1. Uvodne napomene
Zakon o trgovini (Nar. nov., br. 11/96, 75/99, 76/99, 62/01 i 109/01 u nastavku teksta: Zakon) je u posebnom poglavlju pod naslovom ZAŠTITNE MJERE PRI UVOZU I IZVOZU propisao, uz ostale, i mjere zaštite domaće proizvodnje od prekomjernog uvoza.

Odredbom čl. 38. Zakona, dana je ovlast Vladi Republike Hrvatske poduzimati odgovarajuće zaštitne mjere sa ciljem otklanjanja šteta i poremećaja nastalih prekomjernim uvozom određene robe.

Naime, Vlada je ovlaštena na poduzimanje odgovarajućih zaštitnih mjera samo ako se u kratkom razdoblju poveća uvoz određene robe, količinski ili u odnosu na domaću proizvodnju i ako taj povećani uvoz nanosi štetu ili prijeti nanošenjem ozbiljne štete domaćoj proizvodnji iste ili izravno konkurentne robe.

Zakon pojašnjava da se pod pojmom domaća proizvodnja razumijeva proizvodnja iste ili izravno konkurentne robe na teritoriju Republike Hrvatske koju čine svi proizvođači te robe ili proizvođači čija proizvodnja te robe čini pretežan dio njezine ukupne proizvodnje.Ozbiljna šteta je u smislu Zakona značajno slabljenje položaja domaće proizvodnje, a pod pojmom prijetnje ozbiljne štete razumijeva se prosudba opasnosti slabljenja domaće proizvodnje.

Zaštitne mjere se primjenjuju na svu robu koja se uvozi neovisno o zemlji podrijetla ili zemlji uvoza, a mogu se poduzeti samo pod Zakonom propisanim uvjetima.

Naime, u prethodno provedenom postupku mora se dokazati uzročna veza između povećanog uvoza određene robe i šteta, odnosno mogućnost nastanka ozbiljne štete za domaću proizvodnju.

U prethodnom postupku koji vodi Ministarstvo gospodarstva pozivaju se sve zainteresirane strane, izvoznici i uvoznici, da u javnoj raspravi ili na drugi odgovarajući način iznesu svoja stajališta i predoče dokaze o potrebi poduzimanja zaštitnih mjera.

Ministarstvo gospodarstva u prethodnom postupku ocjenjuje sve relevantne činjenice i dokaze, a osobito:

• stanje u određenoj proizvodnoj djelatnosti,
• ukupan porast uvoza određene robe u apsolutno i relativnom iznosu,
• udjel domaćeg tržišta koji je preuzet povećanim uvozom,
• iskorištenost proizvodnih kapaciteta,
• stanje dobiti ili gubitaka,
• utjecaj povećanog uvoza na zaposlenost u određenoj proizvodnoj djelatnosti, te
• druge okolnosti koje su od značaja za ocjenu stanja u domaćoj proizvodnji odnosne robe.

Ministarstvo gospodarstva je ovlašteno objavljivati izvješća s nalazima i zaključcima sukladno Zakonu i podzakon-skim propisima donesenim temeljem ovog Zakona.

Zakonom su propisane samo temeljne postavke za primjenu i poduzimanje zaštitnih mjera te temeljna načela prethodnog postupka koji provodi Ministarstvo gospodarstva.

Zakonom je u članku 39c. dana ovlast Vladi Republike Hrvatske posebnim propisom propisati provedbu prethodnog postupka i primjenu zaštitnih mjera.

Vlada je temeljem odredbe članka 39c. Zakona, 13. lipnja 2002. donijela Uredbu o mjerama zaštite domaće proizvodnje od prekomjernog uvoza koja je objavljena u Nar. nov., br. 73. od 20. lipnja 2002.

Uredba o mjerama zaštite domaće proizvodnje od prekomjernog uvoza (u nastavku teksta: Uredba) stupa na snagu osmog dana od dana objave u Narodnim novinama, dakle 28. lipnja 2002.

2. Predmet uređenja i primjena zaštitnih mjera
Već smo uvodno naglasili da su Zakonom postavljene samo temeljne odrednice za primjenu i uvođenje zaštitnih mjera.

Uredbom se utvrđuju uvjeti i potanje razrađuju postupci za uvođenje zaštitnih mjera od prekomjernog uvoza robe na carinsko područje Republike Hrvatske.

Bitno je naglasiti da se ta Uredba ne primjenjuje na svaki uvoz već samo na uvoz u toliko povećanim količinama, bilo u apsolutnom ili relativnom iznosu, u odnosu na domaću proizvodnju i to pod takvim uvjetima koji nanose ili prijete nanošenjem ozbiljne štete domaćoj proizvodnji.Predmet uređenja ove Uredbe ograničen je samo na ona pitanja za koja je Zakonom određeno da će se Uredbom urediti kao i na ona koja su određena Ugovorom o zaštitnim mjerama.

Ovim potonjima su zemlje članice utvrdile pravila za primjenu zaštitnih mjera razumijevajući pod zaštitnim mjerama one koje su određene u članku XIX. GATT-a 1994.Uredbom se, u biti, osigurava cjelovita primjena onog dijela Zakona koji se odnosi na zaštitne mjere domaće proizvodnje od prekomjernog uvoza. Ta su se pitanja morala detaljnije urediti samo na način koji je sukladan relevantnim normama i standardima Svjetske trgovinskeorganizacije (WTO-a ), posebice članaka VI. i XIX. GATT-a 1994. te Ugovora o zaštitnim mjerama.

I Uredba sukladno Zakonu ponovno proklamira svrhu i cilj zaštitnih mjera - otklanjanje štete i poremećaja na domaćem tržištu nastalih uvozom u povećanim količinama u odnosu na domaću proizvodnju i to pod takvim uvjetima koji nanose ili prijete nanošenjem ozbiljne štete domaćoj proizvodnji.

Uvođenje zaštitnih mjera ima, u krajnjem, cilj zaštititi domaću proizvodnju te hrvatskim gospodarstvenicima omogućiti sigurnost i predvidivost poslovanja.U obrazloženju uz Uredbu navodi se da je Republika Hrvatska postala 140. članica Svjetske trgovinske organizacije (WORLD TRADE ORGANIZATION) 30. studenog 2000. g.

Dosezi i rezultati pregovora o prijamu Republike Hrvatske u Svjetsku trgovinsku organizaciju sadržani su u Zakonu o potvrđivanju Protokola o pristupanju Republike Hrvatske Marakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije (Narodne novine - Međunarodni ugovori broj 13/00) i u Izvješću Radne skupine za prijam Republike Hrvatske u Svjetsku trgovinsku organizaciju. Istodobno s postupkom prijama u Svjetsku trgovinsku organizaciju, odvijao se i postupak prilagodbe i usklađenja niza trgovinskih, carinskih i poreznih propisa s pravilima i standardima Svjetske trgovinske organizacije. I ta Uredba, također, ima cilj prilagodbu nacionalnih trgovinskih propisa normama Svjetske trgovinske organizacije, a u dijelu kojim se domaća proizvodnja štiti od prekomjernog uvoza zaštitnim mjerama. Uredbom se pojašnjavaju neki temeljni pojmovi koji se u njoj rabe, uz napomenu da je određenje pojma domaće proizvodnje, ozbiljne štete i prijetnje ozbiljnom štetom istovjetno određenju koje je sadržano u Zakonu. Uvoz se u smislu te Uredbe određuje kao puštanje robe u slobodan promet na carinsko područje Republike Hrvatske. Ista roba definira se kao roba koja je u potpunosti ista s obzirom na njezinu kakvoću, izgled i fizička svojstva. Pod izravno konkurentnom robom razumijeva se roba koja ima različita fizička obiliežja ili sastav, od robe koja se uvozi, a koja je predmetom prethodnog postupka te može imati iste ili slične funkcije ili jednake ili slične učinke na tržištu kao i roba koja se uvozi ili koja ispunjava iste ili slične potrebe i može zamijeniti uvezenu robu na tržištu. Zainteresirane stranke, u smislu Uredbe, su tijela država izvoznica, izvoznici, uvoznici i domaći proizvođači iste ili slične robe koja je izravno konkurentna te ostale domaće i strane fizičke i pravne osobe koje tijekom postupka dokažu svoj izravan pravni ili materijalni interes u vezi s tom robom. Zemlja izvoznica je zemlja podrijetla robe, u slučaju robe koja se ne uvozi na carinsko područje Republike Hrvatske izravno iz zemlje podrijetla, to je zemlja iz koje se roba uvozi. 

Uredbom se u članku 3., a sukladno članku 38. stavak 1. Zakona propisuje primjena zaštitnih mjera na onaj prekomjeran uvoz određene robe na carinsko područje Republike Hrvatske za koji se u prethodnom postupku utvrdi da je zbog apsolutno ili relativno povećanog uvoza prouzročio štetu domaćoj proizvodnji ili joj prijeti šteta. lako se u odredbi članka 38. stavak 2. Zakona propisuje da će se zaštitne mjere primjenjivati na svu robu koja se uvozi neovisno o zemlji podrijetla ili zemlji uvoza, Uredbom su ipak propisane određene iznimke od opće primjene zaštitnih mjera. Te su iznimke sukladne normama i pravilima Svjetske trgovinske organizacije. Budući da je Republika Hrvatska postala članica Svjetske trgovinske organizacije obvezna je pridržavati se njezinih standarda i pravila. Nužno je, na ovom mjestu, ponovno naglasiti da je sadržaj Uredbe ograničen samo na ona pitanja koja su u biti određena Ugovorom o zaštitnim mjerama, a koje su zemlje članice ugovorile radi utvrđivanja pravila za primjenu zaštitnih mjera, posebice onih određenih u članku XIX. GATT-a. Iznimka od opće primjene zaštitnih mjera odnosi se na uvoz robe podrijetlom iz zemlje u razvoju - članice Svjetske trgovinske organizacije, sve dok udjel uvoza određene robe iz te zemlje ne prelazi tri posto(3%) ukupnog uvoza te robe, pod uvjetom da ukupan uvoz iz zemalja u razvoju - članica Svjetske trgovinske organizacije, s pojedinačnim udjelom u hrvatskom uvozu nižim od tri posto (3%) ne čini više od devet posto (9%) ukupnog uvoza te robe na carinsko područje Republike Hrvatske.

3. Postupak za uvođenje zaštitnih mjera
3.1. Općenito U Poglavlju II. Uredbe pod naslovom Postupak za uvođenje zaštitnih mjera
uređuje se prethodni postupak, prijedlog za pokretanje prethodnog postupka i pokretanje prethodnog postupka. Prethodni postupak provodi Ministarstvo gospodarstva. U postupku se pozivaju sve zainteresirane strane - izvoznici i uvoznici da u javnoj raspravi ili na drugi odgovarajući način iznesu svoja stajališta i predoče dokaze o potrebi poduzimanja zaštitnih mjera. U prethodnom postupku utvrđuju se samo određene činjenice i to one koje se odnose na ozbiljnu štetu ili prijetnju nanošenja ozbiljne štete domaćoj proizvodnji radi prekomjernog uvoza na carinsko područje Republike Hrvatske. Bitno je naglasiti da utvrđene činjenice i predočeni dokazi moraju ukazivati na izravnu uzročnu vezu između prekomjernog uvoza i učinaka na domaću proizvodnju u smislu nanesene ozbiljne štete ili prijetnje ozbiljnom štetom domaćoj proizvodnji. U prethodnom postupku ocjenjuju se osobito ove činjenice i predočavaju sljedeći dokazi: 1. stupanj i iznos povećanog uvoza određene robe u apsolutnim i relativnim količinama i vrijednostima u odnosu na domaću proizvodnju i potrošnju, 2. cijena uvezene robe, posebice ako je došlo do značajnog sniženja cijene u usporedbi sa cijenom iste robe koja je izravno konkurentna, 3. učinak na domaću proizvodnju izražen u kretanjima gospodarskih pokazatelja kao što su: a) promjena udjela na domaćem tržištu; b) promjena razine prodaje, proizvodnje, produktivnosti, iskorištenosti proizvodnih kapaciteta, stanje dobiti ili gubitaka i utjecaj povećanog uvoza na zaposlenost u određenoj proizvodnoj djelatnosti; c) utjecaj uvoza na opskrbu domaćeg tržišta i na povećan stupanj ovisnosti od uvoza; d) sniženje cijena iste robe, koja je izravno konkurentna ili sprječavanje rasta cijena do kojeg bi normalno došlo;
e) povećane zalihe uvezene robe na domaćem tržištu. Neće se smatrati razlogom ozbiljne štete, ili prijetnje nastankom ozbiljne štete u smislu ove Uredbe, postojanje drugih čimbenika koji utječu na domaću proizvodnju kao što su, primjerice, tehnološke promjene ili promjene ukusa potrošača. . To je pravilo sukladno pravilu iz članka 38. stavak 4. Zakona, a koje pravilo predviđa da se zaštitne mjere neće propisivati ako se u prethodnom postupku utvrdi da su štetu domaćoj industriji prouzročili drugi čimbenici, a ne povećani uvoz određene robe ostvaren u istom razdoblju. Ministarstvo gospodarstva je ovlašteno tijekom prethodnog postupka objavljivati izvješća s nalazima i zaključcima temeljem odredbe članka 38. stavak 4. Zakona, ali je pritom ograničeno obvezom zaštite povjerljivih podataka koju nalaže odredba članka 18. Uredbe.

3.2. Prijedlog za pokretanje prethodnog postupka Prethodni postupak pokreće se prijedlogom koji Ministarstvu gospodarstva podnose proizvođači iste ili izravno konkurentne robe na carinskom području Republike Hrvatske ili proizvođači čija proizvodnja iste ili izravno konkurentne robe čini pretežan dio ukupne domaće proizvodnje te robe (vidjeti čl. 2. st. 1. t. 1. Uredbe). Prijedlog za pokretanje prethodnog postupka (u nastavku teksta: prijedlog) nisu ovlašteni podnijeti proizvođači koji su komercijalno ili na neki drugi način povezani s izvoznicima ili uvoznicima ili su sami uvoznici te robe. Prijedlog se podnosi u pisanom obliku, a njegovi bitni sastojci su: 1. opis proizvoda koji se uvozi u povećanim količinama s oznakom tarifnog broja (8 ili 10 znamenki) i opisom sukladno propisima o carinskoj tarifi, 2. tvrtka i sjedište proizvođača, izvoznika i uvoznika uvezenog proizvoda, 3. stupanj i iznos povećanog uvoza određene robe u apsolutnim i relativnim količinama i vrijednostima u odnosu na domaću proizvodnju i potrošnju, 4. cijena uvezene robe, posebice ako je došlo do značajnog sniženja cijene u usporedbi sa cijenom iste robe koja je izravno konkurentna, 5. . učinak na domaću proizvodnju izražen u kretanjima gospodarskih pokazatelja kao što su:
a) promjena udjela na domaćem tržištu; b) promjena razine prodaje, proizvodnje, produktivnosti, iskorištenosti proizvodnih kapaciteta, stanje dobiti ili gubitaka i utjecaj povećanog uvoza na zaposlenost u određenoj proizvodnoj djelatnosti; c) utjecaj uvoza na opskrbu domaćeg tržišta i na povećan stupanj ovisnosti od uvoza; d) sniženje cijena iste robe, koja je izravno konkurentna ili sprječavanje rasta cijena do kojeg bi normalno došlo; e) povećane zalihe uvezene robe na domaćem tržištu. 6. činjenice i dokaze koji ukazuju na izravnu uzročnu vezu između prekomjernog uvoza i učinaka na domaću proizvodnju u smislu ozbiljne štete ili prijetnje ozbiljne štete domaćoj proizvodnji. Ako se prijedlog za pokretanje prethodnog postupka podnosi zbog prijetnje ozbiljne štete domaćoj proizvodnji tada, uz netom naznačene sastojke prijedlog mora sadržavati i dokaz o mogućnosti daljnjeg rasta uvoza, s obzirom na opseg i dinamiku, a na temelju: kupoprodajnih ugovora, javnih natječaja, obveznih ponuda ili povećane izvozne sposobnosti države izvoznice. 3.3. Odluka o pokretanju prethodnog postupka Po primitku prijedloga, Ministarstvo gospodarstva, obvezno je u roku petnaest dana ispitati je li prijedlog podnesen sukladno članku 5. Uredbe, odnosno je li prijedlog podnio ovlašteni predlagatelj i sadržava li sve sastojke koji su propisani odredbom članka 5. stavak 3. i 4. Uredbe. Ako prijedlog nije potpun ili ga je potrebno ispraviti, Ministarstvo će pozvati podnositelja da ga nadopuni ili ispravi i za to mu ostaviti naknadni rok od petnaest dana. Prethodni postupak se ne provodi: a) ako predlagatelj u ostavljenom roku, po pozivu Ministarstva gospodarstva, ne nadopuni ili ispravi prijedlog, b) ako predlagatelj, prije donošenja odluke o pokretanju prethodnog postupka, povuče prijedlog, c) ako je prijedlog podnio neovlašteni predlagatelj (vidjeti odredbu članka 5. Uredbe). Ministarstvo gospodarstva je ovlašteno i na temelju nepotpunog prijedloga donositi određene odluke i to:odluku o pokretanju prethodnog postupka, ili - odluku o odgodi pokretanja prethodnog postupka na neodređeno vrijeme do primitka nadopunjenog prijedloga. Uvjet za donošenje netom navedenih odluka je da je prijedlog podnio ovlašteni predlagatelj sukladno članku 5. stavka 1. Uredbe. Ako je prijedlog podnio ovlašteni predlagatelj i ako sadržava sve sastojke koji su propisani odredbom članka 5. stavka 3. i 4. Uredbe, tada Ministarstvo gospodarstva donosi odluku o pokretanju prethodnog postupka. Odluka o pokretanju prethodnog postupka objavljuje se u Narodnim novinama i u njoj se moraju naznačiti sljedeći elementi: a) datum pokretanja prethodnog postupka, b) podaci o robi na koju se prethodni postupak odnosi, c) sažeti prikaz prijedloga za pokretanje prethodnog postupka, d) popis zemalja izvoznica robe na koju se prethodni postupak odnosi, e) rok u kojem zainteresirane stranke mogu iznijeti svoja stajališta, mišljenja i pisane dokaze te rok u kojem mogu zahtijevati usmeno saslušanje. Ovdje valja naglasiti da predlagatelj može povući prijedlog nakon što je prethodni postupak pokrenut i tada Ministarstvo gospodarstva donosi odluku o obustavi prethodnog postupka (vidjeti članak 6. stavak 4. Uredbe). 3.4. Prethodni postupak Uvodno smo već naglasili da prethodni postupak provodi Ministarstvo gospodarstva. U postupku se pozivaju sve zainteresirane stranke, izvoznici i uvoznici, da u javnoj raspravi ili na drugi odgovarajući način iznesu svoja stajališta i predoče dokaze o potrebi poduzimanja zaštitnih mjera. U prethodnom postupku utvrđuju se samo određene činjenice i predočavaju određeni dokazi i to oni koji se odnose na ozbiljnu štetu ili prijetnju nanošenja ozbiljne štete domaćoj proizvodnji radi prekomjernog uvoza na carinsko područje Republike Hrvatske. Bitno je da utvrđene činjenice i predočeni dokazi ukazuju na izravnu uzročnu vezu između prekomjernog uvoza i učinaka na domaću proizvodnju u smislu nanesene ozbiljne štete ili prijetnje nanošenja ozbiljne štete domaćoj proizvodnji. Zainteresirane stranke mogu u roku, koji ne može biti kraći od petnaest dana od dana objave odluke o pokretanju prethodnog postupka, u javnoj raspravi ili na drugi odgovarajući način iznijeti svoja stajališta, mišljenja i predočiti dokaze o potrebi poduzimanja zaštitnih mjera. Ako zainteresirana stranka podnese netočne podatke ili ih podnese po isteku roka iz članka 7. stavak 2. Uredbe, ti se podaci neće razmatrati. Ministarstvo gospodarstva je dužno postupati odgovorno s podacima prikupljenim u postupku, posebice onima koji su povjerljive naravi za određene gospodarske subjekte i ne smije ih otkrivati bez njihova odobrenja. Svaka zainteresirana stranka može odrediti povjerljivim podatke koje je dostavila Ministarstvu gospodarstva tijekom prethodnog postupka. Podaci koje Ministarstvo gospodarstva pribavi za potrebe provedbe ove Uredbe mogu se koristiti samo u prethodnom postupku. Ministarstvo gospodarstva može od osoba koje raspolažu povjerljivim podacima, ako ocijeni potrebnim, radi provedbe postupka, zatražiti dostavu sažetaka podataka, a koji nisu povjerljive naravi ili pojašnjenje danih podataka. Ako osobe koje raspolažu povjerljivim podacima odbiju dostaviti sažetke podataka koji nisu povjerljive naravi, dužne su dati pojašnjenje i razloge odbijanja. Ako Ministarstvo gospodarstva ocijeni da zahtjev za povjerljivost podataka nije utemeljen, a zainteresirana stranka nije voljna javno objaviti podatke u općenitom ili sažetom obliku, Ministarstvo može zanemariti te podatke ili, pak, provjeriti njihovu točnost iz drugog izvora. Ministarstvo gospodarstva tijekom prethodnog postupka prikuplja i ocjenjuje sve relevantne činjenice i dokaze i na temelju utvrđenih činjenica i prikupljenih dokaza priprema Izvješće s nalazom o trenutnom stanju domaće proizvodnje kao završni stadij prethodnog postupka. Izvješće s nalazom, uz ostale podatke, posebice sadržava podatke i zaključak o tome nanosi li povećani uvoz
domaćoj proizvodnji ozbiljnu štetu ili postoji prijetnja nanošenja ozbiljne štete. Ministarstvo gospodarstva ovlašteno je tijekom prethodnog postupka objavljivati izvješća s nalazima i zaključcima temeljem odredbe članka 38. stavak 4. Zakona. 3.5. Odluka o uvođenju zaštitnih mjera Ministarstvo gospodarstva dostavlja Izvješće s nalazom Vladi Republike Hrvatske koja je temeljem dostavljenog Izvješća ovlaštena donijeti odluku o uvođenju zaštitnih mjera. Vlada Republike Hrvatske će, u pravilu, donijeti odluku o uvođenju zaštitnih mjera ako iz Izvješća s nalazom proistječe da prekomjerni uvoz određene robe na carinsko područje Republike Hrvatske nanosi ozbiljnu štetu odnosno ako postoji prijetnja nanošenja ozbiljne štete domaćoj proizvodnji. Ako Vlada Republike Hrvatske, pak, utvrdi da iz Izvješća s nalazom ne proizlaze netom naznačene okolnosti neće donijeti odluku o uvođenju zaštitnih mjera. U tom će slučaju Vlada Republike Hrvatske donijeti odluku o obustavi prethodnog postupka koja se objavljuje u Narodnim novinama temeljem odredbe članka 10. stavka 4. i 5. Uredbe. Posebno napominjemo da se zaštitna mjera neće primijeniti na robu koja je na putu za carinsko područje Republike Hrvatske, ali samo pod uvjetom da se krajnje odredište te robe ne može promijeniti. Odluka o uvođenju zaštitnih mjera (kao i odluka o pokretanju prethodnog postupka) objavljuje se u Narodnim novinama, a u njoj se moraju navesti: a) podaci o robi koja bila predmetom prethodnog postupka, b) nalaz o trenutnom stanju domaće proizvodnje, a posebice podatke o tome nanosi li povećani uvoz ozbiljnu štetu ili postoji prijetnja nanošenja ozbiljne štete domaćoj proizvodnji, c) prijedlog zaštitne mjere i to stupanj zaštitne mjere ako se povećava carinska stopa, odnosno opseg i način dodjele kvota u slučaju količinskih ograničenja, d) trajanje zaštitne mjere, način progresivne liberalizacije te mjere koje se predlažu tijekom razdoblja primjene zaštitne mjere.

4. Vrste zaštitnih mjera
U članku 11. Uredbe propisano je da se kao zaštitne mjere od prekomjernog uvoza u smislu Uredbe mogu odrediti povećanje carina za određenu robu ili količinska ograničenja uvoza određene robe (kontingenti). Sukladno odredbi članka 38b. Zakona i Uredba u članku 11. stavak 2. propisuje da ako se kao zaštitna mjera odredi količinsko ograničenje uvoza (kontingent), opseg tog kontingenta za određenu robu ne smije biti manji od prosječnog godišnjeg uvoza te robe ostvarenog u proteklom trogodišnjem razdoblju, osim u slučaju potrebe otklanjanja ili sprječavanja nastanka ozbiljne štete. U sklopu kontingenta koji je propisan člankom 11. stavak 2. Uredbe, ako se raspodjela utvrđenog kontingenta obavlja između više zemalja, Vlada Republike Hrvatske može sa zemljama članicama Svjetske trgovinske organizacije, osobito zainteresiranim za izvoz te robe na carinsko područje Republike Hrvatske, usuglasiti način raspodjele kontingenta i njihove udjele u toj raspodjeli. Ako utvrdi da takav način raspodjele nije prikladan, utvrđeni opseg kontingenta raspodijelit će se razmjerno udjelima zemalja izvoznica u ukupnom uvozu određene robe u Republiku Hrvatsku u promatranom razdoblju. Pri raspodjeli utvrđenog opsega kontingenta imat će se na umu i drugi bitni čimbenici koji su utjecali ili mogu utjecati na uvoz te robe. Podsjećamo da sukladno članku 38b. stavak 3. Zakona Vlada Republike Hrvatske može, iznimno od stavka 2. istog članka Zakona, izmijeniti način raspodjele kontingenta: 1. ako uvoz iz određene zemlje članice Svjetske trgovinske organizacije poraste nerazmjerno ukupnom povećanju uvoza određene robe u promatranom razdoblju 2. ako postoje opravdani razlozi za odstupanje 3. ako su uvjeti za odstupanje jednaki prema svim dobavljačima određene robe.
Zaštita domaće proizvodnje od prekomjernog uvoza.

5. Trajanje zaštitnih mjera
Temeljno pravilo u vezi s trajanjem zaštitnih mjera propisano je odredbom članka 39a. Zakona, a koju u bitnim odrednicama preuzima i Uredba. Zaštitne se mjere utvrđuju i primjenjuju vremenski onoliko dugo koliko je potrebno da se otkloni ili spriječi nastanak ozbiljne štete ili koliko je potrebno za prilagodbu domaće proizvodnje. U svakom slučaju trajanje zaštitne mjere ne smije biti dulje od četiri godine od dana uvođenja zaštitne mjere. Iznimno, trajanje zaštitne mjere može biti produljeno za dodatno razdoblje od četiri godine, na prijedlog proizvođača iz članka 5. stavak 1. Uredbe iz opravdanih razloga. Postojanje opravdanih razloga utvrđuje se u prethodnom postupku koji ponovno provodi Ministarstvo gospodarstva. Za produljenje zaštitne mjere potrebno je u ponovnom prethodnom postupku utvrditi da je primjena te mjere i nadalje potrebna radi sprječavanja nastanka ozbiljne štete ili otklanjanja ozbiljne štete za domaću proizvodnju. U slučaju produljenja primjene, zaštitne mjere ne mogu biti strože od prije određene zaštitne mjere. Prijedlog za produljenje zaštitne mjere može se podnijeti tek istekom tri mjeseca od uvođenja zaštitne mjere, a najkasnije šest mjeseci prije isteka njihova važenja. Obveza je Ministarstva gospodarstva pratiti učinke zaštitnih mjera i prema potrebi predložiti Vladi Republike Hrvatske njihovo ublažavanje. To se posebice odnosi na one mjere za koje se predviđa trajanje dulje od jedne godine. Te se mjere moraju progresivno liberalizirati i to u pravilnim razmacima tijekom razdoblja primjene. Ako se odrede zaštitne mjere s rokom trajanja duljim od tri godine, Ministarstvo gospodarstva je obvezno razmotriti potrebu za njezinom daljnjom primjenom ili potrebu za njezinim ublažavanjem, najkasnije u polovini tog razdoblja, dakle najkasnije osamnaest mjeseci od primjene takve mjere. Ministarstvo gospodarstva će predložiti Vladi Republike Hrvatske ukidanje zaštitne mjere, odnosno njezino ublažavanje, ako na temelju prikupljenih podataka, utvrđenih činjenica i predočenih dokaza utvrdi da nema razloga za daljnju primjenu zaštitne mjere. Zaključno skrećemo pozornost na dva pravila pri produljenju zaštitnih mjera: 1. ukupno razdoblje u kojem se primjenjuju zaštitne mjere, uključivo i razdoblje produljenja primjene prije određenih zaštitnih mjera ne može biti dulje od osam godina od njihova uvođenja. 2. zaštitna mjera čija je primjena produljena sukladno odredbi članka 13. Uredbe ne smije biti stroža od prije propisane mjere Dakle, trajanje zaštitnih mjera ne može biti dulje od netom navedenog razdoblja čak ni u slučaju prijetnje ozbiljne štete domaćoj proizvodnji (vidjeti odredbu članka 38b. stavak 4. Zakona u vezi s odredbom članka 39a. Zakona)

6. Ponovno uvođenje zaštitnih mjera
Ponovno uvođenje zaštitnih mjera treba razlikovati od produljenja njihove primjene. U slučaju produljenja primjene zaštitne mjere, primjena zaštitne mjere je u tijeku i prijedlog za njihovo produljenje podnosi se tek istekom tri mjeseca od njihova uvođenja, a najkasnije šest mjeseci prije prestanka njihova važenja. Zaštitna mjera čija je primjena produljena ne smije biti stroža od prije određene zaštitne mjere. U slučaju ponovnog uvođenja zaštitnih mjera temeljno je pravilo da Vlada Republike Hrvatske neće propisivati ponovno uvođenje mjera za robu za koju su te mjere već prije bile propisane. To temeljno pravilo bilo je propisano člankom 39a. stavak 6. Zakona, a u istovjetnom sadržaju je ugrađeno u odredbu članka 14. stavak 1. Uredbe. Iznimno od netom navedenog pravila, za robu za koju su već bile propisane
zaštitne mjere mogu se ponovno propisati zaštitne mjere pod uvjetom da su kumulativno ispunjena sljedeća dva zahtjeva: 1. protek razdoblja koje odgovara razdoblju u kojem su te mjere trajale i 2. protek najmanje dvije godine od prestanka važenja prije propisanih zaštitnih mjera. Uz navedene iznimke, Zakonom je u članku 39a. stavak 7. i Uredbom u članku 14. stavka 2. propisana još jedna iznimka. Naime, u iznimnim okolnostima Vlada Republike Hrvatske može propisati mjere s rokom trajanja od 180 dana ili manje, uz prethodno ispunjenje sljedećih uvjeta: 1. protek od najkraće godinu dana od uvođenja prije poduzetih mjera i da 2. propisane mjere nisu bile propisivane za istu robu više od dva puta u razdoblju od pet godina. Posebno napominjemo da će se zaštitne mjere primjenjivati samo na onaj prekomjeran uvoz određene robe na carinsko područje Republike Hrvatske za koji se u prethodnom postupku utvrdi da je zbog apsolutno ili relativno povećanog uvoza prouzročio štetu domaćoj proizvodnji ili joj prijeti nanošenje ozbiljne štete. Iznimka od opće primjene zaštitnih mjera odnosi se na uvoz robe podrijetlom iz zemlje u razvoju - članice Svjetske trgovinske organizacije, sve dok udjel uvoza određene robe iz te zemlje ne prelazi tri posto (3%) ukupnog uvoza te robe, pod uvjetom da ukupan uvoz iz zemalja u razvoju - članica Svjetske trgovinske organizacije, s pojedinačnim udjelom u hrvatskom uvozu nižim od tri posto (3%) ne čini više od devet posto (9%) ukupnog uvoza te robe na carinsko područje Republike Hrvatske. U slučaju uvođenja zaštitnih mjera Vlada Republike Hrvatske može na zahtjev zemlje izvoznice toj zemlji odobriti određenu trgovinsku kompenzaciju radi otklanjanja štetnih posljedica koje ta zemlja ima radi uvođenja ili produljenja zaštitnih mjera u Republici Hrvatskoj.

7. Privremene zaštitne mjere
U iznimnim okolnostima, ako bi odgoda poduzimanja zaštitnih mjera prouzročila teško otklonjivu štetu domaćoj proizvodnji, Vlada Republike Hrvatske može na prijedlog Ministarstva gospodarstva propisati privremene mjere. Vlada Republike Hrvatske je ovlaštena propisati privremene zaštitne mjere samo ako utvrdi postojanje pouzdanih pokazatelja da je povećani uvoz određene robe ’ nanio štetu ili prijeti nanošenjem ozbiljne štete domaćoj proizvodnji. Kao privremene zaštitne mjere Vlada Republike Hrvatske može propisati zaštitnu pristojbu u obliku povećanja carine. Prijedlog za određivanje privremene zaštitne mjere Ministarstvu gospodarstva podnose proizvođači iste ili izravno konkurentne robe na carinskom području Republike Hrvatske ili proizvođači čija proizvodnja iste ili izravno konkurentne robe čini pretežan dio ukupne domaće proizvodnje te robe. Vlada Republike Hrvatske, na prijedlog Ministarstva gospodarstva, donosi odluku o određivanju privremene zaštitne mjere pod uvjetom da utvrdi da je povećani uvoz nanio ozbiljnu štetu ili da prijeti opasnost nanošenja ozbiljne štete domaćoj proizvodnji, a odgoda poduzimanja zaštitnih mjera prouzročila bi teško otklonjivu štetu domaćoj proizvodnji. Odluka o određivanju privremene zaštitne mjere se objavljuje u Narodnim novinama i u njoj se moraju navesti sljedeći podaci: a ) opis proizvoda s navedenom tarifnom oznakom (8 ili 10 znamenki) za koje se uvodi privremena zaštitna mjera, b ) trajanje privremene zaštitne mjere, c) način i uvjeti primjene privremene zaštitne mjere. Privremena zaštitna mjera se neće primijeniti na robu koja je na putu u carinsko područje Republike Hrvatske, ali samo pod uvjetom da krajnje odredište te robe više ne može biti promijenjeno. Privremene zaštitne mjere ne mogu trajati dulja od 200 dana i u tom je razdoblju Ministarstvo gospodarstva obvezno provesti prethodni postupak. Trajanje privremene zaštitne mjere računat će se kao dio početnog razdoblja trajanja konačne zaštitne mjere ili njezinog produljenja, ako ona bude uvedena. I na ovom mjestu naglašavamo da ukupno razdoblje u kojem se primjenjuju zaštitne mjere, uključivo i razdoblje privremenih mjera ne može biti dulje od osam godina od njihova uvođenja. Za razliku od zaštitnih mjera, trajanje privremene zaštitne mjere se ne može produljiti. Ako se u poslije provedenom prethodnom postupku utvrdi da prekomjernim uvozom domaćoj proizvodnji nije nanesena ozbiljna šteta ili da ne postoji prijetnja nastanka ozbiljne štete, Vlada Republike Hrvatske će na prijedlog Ministarstva gospodarstva donijeti odluku o prestanku važenja odluke o određivanju privremene zaštitne mjere. Imajući na umu da se odluka o određivanju privremene zaštitne mjere objavljuje u Narodnim novinama, mišljenja smo da razlozi pravne sigurnosti nalažu da se i odluka o prestanku važenja odluke o određivanju privremene zaštitne mjere objavi također u Narodnim novinama, iako je to Uredbom propušteno propisati. Ako je donesena odluka o prestanku važenja odluke o određivanu privremene zaštitne mjere, zaštitne pristojbe koje su plaćene i obračunane temeljem privremene zaštitne mjere bit će vraćene. Zahtjev za povrat carinskog duga u pisanom obliku podnosi carinski dekla- rant Carinskoj upravi, prilažući uz zahtjev i dokument na temelju kojeg je nastao carinski dug i dokaz o plaćanju carine u izvorniku. Povrat carinskog duga na temelju plaćene carine Carinska uprava će izvršiti po službenoj dužnosti i pritom povratu se ne obračunava kamata. Povrat carinskog duga može se izvršiti na više načina, a jedan od njih je i prijeboj s nenamirenim iznosom carinskoga duga. Ako podnositelj zahtjeva za povrat carinskog duga nema takvih nepodmirenih obveza, Carinska će uprava izvršiti povrat više plaćene carine u roku 30 dana od dana izdavanja odluke o povratu novca.

8. Zaštita povjerljivosti podataka
Ministarstvo gospodarstva je obvezno postupati odgovorno s podacima prikupljenim tijekom prethodnog postupka, a posebice s onim podacima koji su povjerljive naravi za određene gospodarske subjekte i ne smije ih otkrivati bez odobrenja tih subjekata. Svaka zainteresirana stranka može odrediti povjerljivim podatke koje je dostavila Ministarstvu gospodarstva tijekom prethodnog postupka. Ministarstvo gospodarstva je obvezno podatke koje pribavi za potrebe provedbe ove Uredbe koristiti samo u prethodnom postupku za uvođenje zaštitnih mjera od prekomjernog uvoza. Ministarstvo gospodarstva može ako ocijeni potrebnim, radi provedbe postupka, od osoba koje raspolažu povjerljivim podacima, zatražiti dostavu sažetaka podataka, a koji nisu povjerljive naravi ili pojašnjenje danih podataka. Ako osobe koje raspolažu povjerljivim podacima odbiju dostaviti sažetke podataka koji nisu povjerljive naravi, dužne su dati pojašnjenje i razloge odbijanja. Ako Ministarstvo gospodarstva ocijeni da zahtjev za povjerljivost podataka nije utemeljen, a zainteresirana stranka nije voljna javno objaviti podatke u općenitom ili sažetom obliku, Ministarstvo može zanemariti te podatke ili, pak, provjeriti njihovu točnost iz drugog izvora.

Autor: Zdenka Pogarčić, dipl. iur