Riječ je o baki koja je tražila skrbništvo nad unukom čiji su roditelji, podnositeljičina kći i zet, poginuli u prometnoj nesreći kada im je dijete imalo tek pet mjeseci. No, nakon što je u jednoj TV emisiji otkrila identitet svoje unuke osuđena je da je prekršila povjerljivost postupka dodjele skrbništva nad tim djetetom.

"Predmet dodjele skrbništva je zbog svoje specifičnosti privukao veliku medijsku pozornost, a podnositeljica je u tom televizijskom intervjuu ukazivala na razne nedostatke neispravnog funkcioniranja sustava dodjele skrbništva", izvijestio je Ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.

Dodaju da je u ovom slučaju riječ o sukobljenim pravima podnositeljice zahtjeva da obavijesti javnost o navodnim nedostacima vođenja tog predmeta i prava maloljetnog djeteta na zaštitu njegove privatnosti, uključujući zabranu otkrivanja identiteta i ostalih podataka. Europski sud je naglasio da mala djeca imaju malu ili nikakvu kontrolu nad korištenjem njihovih podataka, pa stoga domaće vlasti moraju pažljivo balansirati između zaštite najboljih interesa djeteta i njihova prava na privatnost te s druge strane slobode davanja primjedbi na pitanja od javnog interesa.

Sud u Strasbourgu je utvrdio da Općinski kazneni sud u Zagrebu nije razmotrio u kojoj je mjeri podnositeljica zahtjeva sudjelujući u toj TV raspravi mogla pridonijeti pitanjima od javnog interesa, kao što unatoč zahtjevu podnositeljice nije razmotrio činjenicu da su tada izneseni podaci već bili poznati javnosti, te da su domaće vlasti već ranije informirale medije o određenim aspektima obiteljskog spora. Iz navedenog slijedi da podnositeljica u osnovi nije pružila nikakve informacije koje javnosti već ranije nisu bile poznate. Nadalje, domaći sud nije razjasnio ulogu novinara u otkrivanju povjerljivih podataka, kao što nije uzeo u obzir činjenicu da sudjelovanje podnositeljice zahtjeva u spornoj emisiji nije imalo za cilj zadovoljiti znatiželju publike u vezi sa detaljima privatnog života, već je djelovala u dobroj vjeri, štiteći interese djeteta, navodi Ured.

Europski sud je stoga utvrdio da domaći sudovi nisu uzeli u obzir sve relevantne okolnosti predmeta u okviru prakse suda, već su odluku donijeli na temelju formalističkog pristupa, što je dovelo do povrede podnositeljičinog prava na slobodu izražavanja. Zbog povrede prava na slobodu izražavanja podnositeljici zahtjeva sud u Strasbourgu je dosudio 7.500 eura na ime neimovinske štete te 4.170 eura za troškove postupka.

(HINA, 10. 9. 2020.)