Dana 15. listopada 2024. Europski sud za ljudska prava (dalje: „Europski sud“) objavio je presudu u predmetu Moskalj protiv Hrvatske, u kojoj je utvrdio da je došlo do povrede prava na pristup sudu, jednog aspekta prava na pošteno suđenje zajamčenog člankom 6. Konvencije, jer podnositeljici nisu dosuđeni troškovi izvanparničnog postupka za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i ustavnosudskog postupka koji je uslijedio.
 
Podnositeljica je pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu (dalje: „Općinski sud“) pokrenula ovršni postupak radi predaje djeteta na temelju ranije pravomoćne presude. Ista je tijekom trajanja tog ovršnog postupka podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku predsjednici Općinskog suda, koja ga je odbila. Podnositeljica je protiv rješenja predsjednice Općinskog suda podnijela žalbu, ali je Županijski sud u Zagrebu (dalje: „Županijski sud“) istu odbio, pa je podnositeljica podnijela ustavnu tužbu Ustavnom sudu. Podnositeljica je u svom zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, žalbi, i ustavnoj tužbi potraživala naknadu troškova za sastavljanje istih.
 
Ustavni sud je utvrdio da je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku i prava na poštovanje obiteljskog života, podnositeljici dosudio 5.000,00 HRK (664,00 EUR) na ime naknade štete zbog duljine ovršnog postupka koji se odnosio na predaju njezina djeteta, te naložio Općinskom sudu da provede ovršni postupak u roku od 30 dana. No, Ustavni sud je odbio njezin zahtjev za naknadu troškova izrade ustavne tužbe, koji je iznosio 6.125,00 HRK (813,00 EUR), te troškova nastalih u odnosu na ostala pravna sredstva zbog duljine postupka koje je prethodno morala iskoristiti i koji su, prema podnositeljici zahtjeva, iznosili 2.500,00 HRK (332,00 EUR).
 
Podnositeljica je pred Europskim sudom prigovarala da joj je Ustavni sud trebao dosuditi naknadu troškova koje je snosila tijekom izvanparničnog postupaka za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i ustavnosudskog postupaka, te da je, odbivši joj dosuditi te troškove, prouzročio povredu prava na pristup sudu.
 
Europski sud je prvo izložio svoju dotadašnju praksu o ovom pitanju. U skladu s tom praksom, kada troškovi postupka premašuju dosuđeni iznos naknade štete, postoji oboriva presumpcija da je došlo do povrede prava na pristup sudu, te je potrebno iznijeti posebno opravdane razloge kako bi se ona oborila.

Europski sud je naglasio da je u ovom predmetu Ustavni sud radi povrede prava na suđenje u razumnom roku i na poštovanje obiteljskog života dosudio iznos od 5.000,00 HRK (553,61 EUR), dok je odbio dosuditi naknadu troška za sastavljanje ustavne tužbe, koji je prema Odvjetničkoj tarifi iznosio 6.125,00 HRK (812,93 EUR).
 
Utvrdio je, stoga, da je naknada štete zbog povrede prava koju je Ustavni sud dosudio podnositeljici manja od troška koji je podnositeljica morala snositi pred Ustavnim sudom, zbog čega je došlo do nerazmjernog ograničenja prava na pristup sudu, osim ako za to postoje posebno opravdani razlozi.
 
Stoga je Ustavni sud trebao, u svom obrazloženju, iznijeti posebno opravdane razloge za svoju odluku o troškovima, a ne se tek pozvati na članak 23. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu. Europski sud je utvrdio da takvih posebno opravdanih razloga za nedosuđivanje troškova u ovom predmetu nije bilo, te je stoga utvrdio da je došlo do povrede članka 6. stavka 1. Konvencije.
 
Europski Sud je podnositeljici dodijelio iznos 1.016,00 EUR na ime naknade imovinske štete, odnosno troškova izvanparničnog postupka za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku i ustavnosudskog postupka.
 
Europski sud joj je dodijelio i iznos od 865,00 EUR na ime naknade troškova postupka pred Europskim sudom, te iznos od 3.000,00 EUR na ime naknade neimovinske štete.
 
Ova presuda nije konačna. Postat će konačna ako niti jedna strana u roku od 3 mjeseca ne podnese zahtjev za preispitivanje presude odnosno kada odbor odluči o eventualno podnesenom zahtjevu ili kada veliko vijeće Europskog suda donese presudu.

(uredzastupnika.gov.hr, 15.10.2024.)

Fotografija: Pixabay