Zakon o radu (Nar. nov., br. 149/09 i 61/11), kao i prijašnji Zakon o radu, ima pretežno zaštitni karakter u odnosu na radnika kao slabije ugovorne strane, ali sadržava i odredbe o zabrani natjecanja s poslodavcem koje imaju zaštitni karakter u odnosu na poslodavca. S obzirom na to da je tržište rada i kapitala sve dinamičnije, sve je delikatnije i u sudskoj je praksi češće pitanje poštovanja zakonske i ugovorne zabrane natjecanja. Slijedom toga, autorica piše o zakonskoj i ugovornoj zabrani natjecanja, slučajevima kad zabrana ne obvezuje radnika, posljedicama kršenja zabrane, njezinom trajanju i prestanku zabrane. Također iznosi svoja mišljenja o pojedinim zakonskim rješenjima glede tog instituta.