„Izvori i način financiranja HRT-a moraju se promatrati u svjetlu njegove posebne javne uloge“, zaključio je Ustavni sud u nedavno objavljenoj odluci. Izričiti su u stavu da se „mjesečna pristojba ne može poistovjetiti s poreznim ili drugim javnim davanjima“, ali i da nije (izravno) vezana za vlasništvo RTV prijamnika već za pristup javnim radiodifuzijskim uslugama.

„Obveza plaćanja mjesečne pristojbe odnosi se, odnosno "tereti" samo one građane koji kupnjom prijamnika ostvaruju mogućnost pristupa onim radiodifuzijskim uslugama koje se obavljaju kao javni interes (kao usluga od općeg gospodarskog interesa)“, stoji u ustavnosudskoj odluci.

Ustavni sud odbacio je i tvrdnje da HRT pristojbom zlouporabi monopolski položaj ili da se stavlja u povoljniji položaj u odnosu na druge komercijalne pružatelje radiodifuzijskih usluga.

U odluci se podsjeća i da Zakon o HRT-u propisuje da javna radiotelevizija tri posto svog prihoda daje Fondu za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, dok dio „ukupnog godišnjeg bruto prihoda“ izdvaja u korist Hrvatskog audiovizualnog centra.

Ustavni sud ustvrdio je i da su osporavane odredbe u dovoljnoj mjeri razumljive građanima te da ne dolazi do prijenosa „javne ovlasti“ time što visinu mjesečne pristojbe za svaku godinu utvrđuje Nadzorni odbor HRT-a uz prethodno odobrenje Vijeća za elektroničke medije.

Odbačena je i tvrdnja da članak koji propisuje obvezu plaćanja pristojbe ukoliko se prijamnik ne odjavi može dovesti do povrede prava na dom, kao i da Zakon u nejednak položaj stavlja ugostitelje.


(HINA, 29. 08. 2018.)