Prvu presudu sud u Strasbourgu donio je u korist Radovana Buvača koji je Općinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio tužbu protiv novinskog nakladnika, tražeći naknadu štete zbog informacije objavljene u jednom novinskom izdanju.

Njegovu tužbu taj je sud odbacio bez ulaženja u meritum stvari, smatrajući da se tužitelj prije podnošenja tužbe nije na zakonom propisani način obratio novinskom nakladniku, preciznije, da njegov odvjetnik nije nakladniku podnio valjanu punomoć uz zahtjev za ispravak javno objavljene informacije, izvijestio je Ured hrvatske predstavnice pred ESLJP-om.

Europski sud je zaključio da takva odluka domaćih sudova predstavlja pretjerani formalizam, imajući u vidu da je sam tužitelj, saslušan pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, potvrdio da je opunomoćio svog odvjetnika za podnošenje zahtjeva za ispravak.

U takvim okolnostima, ESLJP je presudio da je tužitelju povrijeđeno pravo na pristup sudu pa mu je za utvrđenu povredu konvencijskog prava pravomoćno dosudio 2.500 eura i još toliko na ime troškova postupka.

U drugom slučaju ESLJP je dao za pravo tužitelju Vladimiru Štitiću koji je teško ozlijeđen kada je policija, prilikom uhićenja, na njemu primijenila silu zbog opiranja.

Štitić je u vezi policijskog postupanja podnio kaznenu prijavu državnom odvjetništvu u Zadru, priloživši medicinsku dokumentaciju o ozljedama. Tužiteljstvo je, međutim, na temelju iskaza policajaca zaključilo da je uporaba sile bila opravdana bez razmatranja je li bila razmjerna okolnostima slučaja, već je jednostavno navelo da policija nije imala namjeru nanijeti ozljedu.

Nakon odbačaja kaznene prijave, podnositelj je preuzeo kazneni progon i zahtijevao provođenje istrage, tražeći ispitivanje dodatnih svjedoka i izradu medicinskog nalaza i mišljenja. Međutim, Županijski sud u Zadru je odbio podnositeljev zahtjev kao neosnovan, ne obrazloživši zašto predloženi dokazi nisu relevantni.

Europski sud je utvrdio da zadarsko tužiteljstvo i sud nisu uložili ozbiljne napore radi procjene najvažnijeg aspekta slučaja - je li upotrijebljena sila u toj situaciji bila neophodna ili prekomjerna te da nisu naložili provođenje medicinskog vještačenja koje je moglo utvrditi kako su ozljede nastale i dati razjašnjenje u vezi podnositeljevih navoda.

„Budući da su domaće vlasti ograničile procjenu na čitanje medicinske dokumentacije i izjave policajaca uključenih u slučaj, Sud je utvrdio povredu postupovnog aspekta čl. 3. Konvencije, jer domaće vlasti nisu izvršile svoju obvezu provođenja učinkovite istrage“, izvijestio je Ured.

S druge strane, dodaju, Europski sud je zaključio da nema uvjerljivih dokaza da su podnositeljeve ozljede posljedica sile koja nije bila neophodna ili je bila prekomjerna, odnosno da nema dokaza da je podnositelj bio zlostavljan od strane policije.

Na ime neimovinske štete Štitiću je dosuđen iznos od tisuću eura.


(HINA, 07. 09. 2018.)