Instrument se sastoji od 500 milijardi eura bespovratne pomoći najteže pogođenim državama članicama i sektorima te 250 milijardi koje bi se dodjeljivale kao povoljni zajmovi. Ukupno se za višegodišnji proračun i za instrument za oporavak i otpornost predlaže 1850 milijardi eura. Ranije u travnju dogovorene su tri sigurnosne mreže ukupno vrijedne  540 milijardi eura. Od toga je 100 milijardi eura potpore programu očuvanja radnih mjesta SURE, 240 milijardi kreditne linije Europskog stabilizacijskog mehanizma i 200 milijardi jamstvenog fonda Europske investicijske banke za potporu malim i srednjim poduzećima. Ukupno iznos tri sigurnosne mreže, VFO- i instrument za oporavak doseže skoro 2400 milijardi eura. Sav taj iznos, osim 240 milijardi kreditne linije ESM-a koji je namijenjen članicama eurozone, na raspolaganju je svim zemljama članicama.

"Plan oporavka pretvara golem izazov s kojim se suočavamo u priliku, ne samo podupiranjem oporavka, već i ulaganjem u našu budućnost: Europski zeleni sporazum i digitalizacija potaknut će stvaranje novih radnih mjesta i rast, otpornost naših društava, zdravlja i našeg okoliša. Ovo je trenutak Europe", istaknula je u svom govoru u Europskom parlamentu predsjednica EK-a Ursulaavon der Leyen. 

Predloženi paket mjera za oporavak sastojat će se od dva dijela - višegodišnjeg proračuna razdoblje od 2021. do 2027.  i instrumenta za oporavak koji će se financirati zaduživanjem na tržištima kapitala uz jamstvo država članica.  Ključni dio prijedloga je podizanje gornje granice vlastitih sredstava europskog proračuna, odnosno proračunskih prihoda. Riječ je o najvišem mogućem iznosu doprinosa koji se može tražiti od zemalja članica za punjenje europskog proračuna. U praksi je dogovoreni iznos VFO-a uvijek manji od najviše gornje granice. Trenutačno je na snazi odluka o najvišoj gornjoj granici od 1,23 posto bruto nacionalnog dohotka (BND),  dok je VFO za razdoblje od 2014. do 2020. dogovoren u visini od 1 posto BND-a.

Ta razlika između visine VFO-a i gornje granice vlastitih prihoda poslužit će EK-u kao jamstvo za zaduživanje na tržištima kapitala, to jest za uspostavu instrumenta za oporavak i otpornost. Komisija sada predlaže da se gornja granica vlastitih prihoda podigne na dva posto BND-a, a VFO u visini od oko 1, 08 posto.  Posuđena sredstva trebala bi se početi vraćati nakon 2028. , počevši od sljedećeg sedmogodišnjeg proračuna, a cijeli posuđeni iznos trebao bi biti otplaćen do 2058. jer će se ići na obveznice s maksimalnim rokom dospijeća od 30 godina. Za otplatu duga postoje samo tri načina, povećati doprinose zemalja članica europskom proračunu, smanjiti proračunske rashode ili uvesti nove poreze na europskoj razini. Komisija predlaže treću opciju, da se uvedu novi proračunski prihodi putem novih poreza.

Odluku o podizanju gornje granice vlastitih prihoda moraju ratificirati parlamenti svih članica. Komisija ističe da je cilj da se postupak ratifikacije dovrši do kraja ove godine, kako bi s 1. siječnja 2021. mogla početi posuđivati novac i prosljeđivati ga kroz programe VFO-a zemljama članicama.  To znači da ta sredstva neće biti dostupna prije početka sljedeće godine. S obzirom na težinu situaciju i intenzitet šoka koje je gospodarstvo doživjelo zbog koronakrize, Komisija predlaže rješenje kojim bi se taj problem premostio tako da se sadašnji VFO za razdoblje od 2014. do 2020. poveća za 11,5  milijardi eura. Budući da je to povećanje ispod gornje granice vlastitih prihoda za to ne treba ratifikacija u zemljama članicama, nego samo jednoglasna odluka država članica i pristanak Europskog parlamenta.

Komisije vjeruje da je to moguće napraviti do 1. rujna, što bi značilo da bi dodatna sredstva bila dostupna već za zadnja tri mjeseca ove godine. Povećanje sadašnjeg VFO-a išlo bi uglavnom za povećanje kohezijskih sredstava i za potporu solventnosti poduzeća.  Hrvatska bi mogla računati na dodatna kohezijska sredstva već iz sadašnje financijske omotnice za koheziju, kao i na sredstva iz instrumenta za oporavak i otpornost jer spada među zemlje koje su najviše pogođene koronakrizom, poput ostalih članica u kojima turizam predstavlja znatan dio BDP-a. Precizni izračuni koliko bi novca bilo dostupno Hrvatskoj zasad nije poznat, ali bi se trebao kretati oko 20 milijardi eura, deset milijardi iz VFO-a i sličan iznos iz instrumenta za oporavak. Od tih desetak milijardi iz instrumenta za oporavak oko 7,5 milijardi moglo bi biti bespovratna pomoć, a 2,5 milijarde u kreditima. Sredstva iz VFO-a ionako su bespovratna. 

Da bi dobile potporu iz instrumenta, države članice trebat će osmisliti svoj investicijski i reformski program, koja potom ocjenjuje EK. Tražit će da ti programi budu na tragu prioriteta koje je EU postavila, poput zelene i digitalne tranzicije. Programi moraju biti kompatibilni s ciljevima Europskog semestra te klimatskim i energetskim ciljevima. Novac se može početi isplaćivati kada se programi dogovore s Komisijom i kada prođu postupak usvajanja.  Osim instrumenta za oporavak i otpornost na raspolaganju će biti i program ReactEU, kao dodatak kohezijskoj omotnici te programu za pravedni oporavak, ruralni razvoj i mehanizam za pravednu tranziciju. Sredstva iz programa "EU sljedeće generacije" investirat će se u tri područja. Prvo je potpora zemljama članicama u investicijama i reformama. Sam instrument za oporavak i otpornost raspolagao bi s 560 milijardi eura, od čega 310 milijardi bespovratnih sredstava i 250 milijardi zajmova. Ta su sredstva namijenjena svim članicama, ali najveći dio dobile bi one čije je gospodarstvo najviše pogođeno i kojima najviše treba jačanje otpornosti.

Iznosom od 55 milijardi eura pojačala bi se kohezijska sredstva iz VFO-a i to bi se trebalo iskoristiti do 2022. Riječ je novoj React-EU inicijativi iz koje će kriteriji za raspodjelu sredstava biti težina socijalno-ekonomskih posljedica krize, uključujući nezaposlenost mladih i relativno bogatstvo zemlje članice. Za Fond za pravednu tranziciju predviđeno je 40 milijardi eura, koji su namijenjeni za ubrzanje prelaska na klimatski neutralno gospodarstvo. Europski fond za poljoprivredu i ruralni razvoj bit će pojačan s dodatnih 15 milijardi eura. Drugo područja podrazumijeva pokretanja gospodarstva poticanjem privatnih investicija. To uključuje novi instrument za potporu solventnosti europskih poduzeća u sektorima, regijama i državama koje su najviše pogođene krizom. Proračun toga instrumenta iznosio bi 31 milijardu eura, s kojim bi se trebalo mobilizirati 300 milijardi eura investicija.

Dopunjeni program InvestEU trebao bi imati 15,3 milijarde s kojima bi se mobilizirale privatne investicije u projekte diljem EU-a. Komisija predlaže i novi instrument za strateške investicije, koji bi trebao potaknuti ulaganja do 150 milijardi eura u jačanje otpornosti u strateškim sektorima, posebice onima koji su povezani sa zelenom i digitalnom tranzicijom. Treće područje odnosi se na zasebni zdravstveni program s proračunom od 9,4 milijarde eura koji bi trebali pripremiti EU da bude spremnija za moguću sljedeću zdravstvenu krizu. Unutar toga područja su dvije milijarde eura za jačanje mehanizma civilne zaštite, zatim 94,4 milijarde za istraživanje u području zdravstva, za jačanje otpornosti te za zelenu i digitalnu tranziciju. U to spada i dodatnih 16,5 milijardi eura za vanjsko djelovanje, uključujući i humanitarnu pomoć.

Predsjednik Europskog vijeća Charles Michel najavio je srijedu da će se 19. lipnja održati fizički sastanak na vrhu država članica EU-a na kojem će se pokušati dogovoriti novi višegodišnji proračun i plan za oporavak. Da bi prijedlozi Europske komisije prošli moraju dobiti jednoglasnu suglasnost država članica i pristanak Europskog parlamenta.

"Ovo je važan korak u procesu donošenja odluke. Mi ćemo to pitanje razmatrati na redovitom Europskom vijeću 19. lipnja. Treba učiniti sve da dođemo do dogovora prije ljetne stanke", izjavio je Michel.

Pozvao je države članice da "brzo prouče prijedloge Komisije i da konstruktivno rade na kompromisu u najboljem interesu Unije".

(HINA, 27. 5. 2020.)