04.06.2020.

Zakon o obnovi bez izvora financiranja; nedostatak svijesti o riziku od potresa

Za donošenje zakona o obnovi Zagreba i okolice nakon potresa potreban je interdisciplinaran pristup, problem je što prijedlog zakona nema striktno navedene izvore financiranja obnove, a problem predstavlja i opći nedostatak svijesti o riziku od potresa, rečeno je u srijedu na panelu u HGK.

Panel diskusiju o Prijedlogu Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije organizirala je Hrvatska udruga proizvođača toplinsko-fasadnih sustava (HUPFAS), uz podršku Hrvatske gospodarske komore (HGK). Inače, zakonski je prijedlog u javnu raspravu pušten 15. svibnja, a zainteresirani mišljenja, prijedloge i primjedbe mogu dati najkasnije do 14. lipnja.

Josip Atalić sa zagrebačkog Građevinskoga fakulteta upozorio je kako je najveći problem općeniti nedostatak svijesti o riziku od potresa te kako u tom smislu nema sustavnog rada kako bi se posljedice potresa ublažile.

Atalić je bio član radne skupine za procjenu cijene obnove nakon potresa, pri čemu je Vladi izloženo sedam modela obnove, a kao optimalan predložen onaj od 42 milijarde kuna, prema kojem bi se do pune razine seizmičke otpornosti obnavljale samo bolnice i obrazovne ustanove. S druge strane, kada bi se svi oštećeni objekti, kojih je oko 25 tisuća, išlo obnavljati prema važećoj europskoj normi o otpornosti na potrese, obnova bi stajala oko 13 milijardi eura. O zakonu u javnoj raspravi Atalić ne može dati generalni sud, jer nije previše sudjelovao u njegovoj izradi.

No, njegov je osobni stav "da neka korekcija ovog krutog zakona, barem iz perspektive nas građevinara, treba biti". 

Ravnatelj zavoda za prostorno uređenje Grada Zagreba Ivica Rovis kaže da u Gradu Zagrebu nisu zadovoljni prijedlogom zakona, jer njime nisu ispunjena sva očekivanja, a u javnoj raspravi će dati svoje primjedbe. Rovis ističe da su od zakona između ostalog očekivali da se striktno odredi koji su izvori financiranja, pri čemu se u postojećem prijedlogu navode država, Grad Zagreb i europski fondovi te donatorske večere i konferencije, što ocjenjuje nedovoljnim te građanima ne pruža nikakvu sigurnost. 

Navodi kako Grad Zagreb od 2007. uplaćuje u tzv. fond solidarnosti za funkcioniranje lokalnih jedinica koje nisu financijski samodostatne, a samo je lani Zagreb uplatio 858 milijuna kuna, a više od 10 milijardi kuna od 2007. do 2019. Tražili smo da daljnje uplate namijenjene tom fondu idu u novi fond namijenjen financiranju obnovi Grada Zagreba. Drugim riječima, s obzirom na solidarnost koju smo pokazivali do sada, očekujemo da druge općine i gradovi budu sada solidarni sa Zagrebom, na način da taj novac u budućnosti ostane Gradu, objašnjava Rovis.

Predsjednik Društva arhitekata Zagreba Tihomil Matković kaže da zakon treba riješiti kako će uravnoteženo i socijalno prihvatljivo država doprinijeti ljudima koji moraju izvršiti sanaciju. Predstoji puno posla, a pristup mora biti interdisciplinaran, poručio je. Andrija Mihić iz udruženja upravitelja Grada Zagreba kaže da je problem što ljudi nisu godinama ulagali u nekretnine te kako ne postoji svijest o vrijednosti njihove imovine. Često kada dođe do nekog kvara na zgradi stanari izbjegavaju povećanje doprinosa za pričuvu za sanaciju, istaknuo je. Od zakona je očekivao da će predvidjeti neke alate koji će upraviteljima olakšati postupanje, a ne zna na koji će način uspjeti privoliti neke ljude da izdvoje u budućnosti značajna sredstva za obnovu zgrada.

Tako sugerira da onim suvlasnicima koji nisu u mogućnosti financijski sudjelovati u obnovi država ili grad osiguraju sredstva, odredi rok u kojem se ta sredstva moraju vratiti, a ako se to ne dogodi, da država ili grad postanu vlasnici nekretnine.

Taj rok bi primjerice bio 20 godina a vlasnici bi i dalje, do kraja života, mogli ostati živjeti u toj nekretnini, pojašnjava. U kontekstu današnjih europskih normi o maksimalnoj seizmičkoj otpornosti, pomoćnik ministrice kulture Davor Trupković kaže da kulturna dobra i pojedinačno zaštićena kulturna najčešće ne mogu postići takvu razinu zaštite, što i zakonodavstva pojedinih europskih zemalja uzimaju u obzir.

"Toga moramo biti svjesni, inače ćemo zagrebačku katedralu cijelu 'obući' u beton", slikovit je Trupković.

Ističe da se moraju dogoditi poboljšanja konstrukcija, ali jednostavno povijesne građevine imaju svoje limite. Potpredsjednica HGK za graditeljstvo, promet i veze Mirjana Čagalj rekla je da obnova zgrada oštećenih u potresu predstavlja priliku za snažniju aktivaciju domaće građevinske industrije.  Ako se obnova, koja može trajati i dulje od deset godina, bude provodila kvalitetno i stručno, Zagreb može postati uzor ostalim gradovima, smatra Branka Matas, predsjednica HUPFAS-a, udruge koja okuplja 18 proizvođača toplinsko-fasadnih sustava. 

(HINA, 3. 6. 2020.)

Arhiva