Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o plaći i drugim materijalnim pravima pravosudnih dužnosnika, s Konačnim prijedlogom zakona

Prijedlog zakona o izmjenama Zakona o plaći i drugim materijalnim pravima pravosudnih dužnosnika, s Konačnim prijedlogom zakona podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 8. ožujka 2024. godine uz prijedlog da se sukladno članku 204. Poslovnika Hrvatskog sabora predloženi Zakon donese po hitnom postupku.

„Kako bi se dodatno poboljšao materijalni položaj pravosudnih dužnosnika ovim se Zakonom predlažu dodatne izmjene. Osnovica za izračun plaće pravosudnih dužnosnika predlaže se povećati za dodatnih 11,5 %. Nadalje, predlaže se izvršiti i korekciju koeficijenata za izračun plaća pravosudnih dužnosnika u pravosudnim tijelima županijske razine zbog činjenice da je razlika u koeficijentima između dužnosnika općinske i županijske razine značajno umanjena prethodnim povećanjem koeficijenta za dužnosnike u prvostupanjskim tijelima. Koeficijent sudaca županijskih sudaca i zamjenika županijskih državnih odvjetnika predlaže se povećati s postojećih 4,55 na 5,00, a polazni koeficijent čelnika pravosudnih tijela županijske razine s 5,00 na 5,43 te nakon toga izvršiti i razmjernu doradu koeficijenata čelnika ovih pravosudnih tijela s većim brojem dužnosnika. S obzirom da je polazni koeficijent čelnika prvostupanjskih pravosudnih tijela utvrđen u visini koeficijenta dužnosnika pravosudnih tijela županijske razine ovim se člankom vrši i pripadajuća korekcija koeficijenata čelnika prvostupanjskih pravosudnih tijela, i to s polaznih 4,55 na 5,00 te dalje razmjerno broju pravosudnih dužnosnika

Konačno, ovim se Zakonom predlaže pravosudnim dužnosnicima priznati i određena prava koja ostvaruju službenici zaposleni u pravosudnim tijelima, i to pravo na naknadu troškova prijevoza na posao i s posla, godišnju nagradu za uskršnje i božićne blagdane, dar za dijete do navršenih 15 godina života, regres za korištenje godišnjeg odmora te pravo na sistematski pregled.“

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju sukoba interesa, s Konačnim prijedlogom zakona

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sprječavanju sukoba interesa, s Konačnim prijedlogom zakona podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 8. ožujka 2024. godine uz prijedlog da se sukladno članku 204. Poslovnika Hrvatskog sabora predloženi Zakon donese po hitnom postupku.

U Prijedlogu se navodi kako slijedi:

„Važeći Zakon do sada zadovoljava postavljene ciljeve. Međutim, ovim se izmjenama i dopunama Zakona pristupa iz više razloga.

Vlada Republike Hrvatske je na svojoj 260. sjednici održanoj 2. studenog 2023. utvrdila Prijedlog zakona o lobiranju te ga je uputila u Hrvatski sabor u postupak prvog čitanja. Hrvatski sabor je na svojoj 21. sjednici 7. veljače 2024. donio zaključak da se prihvaća Prijedlog zakona o lobiranju. Već dulje vrijeme postoji potreba za pravnim uređenjem lobističke prakse u Republici Hrvatskoj. Uloga lobiranja bitna je s obzirom na kompleksnost javnih politika i odlučivanja u nacionalnim politikama. Zakonskim uređenjem lobiranja nastoji se postići nekoliko ciljeva - usmjerena je na jačanje transparentnosti i otvorenosti pri afirmaciji interesa utjecajem na zakonodavnu i izvršnu vlast. Nadalje, transparentnost utjecaja treba pridonijeti i povećanju kvalitete zakonodavnih postupaka te općenito doprinijeti jačanju povjerenja javnosti u postupku donošenja političkih odluka. Osim toga, zakonsko uređenje ima za cilj i uspostavljanje načina na koji se civilno društvo i građani uključuju u procese donošenja odluka. Također, potreba pravnog uređenja lobiranja proizlazi i iz dosadašnjih preporuka međunarodnih tijela, napose Europske komisije, GRECO-a te OECD-a.

Prijedlogom zakona o lobiranju predviđeno je proširenje djelokruga Povjerenstva, koje bi postalo nadležno i za provedbu Zakona o lobiranju, jednom kada ga Hrvatski sabor donese i kada stupi na snagu. To će uključivati, između ostalog, uspostavu i vođenje Registra lobista u Republici Hrvatskoj, vođenje postupaka, primanje izvještaja lobista te izricanje mjera predviđenih Prijedlogom zakona o lobiranju. Budući da je Zakonom osnovano Povjerenstvo i 3 njime se uređuje njegov pravni položaj, djelokrug i nadležnosti, potrebno je izmijeniti navedene odredbe na način da se uspostavi veza s nadležnostima koje će Povjerenstvu biti dodijeljene drugim zakonima, odnosno Zakonom o lobiranju.

Izričaj stavka 2. članka 23. Zakona predviđa da kategorija obveznika koja prema posebnim zakonima uživa pravo na naknadu plaće te koja, prema posebnom zakonu, na temelju prethodno sklopljenog sporazuma odnosno ugovora s bivšim poslodavcem ima pravo povratka na isto ili odgovarajuće radno mjesto, ne smije stupiti u radni odnos u pravnoj osobi ako je ista bila u poslovnom odnosu s tijelom javne vlasti u kojem je obveznik obnašao dužnost. Dakle, iz odredbe proizlazi da oni obveznici koji nemaju takav prethodno sklopljeni sporazum odnosno ugovor s bivšim poslodavcem imaju povoljniju situaciju jer se isti mogu zaposliti u pravnoj osobi koja je bila u poslovnom odnosu s tijelom javne vlasti u kojoj su obnašali dužnost odmah nakon isteka mandata bez ikakvog ograničenja. Za one obveznike koji imaju pravo povratka na isto ili odgovarajuće radno mjesto prema posebnom zakonu, a navodi se primjer članaka 15.d. i 15.e iz Zakona o obvezama i pravima državnih dužnosnika koji propisuju pravo povratka na rad dužnosnika kod bivšeg poslodavca na temelju sklopljenog ugovora, postoji propisana zabrana. Po donošenju Zakona uočena je omaška u smislu ispuštanja riječi „osim“ između riječi „dužnost,“ i „ako prema posebnom zakonu,“ u odredbi članka 23. stavka 2. Zakona. Namjera stručnog nositelja bila je, naime, propisati iznimku od zabrane da obveznici koji prema posebnim zakonima uživaju pravo na naknadu plaće nakon prestanka dužnosti ne smiju stupiti u radni odnos u pravnoj osobi ako je ista bila u poslovnom odnosu s tijelom javne vlasti u kojem je obveznik obnašao dužnost, na način da bi iznimka od te zabrane bila postojanje prava povratka na isto ili odgovarajuće radno mjesto prema posebnom zakonu, a na temelju prethodno sklopljenog sporazuma odnosno ugovora s bivšim poslodavcem. Važećom formulacijom je, umjesto predviđene iznimke za navedenu kategoriju obveznika (u odnosu na koju postoji posebni ugovor ili sporazum s poslodavcem kojim se ostvaruje pravo povratka na isto ili odgovarajuće radno mjesto, sukladno posebnom zakonu), postojanje istih okolnosti predviđeno kao uvjet, a što je rezultat omaške.“

Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima

Konačni prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima podnijela je Vlada Republike Hrvatske, aktom od 8. ožujka 2024. godine

Kao razlike između rješenja koja se predlažu Konačnim Prijedlogom zakona u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona i razlozi zbog kojih su te razlike nastale, navedeno je:

„Sukladno danim obrazloženjima, u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona u Konačnom prijedlogu zakona u članku 11. preciziran je način dodjele sudskih predmeta u rad sucima, člankom 12. dopunjeno je postojeće uređenje zabranjenih izvansudskih aktivnosti sudaca, člankom 13. uvode se posebna radna mjesta i uvjeti za zemljišnoknjižne sudske savjetnike, više sudske savjetnike i više sudske savjetnike – specijaliste koji se mogu zaposliti u općinskim sudovima nadležnim za postupanje u zemljišnoknjižnim predmetima, a člancima 15., 16. i 17. dopunjuju se statusna pitanja sudaca porotnika.

Člankom 18. Konačnog prijedloga zakona (članak 12. Prijedloga zakona) preciziraju se uvjeti vladanja stranim jezikom visoke razine u postupku imenovanja stalnih sudskih tumača te se posebno propisuje ovlast ministra da posebnim pravilnikom propiše program i način provedbe stručne obuke kandidata za stalne sudske tumače s obzirom na utvrđenu potrebu detaljnijeg uređenja ove obuke, dok se člankom 19. u stavku 2. (članak 13. Prijedloga zakona) ispravlja utvrđena pogreška u numeraciji stavaka te se u članku 20. (članak 14. Prijedloga zakona) prethodno brisana osnova propusta dostave dokaza o sklopljenom ugovoru o osiguranju od odgovornosti vraća u tekst odredbe, ali preciziranjem da u tom slučaju do razrješenja dolazi samo ako u roku određenom kod već izrečene privremene zabrane obavljanja poslova stalnih sudskih tumača navedeni dokaz ne bude dostavljen.

Članak 22. Konačnog prijedloga zakona, u dijelu koji se odnosi na odredbu članka 126. stavka 4. Zakona o sudovima (članak 16. Prijedloga zakona), dopunjen je navodom završenog stručnog osposobljavanja u određenom području vještačenja kao alternativnim uvjetom iznimke od uvjeta završenog formalnog obrazovanja za imenovanje stalnih sudskih vještaka u područjima za koja takvo obrazovanje ne postoji te, u dijelu koji se odnosi na odredbu članka 126. stavka 6. Zakona o sudovima, ovlašću ministra da posebnim pravilnikom propiše program i način provedbe stručne obuke kandidata za stalne sudske vještake s obzirom na utvrđenu potrebu detaljnijeg uređenja ove obuke. Nadalje, u članku 24. Konačnog prijedloga zakona (članak 18. Prijedloga zakona) kod propisivanja trajanja privremene zabrane izostavljen je navod trajanja privremene zabrane do dostave odgovarajućeg dokaza o sklopljenom ugovoru o osiguranju od odgovornosti odnosno o obavljenom stručnom usavršavanju s obzirom na izmjene u članku 25. Konačnog prijedloga zakona (članak 19. Prijedloga zakona) kojima su propusti dostave navedenih dokaza zadržani kao osnove razrješenja u slučaju nepostupanja niti po proteku rokova izrečene privremene zabrane.

U člancima 18., 19., 20., 22., 24. i 25. Konačnog prijedloga zakona precizirana je iznimka od propisane zapreke za imenovanje i obavljanje poslova stalnih sudskih tumača i stalnih sudskih vještaka u odnosu na počinjenje kaznenih djela za koja se goni po službenoj dužnosti iz nehaja, a s obzirom da je takva formulacija za kategoriju sudionika postupaka pred pravosudnim tijelom neosnovano široka i neprihvatljiva, ova iznimka obuhvaća samo kazneno djelo koje se odnosi na sigurnost prometa pod uvjetom da za to kazneno djelo osoba nije osuđena na bezuvjetnu kaznu zatvora.

Zbog utvrđene potrebe propisivanja načina dovršetka započetih postupaka zaštite prava na suđenje u razumnom roku te postupaka imenovanja stalnih sudskih tumača i vještaka u Konačni prijedlog zakona dodani su članci 27. i 28.

Članak 29. Konačnog prijedloga zakona dopunjen je navodom pravilnika iz članaka 18. i 22. Konačnog prijedloga zakona, dok se u članku 30. do osiguranja ispunjenosti tehničkih uvjeta odgađa primjena članka 1. ovoga Zakona.“

Pripremila: Lidija Doko mag. iur.

Fotografija: Novi informator