Europski pravni propisi o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti^[1], koje Republika Hrvatska (u nastavku teksta: RH) primjenjuje od dana ulaska u Europsku uniju (u nastavku teksta: EU), između ostalog, uređuju i način ostvarivanja prava na zdravstvenu zaštitu članova obitelji radnika zaposlenog u državi članicirazličitoj od države svog prebivališta, odnosno izaslanog te pograničnog radnika. Navedeni propisi primjenjuju se u odnosima sa svim državama članicama EU, državama Europskog gospodarskog prostora^[2] i Švicarskom (u nastavku teksta: EU/EEP/Švicarska). Prema navedenim propisima, članovi obitelji mogu biti obvezno zdravstveno osigurani na teret nositelja zdravstvenog osiguranja samo jedne države članice EU/EEP/Švicarske^[3].Pri tome, tko može biti osiguran u statusu člana obitelji, utvrđuje nositelj zdravstvenog osiguranja države članice u kojoj član obitelji ima prebivalište, sukladno svojim propisima, a više pojedinosti donosimo u nastavku.