Članak 107.a Općeg poreznog zakona (Narodne novine br. 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20) propisuje plaćanje poreza u posebnim okolnostima. Prema tom članku Općeg poreznog zakona, posebne okolnost podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu.

Pojava virusa COVID-19 izazvala je nastanak posebne okolnosti u smislu Općeg poreznog zakona, zbog čega je došlo do donošenja odluka nadležnih institucija, a koje su posredno utjecale na primjenu propisa o porezu na dohodak. Odlukama ili drugim aktima nadležnih institucija smatraju se osobito: odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske kao što je Odluka o obustavi javnog prometa i ograničavanju linijskog obalnog prometa od 22. ožujka 2020., a koja se odnosi na privremenu obustavu javnog prijevoza u trajanju od 30 dana.

Nadalje, člankom 9. stavkom 1. točkom 9. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20; dalje u tekstu: Zakon) propisano je da se porez na dohodak ne plaća na primitke radnika i fizičkih osoba iz članka 21. Zakona po osnovi naknada, potpora i nagrada koje im isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, do propisanih iznosa, te primitke bivših radnika i nasljednika bivših radnika po osnovi naknada, potpora i nagrada koje isplaćuje poslodavac i isplatitelj primitka, odnosno plaće, a koje su dospjele na isplatu za vrijeme trajanja radnog odnosa ili je pravo na isplatu nastalo za vrijeme trajanja radnog odnosa do propisanih iznosa.

Člankom 7. stavkom 2. R.br. 29., 30. i 31. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, br. 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/1  i 1/20; dalje u tekstu:Pravilnik) propisano je da se u skladu s odredbama članka 9. stavka 1. točkom 9. Zakona, oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju iznosi što ih poslodavac ili isplatitelj plaće isplaćuje svojim radnicima, i to između ostalih:

• ​sukladno R.br. 29. - naknade troškova prijevoza na posao i s posla mjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte odnosno do visine cijene mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte. Ako na određenom području odnosno udaljenosti nema organiziranog prijevoza, naknada troškova prijevoza na posao i s posla utvrđuje se u visini cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran prijevoz odnosno do visine cijene prijevoza koja je utvrđena na približno jednakim udaljenostima na kojima je organiziran prijevoz.
• sukladno R.br. 30. - naknade troškova prijevoza na posao i s posla međumjesnim javnim prijevozom u visini stvarnih izdataka, prema cijeni mjesečne odnosno pojedinačne karte odnosno do visine cijene mjesečne odnosno pojedinačne prijevozne karte. Ako radnik mora sa stanice međumjesnog javnog prijevoza koristiti i mjesni prijevoz, stvarni izdaci utvrđuju se u visini troškova mjesnog i međumjesnoga javnoga prijevoza odnosno do visine stvarnih izdataka utvrđenih u visini troškova mjesnog i međumjesnoga javnoga prijevoza.
•  sukladno R.br. 31. - naknade za korištenje privatnog automobila u službene svrhe do 2,00 kune po prijeđenom kilometru.

Člankom 8. Pravilnika propisano je da se isplate iz članka 7. Pravilnika priznaju na temelju vjerodostojnih isprava (računa, obračuna, odluka, potvrda o cijeni karata i drugog). Radi priznavanja neoporezivih iznosa naknada troškova prijevoza iz članka 7. stavka 2. r.br. 29. i 30. Pravilnika odnosno dokazivanja stvarnih odnosno nastalih izdataka, vjerodostojnom ispravom smatraju se i javno objavljeni odnosno dostupni cjenici ovlaštenih prijevoznika koje su poslodavci radi priznavanja neoporezivih iznosa obvezni osigurati i čuvati u svojim službenim evidencijama odnosno uz putni nalog.

 

Uzimajući u obzir nastanak posebnih okolnosti, a obzirom na sve navedeno, mišljenja smo kako se za vrijeme trajanja istih, a kada zbog objektivnih razloga javni prijevoz radnicima nije dostupan, a ranije im je omogućena mjesečna ili godišnja prijevozna karta i priznat neoporezivi iznos naknade troškova prijevoza (do visine stvarne cijene prijevozne karte odnosno javno objavljenih i dostupnih cjenika ovlaštenih prijevoznika), u slučajevima:

• kada radnik za prijevoz na posao i s posla koristi usluge „taksi prijevoza“, neoporezivim primicima se mogu smatrati (uz neoporezivu naknadu troškova javnog prijevoza do visine troškova prijevozne karte) i isplaćene naknade troškova „taksi prijevoza“ do visine stvarno nastalih troškova, ali samo uz predočavanje vjerodostojnih isprava tj. računa.
• kada radnik na posao i s posla putuje svojim privatnim automobilom (tj. ne koristi „taksi prijevoz“), da mu poslodavac može isplatiti neoporezivu naknadu za korištenje privatnog automobila u službene svrhe do 2,00 kune po prijeđenom kilometru (uz neoporezivu naknadu troškova javnog prijevoza do visine troškova prijevozne karte).

Međutim, napominje se da i nakon prestanka posebnih okolnosti u slučaju odstupanja poslodavac u narednim razdobljima zadržava pravo izvršiti naknadni obračun sukladno stvarno nastalim troškovima prijevoza za razdoblje za koje su trajale posebne okolnosti odnosno povećati ili smanjiti poreznu obvezu.

(POREZNA UPRAVA, 24. 3. 2020.)