1. OKVIR ZA RASPRAVU
Pri izradi novih zakona gotovo redovito pojavljuje se mnogo pitanja, a jedno od njih je i treba li slijediti tradicionalno kontinentalno-europske modele gdje za sada postoji samo Prijedlog Uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o tržištima kriptoimovine i izmjeni Direktive (EU) 2019/1937 i skromna praksa sudova u stečajnim predmetima.¹ Tu je zanimljivo spomenuti i poreznopravni predmet pred Sudom Europske unije,² povodom zahtjeva za prethodnu odluku na temelju članka 267. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, koji je uputio Vrhovni upravni sud Švedske, odluka od 27. svibnja 2014., u postupku Skatteverket protiv Davida Hedqvista, gdje je odlučeno da članak 2. st. 1. toč. (c) Direktive Vijeća 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost treba tumačiti tako da transakcije, poput onih iz glavnog postupka, koje se sastoje od zamjene tradicionalnih valuta za jedinice virtualne valute „bitcoin“ i obratno, obavljene uz plaćanje iznosa koji odgovara marži u iznosu razlike između, s jedne strane, cijene po kojoj taj operator kupuje valutu i, s druge strane, cijene po kojoj je prodaje svojim klijentima, predstavljaju isporuku usluga uz naknadu u smislu te odredbe. Stoga članak 135. st. 1. t. (e) Direktive 2006/112 treba tumačiti tako da isporuke usluga, poput onih iz glavnog postupka, koje se sastoje od zamjene tradicionalnih valuta za jedinice virtualne valute „bitcoin“ i obratno, obavljene uz plaćanje iznosa koji odgovara marži u iznosu razlike između, s jedne strane, cijene po kojoj taj operator kupuje valutu i, s druge strane, cijene po kojoj je prodaje svojim klijentima, predstavljaju transakcije izuzete od poreza na dodanu vrijednost u smislu te odredbe. Spuštajući se na nacionalnu razinu doktrinarne rasprave ukazuju kako je Švicarska klasificirala kriptovalute kao imovinu prihvaćajući bitcoine kao zakonsko sredstvo plaćanja u nekim kantonima. Naime, njezin parlament usvojio je 2020. „Savezni zakon o prilagođavanju saveznog zakona razvoju tehnologije distribuiranih elektroničkih registara“, koji postavlja prošireni okvir za reguliranje blokchain tehnologije. To je bila jedna od prvih država koja je uvela progresivne propise za poslovanje s kriptovalutama i imala je golemu korist. Posebno razvijena i povoljna regulativa donesena je u kantonu Zug, koji se još naziva popularno i „Kriptodolina“. U njemu se nalazi više od 900 trgovačkih društava. Švicarska glavna burza, SIX Swiss Exchange, objavila je u siječnju 2020. da je njezin promet trgovanjem kriptoproizvodima premašio milijardu dolara. U navedenom kantonu već je omogućeno da se općinske usluge u iznosu do 200 CHF-a mogu platiti i bitcoinom. Počevši od 2021., sve porezne obveze u kantonu Zug mogu se plaćati kriptovalutom bitcoinom i ethereumom. To je omogućeno zahvaljujući suradnji s bitcoin Suisseom. Naplata poreza putem kriptovaluta uskoro će biti dostupna trgovačkim društvima i fizičkim osobama do iznosa od 100.000 CHF-a.³

Doktrina nadalje naznačuje kako je u Njemačkoj reguliranje tržišta kriptovaluta izuzetno zanimljivo, a ujedno je i pravi indikator da države još uvijek nisu sigurne na koji način pristupaju reguliranju toga pitanja, iako je već odavno jasno da nije pitanje treba li regulirati kriptovalute, već na koji način to treba učiniti. Posebna i razvijena zakonska regulativa kriptovaluta u Njemačkoj ne postoji. Osnova za reguliranje pitanja povezanih s kriptovalutama kako u Njemačkoj tako i u ostalim državama EU-a leži u Uredbi (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017.⁴ o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili pri uvrštavanju za trgovanje na uređenom tržištu. Kriptovalute se prema nedavno usvojenom njemačkom zakonu tretiraju kao financijski instrumenti. U Njemačkoj nadležnost za izdavanje dozvola ima Savezna agencija za financijski nadzor BaFin (Bundesanstalt fur Finanzdienstleistungsaufsicht Suchtext). Od 1. siječnja 2020. svim trgovačkim društvima koja žele pružati usluge vezane uz kriptovalute odobrenje mora dati BaFin. Budući da se u praksi pojavilo mnogo nedoumica kad je reguliranje poslova povezanih s kriptovalutama u pitanju, BaFin je izdao seriju smjernica kako bi olakšao sve procese, uključujući i proces izdavanja dozvole.

Pitanje je bi li pak trebalo slijediti angloameričke modele, kojima se katkad pridaje pridjev “moderniji”. Naime, među anglosaksonskim državama koje su regulirale kriptovalute na sveobuhvatniji način izdvaja se Ujedinjeno Kraljevstvo, u kojem se, u skladu s vrstom pravnog sustava, postupno razvija kako normativna regulativa tako i judikatura. Sva trgovačka društva koja se bave aktivnostima vezanima uz kriptoimovinu u Velikoj Britaniji moraju se registrirati u britanskoj Financial Conduct Authority (u nastavku teksta: FCA) te se prijaviti za licenciju „Ovlaštenih platnih institucija“. FCA je u lipnju 2021. odlučio da Binance Markets Limited – u (dio Binance grupe) nije dopušteno poduzimanje bilo koje regulirane aktivnosti u Velikoj Britaniji.⁵ Tu zabranu, koja može prima facie djelovati kontradiktorno, treba analizirati samo kao ono što i jest – odluka u jednom slučaju. Naime, Viši sud u Velikoj Britaniji je u 2020., u jednom predmetu odlučio da kriptoimovina, poput bitcoina, predstavlja vrstu imovine u skladu s engleskim pravom (AA vs. Person Unknown, 2020).

Analizirajući judikaturu u predmetu pred američkim Vrhovnim sudom Bankers Association protiv Schultz⁶ određeno je da je valuta kovanica i tiskani novac SAD-a ili bilo koje druge zemlje, koji cirkulira i jest uobičajeno korišten i prihvaćen kao novac u zemlji u kojoj je izdan.”

Američki stečajni sud za Sjeverni okrug Kalifornije razmatrao je postoje li vlasnička prava nad kriptovalutama u predmetu Re Hashfastu Technologies LLC.7 Taj slučaj uključivao je pokušaj stečajnog upravitelja da izdvoji prijenos od 3.000 bitcoina, što je jednako 360.000,00 američkih dolara u vrijeme transakcije, koja je tada porasla na vrijednost od 1,2 milijuna američkih dolara.

Upravitelj je tvrdio da su bitcoini vlasništvo koje se može vratiti (viša stopa), dok je protivna strana tvrdila da su bitcoini ekvivalent američkim dolarima, čime bi zadržao vrijednost datuma prijenosa. U skladu s američkim Stečajnim zakonikom, sudac je presudio …“dovoljno je utvrditi da, unatoč argumentima protivne strane, bitcoini nisu američki dolari.” Dakle, u SAD-u za sada vlada nije odobrila niti usvojila kriptovalute jer kriptovalute ne zadovoljavaju uniformnu definiciju novca iz Trgovačkog zakonika, prema članku 1-201 (b) (24). Ipak, u ožujku 2014. američka Porezna služba (IRS) donijela je odluku kojom se bitcoin tretira kao oporeziva imovina odnosno podliježe obvezi obračuna poreza na kapitalnu dobit. Iako je ta odluka štetna po držatelje, paradoksalno ona je definirala status bitcoina u SAD-u i učinila je njegovo posjedovanje nedvosmisleno legalnim. Iako zapravo nikada nije ni bio proglašen nezakonitim oblikom imovine, do te odluke njegov status bio je u takozvanom pravnom vakuumu, bez jasnih odrednica oko njegova položaja. Time je uvođenje bitcoina u zakonske i porezne okvire otvorilo put širem krugu investitora da investiraju i ostvaruju, bar formalno, oporezive prihode od trgovine. Posljedično, doktrina navodi kako su neke države u SAD-u regulirale kriptovalute, dok druge razmatraju zakone za reguliranje.

Mreža za provođenje financijskih zločina Ministarstva financija SAD-a izdala je nacrt zakona koji od operatora virtualne valute zahtijeva da vodi evidenciju i provjerava identitet klijenta u transakcijama koje uključuju virtualne valute ili digitalnu imovinu. Američko ministarstvo pravde također je predložilo buduće strategije za borbu protiv nezakonite upotrebe kriptovaluta, uključujući promoviranje stručnosti u primjeni zakona o tehnologiji kriptovaluta za učinkovito provođenje istražnih radnji.

U okviru Senata, zadatak da istraži to pitanje dobio je Odbor za bankarstvo, stanovanje i urbana pitanja.⁸ Posljednji korak napravljen je 9. ožujka 2022., kad je predsjednik izdao Izvršnu naredbu o osiguravanju odgovornog razvoja digitalne imovine⁹ kojoj je cilj pokretanje sveobuhvatnog pristupa regulaciji i nadzoru kriptovaluta, s ciljem postizanja prave ravnoteže između mogućnosti i rizika koje kriptovalute predstavljaju. Reguliranje kriptotržišta u SAD-u predstavlja velik izazov, kako zbog državnog uređenja tako i zbog izuzetno velikog broja „igrača“ na tržištu s različitim aspiracijama pa samim tim i drukčijim percepcijama kako to reguliranje treba izvršiti.¹⁰

Pitanje je bi li, prema načelu “najbolje iz oba svijeta“, trebalo kombinirati elemente tih sustava.

2. METODOLOGIJA RADA
Cjelovita ocjena/analiza uspješnosti bilo kojih promjena, pa tako i promjena koje bi trebale nastupiti donošenjem predmetnog Zakona, zahtijeva usporedbu postignutog s dvjema referentnim točkama. Prva je zatečeno, a druga ciljno stanje, odnosno ono koje bi trebalo biti namjeravani rezultat donošenja i primjene navedenog propisa.

2.1. ZATEČENO STANJE
Analizirajući s pozitivo pravnog aspekta, pitanje je predstavlja li kriptoaktiva imovinu u klasično pravnom smislu riječi. Naime, imovina je jedan od osnovnih pojmova građanskog prava, a time i privatnog prava uopće. U našoj teoriji pojam imovine razlikuje se u gospodarskom, pravnom te u knjigovodstvenom smislu. Imovinu u gospodarskom smislu čine dobra. Imovina u pravnom smislu je skup subjektivnih imovinskih prava koja pripadaju jednom nositelju (subjektu), a u knjigovodstvenom smislu predstavlja omjer aktive i pasive.¹¹ Analizirajući ustavni i konvencijski pojam imovine vidljivo je da se pojam imovine i/ili vlasništva vrlo široko tumači.

On pokriva i cijeli niz ekonomskih interesa.¹² Naime, za primjenu tzv. prava na mirno uživanje imovine nužno je poznavanje autonomnog značenja pojma imovine koje je u svojoj praksi izgradio Europski sud za ljudska prava, a pojmovi vlasništva u nacionalnim pravnim porecima država ugovornica ne moraju biti istovjetni značenju toga pojma u konvencijskom pravu jer je pojam vlasništvo autonoman u cilju ostvarenja svrhe Europske konvencije. Da bi se govorilo o digitalnoj imovini u knjigovodstvenom smislu, potrebno je u skladu s postojećim odredbama Međunarodnog standarda financijskog izvještavanja (MSFI) priznati kriptovalutu kao nematerijalnu imovinu i, ovisno o poslovnom modelu imatelja, primijeniti računovodstveno procesuiranje.¹³ U tom je smjeru i Porezna uprava RH izdala određene preporuke vezano uz porezni tretman kapitalnih dobitaka po osnovi trgovanja kriptovalutama.¹⁴ Ipak, virtualne valute, u skladu s definicijom koja se u najvećoj mjeri oslanja na mišljenje Europskoga nadzornog tijela za bankarstvo, jesu digitalni prikaz vrijednosti i mogu se smatrati specifičnom vrstom imovine koju su njezini imatelji spremni držati i/ili elektronički razmjenjivati te se njome međusobno povremeno koristiti za plaćanja, u skladu s uvjerenjem da takve valute imaju stvarnu vrijednost.

Možemo spomenuti i mišljenje Europske središnje banke, koja je odredila kriptovalutu kao “..vrstu nereguliranog, digitalnog novca koji izdaju i obično kontroliraju njegovi programeri te se koristi i prihvaća među članovima određene virtualne zajednice.“¹⁵ Stoga virtualne valute nisu zakonsko sredstvo plaćanja u Republici Hrvatskoj niti su strana valuta (deviza) odnosno strano sredstvo plaćanja.

To je vidljivo i iz relevantnih odredbi Zakona o platnom prometu¹⁶ te Zakona o elektroničkom novcu¹⁷ koji definiraju sredstva plaćanja odnosno elektronički novac, ali i iz Zakona o deviznom poslovanju¹⁸ koji regulira poslovanje između rezidenata i nerezidenata.

Tomu je razlog i činjenica kako organizacije ili pojedince koji izdaju virtualne valute ili njima trguju nije licencirao HNB, niti nadzire njihovo poslovanje, kao ni bilo koja druga institucija u RH. Iz HNB-a navode da se prema njihovim saznanjima stavovi europskih država u odnosu na status virtualnih valuta (“bitcoin”) međusobno razlikuju te da neke države bitcoin smatraju proizvodom, neke imovinom, a neke financijskim instrumentom.¹⁹ Dakle, na praktičnoj i empirijskoj razini transakcije koje se obavljaju u tim valutama nezavisne su od formalnih bankarskih sustava, što uvid u ostvareni profit i sustav oporezivanja čini praktično nemogućim za praćenje.

Tako anonimnost ulaznih i izlaznih adresa u transakcijama čini kriptovalute izuzetno pogodnim sredstvom i za pranje novca, uspoređujući ga čak i s izbjegavanjem financijskih institucija kroz složene mreže propisa putem korištenja off-shore računa.

No, kako god ga shvatili, taj koncept digitalne imovine obuhvaća mnogo različitih oblika vrijednosti koji se ponekad znatno razlikuju po namjeni, funkciji i sadržaju te je za sada sigurno kako takvo tržište obuhvaća mnogo različitih djelatnosti i sudionika koji pružaju razne usluge vezane uz raspolaganje tom vrijednošću.

2.2. CILJNO STANJE
Analizirajući zakonodavstva susjednih zemalja vidljivo je da je za sada samo Republika Srbija implementirala Zakon o digitalnoj imovini.²⁰ Pritom se ne smije izgubiti iz vida ograničavajući čimbenik odnosno nepostojanje dovoljno uhodane prakse postupanja, jer je novo zakonodavstvo u primjeni tek od kraja 2020.

Naime, predmetni Zakon definirao je pojam digitalne imovine, koja zapravo označava digitalni zapis vrijednosti, koji se može digitalno kupovati, prodavati, razmjenjivati, ili prenositi i koji se može koristiti kao sredstvo razmjene, ili u svrhu ulaganja, pri čemu digitalna imovina ne uključuje digitalne zapise valuta, koje predstavljaju zakonsko sredstvo plaćanja, kao ni drugu financijsku imovinu, koja je uređena drugim zakonima, osim kad je drukčije uređeno tim Zakonom, što znači da kriptovalute nemaju pravni status novca ili valute, nego samo digitalne imovine.

3. UMJESTO ZAKLJUČKA
Ovdje će glede opredjeljenja za jedno ili drugo stajalište biti zauzet stav, i to za reguliranje kriptoimovine, ali uz uvažavanje izuzetne i notorne kompleksnosti ovog izbora i prihvaćanja činjenice da u tako složenim i mnogostrano zamršenim pitanjima postoje argumenti i za jednu i za drugu mogućnost, te da konačno opredjeljenje ovisi o postavkama koje se pripisuju jednoj i drugoj grupi argumenata, s tim da ne može biti sporno da je određivanje tih postavki subjektivan i očigledno proizvoljan čin.

To je i u skladu s istraživanjima iz kojih proizlazi da su zemlje s visokim stupnjem i duljom tradicijom demokracije sklonije legaliziranju i uređenju kriptovaluta, između ostalog, i zbog toga što imaju razvijenija i sofisticiranija zakonodavna i regulatorna tijela.

Trenutačne velike razlike među razvijenim zemljama, koje uglavnom variraju između regulacije i neutralnosti, opravdavaju se time da se odgovori još uvijek traže.²¹ Osim toga, posezanje za strogom kontrolom kojom bi se pokušala nadoknaditi decentraliziranost, koja je u osnovi ovog koncepta, predstavljalo bi odraz nemirenja s pojavom opće digitalizacije svijeta.

U tom kontekstu, za sada ne postoji jedinstvena regulativa, nadnacionalna konvencija ili multilateralni ugovor kojim je ujednačen pravni okvir za reguliranje transakcija koje se obavljaju u kriptovalutama i definiranje njihova statusa. Ipak, jasno je da su kriptovalute previše složene za jednostavnu kategorizaciju i postoji nekoliko argumenata o vrsti prava vlasništva koje bi moglo postojati nad kriptoaktivom. U analizi različitih nadležnosti, ne pojavljuje se u osnovi konačan stav.

Postojeći prijedlog Uredbe predstavlja zahtjev za ujednačenim postupanjem u državama članicama, što je posljedica shvaćanja da različita pravila u različitim državama negativno utječu na funkcioniranje ujedinjenoga europskog tržišta.

Ipak, analiza polazi od toga da pitanje pravne zaštite uređuje svaka država samostalno te da je takva autonomija država članica ograničena pravilima EU-a.

Stoga, iako trenutačno formalnopravno spomenuti prijedlog Uredbe ne obvezuje, može se očekivati, a i poželjno je, da se navedeni pravni akt promatra kao izvor prava koji će u nekoj budućnosti važiti i u RH.

No, zbog povijesne pripadnosti istoj državi, a s obzirom na zajedničku tradiciju i standarde pojedine grane prava, svakako je poželjno analizirati i iskustva susjednih država jer novi zakoni, koji se ne temelje na homogenom, u praksi ispitanom osnovnom sustavu, ipak su nužno i zakoni s kojima ni u drugim pravnim sustavima nema iskustava.