Rad se bavi problematikom zaštite povjerenja u zemljišne knjige, kao jednim od osnovnih načela na kojem počiva sustav zemljišnih knjiga. Ukratko se izlažu pravila koja su u tom smislu vrijedila prije stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima te sadašnje pozitivne odredbe tog zakona koje se analiziraju nešto iscrpnije. Autor posebice ukazuje na određene novine koje Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uvodi u primjeni načela zaštite povjerenja u zemljišne knjige, posebice onu da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje. Upućuje se kritika nekim stavovima sudske prakse, kako one starije tako i novije, uz zaključak autora da bi to načelo valjalo odlučnije primjenjivati, radi afirmacije zemljišnih knjiga koje u svakom društvu imaju veliku važnost.