Uvođenjem "revizije po dopuštenju" Ministarstvo predlaže napuštanje sadašnje podijele revizije na redovnu i izvanrednu, a dopuštenje revizije će moći proizlaziti iz zakona ili će se moći zatražiti od Vrhovnoga suda.

Predloženim zakonskim izmjenama tako se sužava mogućnost podnošenja tzv. redovne revizije i zapravo se radi o modifikaciji ranijeg sustava u kojem je o dopuštenosti revizije stajalište trebao zauzeti drugostupanjski sud, što se u praksi nije pokazalo naročito uspješnim.

Drugostupanjski sudovi, naime, nisu bili spremni dopuštati revizije protiv vlastitih sudskih odluka, stoji u obrazloženju izmjena zakona.

Razlog zbog kojeg bi revizija bila dopuštena morao bi biti isključivo pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno pravno pitanje važno za razvoj prava kroz sudsku praksu, navodi se u obrazloženju.

Prijedlog za dopuštenost revizije stranka bi mogla podnijeti u roku 30 dana od dana primitka drugostupanjske presude.

Nakon što bi vijeće od pet sudaca Vrhovnog suda zauzelo stajalište, protiv kojeg nije dopušten pravni lijek, da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu, stranka bi mogla podnijeti reviziju u roku 30 dana od primitka odluke.

Novi koncept prava na reviziju primjenjivao bi se u svim postupcima u kojima do stupanja na snagu ovoga zakona nije donesena drugostupanjska odluka, ali i na podnošenje, sadržaj i postupak povodom revizije prema posebnim zakonima u kojima je drugostupanjska odluka donesena nakon stupanja na snagu ovoga Zakona.

Uvođenjem novog instituta tzv. oglednog postupka želi se ubrzati postupanje u svim onim postupcima u kojima je bit (meritum) stvari u pogledu pravnog pitanja isti, a koji su pokrenuti u većem broju ili se njihovo pokretanje očekuje u kraćem razdoblju.

Ogledni postupak započinjao bi na sudu prvog stupnja (sjednica sudskog odjela) koji bi, ako procijeni da se radi pravnom pitanju važnom za jedinstvenu primjenu prava, a koje se pojavljuje u većem broju postupaka, predmet dostavljao Vrhovnom sudu.

On bi nakon provedene procedure, koja uključuje očitovanje svih predsjednika prvostupanjskih sudova o postojanju i broju takvih sporova, donosio konačnu odluku, a prvostupanjski sudovi bili bi vezani pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda.

Odlukom koju zauzme Vrhovni sud jamči se jedinstvena primjena prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, odnosno na taj način razvija se pravo kroz sudsku praksu, što je ustavna zadaća Vrhovnog suda, navodi se u obrazloženju.

Izmjenama zakona propisuje se i jedinstveni rok od 15 dana za podnošenje žalbe u svim vrstama postupaka, a radi ubrzanja postupka i rasterećenja sudova propisuju se veće ovlasti sudskim savjetnicima za donošenje odluka u nespornim odlukama (presude na temelju priznanja odnosno presude na temelju odricanja).

U postupcima pred trgovačkim sudovima sudskim savjetnicima dalo bi se ovlaštenje da prethodno ispituju tužbu i dostavljaju je tuženiku na odgovor, te da donose odluke koje bi mogao donijeti sudac bez održavanja ročišta, kao i odluke o prekidu postupka, nastavku prekinutog postupka i obustavi postupka iz razloga navedenih Zakonom.


(HINA, 11. 12. 2018.)