1. UVOD
Autonomija i odgovornost svake osobe za vlastito zdravlje prihvaćene su kao temeljne ljudske vrijednosti, a pravo na odlučivanje o vlastitom tijelu i zdravlju, opće je priznato pravo.¹ Ustav Republike Hrvatske² svim svojim građanima jamči zdravstvenu zaštitu (čl. 59. Ustava). Uz Ustav, zdravstvena zaštita u Republici Hrvatskoj pravno je regulirana nizom zakonskih propisa. Zakon o zdravstvenoj zaštiti³ postavlja načela, organizaciju i modalitete pružanja zdravstvenih usluga. Sukladno članku 21. tog Zakona, osnovni ciljevi zdravstvene politike su liječenje i prevencija bolesti, a kao jedna od mjera zdravstvene zaštite predviđa se osiguravanje cjelovite zdravstvene zaštite žena, a posebno u vezi s planiranjem obitelji, trudnoćom, porođajem i majčinstvom. Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju⁴ definiraju se prava osiguranika, a Zakonom o zaštiti prava pacijenata,⁵ između ostalih prava, detaljno je uređen i informirani pristanak na zdravstvenu zaštitu, koji je temeljna pretpostavka poduzimanja preventivnih i kurativnih radnji radi očuvanja zdravlja neke osobe. U članku 8. tog Zakona propisuje se da pacijent ima pravo na potpunu obaviještenost o svome zdravstvenom stanju, uključujući medicinsku procjenu rezultata i ishoda određenoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka, preporučenim pregledima i zahvatima te planiranim datumima za njihovo obavljanje, mogućim prednostima i rizicima obavljanja ili neobavljanja preporučenih pregleda i zahvata, svome pravu na odlučivanje o preporučenim pregledima ili zahvatima, mogućim zamjenama za preporučene postupke, tijeku postupaka prilikom pružanja zdravstvene zaštite, daljnjem tijeku pružanja zdravstvene zaštite, preporučenom načinu života, pravima iz zdravstvenoga osiguranja i postupcima za ostvarivanje tih prava. Pacijent ima pravo dobiti obavijesti na način koji mu je razumljiv s obzirom na dob, obrazovanje i mentalne sposobnosti, a pacijenti s invaliditetom imaju pravo dobiti obavijesti u njima pristupačnom obliku.

Osim ovih propisa, za ostvarivanje reproduktivnih prava, posebice po pitanju sterilizacije, značajan je Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece⁶ koji uređuje prava i dužnosti građana, koja se odnose na sprječavanje neželjenog začeća, prekid neželjene trudnoće, kao i na medicinsku pomoć onima koji iz zdravstvenih razloga ne mogu ostvariti želju za vlastitim potomstvom (čl. 1. ZZM-a). Temeljem tog Zakona pravo čovjeka da slobodno odlučuje o rađanju djece može se ograničiti samo radi zaštite zdravlja, a pod uvjetima i na način koji određuje ovaj Zakon (čl. 2. ZZM-a). U daljnjem će tekstu biti više riječi o postupku sterilizacije i prava na informirani pristanak u svezi s navedenim postupkom.

2. O POSTUPKU STERILIZACIJE
Kastracija i sterilizacija operativne su medicinske metode koje čine žene i muškarce nesposobnima za oplodnju. Za razliku su od kastracije, kod sterilizacije spolna funkcija ostaje očuvana⁷. Naime, spolna funkcija ovisi o više čimbenika, a najvažniji je razina spolnih hormona u organizmu koja naglo opada nakon operativnog odstranjenja spolnih žlijezda gdje se inače najvećim dijelom spolni hormoni proizvode. Kastracija⁸ je operativno uklanjanje spolnih žlijezda, testisa u muškaraca, odnosno jajnika (a ponekad u istom aktu i maternice) u žena, u svrhu ukidanja mogućnosti razmnožavanja, ali i spolnih funkcija (npr. spolne želje u muškaraca i žena, erektilne funkcije u muškaraca). Kastracija se u nekim slučajevima može izvršiti lijekovima koji smanjuju razinu spolnih hormona u krvi (tzv. kemijska kastracija) i u većini država nije indicirana za ukidanje mogućnosti razmnožavanja već za liječenje raka prostate kod muškaraca.

Operativna metoda koja se koristi za ukidanje sposobnosti žena za razmnožavanjem u Republici Hrvatskoj i u svijetu je sterilizacija uklanjanjem ili prekidanjem tijeka oba jajovoda⁹, koji nose jajne stanice iz jajnika u maternicu. Kirurško uklanjanje oba jajnika¹⁰ i/ili maternice¹¹, također rezultira sterilnošću no ovi postupci su obično indicirani za liječenje nekog specifičnog poremećaja (npr. zloćudnih tumora maternice), a ne kao tehnika sterilizacije.

Operacije sterilizacije žena izvode se najčešće u bolničkim uvjetima, u ginekološkim operativnim salama, pristupom kroz trbušnu stijenku¹², kroz stražnji svod rodnice¹³ ili kroz kanal vata maternice do otvora jajovoda u maternicu (histeroskopija)¹⁴. Sterilizacija se može unaprijed planirati i izvršiti kao posebni elektivni kirurški zahvat, a može se obaviti i tijekom carskog reza, 1 do 2 dana nakon vaginalnog porođaja i tijekom drugih intraabdominalnih operacija ginekoloških organa. Ako su jajovodi i/ili jajnici u potpunosti uklonjeni tijekom sterilizacije, trudnoća nije moguća. Nakon postupaka koji ne uključuju uklanjanje jajovoda, oko 2% žena zatrudni tijekom prvih 10 godina nakon što su sterilizirane. Otprilike jedna trećina tih trudnoća su izvanmaternične (ektopične) trudnoće koje se razvijaju u jajovodima¹⁵.

Najčešća operativna tehnika izvođenja sterilizacije kod žena je laparoskopsko podvezivanje jajovoda¹⁶. Zahvat se izvodi u općoj anesteziji uz pomoć posebnih instumenata i kamere koji se postavljaju kroz male rezove na abdomenu. Instrumentima se tijek jajovoda prekida podvezivanjem, prerezivanjem upotrebom elektrokautera (uređaja koji proizvodi električnu struju za rezanje tkiva) ili postavljanjem plastičnih ili metalnih kopči koje blokiraju jajovode. Dakle, jajovodi se mogu podvezati, potpuno ukloniti ili se samo podveže i odstrani oko 2 cm svakog jajovoda. Manje komplikacije nastaju kod 6 % žena, poput lokalne infekcije u području reza na koži, bolova na mjestu reza ili simptoma opstipacije. Manje od 1 % žena ima veće komplikacije, kao što su krvarenje i ozljede mokraćnog mjehura ili crijeva¹⁷. Kod histeroskopske metode sterilizacije, liječnici mogu prikazati unutrašnjost jajovoda uz pomoć optičke fleksibilne cijevi, histeroskopa, koji se umeće kroz vaginu i maternicu¹⁸. U ovom slučaju se koristi lokalna anestezija uz primjenu sedativa, a zatim se histeroskopom u unutrašnjost jajovoda postavljaju posebne zavojnice, koje iritacijom sluznice jajovoda uzrokuju stvaranje ožiljnog tkiva i tako jajovodi postanu neprohodni za jajnu stanicu. Za stvaranje ožiljnog tkiva potrebno je i do 3 mjeseca i zato se preporučuje da žene u međuvremenu koriste neku drugu metodu kontracepcije dok liječnici ne potvrde da su jajovodi blokirani. Mini-laparotomija se ponekad koristi umjesto laparoskopske sterilizacije, u slučajevima kad žene žele sterilizaciju nedugo nakon poroda¹⁹. Taj se zahvat izvodi u općoj anesteziji kroz mali rez stijenke abdomena u području ispod pupka, a jajovodi se podvezuju i zatim se dio svakoga odstrani. Ovisno o metodi sterilizacije, žene mogu biti puštene kući isti dan ili sljedeći dan, ovisno o vrsti anestezije, tijeku oporavka nakon operacije i mišljenju operatera o sigurnosti kućne njege.

Kontraindikacije za sterilizaciju kod žena su akutne infekcije zdjeličnih, ali i drugih organa, upala potrbušnice (peritonitis), priraslice u zdjelici nakon ranijih operativnih zahvata i poremećaji zgrušavanja krvi²⁰. Komplikacije sterilizacije kod žena su poremećaji raspoloženja povezani sa žaljenjem za trajno izgubljenom sposobnošću reprodukcije, bol (5 od 100 žena), krvarenje, ozljeda mokraćnog mjehura i ozljeda crijeva (5 od 1000 žena), smrt (1-2 od 100.000 žena), neuspjeh da se blokiraju tube (5 od 1000 slučajeva) i posljedična neželjena trudnoća (često i izvanmaternična)²¹.

Sterilizacija je najučinkovitija metoda kontracepcija kod žena i 99 % je sigurna kod sprječavanja trudnoće, ne utječe na razinu hormona u krvi i menstruacija je i dalje prisutna. Ovo je ireverzibilna, ili vrlo teško reverzibilna, metoda kontracepcije.

Operativni postupak sterilizacije muškaraca u Republici Hrvatskoj je obostrana vazektomija. Taj se operativni zahvat najčešće izvodi ambulantno u lokalnoj anesteziji (vrlo rijetko u općoj anesteziji), u sklopu jednodnevne kirurgije u bolničkim ustanovama koje imaju organiziranu jedinicu za urologiju (odjel, zavod, klinika) te privatnim urološkim ordinacijama i poliklinikama. To je vrlo djelotvorna metoda trajne kontrole začeća, odnosno reproduktivne sposobnosti kod muškaraca s čak do 99 % učinkovitosti²². Muškarac mora biti siguran da želi taj postupak i da više ne želi imati djece u budućnosti, jer ponovna uspostava muške plodnosti nakon ovog operativnog zahvata nije potpuno uspješna.

Vazektomija se provodi kao samostalan medicinski zahvat, a ne u sklopu nekog drugog zahvata, i troškove sterilizacije snosi podnositelj zahtjeva za sterilizaciju, a ne zdravstveno osiguranje, osim ako vazektomija nije rješenje zdravstvenog problema²³.

Vazektomija je operativni medicinski postupak kojim se obostrano podvezuje i zatim odstranjuje dio muškog reproduktivnog sustava, odnosno mali dio sjemenovoda²⁴,²⁵. U svrhu onemogućavanja oplođivanja ženske spolne stanice. Tim operativnim postupkom trajno je onemogućen prolaz spermatozoida od testisa do prostatičnog dijela mokraćne cijevi u koji se inače spajaju sjemenovodi. Spermatozodi se tako više ne mogu naći u ejakulatu, koji zapravo većim dijelom nastaje u sjemenskim mjehurićima (65-75 %) i prostati (25-30 %), a manjim dijelom u testisima (2-5 %) i bulbouretralnim žlijezdama (<1 %)²⁶. Osim što ovaj postupak nema utjecaja na ejakulaciju tijekom spolne aktivnosti, nema utjecaj niti na erekciju penisa, spolnu želju i orgazam, jer ne utječe na hormonsku aktivnost testisa, odnosno proizvodnju muškog spolnog hormona (testosterona). Također ne postoji utjecaj na protok mokraće kroz prostatu. Vazektomija ima nisku stopu komplikacija. Najčešći neželjeni učinci i komplikacije koji se javljaju nakon vazektomije su bol, krvarenje i infekcija operativnog područja²⁷.

3. STERILIZACIJA U HRVATSKOM ZAKONODAVSTVU I PRAKSA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA
Sukladno hrvatskom zakonodavstvu, sterilizirati se može osobu koja je navršila 35 godina života. Bez obzira na godine života sterilizirati se može ženu čiji bi život bio ugrožen trudnoćom ili rađanjem, kao i osobu za koju se na temelju saznanja medicinske znanosti utvrdi da bi se dijete rodilo s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama (čl. 8. ZZM-a). Indikaciju potvrđuje komisija institucije u kojoj se zahvat planira obaviti. Komisiju prvog stupnja, koja odlučuje o zahtjevu za sterilizaciju, čine socijalni radnik ili medicinska sestra i dva liječnika, od kojih jedan mora biti ginekolog. Međutim, u Zakonu nije strogo određeno tko može biti drugi liječnik u komisiji, odnosno radi li se o urologu (v. čl. 35. ZZM-a), što bi bilo posebno značajno kad je u pitanju postupak vazektomije. Komisiju drugog stupnja, koja odlučuje o eventualnom prigovoru protiv odluke komisije prvog stupnja, čine socijalni radnik, sudac kojeg na zahtjev ovlaštene zdravstvene organizacije udruženog rada odredi predsjednik općinskog suda na području kojega se nalazi zdravstvena organizacija, zatim dva ginekologa i liječnik specijalist odgovarajuće grane medicine, s obzirom na medicinske indikacije zbog kojih se odlučuje o dozvoli za sterilizaciju. Prema tome, moguće je da taj treći liječnik bude urolog, ali i psihijatar, ovisno o uračunljivosti osobe. Ponekada je u donošenju odluke komisije potrebno i vještačenje psihijatra što je vrlo rijetko u kliničkoj praksi. Sudeći prema tome, prisutnost jednoga isključuje mogućnost prisutnosti drugoga u komisiji, gdje su obvezno prisutna dva ginekologa. Zbog povrede odredaba ZZM-a propisana je kaznena odgovornost, međutim, ono što pri tome posebno upada u oči jest da su novčane kazne i dalje izrečene u dinarima.

Nadalje, ono što je potrebno posebno naglasiti je da se sterilizacija može izvršiti samo na zahtjev osobe koja želi biti sterilizirana (čl. 9. ZZM-a). Prije samog postupka, osoba koja će se podvrgnuti sterilizaciji mora dobiti sve potrebne informacije o postupku, potrebnim dodatnim procedurama i mogućim komplikacijama te treba potpisati informirani pristanak za operativni zahvat. Naime, sukladno Zakonu o zaštiti prava pacijenata, ali i Europskoj Konvenciji o ljudskim pravima i biomedicini²⁸ koje je i Republika Hrvatska potpisnica, zahvat kojim se utječe na zdravlje može se izvršiti samo nakon što je osoba na koju se zahvat odnosi prethodno obaviještena o svrsi i prirodi zahvata kao i njegovim rizicima i posljedicama te je na njega dala slobodan i informirani pristanak.²⁹

U svojoj je praksi Europski sud za ljudska prava (u nastavku teksta: ESLJP) jasno utvrdio kako će prisilni i neinformirani postupci sterilizacije predstavljati povredu članka 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (u nastavku teksta: Europska konvencija) kojim se zabranjuje mučenje, nečovječno i ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje. Predmet V. C. protiv Slovačke³⁰ tiče se sterilizacije žene romske nacionalnosti. Podnositeljica zahtjeva je tijekom porođaja u bolnici sterilizirana. Prije poroda koji se trebao obaviti carskim rezom, podnositeljici je rečeno kako bi, ako se odluči na još djece, sljedeće dijete moglo biti životno ugroženo. Tijekom poroda, iako joj nije bilo jasno značenje tog pojma, podnositeljici je dan na potpis obrazac o pristanku na sterilizaciju, uz objašnjenje da je to nužno jer bi joj daljnje trudnoće ugrožavale život. Podnositeljica je zbog toga što je bila podvrgnuta postupku sterilizacije isključena iz romske zajednice te se razvela od svog muža. ESLJP je utvrdio povredu članka 3. Europske konvencije, navodeći da sterilizacija predstavlja ozbiljno miješanje u reproduktivno zdravlje osobe te utječe na osobni integritet pojedinca.

I predmet I. G., M. K. i R. H. protiv Slovačke³¹ tiče se tri žene romskog podrijetla koje su sterilizirane bez njihova punog i informiranog pristanka, pri čemu je presudnu ulogu imalo njihovo etničko podrijetlo. ESLJP je utvrdio povredu prava iz članka 3. i članka 8. Europske konvencije po pitanju prvih dviju podnositeljica zahtjeva. Naime, iako su sve tri podnositeljice sterilizirane bez njihova informiranog pristanka, o zahtjevu treće podnositeljice nije se raspravljalo jer je umrla te je ESLJP smatrao da su pitanja ovakve povrede neprenosiva zbog uske povezanosti s osobom prvobitne podnositeljice zahtjeva.

4. STERILIZACIJA OSOBA LIŠENIH POSLOVNE SPOSOBNOSTI
Konvencija o pravima osoba s invaliditetom donesena je 13. prosinca 2006., za potpise je otvorena 30. ožujka 2007., a na snagu je stupila 3. svibnja 2008.³² Ta Konvencija u odredbi članka 1. stavak 2., osobe s invaliditetom definira kao osobe koje imaju dugotrajna tjelesna, mentalna, intelektualna ili osjetilna oštećenja, koja u međudjelovanju s različitim preprekama mogu sprječavati njihovo puno i učinkovito sudjelovanje u društvu na ravnopravnoj osnovi s drugima.

UN-ova Konvencija prvi je međunarodni ugovor koji osobama s invaliditetom izrijekom priznaje temeljna ljudska prava. U njoj se, međutim, ne govori o nekim novim ljudskim pravima, nego se pojašnjava koje obveze imaju države s obzirom na postojeća prava, a koja se tim osobama učestalo krše ili uskraćuju. U Preambuli UN-ove Konvencije navode se načela iz Povelje Ujedinjenih naroda³³ kojima se priznaje prirođeno dostojanstvo i vrijednost te jednaka i neotuđiva prava svih članova ljudske zajednice kao temelj slobode, pravde i mira u svijetu. Ističe se kako prema Općoj deklaraciji o ljudskim pravima³⁴ i ostalim međunarodnim ugovorima o ljudskim pravima, pri čemu, za potrebe ovog rada, posebno ističemo Međunarodnu konvenciju o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,³⁵ svatko ima sva prava i slobode, bez razlike po bilo kojoj osnovi.

Pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života jedno je od temeljnih ljudskih prava koje se čovjeku samo iznimno može ograničiti. Osobama s duševnim smetnjama, kao i svim ostalim osobama, takvo se pravo ne može i ne smije ograničiti ako za to nema legitimne osnove u zakonskim odredbama. Osobe koje su zbog duševnih smetnji lišene poslovne sposobnosti, zbog svojeg su stanja podložne iskorištavanju i različitim manipulacijama pa ih, stoga, treba posebno zaštititi.³⁶ U ovom dijelu članka analiziramo kada će se i pod kojim uvjetima moći izvršiti sterilizacija kao mjera zaštite zdravlja i života tih osoba.

Naveli smo već da je ključna stavka sterilizacije da se može izvršiti samo na zahtjev osobe koja želi biti sterilizirana (čl. 9. ZZM-a). Sukladno članku 12. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama³⁷ i osobu s duševnim smetnjama može se podvrgnuti medicinskom postupku samo uz njezin pisani pristanak koji može opozvati u bilo kojem trenutku. Pri tome je važno napomenuti da niti lišenje poslovne sposobnosti ne znači nesposobnost za davanje pristanka pa se, prije primjene medicinskog postupka, sposobnost za davanje pristanka mora utvrđivati i kod osobe lišene poslovne sposobnosti (čl. 12. st. 3. Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama). Ipak, isti Zakon propisuje i da se može bez njezina pristanka podvrgnuti medicinskom postupku, ali samo pod uvjetima i po postupku propisanom tim Zakonom. Međutim, sukladno ZZM-u za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece, kad je riječ o osobama bez poslovne sposobnosti, za osobu koja je navršila 35 godina života, zahtjev za sterilizaciju mogu podnijeti njezini roditelji kojima je produljeno roditeljsko pravo, ili staratelj uz suglasnost organa starateljstva. Ako je osoba koja nije poslovno sposobna mlađa od 35 godina života, zahtjev za sterilizaciju mogu podnijeti njezini roditelji koji vrše roditeljsko pravo ili staratelj uz suglasnost organa starateljstva samo u slučajevima i pod uvjetom životne ugroženosti trudnoćom ili rađanjem te ako se utvrdi da bi se dijete rodilo s teškim prirođenim tjelesnim ili duševnim manama (čl. 10. ZZM-a).

Sukladno Obiteljskom zakonu³⁸, punoljetnu osobu koja se zbog duševnih smetnji ili drugih razloga nije sposobna brinuti o nekom od svojih prava, potreba ili interesa, ili koja ugrožava prava i interese drugih osoba, sud će u tom dijelu lišiti poslovne sposobnosti. Ako je to od osobite važnosti za zaštitu prava i interesa punoljetne osobe, sud može potpuno lišiti poslovne sposobnosti osobu koja nije sposobna ostvariti smisleni kontakt s drugom osobom i izraziti svoju volju (čl. 234. st. 1. i 2. Obz-a). Za te će osobe konačnu odluku o sterilizaciji moći donijeti samo sud i to na prijedlog štićenika koji nije u tom dijelu lišen poslovne sposobnosti ili skrbnika. Iznimku od nužnosti donošenja sudske odluke, Obz predviđa samo u slučaju postojanja anticipirane naredbe štićenika koju je napravio u vrijeme dok je bio poslovno sposoban u obliku javnobilježničke isprave (čl. 260. Obz-a). Obvezan sudski izvanparnični postupak veliki je iskorak u zaštiti prava osoba s invaliditetom.

Do unošenja ove odredbe u Obz, za sterilizaciju osoba lišenih poslovne sposobnosti bio je dovoljan samo pristanak skrbnika, nije se provodio sudski postupak, a sama žena nad kojom se obavljala sterilizacija, o tome nije morala praktički biti ni obaviještena. Ipak, i dalje iz navedenih odredbi proizlazi da je prema hrvatskom pravu moguće donošenje odluke o sterilizaciji osobe lišene poslovne sposobnosti unatoč tome što se ona tome protivi. Tako je i Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrdio u odluci od 27. prosinca 2016. kojom je odbio žalbu osobe čija je sterilizacija ranije bila naložena sudskim rješenjem. Naime, prvostupanjskim rješenjem prihvaćen je prijedlog skrbnice za donošenje rješenja o zdravlju te je odobrena sterilizacija protustranke podvezivanjem jajovoda. Prvostupanjski sud prijedlog je prihvatio uz obrazloženje da je protustranka (rođena 1996.) osoba potpuno lišena poslovne sposobnosti zbog lakše mentalne retardacije, koja je već do sada rodila dvoje djece i da su protustranka, kao i očevi, lišeni prava na roditeljsku skrb te da o djeci brigu vodi baka, predlagateljica u ovom predmetu. Sud je utvrdio da se prema odredbi članka 35. Ustava Republike Hrvatske³⁹ svakome jamči poštovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, kao i to da je pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života priznato i člankom 8. Europske konvencije, kojim je u stavku 2. propisano da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda i zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih. Nadalje, utvrdio je da se, prema ZZM-u, za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece može sterilizirati, bez obzira na godine, žena čiji bi život bio ugrožen trudnoćom ili rađanjem. Budući da je protustranka oba djeteta rodila carskim rezom te da postoji medicinska indikacija da se i treće dijete rodi carskim rezom, a kod svake žene nakon dva izvedena carska reza postoji opasnost od smrti rodilje i fetusa, zbog čega se ženama ne preporučuju daljnji porodi, te da za kontracepciju, zbog zdravstvenog stanja protustranke, uzrokovanog višekratnim carskim rezovima, nije moguće koristiti unutarmaternički uložak, a uzimanje oralne hormonske terapije, zbog psihičkog stanja protustranke ne bi bilo pouzdano, Sud je odlučio da je radi zaštite zdravlja protustranke potrebno ograničiti njezino pravo na slobodno rađanje.⁴⁰ Iz odluke proizlazi da je Sud zaključio da je sterilizacija jedini način da joj se zaštite zdravlje i život, ne zato što je riječ o osobi lišenoj poslovne sposobnosti, nego prvenstveno zbog ženina zdravstvenog stanja.

5. ZAKLJUČAK
Pravo svake osobe da slobodno odlučuje o rađanju djece, proizlazi iz njihove individualne autonomije i sposobnosti odlučivanja o vlastitoj reprodukciji.  Kao što mu sam njegov naziv kaže, za ostvarivanje reproduktivnih prava u Republici Hrvatskoj posebno je značajan ZZM za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece. Taj je Zakon donesen 1978., nakon čega je još tri puta mijenjan (1986., 1989., 2009.). Ipak, neki dijelovi tog Zakona i dalje nisu usklađeni s već odavno važećim izmjenama (npr. spominju se organizacije udruženog rada, dinari i organi starateljstva), posebice kad je u pitanju odlučivanje o sterilizaciji osoba lišenih poslovne sposobnosti. Smatramo da je obveznost donošenja sudske odluke za postupke sterilizacije osoba lišenih poslovne sposobnosti, sukladno Obz-u, radi pravne sigurnosti nužno uvrstiti i u ZZM-u za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece kao jedan od bitnih uvjeta provođenja postupka sterilizacije na zahtjev roditelja, kojima je produljeno roditeljsko pravo, ili skrbnika.

* Izvanredna profesorica, Pravni fakultet u Osijeku.
1 Više v. Carmi A., Turković K., Roksandić S., Informirani pristanak, Zagreb, 2009.
2 Ustav Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98 – sl. proč. tekst, 113/00, 124/00 – sl. proč.tekst, 28/01, 41/01 – sl. proč. tekst, 76/10, 85/10 – sl. proč. tekst, 5/14).
3 Zakon o zdravstvenoj zaštiti (Nar. nov., br. 100/18, 125/19, 147/20, 136/21, 119/22, 156/22, 33/23, 36/24).
4 Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju (Nar. nov., br. 80/13, 137/13, 98/19, 33/23).
5 Zakon o zaštiti prava pacijenata (Nar. nov., br. 169/04, 37/08).
6 Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (Nar. nov., br. 18/78, 31/86, 47/89, 88/09 – u nastavku teksta: ZZM).
7 Yang F, Li J, Dong L, Tan K, Huang X, Zhang P, Liu X, Chang D, Yu X. Review of Vasectomy Complications and Safety Concerns. World J Mens Health. 2021 Jul;39(3):406-418. doi: 10.5534/wjmh.200073. Epub 2020 Jul 30.
8 Lat. castratio, proto-ita. kastrum, nož, izrezati.
9 Lat. tuba uterina.
10 Lat. ovarium.
11 Grč. ὑστἐρα – histera.
12 Laparoskopija, laparotomija ili mini-laparotomija; grč. λαπάρα – lapára: trbuh, slabine; grč. σκοπέω – skopéō: pogledati, grč. τέμνω-témnō: rezati.
13 Kolpotomija, grč. kόλπος – kolpos: vagina.
14 Šimunić V. i sur., Planiranje obitelji: Trajne metode kontracepcije. U: Ciglar S., Suchanek E., ur. Ginekologija. 1. izdanje. Zagreb: Naklada Ljevak, 2001., str. 347-348.
15 Roberts H. Good practice in sterilisation. BMJ. 2000 Mar 11;320(7236):662-3. doi: 10.1136/bmj.320.7236.662.
16 Bartz D, Greenberg JA. Sterilization in the United States. Rev Obstet Gynecol. 2008 Winter; 1(1):23-32.
17 Hendrix NW, Chauhan SP, Morrison JC. Sterilization and its consequences. Obstet Gynecol Surv. 1999 Dec;54(12):766-77. doi: 10.1097/00006254-199912000-00005.
18 Valle RF, Carignan CS, Wright TC; STOP Prehysterectomy Investigation Group. Tissue response to the STOP microcoil transcervical permanent contraceptive device: results from a prehysterectomy study. Fertil Steril. 2001 Nov;76(5):974-80. doi: 10.1016/s0015-0282(01)02858-8.
19 Songkanha P, Chanprapaph P, Lertbunnaphong T, Supapueng O, Naimsiri U. The efficacy of postpartum tubal sterilization training program with minilaparotomy approach in Ob/Gyn residents. Heliyon. 2022 Dec 28;9(1):e12722. doi: 10.1016/j.heliyon.2022.e12722.
20 Gizzo S, Bertocco A, Saccardi C, Di Gangi S, Litta PS, D’antona D, Nardelli GB. Female sterilization: update on clinical efficacy, side effects and contraindications. Minim Invasive Ther Allied Technol. 2014 Oct; 23(5):261-70. doi: 10.3109/13645706.2014.901975. Epub 2014 Mar 28.
21 Huggins GR, Sondheimer SJ. Complications of female sterilization: immediate and delayed. Fertil Steril. 1984 Mar;41(3):337-55. doi: 10.1016/s0015-0282(16)47709-5.
22 Cook LA, Van Vliet HA, Lopez LM, Pun A, Gallo MF. Vasectomy occlusion techniques for male sterilization. Cochrane Database Syst Rev. 2014 Mar 30;2014(3):CD003991. doi: 10.1002/14651858.CD003991.pub4.
23 Dohle GR, Diemer T, Kopa Z, Krausz C, Giwercman A, Jungwirth A; European Association of Urology Working Group on Male Infertility. European Association of Urology guidelines on vasectomy. Eur Urol. 2012 Jan;61(1):159-63. doi: 10.1016/j.eururo.2011.10.001. Epub 2011 Oct 19.
24 Lat. vas deferens.
25 Abbe CR, Page ST, Thirumalai A. Male Contraception. Yale J Biol Med. 2020 Sep 30;93(4):603-613.
26 Mason MM, Schuppe K, Weber A, Gurayah A, Muthigi A, Ramasamy R. Ejaculation: the Process and Characteristics From Start to Finish. Curr Sex Health Rep. 2023 Mar;15(1):1-9. doi: 10.1007/s11930-022-00340-z. Epub 2022 Sep 14.
27 Yang F, Li J, Dong L, Tan K, Huang X, Zhang P, Liu X, Chang D, Yu X. Review of Vasectomy Complications and Safety Concerns. World J Mens Health. 2021 Jul;39(3):406-418. doi: 10.5534/wjmh.200073. Epub 2020 Jul 30.
28 Konvencija o ljudskim pravima i biomedicini (Nar. nov. – MU br. 12/03).
29 Mišić Radanović N., Pravni aspekti odbijanja medicinskog postupka, Godišnjak Akademije pravnih znanosti Hrvatske, vol. XII, 1/2021; str. 263.-264.
30 V.C. protiv Slovačke, zahtjev br. 18968/07, presuda od 8. studenog 2011.
31 I. G., M. K. i R. H. protiv Slovačke, zahtjev br. 15966/04, presuda od 13. studenog 2012.
32 Zakon o potvrđivanju Konvencije o pravima osoba s invaliditetom i Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima osoba s invaliditetom (Nar. nov. - MU br. 6/07, 5/08 - u nastavku teksta: UN Konvencija).
33 Povelja Ujedinjenih naroda, Nar. nov. - MU br. 15/93, 7/94.
34 Opća deklaracija o ljudskim pravima, Narodne novine, Međunarodni ugovori, br. 12/09.
35 Međunarodna konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena, Službeni list SFRJ, Međunarodni ugovori, br. 11/81; Nar. nov. - MU br. 12/93.
36 Više v. Grozdanić, V., Komentar Zakona o zaštiti osoba s duševnim smetnjama, Rijeka, 2015.
37 Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama (Nar nov., br. 76/14).
38 Obiteljski zakon (Nar. nov., br. 103/15, 98/19, 47/20, 49/23, 156/23 – u nastavku teksta: Obz).
39 Ustav Republike Hrvatske, Narodne novine br. 85/10- pročišćeni tekst i 5/14.
40 Vrhovni sud Republike Hrvatske, br. Gž 20/16-2, odluka od 27. prosinca 2016.