Podnositelji su pred domaćim sudovima pokrenuli građanski postupak radi naknade štete zbog smrti oca i ranjavanja majke tijekom neprijateljskog bombardiranja Županje 1991. Njihov tužbeni zahtjev domaći sudovi su odbili zbog zastare potraživanja i naložili im platiti troškove parničnog postupka. Podnositelji su prigovarali pred Europskim sudom da hrvatska tijela kaznenog progona nisu provela učinkovitu istragu o stradavanju njihovih roditelja, jer premda su počinitelji bili poznati od početka, optužnica je bila podignuta tek 15 godina nakon događaja.

Dodatno, tvrdili su da u kasnijim fazama postupka nisu poduzete nikakve radnje u cilju procesuiranja i kažnjavanja počinitelja. Prigovorili su i da im je povrijeđeno pravo na pristup sudu zbog prekomjernih parničnih troškova koje su morali snositi zbog gubitka parničnog postupka, izvijestio je ured hrvatske zastupnice pred sudom u Strasbourgu. Razmatrajući dopuštenost prigovora, Europski sud je utvrdio da su podnositelji u ustavnoj tužbi koju su podnijeli protiv odluka domaćih sudova u građanskom postupku ukazali i na neučinkovitost kaznene istrage, što Ustavni sud nije razmotrio.

"Naveo je i kako su podnositelji podnijeli ustavnu tužbu 2017. godine, dakle dvije godine prije nego je taj Sud predmetu Kušić protiv RH utvrdio da je ustavna tužba učinkovito pravno sredstvo za prigovore na temelju čl. 2. Konvencije. Budući da je kazneni postupak za ratni zločin još u tijeku pred Županijskim sudom u Osijeku, Europski sud je smatrao da podnositelji mogu podnijeti novu ustavnu tužbu te u skladu sa načelom supsidijarnosti državi pružiti priliku da stvar riješi u okviru vlastitog pravnog sustava. Stoga je ovaj dio zahtjeva odbacio zbog neiscrpljenja domaćih pravnih sredstava", ističu u uredu.

U odnosu na ostali dio zahtjeva, Europski sud je utvrdio da zaključci domaćih sudova o tome da ubojstvo njihova oca kao izravna posljedica neprijateljskog bombardiranja predstavlja ratnu štetu, nisu proizvoljni i da su podnositeljima morali biti predvidljivi.

"S obzirom da za ratnu štetu država nije odgovorna, tužba podnositelja bila je očigledno nerazumna i lišena izgleda za uspjeh. Stoga je sud utvrdio da nalog domaćeg suda da podnositelji snose troškove zastupanja države u građanskom postupku nije predstavljalo nerazmjerno ograničenje njihovog prava na pristup sudu", kažu u uredu hrvatske zastupnice pred Europskim sudom za ljudska prava.

(HINA, 3. 12. 2020.)