"Očito se radilo o pogrešnom pravnom shvaćanju koje je Općinski sud u tom predmetu zauzeo", kazala je Popov. Pojašnjava da je presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, prema kojoj javni bilježnici ne bi smjeli provoditi ovrhe, zagrebački Županijski sud ukinuo zbog pogrešnog tumačenja europskih propisa pa tako i presude Suda Europske unije na koju se pozivao.
U razgovoru za Hinu, u povodu Dana otvorenih vrata Komore, odgovara i kako vidi budućnost ovrha, funkcioniranje pravosudnog sustava, ali i njegovu modernizaciju.

Nepravomoćna presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu i nedavno je potakla rasprave da su javni bilježnici u Hrvatskoj nenadležni za donošenje rješenja o ovrsi?
Nagađanja javnosti o (ne)nadležnosti javnih bilježnika za donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave postoje već neko vrijeme, i prije predmetne presude Općinskog suda u Novom Zagrebu pa čak i prije donošenja presuda Suda europske unije iz ožujka ove godine.

Mogli bi reći da takva nagađanja počinju od vremena kada u javnosti počinje biti jasno koliko je ovršni postupak na temelju vjerodostojne isprave postao učinkovit prebacivanjem te nadležnosti na hrvatske javne bilježnike.

Te su se tvrdnje ponavljale i unatoč suprotnim stavovima Europske komisije i Ustavnog suda Republike Hrvatske?
Mnogi zaboravljaju da je takva reforma ovršnog postupka bila uvjetovana od strane institucija Europske unije u postupku pristupanja Republike Hrvatske Uniji. Naime, jedan od izazova u postupku zatvaranja Poglavlja 23. „Pravosuđe i temeljna prava“ pristupnih pregovora bio je zaštita prava pojedinaca, građana i pravnih osoba, te njegovo učinkovito izvršavanje. Presude europskog suda ne dovode u pitanje nacionalno uređenje postupka ovrhe na temelju vjerodostojne isprave što je potvrđeno i u nedavnom odgovoru Europske komisije na pitanje europarlamentarke Ruže Tomašić kao i ranijoj odluci Ustavnog suda RH u postupku ocjene ustavnosti Ovršnog zakona u dijelu o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave.

U kontekstu ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave to podrazumijeva uspostavu sustava u kojem će građani i trgovačka društva na brz i ekonomičan način naplatiti svoja potraživanja bez aktivacije državnog aparata u skupim i dugotrajnim postupcima koji uvijek podrazumijevaju dodatno trošenje novca poreznih obveznika. Istina je da je takvom reformom pogođen jedan dio hrvatskih građana, jer su prošla vremena dugotrajnih postupaka i zastara opravdanih potraživanja. U tom smislu bih istaknula kako bi takve probleme trebalo rješavati kroz socijalnu politiku i programe za koje bi se mogao iskoristiti novac poreznih obveznika koji neće biti utrošen na aktivaciju državnog aparata. Jer ako maknemo populističke ideje ustranu, ubrzo postaje jasno da efikasno pravosuđe, pa i javno bilježništvo kao njegov dio, predstavlja jedan od nužnih uvjeta za gospodarski rast i razvoj ove zemlje pa time i nužni uvjet za sveukupni rast standarda svih hrvatskih građana.

Kako u budućnosti vidite rješenje problema ovrha?
Ovršni postupci su od trenutka njihova prebacivanja na javne bilježnike doživjeli više izmjena zbog problema i pravnih praznina koje zakonodavac inicijalno nije predvidio. Ovršni sustav kakav je na snazi, iz perspektive vjerovnika u potpunosti zadovoljava standarde modernog europskog pravosuđa. Ono gdje bi se određeni pozitivni pomaci mogli napraviti je perspektiva ovršenika to jest dužnika.

U tom kontekstu, Hrvatska javnobilježnička komora već neko vrijeme predlaže uvođenje nove tehnike e-Ovrhu.

Navedeni sustav bi uveo jednoliku raspodjelu ovršnih predmeta na sve javne bilježnike u RH na koji način bi se još ubrzao postupak, ali ono što je još važnije ovršni postupak postao bi transparentniji za građane. On bi podrazumijevao i korištenje državnog portala e-Građani putem kojeg bi svaki građanin u svakom trenutku mogao iz vlastitog doma provjeriti da li se pokrenuo neki ovršni postupak protiv njega, mogao bi saznati pojedinosti o konkretnom ovršnom postupku, a u nekoj bližoj budućnosti, nadogradnjama sustava e-Građanin, bi mogao i zaprimati rješenje o ovrsi elektroničkim putem i izjavljivati prigovor na isto,. Sve to po prirodi stvari podrazumijeva smanjenje troškova ovršnog postupka.

Što predviđate da bi se dogodilo da se one vrate u nadležnost sudova?
Mislim da bi se vraćanjem ovrha u nadležnost sudova učinio korak unatrag. Ponovno bi se opteretili sudovi velikim brojem relativno jednostavnih predmeta čime bi im se oduzelo dragocjeno vrijeme u rješavanju onih predmeta kojima bi se sudovi po prirodi stvari trebali baviti - sporovima. Osim toga, to bi podrazumijevalo dodatno trošenje novca poreznih obveznika jer priliv od 600.000 do 700.000 novih predmeta svake godine bi zahtijevalo zapošljavanje velikog broja novih djelatnika koji bi trebali administrirati. Jer često se zaboravlja na tehničke stvari, kao što su pakiranje rješenja o ovrsi u koverte, slanje ovršenicima putem pošte, zaprimanje prigovora ovršenika... Sve to danas rade javni bilježnici zajedno sa svojim zaposlenicima.

Ovdje bi svakako naglasila da se kod priča o vraćanju ovrha na sudove često iz vida ispušta činjenica da i na sudovima to neće biti besplatno, što izravno kroz plaćanje sudskih pristojbi i troškova postupka što neizravno trošenjem dodatnog novca iz državnog proračuna. Nadalje u tim prijedlozima reformi nitko ne spominje troškove odvjetnika kao punomoćnika ovrhovoditelja čiji troškovi generiraju veliku većinu troškova u današnjim ovršnim postupcima. Ako se cijela reforma sastoji samo u tome da se donošenje rješenja o ovrsi prebaci s javnih bilježnika na sudove, dopustit ćete mi da kažem da se radi o čisto kozmetičkoj promjeni koja neće donijeti promjenu za građane, pogotovo za one koji su socijalno najugroženiji.

U redu, možete reći da će se ovršni postupak prilikom vraćanja na sudove i modernizirati tj. elektronificirati te na taj način smanjiti potrebu zapošljavanja novih državnih službenika. Ali nemojte zaboravljati da i to podrazumijeva trošenje javnog novca, a što ne bi bilo potrebno kada bi se podržao prijedlog Hrvatske javnobilježničke komore – e-Ovrha, gdje je Komora, u suradnji s nadležnim ministarstvima, spremna osmisliti sustav koji bi osigurao podizanje kvalitete ovršnog postupka, uz bok najuređenijim državama Europe.

Tema ovogodišnjeg Dana otvorenih vrata Hrvatske javnobilježničke komore je zaštita prava ranjivih osoba. Među njima ste posebno istaknuli starije osobe koje su u pojedinim slučajevima žrtve imovinskih prevara putem ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju. Na što treba obratiti pažnju prilikom sklapanja takvih ugovora?
Kod ovog pitanja moram istaknuti da su slučajevi prijevara iznimka, ali treba im posvetiti pažnju. Prva stvar koje velik dio javnosti nije svjestan je da je riječ o dva različita ugovora. Razlika među njima sastoji se u tome da kod ugovora o doživotnom uzdržavanju imovina primatelja uzdržavanja prelazi na pružatelja uzdržavanja u trenutku smrti primatelja uzdržavanja, a kod ugovora o dosmrtnom odmah sklapanjem ugovora. Kako je riječ o ugovorima koji uređuju osobito osjetljive odnose, zakonodavac je ispravno propisao kako se oni moraju sklopiti u obliku solemnizirane privatne isprave ili javnobilježničkog akta. Ovaj strogi oblik ugovora znači da javni bilježnik pored identiteta ugovornih strana ispituje i formalnu i sadržajnu valjanost ugovora, utvrđuje pravu volju stranaka, te im daje pouku o pravnim posljedicama sklapanja takvog ugovora. To je vrlo dobar preventivni mehanizam, kod kojeg do problema dolazi doista rijetko i to u određenim karakterističnim slučajevima. Zakon štiti ugovornu autonomiju stranaka pa su one slobodne odabrati način na koji žele urediti svoja prava i obveze, pa tako i sklopiti ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju.

Jedan od karakterističnih slučajeva u kojima se stranke osjećaju prevarenima je kada zbog neupućenosti, unatoč pouci javnog bilježnika, stupaju u ugovor o dosmrtnom uzdržavanju jer nisu svjesne da postoji ugovor o doživotnom uzdržavanju s drugačijim pravnim posljedicama. Tu je riječ o neupućenosti koju možemo i želimo otkloniti edukacijom građana kroz projekte kao što je i Dan otvorenih vrata. Tu nizom manifestacija na fakultetima, u domovima umirovljenika i na drugim mjestima, Komora upoznaje građane sa svojim radom.

Drugi problem koji se javio u praksi je sklapanje ugovora u većem broju, pri čemu primatelj uzdržavanja faktički nije u mogućnosti pružati uzdržavanje svim primateljima uzdržavanja.

Za ovaj problem bi bilo interesantno osnovati registar ugovora o doživotnom i dosmrtnom uzdržavanju i ograničiti broj takvih ugovora koje pojedini pružatelj uzdržavanja može sklopiti. Poznato je slično stajalište i od strane centara za socijalnu skrb, ali takva reforma bi zahtijevala zakonodavne izmjene i nije u rukama javnih bilježnika.

Kad je zaštita prava ranjivih osoba u pitanju želim istaknuti da Zakon propisuje kako se određena raspolaganja imovinom mogu izvršiti jedino uz sudjelovanje javnog bilježnika u kvalificiranoj formi upravo kako bi se osigurala zaštita ranjivih skupina. To su primjerice raspolaganje imovinom maloljetnika, osoba kojima je oduzeta poslovna sposobnost, gluhih koji ne znaju čitati ili nijemih koji ne znaju pisati koja mogu biti poduzeta isključivo u obliku javnobilježničkog akta.

Pored toga, u zaštitu ranjivih osoba svakako valja uvrstiti i anticipirane naredbe prema Obiteljskom zakonu. Anticipiranom naredbom roditelji određuju skrbnika djetetu za slučaj vlastite smrti, čime se izbjegava traumatičan postupak određivanja nepoznate osobe kao skrbnika.

Jedan od osnovnih prigovora javnosti u Hrvatskoj je neefikasno funkcioniranje pravne države. Na koji način javni bilježnici mogu sustav učiniti efikasnijim i funkcionalnijim te kako mogu doprinijeti boljem i modernijem pravosuđu?
Javni bilježnici djeluju u sferi preventivnog pravosuđa. Njihova glavna uloga bi bila da minimaliziraju mogućnost nastanka sporova između stranka ili da to pojednostavimo budu suci prije samog suda.
Smatramo da bi jedan od aspekata modernizacije pravosuđa trebao ići i u pravcu prebacivanja nespornih postupaka iz sudske domene, koje trenutno opterećuju rad sudova i utječu na efikasnost u nadležnost javnih bilježnik. Kao primjer možemo uzeti postupke sporazumnog razvoda braka, uređenje međa, osiguranje dokaza.

To prvenstveno jer su javni bilježnici i do sada, mislim vrlo uspješno, ispunili svoju ulogu koje im je zakonodavac dao, te su umnogome rasteretili sudstvo od nespornih poslova. Uzmimo samo za primjer ostavine i ovrhe na temelju vjerodostojne isprave koje su iz sudske sfere prešli u javnobilježničku upravo radi poboljšanja efikasnosti i ubrzavanja postupaka, a koji zadatak su bilježnici ispunili i danas nemamo prigovora u tom smislu.

S druge strana u javnom bilježništvu smo svjesni da služba mora ići u korak s modernim tehnologijama.

Kada pomislite na javnog bilježnika vjerojatno vam prvo na pamet dođe slika pečata, štambilja i hrpe papira. Takvu percepciju želimo promijeniti, to nije naša vizija bilježništva. Upravo obrnuto naša vizija temelji se slici pravnog stručnjaka koji koristi moderne tehnologije; koji potpisuje elektroničke dokumente naprednim elektroničkim potpisom. Upravo vođeni takvim stremljenjima Komora je na unutarnjem polju pri kraju s izradom informacijskog sustava, nove web aplikacije, u kojoj će javni bilježnici tijekom sljedeće godine početi s radom. Navedeni informacijski sustav povezan je s informacijskim sustavima Porezne uprave, Ministarstva unutarnjih poslova, Ministarstva poduzetništva, Ministarstva uprave te drugim sustavima, unutar njega su ispunjene sve pretpostave za ustroj digitalne arhive javnobilježničkih isprava te kolanje isprava potpisanih naprednim elektroničkim potpisom.

Znači bilježništvo je bilo vrijedno na polju digitalizacije te je platforma za komunikaciju s drugim pravosudnim tijelima osigurana. U tom smislu upućujemo poziv svima s molbom da se bilježnike uključi u sve projekte koja bi za cilj imala zajednička poboljšanja u sferi digitalizacije, sve za korist hrvatskih građana. Vezano uz korištenje modernih tehnologija Komora smatra da i uspostava različitih registara nesumnjivo pridonosi razvoju modernijeg pravosuđa.

Isto tako javno bilježništvo ne ignorira i ne zatvara oči pred nekim kritikama trenutnog sustava ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Tu se u prvom redu misli na pitanje povećanje obaviještenosti stranka u postupku, a s time i poboljšanja same transparentnosti postupka. Kako sam ranije kazala taj postupaka je iz sudske sfere prebačen javnim bilježnicima upravo kako bi se rasteretili sudovi i kako bi postupak postao efikasniji. Taj zadatak su bilježnici ostvarili. Sada bi trebalo razmisliti i nadogradnji cijelog sustava. Upravo se na to nadovezuju naša želje koje već godinama ponavljamo za uvođene e-ovrhe na temelju vjerodostojne isprave. Uvjereni smo da bi e-ovrha nadogradila sustav provedbe dokumentiranih platnih naloga, što rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave predstavlja, na tragu modela kakvi postoje u drugim državama EU.

Pored opće dužnosti uskrate usluge koja se poduzima radi postizanja nedopuštenog ili nepoštenog cilja javni bilježnici podnose prijave sukladno propisima o sprječavanju pranja novca i suzbijanju terorizma. Ta obveza je u potpunosti u skladu s preventivnom naravi javnobilježničkih usluga. Naše postupanje je propisano zakonom pa nije moguće povezivanje mimo propisa, ali sa zadovoljstvom mogu utvrditi kako je zakonodavac prepoznao ulogu javnog bilježnika kao jamca pravne sigurnosti pa vjerujem da će se i ovo područje posla u budućnosti razvijati.
Obveza ispitivanja i podnošenja prijave jako je izražena u javnobilježničkim poslovima koji se odnose na osnivanje i statusne promjene trgovačkih društava. U ovom kontekstu istovremeno postoje kontradiktorni trendovi poput uvođenja online osnivanja trgovačkih društava bez javnobilježničke kontrole. Time bi se pod krinkom modernizacije ustvari ponovo otvorila vrata pranju novca, ali i drugim oblicima kriminala poput krađa identiteta, prijevara, povrede propisa radnog prava... Ako se te najave realiziraju, to bi mogao biti veliki korak unatrag za pravnu sigurnosti te likvidnost i povjerenje u gospodarstvu, na što, nažalost, nemamo utjecaja.

(HINA, 22. 10. 2017.)