Novim Pravilnikom o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku povratka (u nastavku teksta: Pravilnik) u hrvatsko zakonodavstvo preuzima se Direktiva 2008/115/EZ Europskoga parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 348, 24. 12. 2008.).

Republika Hrvatska je usprkos pandemiji COVID-19, u 2020. zabilježila porast nezakonitih prelazaka državne granice. U 2020. godini evidentirana su 29.094 slučaja postupanja prema osobama za koje je utvrđeno da su nezakonito prešle državnu granicu, što je porast za 43,5 % u odnosu na 2019. godinu (Slika 1.).

Slika 1. Nezakoniti prelasci državne granice u 2019. i 2020. godini po mjesecima
Izvor: Ministarstvo unutarnjih poslova

Istovremeno, zbog pandemije povratci državljana trećih zemalja bili su neko vrijeme suspendirani i ukupno smanjeni u odnosu na 2019. godinu. Tijekom 2020. godine ukupan broj državljana trećih zemalja koji su vraćeni iznosio je 1.517 osoba (Slika 2).

Slika 2. Dragovoljni i prisilni povratak u razdoblju od 2014. do 2020. godine
Izvor: Eurostat (migr_eirt_vol), Ministarstvo unutarnjih poslova

Državljanin treće zemlje u postupku povratka je državljanin treće zemlje^[1] koji nezakonito boravi^[2] i državljanin treće zemlje na kratkotrajnom boravku^[3], za kojeg je pokrenut postupak donošenja rješenja u vezi s povratkom ili za kojeg je doneseno rješenje u vezi s povratkom, protiv koje se ne može izjaviti žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

Isključeni su od primjene Pravilnika državljani trećih zemalja kojima se donosi rješenje u vezi s povratkom u postupku odobravanja međunarodne zaštite.

Besplatna pravna pomoć u postupku povratka obuhvaća davanje pravnog savjeta ili pomoć u sastavljanju tužbe i zastupanje pred upravnim sudom.

Pravna pomoć financira se iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, pozicije Ministarstva unutarnjih poslova, a pružaju je odvjetnik ili pravnik iz udruge registrirane za obavljanje pravne pomoći pri Ministarstvu pravosuđa i uprave koji je naveden na popisu pružatelja pravne pomoći koji sastavlja Ministarstvo.

Obavijest o pravnoj pomoći državljanima treće zemlje daje policijska uprava odnosno policijska postaja u čijoj je nadležnosti donošenje rješenja u vezi s povratkom, koja ujedno i donosi rješenje o odobrenju pravnog zastupanja ako su ispunjeni uvjeti.

Obrazac Obavijesti o besplatnoj pravnoj pomoći (Obrazac 1) tiskan je na jeziku koji državljanin treće zemlje razumije, sastavni je prilog Pravilnika i daje se državljaninu treće zemlje tijekom postupka donošenja rješenja u vezi s povratkom, a najkasnije odmah nakon uručenja rješenja u vezi s povratkom.

Ako državljanin treće zemlje koji je podnio zahtjev za pravno zastupanje ne ispunjava uvjete za odobrenje pravnog zastupanja, nadležna policijska uprava odnosno policijska postaja donijet će rješenje o odbijanju zahtjeva u kojem će navesti da podnositelj zahtjeva ima pravo na pravno savjetovanje te ga dostaviti podnositelju zahtjeva zajedno s popisom pružatelja pravne pomoći.

Sam postupak rješavanja zahtjeva za pravno zastupanje je žurne naravi.

Ministarstvo unutarnjih poslova će u roku od 60 dana od stupanja na snagu Pravilnika provesti javni poziv prema sjedištima upravnih sudova radi prijave kandidata zainteresiranih za pružanje pravne pomoći, a nakon provedenog poziva i nakon što s odabranim odvjetnikom i udrugom Ministarstvo unutarnjih poslova sklopi ugovor, popis pružatelja pravne pomoći objavljuje se na službenim internetskim stranicama Ministarstva unutarnjih poslova, na oglasnoj ploči policijskih uprava, policijskih postaja i prihvatnih centara za strance te se dostavlja pružateljima pravne pomoći.

Pripremila: Lidija Doko, mag. iur.

Literatura:

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, https://mup.gov.hr/gradjani-281562/moji-dokumenti-281563/stranci-333/drzavljani-trecih-zemalja/281820 , pristupljeno 7. 12. 2021.
2. Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom, SL L 348, 24.12.2008., str. 98–107, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/ALL/?uri=CELEX:32008L0115&qid=1542716370252 , pristupljeno 7. 12. 2021.
3. Europska migracijska mreža, Godišnje izvješće o migracijama i azilu za 2020. za Hrvatsku, https://emn.gov.hr/emn-publikacije/emn-izvjesca/godisnje-izvjesce-o-migracijama-i-azilu-za-2020-za-hrvatsku/637, pristupljeno 7. 12. 2021.

^[1] Državljani trećih zemalja su stranci koji nisu državljani država članica Europskog gospodarskog prostora (Europske unije, Kneževine Lihtenštajn, Kraljevine Norveške, Republike Island) ili Švicarske Konfederacije, a imaju državljanstvo treće zemlje ili je osoba bez državljanstva

^[2] Nezakoniti boravak znači nazočnost u području države članice državljanina treće zemlje koji ne ispunjava ili više ne ispunjava uvjete za ulazak iz članka 5. Zakonika o schengenskim granicama (Uredba (EU) 2016/399 od 9. ožujka 2016.) ili druge uvjete za ulazak, boravak ili boravište u toj državi članici.

^[3] Kratkotrajni boravak je boravak državljana treće zemlje određen člankom 6. Zakonika o schengenskim granicama. Državljani trećih zemalja u Republici Hrvatskoj mogu boraviti na kratkotrajnom boravku do 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana, s tim da se 90 dana boravka može iskoristiti jednokratno ili višekratno. Vrijeme kratkotrajnog boravka računa se pomoću schengenskog kalkulatora.