Bivši profesionalni nogometaš s boravištem u Francuskoj pred belgijskim sudovima osporava određena pravila koja je donijela Međunarodna nogometna federacija (FIFA), udruga zadužena za organizaciju i nadzor nogometa na svjetskoj razini, tvrdeći da su stvarala prepreku njegovu angažmanu u belgijskom nogometnom klubu. 

Žalbeni sud u Monsu, u Belgiji, pred kojim se vodi slučaj, obratio se Sudu EU-a s pitanjem jesu li ta FIFA-ina pravila u skladu sa slobodom kretanja radnika i s pravom tržišnog natjecanja.

Riječ je  o pravilima koja trebaju provoditi i FIFA i nacionalni nogometni savezi koji su njezini članovi i koja se, među ostalim, primjenjuju  u slučaju kad klub procijeni da je jedan od njegovih igrača raskinuo ugovor o radu bez “opravdanog razloga” prije njegova redovnog isteka.

U takvom slučaju igrač i bilo koji klub koji ga želi angažirati solidarno su i zajednički odgovorni za plaćanje naknade bivšem klubu. Osim toga, novi klub u određenim se slučajevima može kazniti sportskom sankcijom koja se sastoji od zabrane angažiranja novih igrača tijekom određenog razdoblja.

Nacionalni savez kojeg je član bivši igračev klub mora odbiti izdati međunarodnu potvrdu o transferu savezu u kojem je registriran novi klub sve dok postoji spor između bivšeg kluba i igrača u pogledu raskida ugovora.  

Sud EU-a smatra da predmetna pravila mogu stvoriti prepreku slobodi kretanja profesionalnih nogometaša koji žele promijeniti svoju djelatnost tako da igraju za novi klub sa sjedištem na području druge države članice Unije. Naime, ta pravila nameću tim igračima i klubovima koji ih žele angažirati znatne pravne rizike, nepredvidljive i potencijalno vrlo visoke financijske rizike kao i velike sportske rizike, koji, promatrani zajedno, mogu stvoriti prepreku međunarodnom transferu navedenih igrača. 

Iako se ograničenja slobodnog kretanja profesionalnih igrača mogu opravdati ciljem u općem interesu koji se sastoji od osiguravanja regularnosti međuklupskih nogometnih natjecanja, održavajući određeni stupanj stabilnosti momčadi profesionalnih nogometnih klubova, čini se da pravila o kojima je riječ, pod uvjetom da to provjeri Žalbeni sud u Monsu, ipak s više gledišta prekoračuju ono što je nužno za postizanje tog cilja, navodi Sud. 

Kad je riječ, s druge strane, o pravu tržišnog natjecanja, Sud presuđuje da sporna pravila imaju za cilj ograničiti ili čak spriječiti prekogranično tržišno natjecanje u koje bi se mogli uključiti svi profesionalni nogometni klubovi sa sjedištem u Uniji, jednostranim angažiranjem igrača koji su pod ugovorom s drugim klubom ili igrača čiji je ugovor o radu navodno raskinut bez opravdanog razloga.

S tim u vezi, Sud podsjeća na to da mogućnost tržišnog natjecanja angažiranjem već osposobljenih igrača ima ključnu ulogu u sektoru profesionalnog nogometa i da su pravila koja općenito ograničavaju taj oblik tržišnog natjecanja – blokiranjem raspodjele radnika između poslodavaca kao zatvaranjem tržištâ – slična sporazumu o nepreotimanju zaposlenika.

Osim toga, Sud ističe da se, pod uvjetom da to provjeri Žalbeni sud u Monsu, ta pravila ne čine nužnima ili potrebnima.  

Sud EU-a kaže da su antimonopolska pravila EU-a također primjenjiva na sportsko upravno tijelo, što znači da FIFA može ograničiti slobodno natjecanje svojim pravilima o transferima samo ako može dokazati da je to prijeko potrebno za zaštitu tržišta, a za što Sud smatra da vjerojatno nije. slučaj. 

(HINA, 4.10.2024.)

Fotografija:Pixabay