05.11.2021.

Sažetak usvojenih izmjena Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom

Hrvatski sabor je na sjednici održanoj 29. listopada 2021. godine izglasao Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije, koji je 30. listopada 2021. godine stupio na snagu.

Republika Hrvatska imala je iznimno tešku 2020. godinu, s nizom snažnih potresa, koji su prouzročili ljudska stradanja i velike materijalne štete na područjima Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske, Zagrebačke, Sisačko-moslavačke i Karlovačke županije.

Na prijedlog ministra unutarnjih poslova i nakon analiziranja stanja na terenu, Vlada Republike Hrvatske proglasila je katastrofu uzrokovanu potresom za područje Sisačko-moslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije, u skladu s člancima 22. i 54. Zakona o sustavu civilne zaštite (Nar. nov., br. 82/15, 118/18, 31/20 i 20/21).

Radi saniranja posljedica potresa kao i obnove Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije, Hrvatski sabor prvotno je donio Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije (Nar. nov., br. 102/20.), a zatim naknadni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije (Nar. nov., br. 10/21 - u nastavku teksta: Zakon o obnovi), kojim je primjena Zakona o obnovi obuhvatila i područje Sisačko-moslavačke i Karlovačke županije.

Budući da je u dosadašnjoj primjeni postojeći zakonski okvir pokazao određene teškoće koje su cijeli proces obnove usporavale ili čak i zaustavljale (nesređeni imovinsko-pravni odnosi, legalnost zgrada, pitanje prebivališta), pojavila se hitna potreba za promjenom postojećeg zakonodavnog okvira.

Posljedično, Hrvatski sabor izglasao je na sjednici održanoj 29. listopada 2021. godine izmjene Zakona o obnovi, koji je 30. listopada 2021. godine stupio na snagu. U nastavku slijedi sažetak bitnih novosti.

Izmijenjenim člankom 5. Zakona o obnovi građani se oslobađaju obveze sufinanciranja troškova obnove tako da će Republika Hrvatska i jedinice lokalne (područne) samouprave financirati troškove konstrukcijske obnove, i to u omjeru 80 % Republika Hrvatska, a 20 % Grad Zagreb i Krapinsko-zagorska županija. Konstrukcijska obnova na području Sisačko-moslavačke, Zagrebačke i Karlovačke županije i dalje će se financirati sredstvima državnog proračuna u stopostotnom iznosu.

Time se ukida zabrana raspolaganja obnovljenom nekretninom kao i obveza upisa založnoga prava na njoj. Stoga neće više biti potrebno utvrđivati složene imovinskopravne odnose, koji su znatno usporavali postupak, što će znatno ubrzati postupke obnove.

Nova izmjena Zakona o obnovi donosi novo poglavlje, koje u članku 5.b pomalo nejasno regulira stjecanje nekretnine odnosno propisuje da Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u ime Republike Hrvatske može, sukladno zakonu kojim se uređuje upravljanje državnom imovinom, stjecati vlasništvo nekretnina kako bi se osigurala provedba Zakona o obnovi. Zakonodavac je u obrazloženju vrlo krut i ostaje potreba za jasnijim reguliranjem navedene odredbe članka, potencijalno u obliku Pravilnika, kako je predloženu na e-savjetovanju.

Odredbom članka 15. Zakona o obnovi uređuje se i pitanje oštećenih zgrada koje se ne smatraju postojećim zgradama[1] gdje je određeno da one mogu u obnovu, osim u slučaju ako je riječ o zgradama koje se ne mogu ozakoniti, sukladno članku 6. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama (Nar. nov., br. 86/12, 143/13, 65/17 i 14/19), odnosno neće se obnavljati one nepostojeće zgrade koje se nalaze na mjestima na kojima su predviđeni magistralni koridori ili na drugim javno zaštićenim područjima, sukladno postojećim prostornim planovima, odnosno ako na dan potresa u njima nitko nije živio.

Uređuje se djelotvorniji i brži način uklanjanja uništenih obiteljskih kuća i drugih uništenih zgrada čiji ostaci neposredno prijete sigurnosti ili zdravlju ljudi jer se pokazala potreba za jasnijim definiranjem odredaba o uklanjaju zgrada, posebice onih koje su uništene do mjera da predstavljaju opasnost za život. Postojeći model rješavanja tog pitanja uključivao je prvenstveno suglasnost vlasnika odnosno svih suvlasnika, a novim izmjenama Zakona o obnovi omogućuje se donošenje takve odluke suglasnošću većine suvlasnika (članak 23.).

Navedenim člankom 23. Zakona o obnovi propisano je i da se za uništenu zgradu koja je pojedinačno kulturno dobro ili se nalazi unutar povijesne urbane cjeline za uklanjanje mora pribaviti suglasnost nadležnog tijela u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita i očuvanje kulturnih dobara, a tu je suglasnost nadležno tijelo dužno dostaviti u roku pet dana od zaprimanja zahtjeva, pri čemu ako se u propisanom roku ne očituje o zahtjevu, smatrat će se da je suglasnost izdana.

Iznimno, ako je određena zgrada ili obiteljska kuća oštećena do te mjere da ju je potrebno ukloniti jer predstavlja neposrednu prijetnju za sigurnost i zdravlje ljudi, što utvrđuje građevinski inspektor, zgrade se mogu uklanjati bez suglasnost vlasnika odnosno suvlasnika, uz obvezu njihova obavješćivanja o donošenju rješenja o uklanjanju[2]. Rješenje o uklanjanju dostavlja se vlasniku/suvlasniku/upravitelju zgrade odnosno nepoznatom vlasniku stavljanjem rješenja na oglasnu ploču mjesno nadležnog područnog ureda odnosno ispostave Državnog inspektorata, a obavijest o tome objavljuje se na mrežnim stranicama Državnog inspektorata. Troškovi izvršenja tog rješenja, uključujući troškove zbrinjavanja i obrade građevinskog otpada, namiruju se iz državnog proračuna (članak 25.a).

Izmijenjenom odredbom članka 27., glede gradnji zamjenskih obiteljskih kuća, dana je mogućnost da se iznimno grade zamjenske obiteljske kuće u slučajevima u kojem je uklonjena uništena kuća bila nezakonita, uz propisane uvjete (stavak 3.).

Jedna od bitnih novosti je u članku 36. Zakona o obnovi, koja uređuje pitanje novčane pomoći za popravak konstrukcije zgrade te se u tome pogledu propisuje mogućnost isplate ove novčane pomoći prije početka obnove, tijekom obnove ili nakon dovršene obnove. Tako se za višestambene zgrade omogućava predfinanciranje troškova konstrukcijske obnove, i to tako da se novčana pomoć za obnovu zgrade može isplatiti i prije početka obnove, i to na račun obvezne pričuve višestambene zgrade, stambeno-poslovne zgrade odnosno poslovne zgrade. Na ovaj način upravitelji će moći navedenim sredstvima nabavljati sve potrebne usluge i radove za obnovu, što će znatno ubrzati postupak i olakšati samoobnovu onima koji to žele.

Vezano uz to, sljedeći, članak 37. uređuje pitanje novčane pomoći umjesto gradnje zamjenske obiteljske kuće, gdje vlasnici odnosno suvlasnici uništene kuće mogu odabrati isplatu ove novčane pomoći umjesto gradnje zamjenske obiteljske kuće nakon završene gradnje, odnosno prema računima ispostavljenima po pojedinačno okončanim radovima.

Nadalje, glede odabira sudionika u gradnji, postupci javne nabave ubrzat će se zbog donošenja pravilnika od ministra nadležnog za prostorno uređenje, graditeljstvo i državnu imovinu, a koji će sadržavati posebna pravila za nabave čija je procijenjena vrijednost manja od europskih pragova te pravila žalbenog postupka. Pravilnik će se izraditi u skladu s mjerama antikorupcijske zaštite, uzimajući u obzir načela javne nabave te obvezu primjene elektroničkih sredstava komunikacije i javne objave informacija o postupcima  nabave (članak 42.).

U završnim odredbama bitno je istaknuti, između ostalog, da će se postupci koji su već pokrenuti temeljem Zakona o obnovi, dovršavati prema odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke (Nar. nov., br. 117/21), ako je on povoljniji za stranku, te da će Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine do 17. rujna 2022. provesti naknadnu procjenu učinaka predmetnog Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke (Nar. nov., br. 102/20, 10/21, 117/21).

 

Pripremila: Lidija Doko, mag. iur.

Literatura:

  1. Hrvatski sabor, https://www.sabor.hr/prijedlog-zakona-o-izmjenama-i-dopunama-zakona-o-obnovi-zgrada-ostecenih-potresom-na-podrucju-0?t=127245&tid=209774 ; pristupljeno 2. 11. 2021.
  2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, https://mpgi.gov.hr/vijesti/obnova-zgrada-ostecenih-potresom-na-podrucju-sisacko-moslavacke-karlovacke-i-zagrebacke-zupanije/11384; pristupljeno 2. 11. 2021.

[1] Kad god se u propisima spomene pojam postojeća građevina, on se odnosi isključivo na "legalnu" građevinu (izvor: Izdavanje građevinskih dozvola - iskustva iz upravnog postupka, Hrvatska komora arhitekata; str. 12, https://www.arhitekti-hka.hr/files/file/o-arhitekturi/priru%C4%8Dnik_%20s%20dopunama_lek_final.pdf).

[2] Intencija zakonodavca u ovom ograničenju prava vlasništva je u prvom redu zaštita života i zdravlja ljudi, te napominje da intenzitet poduzetih mjera kojima se ograničava pravo vlasništva strogo odgovara potrebama danog trenutka te traje samo dok okolnosti to zahtijevaju, odnosno samo na temelju Zakona o obnovi i za vrijeme trajanja obnove.