1. Uvod
Nakon potresa koji je 22. ožujka 2020. pogodio Zagreb i okolicu, zagrebački je gradonačelnik proglasio prirodnu nepogodu za područje Grada Zagreba, a župani Zagrebačke i Krapinsko-zagorske županije za područje više gradova i općina u tim županijama. Proglašenjem prirodne nepogode aktivira se mehanizam ublažavanja i uklanjanja posljedica, uređen Zakonom o ublažavanju i uklanjanju posljedica prirodnih nepogoda (Nar. nov., br. 16/19 - u nastavku teksta: Zakon), koji, između ostaloga, uređuje postupak prijave šteta od prirodne nepogode i uvjete isplate novčanih sredstava namijenjenih saniranju šteta.

2. Procjena štete
Prvi korak nakon proglašavanja prirodne nepogode je procjena nastale štete, koja se odvija u tri stupnja: 1) prijava prve procjene štete u Registar šteta, 2) prijava konačne procjene štete u Registar šteta i 3) potvrda konačne procjene štete u Registar šteta. Prijavu prve procjene štete rade oštećenici (fizičke i pravne osobe). Nakon toga povjerenstvo, koje je na temelju Zakona osnovala jedinica lokalne samouprave (u nastavku teksta: JLS), radi konačnu procjenu štete. Na temelju konačne procjene štete, nadležna ministarstva (riječ je o ministarstvu nadležnom za financije; poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo; gospodarstvo; graditeljstvo i prostorno uređenje; zaštitu okoliša i energetiku te more, promet i infrastrukturu - članak 5. st. 2. Zakona) obavljaju potvrdu konačne procjene štete (članak 32. st. 1. Zakona), što je preduvjet za isplatu sredstava JLS-u, koji ih prosljeđuje oštećenicima.

3. Sredstva pomoći
Novčana sredstva i druge vrste pomoći za sanaciju šteta osiguravaju se iz Državnog proračuna, fondova Europske unije i donacija (članak 19. st. 2. Zakona). Riječ je o strogo namjenskim sredstvima koja se raspoređuju prema postotku oštećenja vrijednosti potvrđene konačne procjene štete (članak 20. st. 1. Zakona). Sredstva pomoći su pritom i nepovratna, i ne mogu se upotrijebiti kao kreditna sredstva, niti zadržati kao prihod proračuna JLS-a. Izvršni čelnik koji bi to, kao odgovorna osoba proračuna, učinio, počinio bi time prekršaj iz članka 54.a Zakona o proračunu (Nar. nov., br. 87/08, 109/07, 136/12 i 15/15), za koji se temeljem članka 125. st. 1. toč. 21. toga Zakona može izreći novčana kazna u rasponu od  50.000,00 do 100.000,00 kuna. Na tom je tragu i člankom 20. st. 3. Zakona propisano da su gradonačelnici i općinski načelnici te krajnji korisnici odgovorni za namjensko korištenje sredstava pomoći za ublažavanje i djelomično uklanjanje posljedica prirodnih nepogoda.

4. Kada se sredstva ne dodjeljuju?
Člankom 20. st. 4. Zakona propisano je da se sredstva za sanaciju štete neće dodijeliti:

• za štete na imovini koja je osigurana (jer će oštećenik u tom slučaju sredstva za saniranje štete ostvariti od osiguravatelja, sukladno zaključenom ugovoru)
• za štete na imovini koje su izazvane namjerno, iz krajnjeg nemara ili nisu bile poduzete propisane mjere zaštite od korisnika ili vlasnika imovine (vlasnik ili korisnik imovine mora se ponašati odgovorno, ne smije biti nemaran i mora provoditi mjere koje su utvrđene propisima)
• za neizravne štete (izgubljenu dobit, umanjenje vrijednosti građevine i sl.)
• za štete nastale na nezakonito izgrađenim zgradama javne namjene, gospodarskim zgradama i stambenim zgradama za koje nije doneseno rješenje o izvedenom stanju prema posebnim propisima, osim kada je, prije nastanka prirodne nepogode, pokrenut postupak donošenja rješenja o izvedenom stanju, u kojem će slučaju sredstva pomoći biti dodijeljena tek kada oštećenik dostavi pravomoćno rješenje nadležnog tijela (sredstva se ne mogu ostvariti za nezakonito izgrađene zgrade za koje prije nastanka prirodne nepogode nije podnesen zahtjev za ozakonjenje, sukladno Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama - Nar. nov., br. 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19)
• za štete nastale na građevini ili području koje je, u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita kulturnog dobra, aktom proglašeno kulturnim dobrom ili je u vrijeme nastanka prirodne nepogode u postupku proglašavanja kulturnim dobrom (na temelju Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara - Nar. nov., br. 69/99, 151/03, 157/03, 100/04, 87/09, 88/10, 61/11, 25/12, 136/12, 157/13, 152/14, 98/15, 44/17, 90/18 i 32/20)
• za štete koje nisu na propisan način i u zadanom roku unesene u Registar šteta prema odredbama ovoga Zakona (Registar šteta je digitalna baza podataka svih šteta nastalih zbog prirodnih nepogoda na području Republike Hrvatske – čl. 2. st. 1. toč. 16. Zakona)
• za štete u slučaju osigurljivih rizika na imovini koja nije osigurana ako je vrijednost oštećene imovine manja od 60 % vrijednosti imovine.

5. Izuzeci
Iznimno, sredstva za sanaciju štete nastale prirodnom nepogodom mogu se dodijeliti i za štete na nezakonito izgrađenim stambenim zgradama, ali samo korisnicima socijalne skrbi s priznatim pravom u sustavu socijalne skrbi određenim propisima kojima se uređuje područje socijalne skrbi i drugim pripadajućim aktima nadležnih tijela državne uprave. Slijedom toga, osobi kojoj je odobreno neko pravo na temelju, primjerice, Zakona o socijalnoj skrbi (Nar. nov., br. 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17 i 98/19), poput zajamčene minimalne naknade, prava na troškove ogrjeva i sl., mogu se (ali ne moraju) dodijeliti sredstva, što znači da donositelj odluke s tim u svezi ima diskrecijsku ovlast. Međutim, to se ne odnosi na osobu koja pravo iz područja socijalne skrbi koristi na temelju općih akata JLS-a. Za štete manje od 60 % vrijednosti imovine oštećenicima, također iznimno, mogu se dodijeliti sredstva pomoći u slučajevima otežanih gospodarskih uvjeta, socijalnih, zdravstvenih ili drugih razloga koji ugrožavaju život stanovništva na području zahvaćenom prirodnom nepogodom. Pritom, i u tom slučaju riječ je o diskrecijskoj ovlasti donositelja odluke.

6. Iznos pomoći
O iznosu pomoći odlučuje Vlada na prijedlog Državnog povjerenstva za procjenu šteta od prirodnih nepogoda. Iako se iz naziva „Zakon o ublažavanju i uklanjanju posljedica prirodnih nepogoda“ ne može zaključiti o ograničenju visine naknade štete, kroz čitav tekst Zakona dosljedno se provlači sintagma „ublažavanje i djelomično uklanjanje posljedica prirodnih nepogoda“, što ukazuje na to da nije niti predviđeno, niti je moguće, štete nastale od prirodnih nepogoda nadoknaditi u cijelosti. Sukladno tome, člankom 35. st. 2. Zakona propisano je da prilikom raspodjele sredstava pomoći za djelomičnu sanaciju šteta od prirodnih nepogoda iznos novčanih sredstava ne može biti veći od 5 % iznosa konačne potvrđene štete na imovini pojedinog oštećenika. Samo iznimno, Državno povjerenstvo može predložiti Vladi dodjelu većih iznosa pomoći, ako su stradanja imovine i stanovništva takva da prijete ugrozom zdravlja i života i funkcioniranja gospodarstva na području pogođenom prirodnom nepogodom (članak 35. st. 3. Zakona).

Priredio:
Mladen Ivanović, dipl. iur.

29.3.2020.