Europski istražni nalog je, uz europski uhidbeni nalog, ključni instrument europske pravosudne suradnje. U Hrvatskoj se europski istražni nalog koristi četiri do pet puta više nego europski uhidbeni nalog. Prema podacima Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, u 2020. godini je Hrvatska izdala 43 europska uhidbena naloga, a čak 216 europskih istražnih naloga. Također, u istoj godini Hrvatska je izvršavala 114 europskih uhidbenih naloga i 432 europska istražna naloga – izdanih od strane tijela drugih članica Europske unije.

Naziv ovog projekta je „Europski istražni nalog - pravna analiza i praktične dileme međunarodne suradnje“ (EIO-LAPD), a cilj mu je olakšati praktičnu primjenu europskog istražnog naloga u praksi kroz identificiranje pravnih i praktičnih problema koji predstavljaju zapreku učinkovitoj suradnji i formuliranje preporuka za njihovo otklanjanje. Valja podsjetiti da je Hrvatska 2017. godine kasnila s transpozicijom Direktive Europske unije o europskom istražnom nalogu, iako neznatnih 5 mjeseci. Unatoč tome, uspješno ga je implementirala i svake godine se izdaje i izvršava sve više europskih istražnih naloga u Hrvatskoj.

Naime, uslijed brisanja granica između država članica Europske unije, građani sve lakše putuju, pa tako i kriminalci. Iz hrvatske perspektive, ulazak u Schengen će još više otvoriti put kriminalcima iz Hrvatske da djeluju u drugim zemljama Europske unije i obrnuto. Kazneni se progon počinitelja koji su počinili kaznena djela u drugim članicama Europske unije, a prekogranični kriminalitet je općenito u porastu, suočavao s teškoćama prikupljanja dokaza sve dok nije uveden europski istražni nalog, koji omogućava na jednostavan i brz način prikupljanje dokaza koji se nalaze u drugim članicama Europske unije. To uključuje, primjerice, saslušanje svjedoka putem audio-video linka, prisluškivanje telefonskih razgovora, vođenje tajnih istraga, prikupljanje informacija o bankarskom poslovanju te elektroničke dokaze kao što su informacije o vlasniku korisničkog naloga s kojeg su slane poruke putem elektroničke pošte, društvenih mreža ili aplikacija za razmjenu poruka.

Ovaj projekt je metodološki konstruiran iz tri temeljne aktivnosti: pravne analize zakonodavstva i prakse kojom su u državama koje su obuhvaćene istraživanjem implementirane odredbe Direktive o europskom istražnom nalogu, prikupljanja informacija od praktičara kroz provođenje intervjua s profesionalcima (državnim odvjetnicima, sucima i odvjetnicima) koji su uključeni u postupke izdavanja i izvršenja europskog uhidbenog naloga te diseminacijskih aktivnosti čiji je cilj stručnu javnost upoznati s ovim instrumentom i približiti joj mogućnosti njegove primjene u praksi. Kao rezultat rada na projektu, koji je predstavljen kroz nacionalna istraživačka izvješća i kroz komparativno izvješće, kreirane su smjernice za praktičare koje sadrže niz korisnih informacija i savjeta koje zainteresiranim stručnjacima mogu pomoći u savladavanju prepreka na koje nailaze u korištenju ovoga mehanizma pravosudne suradnje. Ključna diseminacijska aktivnost u Hrvatskoj bio je nacionalni stručni seminar koji je uspješno održan krajem 2021. godine i koji je okupio stručnjake iz različitih tijela – akademske zajednice, policije, državnog odvjetništva, sudstva, nadležnih ministarstava, odvjetništva – te im dao priliku da izmjenjuju znanja i iskustva u aktivnosti od zajedničkog interesa.

Međunarodni istraživački konzorcij, pored zagrebačkog pravnog fakulteta, čine i Sveučilište u Mariboru i Institut Jožef Stefan iz Slovenije, Sveučilište u Grazu iz Austrije, Sveučilište u Torinu iz Italije, Sveučilište Portucalense iz Portugala i Sveučilište u Göttingenu iz Njemačke, a ukupna vrijednost projekta je preko 430 tisuća eura, od čega je gotovo 350 tisuća eura financirano iz proračuna Europske unije.

Pripremili:

prof. dr. sc. Elizabeta Ivičević Karas

izv. prof. dr. sc. Marin Bonačić

izv. prof. dr. sc. Zoran Burić

doc. dr. sc. Aleksandar Maršavelski