1. UVOD
Turistička sezona 2020. bit će uvelike drukčija nego prethodne. Naime, zbog epidemije bolesti COVID-19 nastali su brojni poremećaji u turizmu odnosno otkazivanja turističkih rezervacija smještaja, koja su se prelila i na sve druge poslovne subjekte čije poslovanje ovisi o turizmu. Međutim, u tijeku je reaktivacija turističkih aktivnosti zbog popuštanja epidemioloških mjera, uz poštovanje svih preporuka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo koje se odnose na opće higijenske mjere. Nisu samo higijenski uvjeti izazov poduzetnicima koji pretežito posluju sezonski. U 2020. nastali su poremećaji u zapošljavanju i održavanju postojećih radnih mjesta sezonaca, stoga se putem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje (u nastavku teksta: HZZ) isplaćuju potpore u obliku podmirenja troška doprinosa za produljeno mirovinsko osiguranje te naknade neto plaće u iznosu 1.625,00 kuna po sezonskom radniku za vrijeme posebnih okolnosti uzrokovanih epidemijom COVID-19. O tome, ali i o drugim pojedinostima vezano uz sezonske radnike, donosimo više u nastavku.

2. UGOVOR O RADU ZA STALNE SEZONSKE POSLOVE
Odredbom članka 16. st. 1. Zakona o radu (Nar. nov., br. 93/14, 127/17 i 98/19 - u nastavku teksta: ZR) propisano je da ako poslodavac pretežno posluje sezonski, za obavljanje stalnih sezonskih poslova može se sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove. Ugovor o radu na određeno vrijeme može se sklopiti za obavljanje sezonskih poslova (sukladno čl. 12. ZR-a). Ovdje je riječ o iznimci od zapošljavanja na neodređeno jer se nakon završetka ljetne turističke sezone privremeno prekida poslovanje radi znatnog smanjenja broja gostiju. Međutim, zanimljivo je istaknuti da je za neke turističke gradove i općine glavna sezona predviđena cijelu godinu, što proizlazi iz Pravilnika o razdobljima glavne sezone, predsezone, posezone i izvansezone u turističkim općinama i gradovima (Nar. nov., br. 92/09, 146/13, 35/14, 143/14 i 94/16). Također, za potrebe sezonskog rada postoji i, sukladno odredbi članka 61. st. 3. ZR-a, mogućnost dopunskog rada, ali i mogućnost zapošljavanja studenata, o čemu će biti riječi kasnije. Ako radnik i poslodavac sklope ugovor o radu za obavljanje sezonskih poslova, a radnik ostvari broj sati rada veći od trajanja u punom radnom vremenu, tada mu se sukladno odredbi članka 27. st. 5. Zakona o mirovinskom osiguranju (Nar. nov., br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 102/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19), vrijeme provedeno u zaposlenju računa u preračunanom (većem) trajanju, o čemu treba i evidentirati promjenu putem Prijave/promjene o preračunatom trajanju staža na sezonskim poslovima (Obrazac M-SEZ/eM-SEZ). Nadalje, ako poslodavac i radnik sklope ugovor o radu na određeno vrijeme za obavljanje stalnih sezonskih poslova, tada je poslodavac na temelju tako uspostavljene prijave na osiguranje obvezan tom radniku izvan sezone odnosno od kraja tekuće do početka sljedeće sezone plaćati doprinose za produljeno mirovinsko osiguranje.

3. POTPORE ZA STALNE SEZONSKE RADNIKE
S obzirom na to da poslodavci koji zapošljavaju stalne sezonske radnike imaju obvezu plaćanja doprinosa za produljeno mirovinsko osiguranje, znatno financijsko rasterećenje predstavlja mogućnost korištenja potpore^[*] za sufinanciranje produljenog mirovinskog osiguranja za stalne sezonske radnike te novčane pomoći u obliku nadoknade (dijela) plaće radnika, a koju provodi HZZ. Ta potpora omogućava poslodavcu plaćanje 100 % troška produljenog osiguranja za prva tri mjeseca, a sljedeće razdoblje u najduljem trajanju od tri mjeseca 50 % produljenog osiguranja, uz mogućnost produljenja za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uzrokovanih epidemijom COVID-19. Prema navedenom, nakon isteka prvih šest mjeseci za poslodavce koji već koriste mjeru, a za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uzrokovanih COVID-19, financira se 100 % troška produljenog osiguranja.

Također, radnici imaju pravo na novčanu pomoć koja se isplaćuje za najviše šest mjeseci produljenog mirovinskog osiguranja u iznosu koji se utvrđuje na temelju izračuna novčane naknade za vrijeme nezaposlenosti, a najviše u visini 70 % iznosa prosječne plaće isplaćene u gospodarstvu Republike Hrvatske za prvih 90 dana, a 35 % za preostalo razdoblje.

Nakon isteka prvih šest mjeseci za osobe koje su koristile mjeru, a za vrijeme trajanja posebnih okolnosti uzrokovanih epidemijom COVID-19, financira se 50 % neto iznosa minimalne plaće odnosno 1.625,00 kuna, sukladno Zakonu o dopuni Zakona o tržištu rada (Nar. nov., br. 32/20). Navedena novčana pomoć propisana je samo za tvz. »stalne sezonce« odnosno osobe koje su kontinuirano radile najmanje šest mjeseci kod istog poslodavca i koje će kod istog poslodavca raditi još najmanje jednu sezonu, a postupak ishođenja potpore započinje podnošenjem zahtjeva i pripadajuće dokumentacije HZZ-u.

4. POREZ NA DOHODAK KOD SMJEŠTAJA I PREHRANE SEZONSKIH RADNIKA

4.1. POREZ NA DOHODAK NA TROŠKOVE SMJEŠTAJA RADNIKA
Odredbom članka 7. st. 2. r. br. 36. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19 i 1/20 - u nastavku teksta: Pravilnik) propisano je da se troškovi smještaja radnika nastali za vrijeme radnog odnosa kod poslodavaca, na temelju vjerodostojne dokumentacije mogu neoporezivo podmiriti do visine stvarnih izdataka podmirenih bezgotovinskim putem, a neoporezivi primitak poslodavaca na temelju vjerodostojne dokumentacije priznaje se za mjesec u kojem je usluga smještaja obavljena. Naime, od 1. rujna 2019., odnosno stupanjem na snagu Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 80/19), trošak smještaja moguće je nadoknaditi za sve radnike (na temelju vjerodostojne dokumentacije) neovisno o tome je li riječ o sezonskim radnicima ili ne.

Postoji više mogućnosti podmirenja troškova smještaja radnika pa tako primjerice:

• ako troškove smještaja podmiruje poslodavac - tada poslodavac izravno podmiruje troškove smještaja najmodavcu putem ugovora odnosno računa bezgotovinskim putem (na transakcijski račun najmodavca ili plaćanjem poslovnom karticom ili podmirenjem obračunskim plaćanjem)
• ako troškove smještaja poslodavac nadoknađuje radniku odnosno ako je radnik ugovorio smještaj - tada poslodavac može nadoknaditi trošak smještaja izravno radniku, ali pritom mora imati kopiju vjerodostojne dokumentacije u svojoj poslovnoj dokumentaciji (čl. 7. st. 36. Pravilnika). U tom se slučaju smatra da je primitak ostvaren onda kada je radniku isplaćena naknada za podmirivanje troškova smještaja, a ako radnik više nema izdataka za smještaj, obvezan je o tome obavijestiti poslodavca.
• ako poslodavac pruža radniku smještaj u okviru svojih smještajnih kapaciteta - tada mora voditi računa o vjerodostojnoj dokumentaciji (obračuni, evidencije i sl.).

4.2. TROŠAK PREHRANE SEZONSKIH RADNIKA
Jednako kao i za smještaj, od 1. rujna 2019., sukladno odredbi članka 7. st. 2. r. br. 34. i 35. Pravilnika, moguće je neoporezivo podmirivanje i troškova prehrane sezonskih radnika u propisanim svotama.

Pritom su poslodavcu na raspolaganju dvije mogućnosti:

• isplaćivanje novčane naknade radniku za podmirivanje troškova prehrane - do 5.000,00 kuna godišnje ili
• podmirivanje troškova prehrane radnika nastalih za vrijeme radnog odnosa kod poslodavca na temelju vjerodostojne dokumentacije - do 12.000,00 kuna godišnje, pod uvjetom da računi o obavljenim uslugama prehrane glase na poslodavca i da su podmireni bezgotovinskim putem. Neoporezivi primitak priznaje se za mjesec u kojem je usluga prehrane obavljena.

Pritom se ističe da jedna mogućnost isključuje drugu, a iznosi isplaćeni odnosno podmireni po osnovi prehrane iznad propisanih, oporezivi su.

Valja napomenuti da je Pravilnikom propisan samo porezni tretman isplate odnosno podmirenja troškova, što znači da poslodavac može isplatiti odnosno podmiriti i veći iznos od porezno propisanog, međutim razlika je oporeziva.

Trošak prehrane moguće je nadoknaditi za sve radnike (na temelju vjerodostojne dokumentacije) neovisno o tome jesu li sklopili ugovor na određeno vrijeme, ugovor na neodređeno vrijeme ili ugovor na određeno vrijeme za stalne sezonske poslove te neovisno o tome rade li na puno ili nepuno radno vrijeme.

Prehranu poslodavac može omogućiti na više načina, primjerice:

• podmirenjem troškova prehrane u ugostiteljskim objektima ili trgovinama, pri čemu je potrebno imati vjerodostojnu dokumentaciju (račune) te troškove platiti bezgotovinski ili
• organiziranjem prehrane radnika u vlastitom angažmanu (npr. vlastitom restoranu), pri čemu mora osigurati odgovarajuću vjerodostojnu dokumentaciju.

Smatramo da je u tom slučaju odgovarajuća vjerodostojna dokumentacija zapravo interni obračun po korisniku prehrane, po danu i ukupno mjesečno, a izgled obračuna nije propisan, već ovisi o poduzetniku i specifičnostima njegova poslovanja.

5. TROŠKOVI VODE TE TOPLIH I HLADNIH NAPITAKA
Odredbom članka 7. st. 41. Pravilnika propisano je da se oporezivim primicima po osnovi nesamostalnog rada ne smatraju voda te topli i hladni napici (osim napitaka koji sadržavaju alkohol), koje poslodavac na svoj teret omogućava radnicima za vrijeme radnog vremena. Dakle, ako poslodavac omogući svojim zaposlenicima bilo koje napitke koji ne sadržavaju alkohol (primjerice kavu), to se ne smatra oporezivim primitkom radnika.
U navedenoj odredbi nema određenja da se troškovi moraju dobavljaču platiti bezgotovinski, stoga je potrebno samo voditi računa o odredbi članka 28. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom (Nar. nov., br. 133/12, 115/16, 106/18 i 121/19), prema kojoj obveznik fiskalizacije može plaćati gotovim novcem do iznosa od 5.000,00 kuna po jednom računu drugom obvezniku fiskalizacije, ako drukčije nije propisano posebnim poreznim propisom. Vezano uz porezno priznate troškove iz područja poreza na dobit napominjemo da je člankom 5. Zakona o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20) propisano da se poreznom osnovicom smatra dobit koja se utvrđuje prema računovodstvenim propisima kao razlika prihoda i rashoda prije obračuna poreza na dobit, uvećana i umanjena prema odredbama Zakona o porezu na dobit. Također, rashodima poreznog razdoblja smatraju se oni rashodi koji su u svezi s obavljanjem djelatnosti poreznog obveznika ili su posljedica obavljanja djelatnosti. S obzirom na to da su izdaci za nabavu vode, toplih i hladnih napitaka u interesu obavljanja djelatnosti poreznog obveznika odnosno poslodavca, trošak je porezno priznat u smislu poreza na dobit (mišljenje Porezne uprave, KLASA: 410-18/05-01/127, URBROJ: 513-07-21-01/05-2, od 8. prosinca 2005.).

6. POREZ NA DODANU VRIJEDNOST KOD SMJEŠTAJA I HRANE ZA SEZONSKE RADNIKE
Mišljenje Ministarstva financija Porezne uprave od 23. ožujka 2018., KLASA: 410-19/18-02/82, URBROJ: 513-07-21-01/18-2, daje odgovor na dvojbu obračuna poreza na dodanu vrijednost (u nastavku teksta: PDV) kod smještaja i prehrane sezonskih radnika. Naime, ako je smještaj i hranu radniku pružio sam poslodavac u okviru svoje djelatnosti, tada se obavljanje tih usluga smatra obavljanjem usluga uz naknadu, u smislu odredbe članka 8. st. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18 i 121/19), pri čemu je porezna osnovica ukupan trošak obavljanja tih usluga. U navedenom slučaju osigurava se interni obračun kao vjerodostojna dokumentacija. Ako je poslodavac osigurao smještaj i prehranu kod drugog poduzetnika, tada se pretporez ne može priznati. U ovom slučaju kao vjerodostojna dokumentacija osigurava se račun tog poduzetnika.

7. ANGAŽIRANJE STUDENATA NA SEZONSKIM POSLOVIMA
Uobičajena je praksa poduzetnika da uz redovite sezonske radnike, angažiraju i studente putem Studentskog centra (u nastavku teksta: SC). Takva vrsta angažmana radne snage na jednostavnijim poslovima povoljnija je jer se ne zaračunavaju svi doprinosi kao za redoviti rad, nego se na neto iznos (koji može biti minimalni neto propisan Cjenikom SC-a za određenu vrstu rada ili viši dogovoreni iznos) plaća:

• naknade posredniku odnosno SC-u (12 % i 0,5 %)
• posebni doprinos za mirovinsko osiguranje za osobe osigurane u određenim okolnostima (5 %) i
• poseban doprinos za zdravstveno osiguranje za slučaj ozljede na radu i profesionalne bolesti (0,5 %).

Registracija poslodavca kod SC-a jednostavna je i sastoji se u ispunjavanju Obrasca za Upisnik poslodavaca (tvrtki) Student servisa i dobivanju šifre poslodavca. Stoga se, iz perspektive poslodavca, takav angažman često smatra prihvatljivim. Međutim, ovdje je bitno istaknuti da se u skladu s odredbom članka 17. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 115/16, 106/18, 121/19 i 32/20 - u nastavku teksta: Zakon), oni studenti koji su navedeni na poreznoj kartici roditelja kao uzdržavani članovi, a ostvare primitak veći od 15.000,00 kuna, ne smatraju uzdržavanim članovima, ali se u praksi nerijetko događa da se na to »zaboravlja«. Stoga podsjećamo da ako student ostvari primitke iznad 15.000,00 kuna, Porezna će uprava naknadno utvrditi poreznu obvezu uzdržavatelju te će navedeni iznos koji je koristio kao poreznu olakšicu trebati vratiti. Prema tome, uputno je, ako se očekuje zarada studenta u iznosu većem od 15.000,00 kuna, prije prelaska navedenog iznosa izmijeniti podatke na poreznoj kartici uzdržavatelja.

8. ZAKLJUČAK
Porezni propisi omogućavaju neoporezivo podmirenje smještaja i prehrane sezonskih radnika, što predstavlja znatno financijsko olakšanje poslodavcima. To posebno dolazi do izražaja tijekom 2020., jer je gospodarska situacija dovoljno otežana smanjenjem gospodarskih aktivnosti zbog epidemije COVID-19. Valja zaključno istaknuti da je prilikom neoporezivih isplata potrebno voditi računa o posjedovanju vjerodostojne dokumentacije te ispunjenju svih propisanih uvjeta.

Pripremio: Antonio Prtenjača, bacc. porezne struke

[*] Detaljnije na: https://mjere.hr/mjere/stalni-sezonac/.