14.10.2021.

Izmjene i dopune Zakona o volonterstvu

Republika Hrvatska već niz godina kontinuirano promovira i razvija volonterstvo, a jedan od elemenata toga razvoja je i pravni okvir u kojem volonterstvo djeluje. Na tom je tragu Hrvatski sabor u srpnju 2021. donio izmjene i dopune Zakona o volonterstvu. Marta Hauser, Stručna suradnica za promociju i analizu javnih politika u Hrvatskom centru za razvoj volonterstva, analizira usvojene izmjene i dopune Zakona i pojašnjava njihovu važnost.

1. UVOD
Zakon o volonterstvu (Nar. nov., br. 58/07, 22/13 i 84/21 – u nastavku teksta: ZOV) normativni je akt Republike Hrvatske koji pojašnjava osnovne pojmove vezane uz volontiranje, temeljna načela i vrijednosti volontiranja, uvjete volontiranja, prava i obveze volontera te organizatora volontiranja, uvjete sklapanja ugovora o volontiranju, Etički kodeks volontera, izdavanje potvrde o volontiranju, izdavanje potvrde o kompetencijama stečenim kroz volontiranje, Nacionalni odbor za razvoj volonterstva, državnu nagradu za volontiranje i nadzor nad izvršenjem Zakona.

Donošenje ZOV-a važno je da bi se pravno uredili odnosi između volontera, organizatora volontiranja i korisnika volontiranja. On uređuje formalno volontiranje, koje podrazumijeva pravnu osobu – neprofitnu organizaciju koja prema ZOV-u može uključiti volontere, volontera i korisnika, a ne odnosi se na volonterske inicijative pojedinki i pojedinaca ili skupina ljudi. Usto, ZOV je važan i zato da bi se osiguralo društveno okruženje povoljno za razvoj volonterstva te spriječile moguće zloporabe. Različita istraživanja usmjerena na problematiku volonterstva ukazuju da postoji spremnost građana na volontiranje, uz preduvjet postojanja prikladne infrastrukture, što uključuje i razne dokumente i politike te pravnu regulativu dio koje je i ZOV.[1]

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o volonterstvu (u nastavku teksta: ZID ZOV) usvojen je 15. srpnja 2021., na 7. sjednici Hrvatskoga sabora, a objavljen je 31. srpnja 2021., u Nar. nov., br. 84/21. Riječ je o drugim izmjenama i dopunama Zakona, od njegova donošenja.

Cilj ZID ZOV-a usklađivanje je s trenutačnim stanjem na području volonterstva, uklanjanje postojećih prepreka i nejasnoća vezanih uz primjenu Zakona, olakšavanje primjene Zakona organizatorima volontiranja, usklađivanje postojećih trendova u volonterstvu te olakšavanje rada i unaprjeđivanje efikasnosti saziva Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva.[2]

Važnije izmjene ZOV-a odnose se na:

  • redefiniranje pojma dugotrajnog volontiranja i omogućavanje dugotrajnog volontiranja maloljetnih volontera
  • određivanje jasne razlike između pojmova „volontiranje“ i „pripravnički staž“
  • definiranje pojmova volontiranja poslovnog subjekta, koordinatora volontera, programa volonterskog centra i načina financiranja volonterskih centara
  • nadopunjavanje nekih od temeljnih načela volontiranja koja se primarno odnose na dodatnu zaštitu djece uključene u volontiranje, zaštitu korisnika volontiranja i volontiranje kojim se zamjenjuje rad u slučaju nastupa izvanrednih situacija
  • obveze volontera
  • sadržaj potvrde o volontiranju i
  • prekršajne odredbe.

2. DEFINICIJA VOLONTIRANJA I DUGOTRAJNOG VOLONTIRANJA
ZID ZOV-om izmijenjena je definicija volontiranja, koja sada glasi: „Volontiranjem se, u smislu ovoga Zakona, smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili zajednice, a obavljaju ih osobe na način predviđen ovim Zakonom, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.“ (članak 3. st. 1.).

Redefinira se pojam dugotrajnog volontiranja, kao ono „koje volonter obavlja redovito i kontinuirano, najmanje dva puta mjesečno u razdoblju od najmanje tri mjeseca bez prekida“  (članak 3. st. 2.).

Prijašnja definicija volontiranja govorila je o zajedničkoj dobrobiti, umjesto zajednice pa je ovim izmjenama dodatno naglašena važnost volonterstva za razvoj zajednice. Ovako definirano dugotrajno volontiranje ne odnosi se nužno na volontiranje na tjednoj osnovi, kako je stajalo u ranijim verzijama ZOV-a, već obuhvaća i aktivnosti koje u svojoj prirodi jesu dugotrajne, ali nije nužno da se odvijaju svakoga tjedna.

3. RAZLIKOVANJE POJMOVA VOLONTIRANJE I PRIPRAVNIČKI STAŽ
Jedna od važnijih izmjena koju donosi ZID ZOV odnosi se na razlikovanje pojmova „volontiranje“ i „pripravnički staž“, odnosno na to da se, u smislu ZOV-a, pripravnički staž ne smatra volontiranjem.

U hrvatskoj se javnosti često pojavljuju različita tumačenja i koncepti volontiranja u kojima najčešće nedostaju dva izuzetno važna kriterija: slobodne volje i koristi za druge (grupe ljudi, šire zajednice). Iako volontiranje jest oblik rada bez naknade, treba ga gledati cjelovito, dakle volontiranje je prije svega dobrovoljna aktivnost koja nije uvjetovana akademskim i nekim drugim zahtjevima i provodi se za dobrobit drugih osoba i zajednice. Osim toga, Zakon govori i to da volontiranje ne smije zamjenjivati plaćeni rad te se ne obavlja u opsegu uobičajenog radnog vremena u kojemu se obavlja pripravnički staž, dakle u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno. Sukladno tome, člankom 5. st. 1. al. 9. ZOV-a propisano je da se volontiranjem, u smislu toga Zakona, ne smatra „odrađivanje pripravničkog staža i drugi oblici osposobljavanja osoba koje se prvi put zapošljavaju u zanimanju za koje su se školovale, odnosno koje na taj način stječu radno iskustvo koje je zakonom ili drugim propisom utvrđeno kao uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta zanimanja za koje su se školovale“.

4. ORGANIZATOR VOLONTIRANJA, KOORDINATOR VOLONTERA, VOLONTIRANJE POSLOVNOG SUBJEKTA I PROGRAM VOLONTERSKOG CENTRA
Izmjene ZOV-a odnose se i na dio definiranja organizatora volontiranja i obveza organizatora volontiranja vezanih uz određivanje koordinatora volontera. Riječ je o vrlo važnoj izmjeni jer je koordinator volontera jedna od ključnih uloga u svakom volonterskom programu pa je osiguravanje osobe zadužene za koordiniranje programa korak prema kvalitetnom i uspješnom radu s volonterima. Uloga koordinatora volontera je kompleksna i zahtjevna - u Republici Hrvatskoj često se kombinira s drugim ulogama/aktivnostima u organizaciji – pa je ovom izmjenom dodatno naglašena važnost te uloge.

Člankom 7. st. 5. ZOV-a propisano je da „organizator volontiranja izrađuje program volontiranja kojim utvrđuje potrebu za uključivanjem volontera, vrstu aktivnosti, odnosno usluga, način i postupke pružanja tih usluga te druge elemente od važnosti za provedbu programa volontiranja“. Stavak 6. istoga članka utvrđuje da je „za provedbu programa volontiranja organizator volontiranja u okviru svoje organizacije dužan odrediti koordinatora volontera koji je zadužen za učinkovito upravljanje programom volontiranja pri čemu: nadgleda uključivanje volontera u organizaciju, osigurava kvalitetu procesa upravljanja volonterima, usmjerava interakciju između volontera i svih unutarnjih i vanjskih dionika organizacije te je odgovoran za dokumentiranje i osiguranje priznanja volonterskog doprinosa u postizanju ciljeva organizatora volontiranja.“

ZID ZOV definirao je i pojam volontiranja poslovnog subjekta. Volontiranje poslovnog sektora u porastu je i sve je više pravnih osoba koje na taj način provode dio programa društveno odgovornog poslovanja te sudjeluju u životu zajednice. Ova izmjena jasno ukazuje na nastojanje da se ZOV prilagodi trenutačnim potrebama i trendovima u području volonterstva. Slijedom toga, člankom 3. st. 5. ZOV-a propisano je: „Volontiranje poslovnog subjekta je volontiranje koje poslovni subjekt, koji posluje s ciljem stjecanja dobiti, provodi za dobrobit zajednice, obvezno u suradnji s organizatorima volontiranja iz članka 7. ovoga Zakona, a koje njegovi zaposlenici obavljaju dobrovoljno i koje ne predstavlja njihovu radnu obvezu.“.

ZID ZOV definirao je program volonterskog centra te financiranje volonterskih centara. Prema našem iskustvu,  nerijetko dolazi do miješanja uloga volonterskog centra u zajednici i uloge organizatora volontiranja, a ovim je izmjenama dana važnost ključnoj ulozi i aktivnostima volonterskog centra u zajednici, kao važnog dijela infrastrukture za razvoj volonterstva. Člankom 8.a st. 1. propisano je: „Program volonterskog centra je program kroz koji organizacije civilnoga društva posreduju između volontera, organizatora volontiranja i zajednice, pružajući potporu u organiziranju, koordiniranju i provedbi volonterskih aktivnosti, pružaju relevantne informacije iz područja volonterstva i promiču vrijednosti volontiranja, provode izobrazbu iz područja upravljanja volonterskim programom, promoviraju primjere dobre prakse te poduzimaju druge aktivnosti s ciljem jačanja volonterstva u zajednici u kojoj djeluju.“. Prema st. 2. iste odredbe: „Sredstva za provedbu programa volonterskih centara osiguravaju se u državnom proračunu u financijskom planu tijela državne uprave nadležnog za volonterstvo, a raspodjeljuju na temelju propisa kojim se određuju kriteriji, mjerila i postupci financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge.“.

5. TEMELJNA NAČELA VOLONTIRANJA
Novim su izmjenama nadopunjeni i izmijenjeni članci vezani uz neka od temeljnih načela volontiranja. Naime, volonterstvo je nužno promatrati kroz kontekst raznih društvenih vrijednosti koje se volontiranjem promoviraju i potvrđuju, a upravo su načela volonterstva vrlo važan segment razumijevanja suštine volonterstva, važne aktivnosti za promociju vrijednosti poput socijalne uključenosti, ravnopravnosti, solidarnosti i aktivnog građanstva.

5.1. NAČELO ZAŠTITE KORISNIKA VOLONTIRANJA
Člankom 10. st. 1. ZOV-a propisano je da su organizatori volontiranja dužni posvetiti osobitu pozornost izboru i edukaciji volontera koji volontiraju sa sljedećim skupinama korisnika volontiranja: djecom, osobama s invaliditetom, starim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su lišene poslovne sposobnosti, uz posjedovanje osobnih znanja, iskustava i sposobnosti za rad s tim skupinama korisnika volontiranja. Prema stavku 2. istoga članka, u slučaju volontiranja s korisnicima iz stavka 1. toga članka, organizatori volontiranja dužni su osigurati primjerenu stručnu pomoć i nadzor nad radom volontera.

Stavkom 3. članka 10. propisano je da volontiranje kojim se pružaju usluge djeci, osobama s invaliditetom, starijim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su lišene poslovne sposobnosti nije dopušteno:

– osobama kojima traje sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, obveznog liječenja od ovisnosti, obveznog psihosocijalnog tretmana, zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti koja je u vezi s djelatnosti volontiranja, zabrane približavanja, uznemiravanja, uhođenja ili udaljenja iz zajedničkog kućanstva

– osobama kojima traje sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti koja je u vezi s djelatnosti volontiranja izrečena sukladno zakonu kojim se uređuju kaznena djela i kaznenopravne sankcije

– osobama koje su pravomoćno osuđene ili se protiv njih vodi kazneni postupak za neko od kaznenih djela protiv života i tijela, protiv osobne slobode, kaznenih djela protiv spolne slobode, kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece, osim ako je nastupila rehabilitacija sukladno posebnom propisu

– osobama koje su pravomoćno osuđene ili se protiv njih vodi kazneni postupak za neko od kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, osim ako je nastupila rehabilitacija sukladno posebnom propisu

– osobama prema kojima je izrečena prekršajnopravna sankcija propisana zakonom kojim se uređuje zaštita od nasilja u obitelji.

Prema stavku 4. citirane odredbe, organiziranje volontiranja nije dopušteno organizatorima volontiranja iz članka 7. ZOV-a ako kod njihovih odgovornih osoba postoji neka od okolnosti iz stavka 3. toga članka.

U članku 10. st. 5. ZOV-a propisano je da je u slučaju volontiranja iz članka 27. st. 2. ZOV-a organizator volontiranja dužan osigurati stalan nadzor stručne osobe nad volontiranjem te osigurati da volonter ne dođe u nenadzirani kontakt s korisnikom volontiranja tijekom čitavog vremena volontiranja. Stavkom 6. propisano je da je u slučaju volontiranja iz članka 27. stavka 3. ZOV-a organizator volontiranja dužan osigurati stalan nadzor stručne osobe nad volontiranjem te osigurati da volonter ne dođe u nenadzirani kontakt s korisnikom volontiranja dok organizator volontiranja ne pribavi posebno uvjerenje o podacima iz kaznene evidencije te druge dokaze da ne postoje okolnosti iz stavka 3. ovoga članka.

5.2. NAČELO ZABRANE ISKORIŠTAVANJA VOLONTERA
Jedna od najvažnijih izmjena odnosi na maksimalan broj sati volontiranja tjedno te na volontiranje kojim se zamjenjuje rad u slučaju nastupa izvanrednih situacija. Slijedom toga, u članku 11. st. 1. ZOV-a propisano je da je zabranjeno volontiranje kojim se u cijelosti zamjenjuje rad koji obavljaju radnici zaposleni u skladu sa zakonom kojim se uređuju radni odnosi. Prema stavku 2. iste odredbe, nije dopušteno volontiranje u trajanju duljem od 38 sati tjedno u razdoblju duljem od tri mjeseca bez prekida od najmanje tri mjeseca, kao ni dugotrajno ili kontinuirano izvršavanje volonterskih poslova koji bi inače predstavljali naplatne ugovorne odnose.

Stavak 3. članka 11. ZOV-a propisuje da je samo iznimno volontiranje iz stavaka 1. i 2. toga članka dopušteno u slučaju nastanka posebnih okolnosti koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje može ugroziti ili ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu, a slijedom kojeg su na određenom području aktivirane operativne snage sustava civilne zaštite, sukladno posebnom propisu.

Konačno, zabranjeno je volontere iskorištavati i zloupotrebljavati u svrhu stjecanja ili povećanja profita ili stjecanja osobne koristi (član
ak 11. st. 4.).

5.3. NAČELO ZAŠTITE MALOLJETNIH VOLONTERA
ZID ZOV uvodi pojam „maloljetni volonter“. Riječ je o maloljetnoj osobi s navršenih 15 godina i starijoj maloljetnoj osobi.

6. ODGOJ ZA VOLONTIRANJE
Izmjenama i dopunama ZOV-a uvodi se pojam „dijete volonter“ pa je dodatno regulirano tko i pod kojim uvjetima može biti organizator volontiranja u slučaju odgoja za volontiranje. Člankom 13. st. 1. propisano je da dijete koje nije navršilo 15 godina života (dijete volonter) može biti uključeno u obavljanje odgojno-obrazovnih volonterskih aktivnosti kao aktivnosti usmjerenih zajedničkom dobru i odgoju za volontiranje samo u svrhu odgoja i obrazovanja na način koji pridonosi njegovu razvoju i socijalizaciji i ako je organizator volontiranja odgojno-obrazovna ustanova, ustanova socijalne skrbi ili druga pravna osoba koja organizira volontiranje u odgojne i obrazovne svrhe, uz suglasnost nadležnih tijela državne uprave, odgojno-obrazovnih ustanova ili ustanova socijalne skrbi ili koja za provođenje aktivnosti odgoja za volontiranje ima sklopljen sporazum s nadležnim tijelom iz područja obrazovanja.

Prema članku 13. st. 5. ZOV-a, kada odgojno-obrazovna ustanova provodi odgoj za volontiranje u suradnji s neprofitnom pravnom osobom koja u tu svrhu nema sklopljen sporazum s nadležnim tijelom iz područja obrazovanja, dužna je po službenoj dužnosti pribaviti dokaz da osobi ovlaštenoj za zastupanje neprofitne pravne osobe nije izrečena sigurnosna mjera iz članka 10. st. 3. podst. 1. i 2. ZOV-a, da nije osuđena za kaznena djela iz članka 10. st. 3. podst. 3. i 4. ZOV-a, da se protiv nje ne vodi kazneni postupak za ta kaznena djela i da joj nije izrečena prekršajnopravna sankcija za nasilje u obitelji.

Osoba ovlaštena za zastupanje neprofitne pravne osobe dužna je odgojno-obrazovnoj ustanovi dostaviti popis osoba odgovornih za koordinaciju i provođenje aktivnosti u okviru neprofitne pravne osobe (članak 13. st. 6.). Ako zadaci tih osoba vezani uz provođenje aktivnosti odgoja za volontiranje uključuju i kontakt s djetetom volonterom, odgojno-obrazovna ustanova dužna je prije početka provođenja aktivnosti pribaviti dokaz iz stavka 5. i za te osobe, uz njihovu suglasnost.

7. NAČELO INKLUZIVNOG VOLONTIRANJA
Člankom 14. ZOV-a uređeno je načelo inkluzivnog volontiranja. Riječ je o vrlo važnom načelu koje je dodano prilikom izmjena i dopuna ZOV-a 2013. Upravo ovo načelo govori o volontiranju kao aktivnosti koja je otvorena svima odnosno o važnosti omogućavanja i poticanja građana iz raznih društvenih skupina na društveno koristan angažman koji donosi brojne koristi, kako zajednici i korisnicima tako i samim volonterima.

Za osobu lišenu poslovne sposobnosti u dijelu samostalnog poduzimanja radnji koje se odnose na sklapanje ugovora, ugovor o volontiranju sklapa skrbnik u pisanom obliku, uz uvažavanje mišljenja volontera štićenika.

Kada volontiranje prelazi opseg poslovne sposobnosti osobe lišene poslovne sposobnosti, tada ta osoba može prestati obavljati volonterske aktivnosti u bilo kojem trenutku bez suglasnosti, ali uz znanje skrbnika.

8. NAČELO TRANSNACIONALNOSTI VOLONTIRANJA
Odredba članka 17. ZOV-a, kojom je uređeno načelo transnacionalnosti volontiranja, nadopunjena je novim stavkom 3. Prema toj odredbi, stranci i osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita mogu volontirati u Republici Hrvatskoj sukladno odredbama ZOV-a, zakona kojim se uređuje ulazak, kretanje, boravak i pravo na rad stranaca u Republici Hrvatskoj, zakona kojim se uređuje status, prava i obveze osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom i drugim propisima Republike Hrvatske te preuzetim međunarodnopravnim obvezama.

9. SADRŽAJ POTVRDE O VOLONTIRANJU
Člankom 34. ZOV-a uređena su pitanja vezana uz potvrdu o volontiranju. Naime, potvrda o volontiranju dokument je koji govori o volonterovu angažmanu, u kojoj je organizaciji volontirao, o broju sati, vrsti aktivnosti i sl. Pritom, potvrda često dolazi u obliku volonterske knjižice. ZID ZOV-om sadržaj potvrde o volontiranju ostao je isti, ali je uklonjena obveza potpisa volontera te obveza pečata organizatora volontiranja. Sukladno tome, stavkom 2. propisano je da potvrda o volontiranju, osim podataka utvrđenih stavkom 1. toga članka, sadržava i potpis osobe ovlaštene za zastupanje organizatora volontiranja kojim se jamči točnost navedenih podataka. Usto, ZID ZOV uvodi i mogućnost elektroničke potvrde o volontiranju pa u stavku 3. propisuje da je potvrda o volontiranju valjana i ako je izdana elektroničkim putem, sukladno propisu kojim se uređuje elektronički potpis.

10. NACIONALNI ODBOR ZA RAZVOJ VOLONTERSTVA
Nacionalni odbor za razvoj volonterstva savjetodavno je tijelo Vlade Republike Hrvatske te predstavlja važan dio infrastrukture volonterstva u Republici Hrvatskoj. Najvažnija izmjena ZID ZOV-a vezana uz Nacionalni odbor jest da je članstvo u Odboru povećano s 19 na 21 člana, i da se članovi biraju na rok od četiri godine. (članak 21. i članak 22.)

11. ZAKLJUČAK
ZOV predstavlja važan dio infrastrukture volonterstva u Republici Hrvatskoj. S obzirom na promjene u svijetu volonterstva, koje su vidljive i u Republici Hrvatskoj, važno je uskladiti ga s trendovima i stvarnom situacijom na terenu, što je ovim izmjenama uvelike i postignuto. Svakodnevnim kontaktom s organizatorima volontiranja uočene su teškoće koje su uklonjene, odnosno dodane su nove odredbe s ciljem olakšavanja razvoja volonterstva u Republici Hrvatskoj, imajući pritom na umu zaštitu korisnika, volontera i organizatora volontiranja.


Autorica: Marta Hauser, mag. psych., Stručna suradnica za promociju i analizu javnih politika, Hrvatski centar za razvoj volonterstva

[1] G. Forčić, B. Ćulum, L. Šehić Relić: Kako ih pronaći? Kako ih zadržati? Smjernice za rad s volonterima, 2. izdanje, Udruga za razvoj civilnog društva SMART, Rijeka, 2016.

[2] https://mrosp.gov.hr/vijesti/u-saboru-izglasani-zakoni-o-izmjenama-i-dopunama-zakona-o-mirovinskom-osiguranju-i-zakona-o-volonterstvu/12383 (pristupljeno 28. 9. 2021.).