Google globalno neće morati primjenjivati europsko "pravo na zaborav", presudio je u utorak Vrhovni sud Europske unije u slučaju u kojem su se suprotstavila osobna prava na privatnost i sloboda govora.
Pobjeda američke kompanije znači da, iako će po zahtjevu morati ukloniti poveznice iz rezultata svoje tražilice u Europi, to neće morati činiti i drugdje u svijetu.
Slučaj se gledao kao ključno pitanje mogu li ljudi tražiti uklanjanje informacija o sebi iz rezultata pretraživanja bez ograničavanja slobode govora i legitimnog javnog interesa u doba interneta koji ne poznaje granice,.
Kreatori politika i tvrtke po svijetu su ga gledali i kao test može li Europska unija svoje zakone proširiti i van svog teritorija. Presuda, koja vrijedi za sve internetske tražilice, rijetka je dobra vijest za velike tehnološke kompanije koje se nalaze pod intenzivnim javnim preispitivanjem na obje strane Atlantika zbog svojeg dominantnog položaja i mogućnosti prikupljanja goleme količine podataka.
U svojoj je presudi Europski sud sa sjedištem u Luxembourgu rekao da pravo zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo.
"Ravnoteža između prava na privatnost i zaštite osobnih podataka, s jedne strane, i slobode informiranja korisnika interneta, s druge, vjerojatno se znatno razlikuje po svijetu", dodaje se u odluci.
Google je pozdravio odluku rekavši da je "dobro vidjeti da se sud složio s našim argumentima".
Pravo na zaborav potvrdio je sam Europski sud 2014. presudivši da ljudi imaju pravo zatražiti da pretraživači poput Googlea uklone neprikladne ili nebitne informacije iz svojih rezultata koji se pojave kod pretrage njihovih imena.
Google kaže da je od tada dobio 845.501 zahtjeva za uklanjanje poveznica te da je uklonio 45 posto od 3,3 milijuna poveznica za koje je zatraženo da ih ukloni.
Slučaj o kojem u utorak odluku donio Europski sud pokrenut je 2016. kada je francusko nadležno tijelo za zaštitu privatnost CNIL kaznilo Google s 100.000 eura jer je nakon zahtjeva odbio globalno ukloniti osjetljive informacije.
Google se dalje žalio francuskim institucijama koje su potom zatražile mišljenje od Europskog suda pravde.

(HINA, 24. 9. 2019.)