzimajući u obzir potrebu osiguravanja dobroga i razboritog upravljanja institucijom za platni promet

17. identitet za svakog člana uprave podnositelja zahtjeva ili svakoga izvršnog direktora podnositelja zahtjeva koji ima upravni odbor te dokaze da imaju dobar ugled i odgovarajuće znanje i iskustvo u obavljanju platnih usluga

18. ako podnositelj zahtjeva obavlja i djelatnosti iz članka 83. točke 3. ovoga Zakona, identitet osoba odgovornih za vođenje poslova u vezi s pružanjem platnih usluga i dokaze da imaju dobar ugled i odgovarajuće znanje i iskustvo u obavljanju platnih usluga te identitet za svakog člana uprave podnositelja zahtjeva ili svakoga izvršnog direktora podnositelja zahtjeva koji ima upravni odbor i dokaze da imaju dobar ugled

19. podatke o tome jesu li osobe iz točaka 16., 17. i 18. ovoga stavka pravomoćno osuđene za neko od kaznenih djela ili za neki od prekršaja iz članka 84. stavka 3. točaka 2. i 4. ovoga Zakona, a ako jesu, za koja kaznena djela i koje prekršaje te kad je nastupila pravomoćnost presude te uvjerenje da protiv navedenih osoba nije pokrenuta istraga ili da se protiv njih ne vodi kazneni postupak za kaznena djela iz članka 84. stavka 3. točke 2.

20. podatke o tome je li osoba iz točaka 16., 17. i 18. ovoga stavka suradnik osobe osuđene za kazneno djelo koje se goni po službenoj dužnosti

21. ako je primjenjivo, identitet ovlaštenog revizora odnosno revizorskog društva

22. popis osoba koje su s podnositeljem zahtjeva usko povezane u smislu članka 4. stavka 1. točke 38. Uredbe (EU) br. 575/2013 i opis načina na koji su povezane.

(3) Za potrebe stavka 2. točaka 7., 8., 9. i 15. ovoga članka podnositelj zahtjeva dostavlja opis internih akata ili drugih internih postupaka u vezi s organizacijom i unutarnjom revizijom koje je sastavio radi zaštite interesa svojih korisnika i osiguravanja kontinuiteta i pouzdanosti u pružanju platnih usluga, a za potrebe stavka 2. točaka 16., 17. i 18. ovoga članka podnositelj zahtjeva dostavlja dokaze za dobar ugled i odgovarajuće znanje i iskustvo za pružanje platnih usluga u skladu sa Smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo u vezi s informacijama koje treba dostaviti nadležnim tijelima u zahtjevu za izdavanje odobrenja institucijama za platni promet i institucijama za elektronički novac i za registraciju pružatelja usluga informiranja o računu na temelju članka 5. stavka 5. Direktive (EU) 2015/2366 (EBA/GL/2017/09).

(4) Podatke o pravomoćnoj osuđivanosti za kaznena djela i prekršaje u Republici Hrvatskoj, kojim se dokazuje dobar ugled osoba iz stavka 2. točaka 16., 17. i 18. ovoga članka, pribavlja Hrvatska narodna banka iz kaznene odnosno prekršajne evidencije na temelju obrazloženog zahtjeva, a za kaznena djela i prekršaje na području Europske unije, iz Europskog sustava kaznenih evidencija u skladu sa zakonom kojim se uređuju pravne posljedice osude, kaznena evidencija i rehabilitacija.

(5) Hrvatska narodna banka ovlaštena je podatke o pravomoćnoj osuđivanosti suradnika osoba iz stavka 2. točaka 16., 17. i 18. ovoga članka za kaznena djela u Republici Hrvatskoj pribaviti od ministarstva nadležnog za pravosuđe, a za kaznena djela na području Europske unije, iz Europskog sustava kaznenih evidencija u skladu sa zakonom kojim se uređuju pravne posljedice osude, kaznena evidencija i rehabilitacija.

(6) Podatkom iz stavka 2. točke 19. ovoga članka za osobe iz stavka 2. točaka 16., 17. i 18. ovoga članka i za njihove suradnike koji se odnosi na pravomoćnu osuđivanost za kaznena djela i prekršaje u drugim državama koji u svom biću odgovaraju onima iz članka 84. stavka 3. točaka 2. i 4. ovoga članka smatrat će se podatak iz kaznene odnosno prekršajne evidencije nadležnog tijela odgovarajuće države ili, ako se takav podatak prema propisima te države ne može dobiti, izjava fizičke osobe na koju se podatak odnosi koja nije starija od devedeset dana.

(7) Osim informacija i dokumentacije iz stavka 2. ovoga članka podnositelj zahtjeva dostavlja i informacije i dokumentaciju u skladu sa Smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo u vezi s informacijama koje treba dostaviti nadležnim tijelima u zahtjevu za izdavanje odobrenja institucijama za platni promet i institucijama za elektronički novac i za registraciju pružatelja usluga informiranja o računu na temelju članka 5. stavka 5. Direktive (EU) 2015/2366 (EBA/GL/2017/09), te informacije koje tijekom postupka povodom zahtjeva zatraži Hrvatska narodna banka u svrhu pojašnjenja koje ocijeni potrebnima za odlučivanje o izdavanju odobrenja, uključujući informacije o podnositelju zahtjeva koje su propisane zakonom kojim se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, a koje prikupljaju obveznici tog zakona.

(8) Tijekom postupka povodom zahtjeva podnositelj zahtjeva dužan je, bez odgađanja, obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o svim izmjenama u odnosu na informacije i dokumentaciju dostavljenu prema stavcima 2., 3. i 7. ovoga članka, a najkasnije u roku od sedam dana od nastanka izmjena.

(9) Podnositelj zahtjeva koji traži odobrenje samo za pružanje platne usluge iz članka 4. točke 7. ovoga Zakona umjesto opisa iz stavka 2. točke 7. ovoga članka u skladu s člankom 101. ovoga Zakona podnosi dokaz o sklopljenom ugovoru o osiguranju od profesionalne odgovornosti ili usporedivu garanciju kojima se pokriva odgovornost prema člancima 43., 44., 45., 60. i 64. ovoga Zakona u državama u kojima nudi odnosno namjerava nuditi platnu uslugu.

(10) Ako podnositelj zahtjeva traži odobrenje za pružanje više platnih usluga iz članka 4. zajedno s uslugom iz članka 4. točaka 7. ili 8. ovoga Zakona ili zajedno s uslugama iz članka 4. točaka 7. i 8. ovoga Zakona, uz opis iz stavka 2. točke 7. ovoga članka dostavlja dokaz iz stavka 9. ovoga članka u skladu s člankom 101. ovoga Zakona.

(11) Pri podnošenju zahtjeva za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga podnositelj zahtjeva dužan je Hrvatskoj narodnoj banci platiti naknadu za obradu zahtjeva.

(12) Sve odredbe ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga podnesen za društvo u osnivanju.

(13) Hrvatska narodna banka propisuje podzakonskim propisom visinu naknade iz stavka 11. ovoga članka.

Izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga

Članak 86.

(1) Hrvatska narodna banka donosi rješenje kojim podnositelju zahtjeva odobrava pružanje platnih usluga i upisuje ga u registar iz članka 93. ovoga Zakona kao instituciju za platni promet ako na temelju zahtjeva i dostavljenih informacija iz članka 85. ovoga Zakona te informacija kojima raspolaže ocijeni da su ispunjeni svi uvjeti iz članka 84. ovoga Zakona.

(2) Hrvatska narodna banka može prije donošenja rješenja u postupku povodom zahtjeva za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga zatražiti mišljenje drugih nadležnih tijela o okolnostima važnima za odlučivanje o podnesenom zahtjevu.

Dodatni zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga

Članak 87.

(1) Ako institucija za platni promet nakon primitka rješenja iz članka 86. ovoga Zakona namjerava pružati platne usluge koje nisu obuhvaćene tim rješenjem, dužna je podnijeti zahtjev za izdavanje odobrenja za pružanje tih platnih usluga i zahtjevu priložiti dokumentaciju iz članka 85. stavka 2. točaka 3., 5. i 6. ovoga Zakona i povezane informacije i dokumentaciju u skladu sa Smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo u vezi s informacijama koje treba dostaviti nadležnim tijelima u zahtjevu za izdavanje odobrenja institucijama za platni promet i institucijama za elektronički novac i za registraciju pružatelja usluga informiranja o računu na temelju članka 5. stavka 5. Direktive (EU) 2015/2366 (EBA/GL/2017/09) kao i obrazloženje utjecaja novih usluga na financijsku stabilnost, organizacijsku strukturu, mehanizam unutarnjih kontrola, na sustav zaštite novčanih sredstava korisnika, ako je primjenjivo, te na zahtjeve sigurnosti iz članka 85. stavka 2. točaka 9., 10., 11. i 13. ovoga Zakona.

(2) Ako institucija za platni promet iz stavka 1. ovoga članka namjerava pružati i uslugu iz članka 4. točke 7. ovoga Zakona ili uslugu iz članka 4. točke 8. ovoga Zakona odnosno usluge iz članka 4. točaka 7. i 8. ovoga Zakona, osim dokumentacije iz stavka 1. ovoga članka zahtjevu treba priložiti i dokaz iz članka 85. stavka 9. ovoga Zakona u skladu s člankom 101. ovoga Zakona.

(3) Hrvatska narodna banka može tijekom postupka povodom zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka zatražiti i druge informacije koje ocijeni potrebnima za odlučivanje o izdavanju odobrenja.

(4) Povodom zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka donosi rješenje kojim se instituciji za platni promet odobrava pružanje dodatnih platnih usluga i upisuje tu promjenu u registar iz članka 93. ovoga Zakona ako na temelju informacija dostavljenih prema odredbama ovoga članka i informacija kojima raspolaže ocijeni da institucija za platni promet u odnosu na postojeće i dodatne platne usluge ispunjava sve uvjete iz članka 84. ovoga Zakona.

Odbijanje zahtjeva za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga

Članak 88.

(1) Hrvatska narodna banka donosi rješenje o odbijanju zahtjeva za izdavanje odobrenja za pružanje platnih usluga ako na temelju dostavljenih dokumenata i informacija kojima raspolaže ocijeni:

1. da nije ispunjen neki od uvjeta iz članka 84. ovoga Zakona

2. da bi obavljanje nadzora nad poslovanjem institucije za platni promet moglo biti otežano ili onemogućeno zbog uske povezanosti podnositelja zahtjeva s drugim pravnim ili fizičkim osobama

3. da zakoni ili drugi propisi treće države kojima se uređuje poslovanje jedne ili više fizičkih ili pravnih osoba s kojima je podnositelj zahtjeva usko povezan ili poteškoće pri provođenju tih zakona i propisa sprječavaju učinkovito obavljanje nadzora nad poslovanjem institucije za platni promet ili

4. da je potrebno osnivanje odvojenog društva za poslove pružanja platnih usluga iz članka 4. točaka od 1. do 7. ovoga Zakona jer djelatnosti iz članka 83. točke 3. ovoga Zakona koje podnositelj zahtjeva obavlja ili namjerava obavljati narušavaju ili bi mogle narušiti financijsku stabilnost podnositelja zahtjeva ili otežavaju ili bi mogle otežati obavljanje nadzora od strane Hrvatske narodne banke.

(2) Odredbe stavka 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se i na odbijanje zahtjeva iz članka 87. ovoga Zakona.

Razlozi za ukidanje rješenja kojim se odobrava pružanje platnih usluga

Članak 89.

(1) Hrvatska narodna banka ukida u cijelosti rješenje kojim se odobrava pružanje platnih usluga:

1. ako institucija za platni promet ne započne s pružanjem najmanje jedne od platnih usluga za koje je izdano rješenje u roku od 12 mjeseci od dana dostave tog rješenja

2. ako institucija za platni promet Hrvatskoj narodnoj banci u pisanom obliku dostavi obavijest da više ne namjerava pružati platne usluge za koje je izdano to rješenje

3. ako institucija za platni promet samostalno prestane pružati sve platne usluge za koje je izdano rješenje dulje od šest mjeseci neprekidno

4. ako u slučaju provedene obnove postupka utvrdi da je rješenje doneseno na temelju neistinitih ili netočnih podataka ili izjava bitnih za donošenje tog rješenja

5. ako institucija za platni promet prestane ispunjavati uvjete na temelju kojih je doneseno to rješenje ili

6. ako na zahtjev institucije za platni promet donese rješenje o njezinu upisu u registar iz članka 93. ovoga Zakona kao male institucije za platni promet odnosno kao registriranog pružatelja usluge informiranja o računu.

(2) Hrvatska narodna banka može ukinuti, u cijelosti ili djelomično u odnosu na pojedine platne usluge, rješenje kojim se odobrava pružanje platnih usluga:

1. ako nastupi neki od razloga iz članka 88. stavka 1. točaka 2., 3. i 4. ovoga Zakona

2. ako institucija za platni promet nastavkom pružanja platnih usluga ugrožava stabilnost ili povjerenje u platni promet

3. ako institucija za platni promet na bilo koji način onemogućuje obavljanje nadzora nad svojim poslovanjem

4. ako institucija za platni promet ne izvršava nadzorne mjere koje je naložila Hrvatska narodna banka ili

5. ako institucija za platni promet ne obavijesti Hrvatsku narodnu banku o značajnim promjenama uvjeta na temelju kojih je doneseno to rješenje.

(3) Iznimno od stavka 1. ovoga članka, Hrvatska narodna banka ovlaštena je djelomično ukinuti rješenje kojim se odobrava pružanje platnih usluga u odnosu na platnu uslugu za koju su ispunjene pretpostavke iz stavka 1. točaka 2. ili 5. ovoga članka.

Rješenje o ukidanju rješenja kojim se odobrava pružanje platnih usluga

Članak 90.

(1) Hrvatska narodna banka dostavlja bez odgađanja instituciji za platni promet rješenje o ukidanju rješenja kojim se odobrava pružanje platnih usluga.

(2) Hrvatska narodna banka izvršno rješenje o ukidanju rješenja kojim se odobrava pružanje platnih usluga bez odgađanja dostavlja nadležnom trgovačkom sudu te o njemu objavljuje obavijest na svojim internetskim stranicama i u najmanje jednom dnevnom listu koji izlazi u Republici Hrvatskoj.

Zabrana pružanja platnih usluga

Članak 91.

(1) Institucija za platni promet dužna je prestati s pružanjem platnih usluga:

1. s danom stupanja na snagu odluke o likvidaciji institucije za platni promet

2. s danom donošenja odluke o otvaranju stečajnog postupka nad institucijom za platni promet

3. s danom brisanja institucije za platni promet iz sudskog registra odnosno prestanka njezina postojanja u slučajevima pripajanja, spajanja i podjele razdvajanjem ili

4. s danom izvršnosti rješenja o ukidanju rješenja kojim se odobrava pružanje platnih usluga instituciji za platni promet odnosno danom koji je određen u rješenju o ukidanju rješenja kojim se odobrava pružanje platnih usluga.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka bez odgađanja briše instituciju za platni promet iz registra iz članka 93. ovoga Zakona.

ODJELJAK 3.

Poslovanje institucije za platni promet u Republici Hrvatskoj i registar

Pružanje platnih usluga u Republici Hrvatskoj preko zastupnika

Članak 92.

(1) Institucija za platni promet osnovana u Republici Hrvatskoj može u Republici Hrvatskoj platne usluge pružati preko jednog ili više zastupnika sa sjedištem ili prebivalištem u Republici Hrvatskoj.

(2) Institucija za platni promet koja namjerava platne usluge pružati preko zastupnika dužna je prethodno podnijeti Hrvatskoj narodnoj banci zahtjev za upis zastupnika u registar iz članka 93. ovoga Zakona.

(3) Institucija za platni promet zahtjevu za upis iz stavka 2. ovoga članka dužna je priložiti:

1. podatak o tvrtki i sjedištu zastupnika odnosno imenu, prezimenu i adresi zastupnika

2. opis mehanizama unutarnjih kontrola koje je zastupnik uspostavio u svrhu ispunjavanja odredbi zakona kojim se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma

3. ako je zastupnik pružatelj platnih usluga, ime i prezime, adresu i OIB za članove uprave ili izvršne direktore zastupnika

4. ako zastupnik nije pružatelj platnih usluga, za članove uprave ili izvršne direktore pravne osobe koja je zastupnik odnosno za fizičku osobu koja je zastupnik, osim imena i prezimena, adrese i drugih identifikacijskih podataka, još i informacije i dokumentaciju iz članka 85. stavka 2. točaka 17. i 19. i stavka 7. ovoga Zakona

5. popis platnih usluga koje namjerava pružati preko zastupnika

6. OIB zastupnika.

(4) Hrvatska narodna banka može u postupku povodom zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka poduzimati sve radnje potrebne radi provjere točnosti dostavljenih informacija, uključujući traženje dodatne dokumentacije od institucije za platni promet te razmjenu podataka s drugim nadležnim tijelima.

(5) U postupku povodom zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka primjenjuje se odredba članka 85. stavka 4. ovoga Zakona.

(6) Hrvatska narodna banka odlučuje o zahtjevu iz stavka 2. ovoga članka u roku od dva mjeseca od podnošenja urednog zahtjeva.

(7) Hrvatska narodna banka odbit će upisati zastupnika u registar iz članka 93. ovoga Zakona ako na temelju dokumentacije i informacija iz stavaka 3., 4. i 5. ovoga članka ocijeni:

1. da mehanizam unutarnjih kontrola uspostavljen u svrhu ispunjenja obveza iz zakona kojim se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma nije odgovarajući

2. da osoba iz stavka 3. točke 4. ovoga članka nema dobar ugled ili nema odgovarajuće znanje i iskustvo za pružanje platnih usluga ili

3. da nakon poduzetih radnji iz stavka 4. ovoga članka nije moguće utvrditi točnost dostavljenih podataka.

(8) Pri ocjeni dobrog ugleda primjenjuje se članak 84. stavak 3. ovoga Zakona.

(9) Hrvatska narodna banka donosi rješenje o brisanju zastupnika iz registra iz članka 93. ovoga Zakona:

1. ako institucija za platni promet zatraži brisanje zastupnika iz registra odnosno ako obavijesti Hrvatsku narodnu banku o prestanku pružanja platnih usluga preko zastupnika u skladu s člankom 119. stavkom 2. točkom 8. ovoga Zakona

2. ako je nad zastupnikom otvoren postupak stečaja potrošača odnosno stečajni postupak

3. ako je zastupnik brisan iz sudskog registra

4. ako je zastupnik fizička osoba umro.

(10) Hrvatska narodna banka može donijeti rješenje o brisanju zastupnika iz registra iz članka 93. ovoga Zakona ako nakon upisa zastupnika u registar nastupi neki od razloga iz stavka 7. točaka 1. i 2. ovoga članka ili ako se naknadno utvrdi da je rješenje o upisu zastupnika u registar doneseno na temelju netočnih podataka.

(11) Sva rješenja donesena prema ovom članku Hrvatska narodna banka dostavlja instituciji za platni promet, a upis odnosno brisanje zastupnika u registru iz članka 93. ovoga Zakona provodi se bez odgađanja nakon izvršnosti odgovarajućeg rješenja.

(12) Institucija za platni promet smije započeti s pružanjem platnih usluga preko zastupnika od dana upisa tog zastupnika u registar iz članka 93. ovoga Zakona.

(13) Institucija za platni promet mora prestati s pružanjem platnih usluga preko zastupnika:

1. u slučaju iz stavka 9. točke 1. i stavka 10. ovoga članka, od dana upisa brisanja tog zastupnika u registar iz članka 93. ovoga Zakona

2. danom donošenja odluke o otvaranju postupka stečaja potrošača odnosno stečajnog postupka nad tim zastupnikom

3. danom brisanja tog zastupnika iz sudskog registra.

(14) Institucija za platni promet dužna je tijekom postupka povodom zahtjeva iz stavka 2. ovoga članka bez odgađanja obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o svakoj izmjeni informacija i dokumentacije dostavljene prema stavku 3. ovoga članka, kao i o bilo kojoj okolnosti iz stavka 9. točaka 2., 3. i 4. ovoga članka.

(15) Zastupnik institucije za platni promet dužan je korisnike platnih usluga informirati o tome da platne usluge pruža u ime i za račun te institucije za platni promet kao njezin zastupnik.

Registar

Članak 93.

(1) Hrvatska narodna banka vodi registar u koji upisuje:

1. institucije za platni promet kojima je izdala odobrenje za pružanje platnih usluga

2. zastupnike institucija za platni promet iz točke 1. ovoga stavka

3. podružnice institucija za platni promet iz točke 1. ovoga stavka osnovane u drugoj državi članici

4. male institucije za platni promet kojima je izdala rješenje o upisu u registar

5. zastupnike malih institucija za platni promet iz točke 4. ovoga stavka

6. registrirane pružatelje usluge informiranja o računu kojima je izdala rješenje o upisu u registar

7. zastupnike registriranih pružatelja usluge informiranja o računu iz točke 6. ovoga stavka

8. podružnice registriranih pružatelja usluge informiranja o računu iz točke 6. ovoga stavka osnovane u drugoj državi članici

9. Hrvatsku banku za obnovu i razvitak.

(2) U registar iz stavka 1. ovoga članka upisuju se i pružatelji usluga koji su Hrvatskoj narodnoj banci poslali obavijest u skladu s člankom 6. ovoga Zakona i koji ispunjavaju uvjete za isključenje iz članka 5. točke 11. podtočaka a) i b) ovoga Zakona odnosno koji posluju u skladu s ograničenjima iz članka 5. točke 12. ovoga Zakona, i opis aktivnosti koje obavljaju ti pružatelji usluga.

(3) Registar sadržava za svaki subjekt upisa iz stavka 1. ovoga članka popis platnih usluga koje je ovlašten pružati.

(4) Za subjekte upisa koji pružaju usluge u drugoj državi članici upisuje se i država odnosno države članice u kojima pruža usluge i način prekograničnog pružanja (poslovni nastan ili sloboda pružanja usluga).

(5) U registru se vode odvojeno podaci o subjektima iz stavka 1. točaka 1., 2. i 3. ovoga članka, podaci o subjektima iz stavka 1. točaka od 4. do 8. ovoga članka i podaci o subjektima iz stavka 2. ovog članka.

(6) U registar se bez odgađanja upisuju sve nastale promjene podataka koji se upisuju.

(7) U slučaju brisanja subjekta upisa iz stavka 1. točaka 1., 4. i 6. ovoga članka u registar se upisuje i razlog brisanja.

(8) Registar iz ovoga članka javan je i dostupan na internetskim stranicama Hrvatske narodne banke.

(9) Hrvatska narodna banka obavješćuje Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo, na jeziku uobičajenom u području financija, u skladu s provedbenim tehničkim standardima koje kao delegirani akt donosi Europska komisija na temelju članka 15. stavka 5. Direktive (EU) 2015/2366:

1. o svakom upisu u registar iz ovoga članka, uključujući upis promjene i brisanja

2. u slučaju brisanja institucije za platni promet iz registra zbog ukidanja rješenja kojim joj se odobrava pružanje platnih usluga i brisanja male institucije za platni promet ili registriranog pružatelja usluge informiranja o računu iz registra, i o razlogu ukidanja tog rješenja odnosno brisanja iz registra

3. o uslugama iz stavka 2. ovoga članka, navodeći isključenje pod kojim se obavlja aktivnost.

(10) Hrvatska narodna banka podzakonskim propisom detaljno uređuje sadržaj i način vođenja registra.

POGLAVLJE III.

KVALIFICIRANI UDIO I POSLOVANJE INSTITUCIJE ZA PLATNI PROMET

ODJELJAK 1.

Kvalificirani udio

Obavijest o namjeri stjecanja kvalificiranog udjela

Članak 94.

(1) Svaka fizička i pravna osoba koja namjerava prvi put neposredno ili posredno steći 10 % ili više kapitala ili glasačkih prava u instituciji za platni promet ili koja namjerava steći udio manji od 10 % koji omogućava ostvarivanje značajnog utjecaja na upravljanje institucijom za platni promet, dužna je Hrvatsku narodnu banku prethodno obavijestiti o namjeri takvog stjecanja.

(2) Imatelj kvalificiranog udjela dužan je obavijestiti Hrvatsku narodnu banku i prije svakog daljnjeg neposrednog ili posrednog stjecanja udjela u kapitalu ili glasačkim pravima institucije za platni promet na temelju kojih stječe, neposredno ili posredno, jednako ili više od 20 %, 30 % odnosno 50 % udjela u kapitalu ili glasačkim pravima u instituciji za platni promet.

(3) Iznimno od stavaka 1. i 2. ovoga članka, za osobu koja nije neposredni stjecatelj kvalificiranog udjela kao ni krajnji stjecatelj kvalificiranog udjela obavijest o namjeri stjecanja kvalificiranog udjela može podnijeti krajnji stjecatelj kvalificiranog udjela.

(4) Osoba koja je u skladu sa stavcima 1. ili 2. ovoga članka obavijestila Hrvatsku narodnu banku dužna je ponovno obavijestiti Hrvatsku narodnu banku ako u roku od 12 mjeseci od dana iz članka 96. stavka 17. ovoga Zakona ne dovrši namjeravano stjecanje kvalificiranog udjela.

(5) Ako imatelj kvalificiranog udjela namjerava neposredno ili posredno raspolagati svojim kvalificiranim udjelom stečenim u skladu s člankom 96. stavkom 17. ovoga Zakona na način zbog kojeg bi se njegov udio u kapitalu ili glasačkim pravima institucije za platni promet smanjio ispod postotka iz stavka 1. odnosno stavka 2. ovoga članka, dužan je o tome prethodno obavijestiti Hrvatsku narodnu banku.

(6) Osoba iz stavaka 4. i 5. ovoga članka dužna je obavijestiti Hrvatsku narodnu banku o svakoj novoj namjeri stjecanja kvalificiranog udjela u skladu sa stavkom 1. odnosno stavkom 2. ovoga članka.

(7) Pravna osoba imatelj kvalificiranog udjela dužna je Hrvatsku narodnu banku obavijestiti o planiranom sudjelovanju u postupku pripajanja, spajanja ili podjele društva, kao i o svakoj drugoj statusnoj promjeni.

(8) Ako osoba stekne kvalificirani udio nasljeđivanjem, smanjenjem temeljnog kapitala institucije za platni promet ili u drugom slučaju kad nije znala niti je morala znati da će steći kvalificirani udio ili kada nije mogla spriječiti ili izbjeći stjecanje kvalificiranog udjela, dužna je o tome obavijestiti Hrvatsku narodnu banku u roku od 30 dana od dana kada je saznala ili morala saznati za takvo stjecanje.

(9) Obavijesti iz stavaka 1., 2. i 8. ovoga članka predstavljaju zahtjev za procjenu postoji li mogućnost da stjecatelj negativno utječe na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za platni promet.

Dokumentacija o namjeravanom stjecanju kvalificiranog udjela

Članak 95.

(1) Uz obavijest o namjeravanom stjecanju kvalificiranog udjela iz članka 94. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona potrebno je dostaviti informacije i dokumentaciju iz članka 85. stavka 2. točaka 16. i 19. ovoga Zakona te na zahtjev Hrvatske narodne banke informacije i dokumentaciju iz članka 85. stavka 7. ovoga Zakona u skladu sa Smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo u vezi s informacijama koje treba dostaviti nadležnim tijelima u zahtjevu za izdavanje odobrenja institucijama za platni promet i institucijama za elektronički novac i za registraciju pružatelja usluga informiranja o računu na temelju članka 5. stavka 5. Direktive (EU) 2015/2366 (EBA/GL/2017/09) za imatelje kvalificiranog udjela.

(2) U postupku povodom obavijesti iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe članka 85. stavaka od 4. do 6. ovoga Zakona.

(3) Ako se neposredno ili posredno stjecanje dionica ili udjela institucije za platni promet odnosi na stjecanje 50 % ili više udjela u kapitalu odnosno glasačkim pravima u instituciji za platni promet, stjecatelj kvalificiranog udjela je, osim informacija i dokumentacije iz stavka 1. ovoga članka, zahtjevu dužan priložiti također:

1. poslovnu strategiju institucije za platni promet u kojoj se stječe kvalificirani udio

2. poslovni plan za iduće tri poslovne godine, koji uključuje projekciju financijskih izvještaja

3. planirane promjene u organizacijskoj, upravljačkoj i kadrovskoj strukturi institucije za platni promet s informacijama i dokumentacijom za nove članove uprave ili izvršne direktore u upravnom odboru iz članka 85. stavka 2. točke 17. ovoga Zakona odnosno ako institucija za platni promet obavlja i djelatnosti iz članka 83. točke 3. ovoga Zakona, za osobu koja će biti odgovorna za vođenje poslova u vezi s pružanjem platnih usluga, informacije i dokumentaciju iz članka 85. stavka 2. točke 18. ovoga Zakona; uz navedeno, stjecatelj kvalificiranog udjela dužan je na zahtjev Hrvatske narodne banke dostaviti i informacije i dokumentaciju iz članka 85. stavka 7. ovoga Zakona u skladu sa Smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo u vezi s informacijama koje treba dostaviti nadležnim tijelima u zahtjevu za izdavanje odobrenja institucijama za platni promet i institucijama za elektronički novac i za registraciju pružatelja usluga informiranja o računu na temelju članka 5. stavka 5. Direktive (EU) 2015/2366 (EBA/GL/2017/09) za osobe odgovorne za upravljanje institucijom za platni promet

4. plan aktivnosti na izradi novih ili izmjeni postojećih internih akata institucije za platni promet i

5. plan aktivnosti na izmjeni postojeće ili uvođenju nove informacijske tehnologije institucije za platni promet.

(4) Osim dokumentacije iz ovoga članka Hrvatska narodna banka može od stjecatelja kvalificiranog udjela tijekom postupka procjene obavijesti o stjecanju kvalificiranog udjela zatražiti i drugu dokumentaciju koju ocijeni potrebnom za procjenu, uključujući informacije koje su propisane zakonom kojim se uređuje sprječavanje pranja novca i financiranja terorizma, a koje prikupljaju obveznici tog zakona.

(5) Hrvatska narodna banka ovlaštena je podatke o pravomoćnoj osuđivanosti suradnika namjeravanog stjecatelja kvalificiranog udjela, za kaznena djela u Republici Hrvatskoj pribaviti od ministarstva nadležnog za pravosuđe, a za kaznena djela na području Europske unije iz Europskog sustava kaznenih evidencija u skladu sa zakonom kojim se uređuju pravne posljedice osude, kaznena evidencija i rehabilitacija.

(6) Ako uz obavijest iz članka 94. stavaka 1. ili 2. ovoga Zakona nisu dostavljene sve informacije i dokumentacija iz ovoga članka, Hrvatska narodna banka će u roku od 30 dana od zaprimanja te obavijesti pozvati stjecatelja kvalificiranog udjela da dostavi informacije i dokumentaciju koji nedostaju.

(7) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka obavijest se smatra urednom od dana dostave svih traženih informacija i dokumentacije.

(8) Ako stjecatelj kvalificiranog udjela ne dostavi informacije i dokumentaciju koji nedostaju u roku koji je odredila Hrvatska narodna banka, Hrvatska narodna banka ovlaštena je postupiti na način iz članka 96. stavka 4. ovoga Zakona.

(9) Na obavijest o stjecanju kvalificiranog udjela iz članka 94. stavka 8. ovoga Zakona na odgovarajući način primjenjuju se odredbe ovoga članka.

Procjena obavijesti o stjecanju kvalificiranog udjela

Članak 96.

(1) Hrvatska narodna banka na temelju obavijesti iz članka 94. stavaka 1., 2. ili 8. ovoga Zakona te dostavljenih informacija i dokumentacije iz članka 95. ovoga Zakona procjenjuje mogući utjecaj namjeravanog stjecatelja kvalificiranog udjela na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za platni promet, prema sljedećim kriterijima:

1. ugledu stjecatelja, pri čemu se uzima u obzir i ugled svih kvalificiranih imatelja njegovih udjela te njihov utjecaj na stjecatelja

2. ugledu, sposobnostima i iskustvu osobe koja će nakon stjecanja voditi poslove institucije za platni promet

3. financijskom stanju stjecatelja, posebno u odnosu na vrstu poslova koje obavlja institucija za platni promet u kojoj se stječe kvalificirani udio

4. sposobnosti institucije za platni promet da se nakon stjecanja kvalificiranog udjela nastavi pridržavati odredbi ovoga Zakona te

5. postojanju opravdanih razloga za sumnju da se u vezi s predmetnim stjecanjem provodi ili pokušava provesti pranje novca ili financiranje terorizma ili da predmetno stjecanje može povećati rizik od provođenja pranja novca ili financiranja terorizma.

(2) Pri ocjeni dobrog ugleda stjecatelja kvalificiranog udjela primjenjuje se članak 84. stavak 3. ovoga Zakona.

(3) Hrvatska narodna banka će procjenu iz stavka 1. ovoga članka provesti u roku od tri mjeseca od primitka uredne obavijesti iz članka 94. stavaka 1., 2. i 8. ovoga Zakona.

(4) Ako Hrvatska narodna banka u slučaju iz članka 94. stavaka 1. i 2. ovoga članka ocijeni da postoji mogućnost da namjeravani stjecatelj negativno utječe na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za platni promet, u roku iz stavka 3. ovoga članka donosi rješenje kojim se zabranjuje stjecanje kvalificiranog udjela.

(5) Ako neposredni stjecatelj nakon donošenja rješenja o zabrani stjecanja iz stavka 4. ovoga članka stekne kvalificirani udio u instituciji za platni promet, Hrvatska narodna banka donosi rješenje kojim se:

1. neposrednom stjecatelju zabranjuje ostvarivanje prava glasa iz određenog dijela udjela (dionica odnosno poslovnog udjela) koji je stekao ili

2. neposrednom stjecatelju nalaže prodaja određenog dijela udjela (dionica odnosno poslovnog udjela) koji je stekao i dostavljanje dokaza o prodaji, a ako su mu poznati, i podataka o kupcu, i zabranjuje ostvarivanje prava glasa iz tako stečenih dionica odnosno poslovnog udjela.

(6) Hrvatska narodna banka u rješenju iz stavka 5. točke 2. ovoga članka određuje rok za prodaju koji ne može biti kraći od tri mjeseca ni duži od devet mjeseci.

(7) Od primitka rješenja iz stavka 5. ovoga članka stjecatelj ne može ostvarivati pravo glasa iz tako stečenih dionica odnosno poslovnog udjela.

(8) U slučaju donošenja rješenja iz stavka 5. ovoga članka kvorum za valjano odlučivanje i potrebna većina za donošenje odluka glavne skupštine odnosno skupštine institucije za platni promet računaju se u odnosu na temeljni kapital umanjen za iznos dionica na temelju kojih stjecatelj ne može ostvarivati pravo glasa odnosno za iznos preuzetoga temeljnog uloga na osnovi kojeg je stečen poslovni udio na temelju kojeg stjecatelj ne može ostvarivati pravo glasa.

(9) Glas dan protivno rješenju iz stavka 5. ovoga članka je ništetan.

(10) Rješenje iz stavka 5. ovoga članka dostavlja se i instituciji za platni promet.

(11) Institucija za platni promet dužna je osigurati da stjecatelj iz stavka 5. ovoga članka kojem je Hrvatska narodna banka rješenjem zabranila ostvarivanje prava glasa ne ostvaruje pravo glasa na temelju tako stečenih dionica odnosno poslovnog udjela i o tome obavijestiti Hrvatsku narodnu banku.

(12) Ako posredni stjecatelj nakon donošenja rješenja o zabrani stjecanja iz stavka 4. ovoga članka stekne kvalificirani udio u instituciji za platni promet, Hrvatska narodna banka rješenjem će tom stjecatelju naložiti da stečeni posredni kvalificirani udio u instituciji za platni promet smanji za određeni dio te da dostavi dokaz o tako provedenom smanjenju udjela.

(13) Ako Hrvatska narodna banka u slučaju iz članka 94. stavka 8. ovoga Zakona ocijeni da postoji mogućnost da neposredni stjecatelj negativno utječe na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za platni promet, postupit će na način iz stavka 5. ovoga članka.

(14) Ako Hrvatska narodna banka u slučaju iz članka 94. stavka 8. ovoga Zakona ocijeni da postoji mogućnost da posredni stjecatelj negativno utječe na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za platni promet, postupit će na način iz stavka 12. ovoga članka.

(15) U slučajevima iz stavaka 12., 13. i 14. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe stavaka od 6. do 11. ovoga članka.

(16) Pri donošenju rješenja iz stavka 5. i stavaka 12., 13. i 14. ovoga članka Hrvatska narodna banka rukovodi se zaštitom javnog interesa, sigurnosti financijskog sustava i zaštitom interesa korisnika platnih usluga i drugih zainteresiranih strana.

(17) Ako u roku iz stavka 3. ovoga članka Hrvatska narodna banka ne donese rješenje iz stavka 4. odnosno iz stavaka 12., 13. i 14. ovoga članka, smatra se da ne postoji mogućnost da predloženi stjecatelj negativno utječe na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za platni promet.

Pravne posljedice nedostavljanja obavijesti o stjecanju kvalificiranog udjela

Članak 97.

(1) Ako osoba neposredno stekne udio iz članka 94. stavka 1., 2. ili 8. ovoga Zakona a da o tome nije obavijestila Hrvatsku narodnu banku u skladu s odredbama tih stavaka, Hrvatska narodna banka će, po saznanju o takvom stjecanju, donijeti rješenje kojim se stjecatelju privremeno zabranjuje ostvarivanje prava glasa iz određenog dijela udjela (dionica odnosno poslovnog udjela) koji je stekao.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 96. stavaka od 7. do 11. ovoga Zakona.

(3) U rješenju iz stavka 1. ovoga članka Hrvatska narodna banka će od tog stjecatelja zatražiti da u roku od 30 dana od zaprimanja tog rješenja dostavi informacije i dokumentaciju iz članka 95. ovoga Zakona.

(4) Ako Hrvatska narodna banka na osnovi informacija i dokumentacije dostavljene u skladu sa stavkom 3. ovoga članka ocijeni da ne postoji mogućnost da neposredni stjecatelj negativno utječe na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za platni promet, Hrvatska narodna banka ukinut će rješenje iz stavka 1. ovoga članka.

(5) O ukidanju rješenja iz stavka 4. ovoga članka Hrvatska narodna banka obavijestit će i instituciju za platni promet.

(6) Ako Hrvatska narodna banka na osnovi informacija i dokumentacije dostavljene u skladu sa stavkom 3. ovoga članka ocijeni da postoji mogućnost da neposredni stjecatelj negativno utječe na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za platni promet, Hrvatska narodna banka može postupiti na način iz članka 96. stavka 5. ovoga Zakona.

(7) U slučaju donošenja rješenja u skladu sa stavkom 6. ovoga članka, Hrvatska narodna banka ukinut će rješenje iz stavka 1. ovoga članka.

(8) U slučaju iz stavka 6. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 96. stavaka od 6. do 11. i stavka 16. ovoga Zakona.

(9) Ako osoba posredno stekne udio iz članka 94. stavaka 1., 2. ili 8. ovoga Zakona a da o tome nije obavijestila Hrvatsku narodnu banku u skladu s odredbama tih stavaka, Hrvatska narodna banka će pozvati tog stjecatelja da u roku od 30 dana od primitka poziva Hrvatske narodne banke dostavi informacije i dokumentaciju iz članka 95. ovoga Zakona.

(10) Ako Hrvatska narodna banka na osnovi informacija i dokumentacije dostavljene u skladu sa stavkom 9. ovoga članka ocijeni da postoji mogućnost da posredni stjecatelj negativno utječe na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za platni promet, Hrvatska narodna banka može postupiti na način iz članka 96. stavka 12. ovoga Zakona.

(11) U slučaju iz stavka 10. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuju se odredbe članka 96. stavaka od 6. do 11. i stavka 16. ovoga Zakona.

(12) Hrvatska narodna banka procjenu iz stavaka 4., 6. i 10. ovoga članka provodi u roku od tri mjeseca od podnošenja potpunih informacija i dokumentacije iz stavaka 3. i 9. ovoga članka.

Naknadna procjena Hrvatske narodne banke

Članak 98.

(1) Imatelj kvalificiranog udjela dužan je na naknadni zahtjev Hrvatske narodne banke dostaviti informacije i dokumentaciju iz članka 95. stavaka 1. i 3. ovoga Zakona važeće u vrijeme postavljanja naknadnog zahtjeva Hrvatske narodne banke.

(2) Hrvatska narodna banka postupit će u skladu s odredbama članka 97. ovoga Zakona ako naknadno utvrdi:

1. u provedenoj obnovi postupka da je imatelj kvalificiranog udjela iz članka 94. stavaka 1., 2. ili 8. ovoga Zakona u obavijesti dao neistinite ili netočne podatke ili izjave bitne za procjenu mogućnosti negativnog utjecaja stjecatelja na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za platni promet ili

2. da je došlo do negativne promjene u mogućnosti utjecaja imatelja kvalificiranog udjela na razborito i pouzdano upravljanje institucijom za platni promet.

ODJELJAK 2.

Poslovanje institucije za platni promet

Regulatorni kapital

Članak 99.

(1) Institucija za platni promet dužna je radi sigurnoga i stabilnog poslovanja odnosno ispunjenja obveza prema svojim vjerovnicima održavati odgovarajuću visinu regulatornoga kapitala.

(2) Visina regulatornoga kapitala ni u jednom trenutku ne smije biti niža od visine inicijalnoga kapitala iz članka 82. ovoga Zakona ni od iznosa izračunanog prema stavku 3. ovoga članka.

(3) Visina regulatornoga kapitala izračunava se u skladu s podzakonskim propisom kojim se utvrđuju metoda i način izračuna regulatornoga kapitala.

(4) Odredba stavka 3. ovoga članka ne primjenjuje se na instituciju za platni promet koja je dobila odobrenje samo za pružanje platnih usluga iz članka 4. točke 7. odnosno iz članka 4. točaka 7. i 8. ovoga Zakona.

(5) Odredba stavka 3. ovoga članka ne primjenjuje se ni na instituciju za platni promet koja je uključena u nadzor na konsolidiranoj osnovi nad matičnom kreditnom institucijom u skladu sa zakonom kojim je uređeno poslovanje kreditnih institucija, ali samo ako su ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 7. Uredbe (EU) br. 575/2013.

(6) Podzakonski propis iz stavka 3. ovoga članka donosi Hrvatska narodna banka.

Zaštita novčanih sredstava korisnika platnih usluga

Članak 100.

(1) Institucija za platni promet dužna je zaštititi novčana sredstva koja je za izvršenje platnih transakcija primila od korisnika platnih usluga neposredno ili preko drugog pružatelja platnih usluga, i to na jedan od sljedećih načina:

1. držanjem na posebnom računu kod kreditne institucije osnovane u Republici Hrvatskoj ili u drugoj državi članici

2. ulaganjem u sigurne, likvidne i niskorizične oblike imovine kako je propisano podzakonskim propisom iz stavka 7. ovoga članka koji donosi Hrvatska narodna banka ili

3. policom osiguranja društva za osiguranje ili usporedivim jamstvom društva za osiguranje ili kreditne institucije uz uvjet da društvo za osiguranje odnosno kreditna institucija ne pripada istoj grupi kao i institucija za platni promet.

(2) Institucija za platni promet dužna je novčana sredstva svih korisnika platnih usluga iz stavka 1. ovoga članka voditi odvojeno od novčanih sredstava drugih fizičkih i pravnih osoba.

(3) Novčana sredstva iz stavka 1. točke 1. ovoga članka, imovina iz stavka 1. točke 2. te novčana sredstva naplaćena iz police odnosno jamstva iz stavka 1. točke 3. ovoga članka u iznosu koji odgovara dugu institucije za platni promet prema korisnicima platnih usluga iz stavka 1. ovoga članka ne predstavljaju imovinu institucije za platni promet i ne ulaze u njezinu likvidacijsku ili stečajnu masu, niti mogu biti predmetom ovrhe radi namirenja tražbine prema instituciji za platni promet.

(4) Ako institucija za platni promet osim platnih usluga obavlja i djelatnost iz članka 83. točke 3. ovoga Zakona i pritom zaprima od korisnika platnih usluga novčana sredstva koja su jednim dijelom namijenjena izvršenju budućih platnih transakcija, a drugim dijelom drugim uslugama koje obavlja, a koje nisu platne usluge, dužna je zaštititi dio novčanih sredstava namijenjenih izvršenju budućih platnih transakcija na jedan od načina iz stavka 1. ovoga članka. Ako je udio tih sredstava promjenjiv ili nije unaprijed poznat, institucija za platni promet smije zaštititi onaj dio novčanih sredstava za koji se pretpostavlja da će biti upotrijebljen za izvršenje budućih platnih transakcija, pod uvjetom da se taj dio može realno procijeniti na osnovi povijesnih podataka.

(5) Ovaj članak ne primjenjuje se na instituciju za platni promet koja je dobila odobrenje samo za pružanje platnih usluga iz članka 4. točke 7. ovoga Zakona odnosno iz članka 4. točaka 7. i 8. ovoga Zakona.

(6) Novčana sredstva primljena od korisnika platnih usluga koja su deponirana na računu kreditne institucije ne ulaze u imovinu odnosno stečajnu ili likvidacijsku masu te kreditne institucije.

(7) Hrvatska narodna banka propisuje podzakonskim propisom obuhvat i metodologiju izračuna zaštićenih novčanih sredstava iz stavka 1. ovoga članka, karakteristike oblika imovine iz stavka 1. točke 2. ovoga članka i karakteristike police osiguranja ili usporedivo jamstvo iz stavka 1. točke 3. ovoga članka.

Osiguranje od profesionalne odgovornosti

Članak 101.

Institucija za platni promet koja pruža platne usluge iz članka 4. točke 7. odnosno članka 4. točaka 7. i 8. ovoga Zakona mora imati osiguranje od profesionalne odgovornosti ili drugu usporedivu garanciju u skladu sa Smjernicama Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo o kriterijima za određivanje minimalnog novčanog iznosa za osiguranje od profesionalne odgovornosti ili druge usporedive garancije sukladno članku 5. stavku 4. Direktive (EU) 2015/2366 (EBA/GL/2017/08).

Računi za plaćanje i primljena novčana sredstva

Članak 102.

(1) Institucija za platni promet smije u okviru pružanja platnih usluga otvarati i voditi samo račune za plaćanje kojima se koristi isključivo za izvršenje platnih transakcija.

(2) Novčana sredstva koja institucija za platni promet primi od korisnika platnih usluga radi pružanja platnih usluga ne predstavljaju depozit ili druga povratna sredstva od javnosti u smislu zakona kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija niti elektronički novac u smislu zakona kojim se uređuje elektronički novac.

Odobravanje kredita i zabrana primanja depozita

Članak 103.

(1) Institucija za platni promet može odobravati kredite vezane uz pružanje platnih usluga iz članka 4. točaka 4. i 5. ovoga Zakona samo ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

1. da je kredit odobren isključivo kao pomoćna usluga vezana uz izvršenje platne transakcije

2. da se kredit odobren pri pružanju platnih usluga na području druge države članice otplaćuje u roku koji nije dulji od 12 mjeseci

3. da kredit nije odobren iz novčanih sredstava korisnika platnih usluga koja je institucija za platni promet primila odnosno drži u svrhu izvršenja platnih transakcija i

4. da je regulatorni kapital institucije za platni promet, prema ocjeni Hrvatske narodne banke, u svakom trenutku primjeren s obzirom na ukupan iznos odobrenih kredita.

(2) Institucija za platni promet ne smije primati depozite ili druga povratna sredstva od javnosti u smislu odredbi zakona kojim se uređuje poslovanje kreditnih institucija.

Poslovne knjige i financijski izvještaji

Članak 104.

(1) Institucija za platni promet dužna je voditi poslovne knjige, ostalu poslovnu dokumentaciju i evidencije, vrednovati imovinu i obveze te sastavljati i objavljivati godišnje financijske izvještaje u skladu s važećim propisima osim ako ovim Zakonom nije drukčije uređeno.

(2) Institucija za platni promet dužna je računovodstvene podatke kojima se dokazuje usklađenost s odredbama ove glave i propisima donesenima na temelju ove glave odvojeno prikazati u revidiranom godišnjem financijskom izvještaju.

(3) Hrvatska narodna banka podzakonskim propisom određuje računovodstvene podatke iz stavka 2. ovoga članka.

Čuvanje knjigovodstvenih isprava