Grad je vlasnik stana u kojem je stanarsko pravo imala pok. N. Š., koja je umrla 1992. u inozemstvu. 1998., P. Š., unuk umrle nositeljice stanarskog prava N. Š., podnosi Gradu zahtjev za sklapanje ugovora o najmu predmetnog stana, ističući da je član obiteljskog domaćinstva umrle N. Š., koji je Grad odbio. Naime, sukladno članku 33. stavak 2. Zakona o najmu, N. Š. je trebala podnijeti zahtjev za sklapanje ugovora o najmu do 5. svibnja 1997. Godine 1999. P. Š. podnosi tužbu Općinskom sudu u D. radi utvrđenja statusa stanara odnosno člana obiteljskog domaćinstva N. Š. i statusa zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u D. utvrđeno je da P. Š. na dan stupanja na snagu Zakona o najmu ima status nositelja stanarskog prava nakon smrti bake N. Š., a na temelju tada pozitivnih zakonskih propisa Zakona o stambenim odnosima, te da je stekao status zaštićenog najmoprimca na predmetnom stanu. Godine 2011. P. Š. je od Grada zatražio otkup stana, a propustio je rok za podnošenje zahtjeva za otkup stana do 31. prosinca 1995. Ima li ipak pravo otkupiti stan sada?