Ustavni sud je Odlukom, broj U-I-7431/2014, U-II-7432/2014 od 13. svibnja 2015.^[1], točkom I. izreke pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom te ukinuo članak 25. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, koji je objavljen u Narodnim novinama, broj 94 od 22. srpnja 2013. (u nastavku teksta: ZID ZoZDiVO/13-I)^[2]. Točkom II. izreke Ustavni sud pokrenuo je postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom te je ukinuo Odluku o plaći rektora i prorektora javnih sveučilišta^[3]. Posebno je važno skrenuti pozornost na točku III. izreke odluke, kojom je Ustavni sud odredio da se do zakonskog uređenja plaća rektora i prorektora javnih sveučilišta^[4] u skladu s pravnim stajalištima izraženima u ovoj Odluci, izračun plaća rektora i prorektora javnih sveučilišta provodi prema pravilima koja su bila na snazi do stupanja na snagu Odluke o plaći rektora i prorektora javnih sveučilišta iz 2013. godine.

Ustavni sud je u Odluci, broj: U-I-1707/2006 od 20. prosinca 2006.^[5] pokrenuo postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom i ukinuo članak 114. stavke 6. i 8. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Nar. nov., br. 123/03, 198/03, 105/04 i 174/04).

Odlukom, broj: U-I-5578/2013, U-I-3633/2014 od 18. srpnja 2014.^[6], Ustavni sud je u odnosu na redovite profesore na visokim učilištima, profesore visokih škola te znanstvene savjetnike u znanstvenim organizacijama koji su na dan 30. srpnja 2013. bili u trajnom zvanju, ukinuo članak 42. stavke 8., 9., 10. i 11. i članak 102. stavke 8., 9., 10. i 11. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Nar. nov., br. 123/03, 105/04, 174/04, 2/07 - Odluka USRH, 46/07, 45/09, 63/11, 94/13 i 139/13) i članak 10. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Nar. nov., br. 139/13).

Analizirajući podatke u odnosu na predlagateljeve prigovore koji se odnose na pitanje javne rasprave pri donošenju ZID-a ZoZDiVO-a/13-I, Ustavni sud utvrdio je da je Vlada svojim aktom od 5. srpnja 2012., dostavila Hrvatskom saboru Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (u nastavku teksta: P. Z., br. 126/12) te da je taj prijedlog Vlada »povukla iz procedure« aktom od 3. listopada 2012. Ustavni sud je utvrdio da u tekstu P. Z.-a, br. 126/12 plaće rektora i prorektora nisu bile spomenute ni na jednom mjestu. Prema utvrđenju nadležnog ministarstva, taj prijedlog zakona Vlada je u veljači 2013. ponovno uputila u saborsku proceduru, sada kao P. Z., br. 270 (u nastavku teksta: P. Z., br. 270/13). Ustavni sud utvrdio je da u tekstu P.Z.-a, br. 270/13 plaće rektora i prorektora, također, nisu bile spomenute ni na jednom mjestu. 

Rasprava o P. Z.-u, br. 270/13 u prvom čitanju zaključena je u Hrvatskom saboru 17. travnja 2013. Na 8. sjednici 19. travnja 2013. donesen je zaključak da se prihvaća Prijedlog zakona i da će se sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja uputiti predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona^[7]. Vlada je 24. svibnja 2013. Hrvatskom saboru podnijela konačan tekst P. Z.-a, br. 270 (u nastavku teksta: Konačni P. Z., br. 270/13). Rasprava o Konačnom P. Z.-u, br. 270/13 u drugom čitanju zaključena je u Hrvatskom saboru 9. srpnja 2013. ZID ZoZDiVO/13-I donesen je na 8. sjednici, 15. srpnja 2013.^[8] Ustavni sud utvrdio je da se u konačnom P. Z.-u, br. 270/13 prvi put pojavio novi članak 57.a ZoZDiVO-a, sadržan u članku 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I. 

U Odluci Ustavnog suda navodi se da je nadležno ministarstvo u svom očitovanju istaknulo da je P. Z.-u br. 126/12 »prethodila opsežna javna rasprava«. Ustavni sud primijetio je da se čini da je za tu raspravu kasnije isticano da ona vrijedi i za P. Z., br. 270/13.

U ustavnosudskom postupku je, jer u P. Z.-u, br. 126/12 nije bila sadržana osporena odredba o plaćama rektora i prorektora javnih sveučilišta, Ustavni sud, uvažavajući tvrdnju nadležnog ministarstva da su »pojedine odredbe ZID ZZDVO-a za koje predlagatelj ukazivao da nisu bile predmet javne rasprave, nastale i uvrštene u ZID ZZDVO-a upravo kao rezultat provedene javne rasprave te na temelju mišljenja tijela državne uprave, saborskih zastupnika i ostalih dionika sustava«, pregledao sadržaj internetske stranice nadležnog ministarstva. Ustavni sud razmotrio je i dokument nadležnog ministarstva pod nazivom »Analiza prve faze javne rasprave o Nacrtu prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju« od 21. lipnja 2012., u kojem je objavljeno više od 200 objedinjenih komentara i primjedaba na tekst P.Z.-a, br. 126/12, obrađenih po člancima zakona te je utvrdio da se niti u tom dokumentu ne spominju plaće rektora i prorektora javnih sveučilišta.^[9] U Odluci je Ustavni sud istaknuo da ne može s izvjesnošću tvrditi da osporeni članak 57.a ZoZDiVO-a nije proizašao iz javne rasprave, ali je utvrdio nedvojbenim da u relevantnim dokumentima i zapisima koje je razmotrio, o plaćama rektora i prorektora javnih sveučilišta nije bilo riječi.

Ustavni sud utvrdio je da je u izvješću Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora s 27. sjednice održane 11. lipnja 2013., napomenuto samo to da je »u uvodnom obrazloženju ministar istaknuo« da je u Konačni P. Z., br. 270/13 »unesena nova odredba kojom se Vladi daje ovlast određivanja koeficijenata za izračun plaće rektora i prorektora javnih sveučilišta«. Ustavni sud utvrdio je da iz toga izvješća proizlazi da na sjednici nije spomenut drugi dio odredbe članka 57.a, koji propisuje zakonske zabrane (»s tim da plaća rektora ne smije biti viša od plaće zamjenika ministra, a plaća prorektora ne smije biti viša od plaće pomoćnika ministra«).

Nakon pregledane dokumentacije i ostalih bitnih izvora Ustavni sud zaključio je da je predloženi članak 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I (čl. 57.a ZoZDiVO-a) postao dostupan javnosti tek javnim obznanjivanjem teksta Konačnog P. Z.-a, br. 270/13 u svibnju 2013. i da on nije bio predmet javne rasprave.

Ustavni je sud, nadalje, u Odluci detaljno iznio pregled uređenja plaća rektora i prorektora od 2002. do 2013., da bi zaključio da unatoč zakonskoj obvezi, Vlada nikada nije donijela uredbu iz članka 4. ZID-a ZOiPDD-a/07, a sve do stupanja na snagu ZID-a ZoZDiVO-a/13-I nije došlo ni do »iznalaženja odgovarajućeg rješenja za navedena pitanja«. Prema utvrđenju Ustavnog suda, po sili članka 4. stavak 2. ZID-a ZOiPDD-a/07, sve do stupanja na snagu osporene Odluke o plaći rektora i prorektora javnih sveučilišta, to jest do 31. kolovoza 2013., rektori i prorektori zadržali su "dosadašnje koeficijente za izračun plaće, i to rektori sveučilišta koeficijent 5,27, a prorektori koeficijent 4,98", kako je to navedeno u obrazloženju P. Z.-a br. 617/07., a propisano člankom 2. ZI-a ZOiPDD-a/02, To znači da su sve do 31. kolovoza 2013. koeficijenti za izračun plaća rektora i prorektora bili propisani zakonom (ZOiPDD-om). Vlada, a ne Hrvatski sabor, »utvrdila« ih je prvi put tek osporenom Odlukom o plaći rektora i prorektora javnih sveučilišta, sukladno ovlasti koju je dobila člankom 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I (čl. 57.a ZoZDiVO-a). 

Ustavni sud istaknuo je da je u ustavnosudskom postupku bilo potrebno ispitati je li zakonska ovlast dana Vladi člankom 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I (čl. 57.a ZoZDiVO-a), u suglasnosti s Ustavom. Naime, zakonodavac je člankom 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I (čl. 57.a ZoZDiVO-a) ovlastio Vladu da »utvrdi« plaće rektora i prorektora javnih sveučilišta »posebnom odlukom«, uz propisane pretpostavke.

Zbog posebnog zakonodavčeva pristupa uređenju položaja rektora i prorektora javnih sveučilišta, koji polazi od njihova osobitog i jedinstvenog položaja u hrvatskom društvu, njihovih čelnih pozicija unutar javnog sveučilišnog sustava, kao i potrebe da se njihove plaće izuzmu iz općeg platnog režima u javnim službama, Ustavni sud ocijenio je da nisu osnovani prigovori predlagatelja o nedopuštenosti uređivanja njihovih plaća u ZoZDiVO-u. Međutim, Ustavni sud naglasio je da ZID ZoZDiVO/13-I ne sadržava nikakvu prijelaznu odredbu koja bi uredila zakonski režim koji se trebao primjenjivati na plaće rektora i prorektora u razdoblju od dana stupanja na snagu toga Zakona do donošenja »posebne odluke« Vlade u smislu članka 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I (čl. 57.a ZoZDiVO-a). U Odluci je istaknuto da je riječ o imperfektnom zakonskom rješenju s aspekta načela pravne sigurnosti, pravne izvjesnosti i pravne predvidljivosti.

Za dužnosti i radna mjesta koja se financiraju iz državnog proračuna, a koja su Ustavnom sudu poslužili kao primjer za potrebe konkretnog ustavnosudskog postupka, to jest za državne dužnosnike, suce i druge pravosudne dužnosnike, državne službenike i javne službenike, elemente i metodologiju izračuna plaća propisuje Hrvatski sabor. Plaća se sastoji od dva elementa. Prvi je element osnovica za obračun plaće, koja se iskazuje u određenom novčanom iznosu. Načine na koji se određuju osnovice propisuje Hrvatski sabor mjerodavnim zakonima. Drugi je element koeficijent složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik raspoređen odnosno složenosti dužnosti na koju je dužnosnik izabran ili imenovan. Koeficijente ili raspone koeficijenata (u kojima se mogu kretati vrijednosti koeficijenata poslova radnih mjesta u pojedinima vrstama) propisuje Hrvatski sabor mjerodavnim zakonima. U slučaju kad Hrvatski sabor propisuje raspone koeficijenata, konkretne vrijednosti koeficijenata složenosti poslova radnih mjesta, unutar zakonom propisanog raspona, određuje Vlada (u pravilu, uredbom). Metodološki, plaća se izračunava množenjem osnovice s koeficijentom.

Radi usporedbe osporenog zakonskog rješenja kojim se uređuju plaće rektora i prorektora javnih sveučilišta, Ustavni sud je dao pregled uređivanja plaća za državne dužnosnike, suce i druge pravosudne dužnosnike, državne službenike i javne službenike. Kada je usporedio pravilo iz osporenog članka 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I (čl. 57.a ZoZDiVO-a) s, u Odluci prikazanim, zakonskim pravilima o plaćama državnih i pravosudnih dužnosnika te državnih i javnih službenika, Ustavni sud zaključio je da su rektori i prorektori javnih sveučilišta jedina skupina među državnim dužnosnicima, pravosudnim dužnosnicima te državnim i javnim službenicima za koju je Vlada zakonom generalno ovlaštena »utvrditi plaće«, kako je propisano člankom 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I (čl. 57.a. ZoZDiVO-a).

Ustavni sud istaknuo je da se generalna zakonska ovlast dana Vladi sastoji u slobodi odabira elemenata i metodologije »utvrđivanja« plaća rektora i prorektora. Ustavni sud primijetio je da nisu pravilna utvrđenja navedena u V. dijelu Konačnog P. Z.-a, br. 270/13 pod nazivom »Razlike između rješenja koja se predlažu Konačnim prijedlogom zakona u odnosu na rješenja iz Prijedloga zakona i razlozi zbog kojih su te razlike nastale«, u kojem je Vlada na str. 53. dala obrazloženje članka 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I. I u III. dijelu Konačnog P. Z.-a, br. 270/13 pod nazivom »Obrazloženje odredbi predloženog zakona«, na str. 47. dano je slično obrazloženje članka 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I. 

Ustavni sud istaknuo je da iz članka 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I ne proizlazi da je ovlast Vlade ograničena samo na »određivanje koeficijenata za izračun plaće rektora i prorektora javnih sveučilišta« odnosno na »uređenje vrijednosti koeficijenta rektora i prorektora«, kako je navedeno u Konačnom P. Z.-u, br. 270/13. Naime, osporeni zakonski članak daje šire ovlasti Vladi. On glasi: »Plaću rektora i prorektora javnih sveučilišta ... utvrdit će Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom ...«, pri čemu se ni iz jedne od dviju propisanih pretpostavki (to jest broja zaposlenika na sveučilištu i gornjeg limita iznosa plaća) ne može izvući zaključak da je Vlada ograničena samo na određivanje koeficijenata za izračun tih plaća.

Ustavni sud primijetio je da je u osporenoj Odluci o plaći rektora i prorektora javnih sveučilišta Vlada odlučila slijediti zakonodavčev pristup: plaća kao umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće. Međutim, Ustavni sud ocijenio je da je ovlast Vlade utemeljena na članku 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I (čl. 57.a ZoZDiVO-a) daleko šira od ovlasti koju ona ima pri istovjetnom uređivanju plaća drugih javnih službenika, kao i državnih dužnosnika, sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika te državnih službenika. Ta ovlast u slučaju plaća rektora i prorektora javnih sveučilišta obuhvaća i autonomno određivanje njihove osnovice i autonomno određivanje vrijednosti njihovih koeficijenata, do limita koji je postavio zakonodavac.

Ustavni sud primijetio je da se problem uređenja plaća rektora i prorektora javnih sveučilišta teško može riješiti tako da se uređivanje plaća nositelja tih najviših položaja u javnom sveučilišnom sustavu prepusti izvršnoj vlasti (političkoj egzekutivi). U Odluci Ustavni sud ističe da se sam zakonodavac opredijelio za rješenje da rektori i prorektori sveučilišta ne budu državni dužnosnici kako bi se akademske »slobode i sveučilišna autonomija mogle nesmetano odvijati, te kako bi se u potpunosti ostvarila ustavna načela u tom pravcu«. Ustavni sud navodi da se osporenim zakonskim rješenjem samo stvara dojam narušavanja ustavne autonomije sveučilišta u hrvatskom društvu (zbog vanjskog dojma o snažnom utjecaju izvršne vlasti na sustav visokog obrazovanja) te izvrće slika o strateškom opredjeljenju države prema tom sustavu.

Ustavni sud istaknuo je da je s ustavnopravnog aspekta teško pronaći legitiman cilj rješenja propisanog člankom 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I (čl. 57.a ZoZDiVO-a), jer Hrvatski sabor istodobno pridržava sebi znatno veći zakonodavni utjecaj kad su u pitanju plaće svih drugih javnih službenika, državnih dužnosnika, sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika te državnih službenika. Iako se s ustavnopravnog aspekta ne zahtijeva da utjecaj Vlade na određivanje plaća rektora i prorektora javnih sveučilišta bude u cijelosti isključen (kao u slučaju sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika), prema ocjeni Ustavnog suda, osobitosti i jedinstvenost položaja rektora i prorektora javnih sveučilišta u demokratskom društvu nedvojbeno zahtijevaju odlučujući utjecaj Hrvatskog sabora, kao predstavničkog tijela građana i nositelja zakonodavne vlasti, na uređivanje njihovih plaća. Ustavni sud naveo je da samo zakonodavni postupak jamči dostatan stupanj demokratičnosti procedure u okviru koje se mora odvijati društveni dijalog o pravnom položaju rektora i prorektora javnih sveučilišta u hrvatskom društvu (koji uključuje i njihove plaće), jer su to pitanja, s obzirom na specifičan utjecaj visokog obrazovanja na razvitak društva, kao i rezultate koje društvo u tom smislu očekuje od javnih sveučilišta, od općeg interesa.

Ustavni sud ocijenio je da opseg ovlasti koji se člankom 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I (čl. 57.a ZoZDiVO-a) priznaje Vladi pri »utvrđivanju« plaća rektora i prorektora javnih sveučilišta, nije prihvatljiv s ustavnopravnog aspekta. Ovlasti političke egzekutive u osporenom su članku, prema ocjeni Ustavnog suda, preširoko postavljene s obzirom na prirodu poslova i značenje društvenih funkcija rektora i prorektora javnih sveučilišta, kojih je autonomija zaštićena člankom 68. Ustava. 

Ustavni sud napomenuo je da Vlada, kao predlagateljica članka 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I (čl. 57.a ZoZDiVO-a), ni na jednom mjestu u Konačnom P. Z.-u, br. 270/13 nije obrazložila razloge koji bi možebitno mogli opravdati razliku u posebnom pristupu zakonodavnom uređenju plaća rektora i prorektora javnih sveučilišta u odnosu prema općem pristupu koji je prihvaćen za uređenje plaća drugih javnih službenika, državnih dužnosnika, sudaca i drugih pravosudnih dužnosnika i državnih službenika kad je riječ o širini ovlasti odnosno utjecaju Vlade na to uređenje.

S obzirom na to da se poseban pristup zakonodavnom uređenju plaća rektora i prorektora javnih sveučilišta, koji se očituje u širim ovlastima Vlade odnosno njezinu snažnijem utjecaju na uređenje tih plaća, ni s jednog aspekta ne može smatrati prima facie opravdanim, a u nedostatku obrazloženja koji bi za takav pristup dao objektivno i razumno opravdanje, Ustavni sud zaključio je da članak 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I (čl. 57.a ZoZDiVO-a) nije u suglasnosti sa zahtjevima koji za zakone kojima se uređuje visoko obrazovanje i razrađuje ustavno jamstvo autonomije sveučilišta, proizlaze iz vladavine prava zajamčene člankom 3. Ustava Republike Hrvatske.^[10] 

Ustavni sud istaknuo je da gornje granice visine plaća rektora i prorektora, koje je Vladi postavio zakonodavac u obliku zakonskih zabrana, ne utječu na prethodna utvrđenja jer su same te zabrane, kako su postavljene u članku 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I (čl. 57.a ZoZDiVO-a), ustavnopravno neprihvatljive.

Kao jedan od zahtjeva koji za zakone proizlaze iz vladavine prava, Ustavni sud istaknuo je zahtjev za pravnom dosljednošću (konzistentnošću) pravnog uređenja pojedinog pitanja.

Ustavni sud ocijenio je da bi se pretpostavke iz članka 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I (čl. 57.a ZoZDiVO-a), propisane u obliku zakonskih zabrana, teško mogle smatrati pravno dosljednima s obzirom na neobjašnjivo upletanje plaća hijerarhijski ustrojenih državnih dužnosnika unutar sustava državne uprave (ministar - zamjenik ministra - pomoćnik ministra) u uređenje plaća sveučilišnih čelnika.

Ustavni sud podsjetio je da je zakonodavac ZID-om ZOiPDD-a/07 izbrisao rektore i prorektore iz popisa državnih dužnosnika. U P. Z.-u, br. 617/07 cilj zakonske mjere brisanja rektora i prorektora iz kruga državnih dužnosnika bio je obrazložen trima razlozima. Prvo, »njihovo svrstavanje u državne dužnosnike dovodi u pitanje autonomiju sveučilišta«. Drugo, »radi se o visokim položajima na sveučilištu, a ne u državnim tijelima, te poslovi koji se obavljaju na tim položajima po prirodi stvari ne ulaze u poslove državnih dužnosnika«. Treće, »navedeni položaji nisu političke funkcije, nego ponajprije radna mjesta na kojima se obavljaju stručni poslovi, koji zahtijevaju iznimno stručno znanje i iskustvo, pa je stoga potrebno osigurati njihovu punu depolitizaciju odnosno profesionalizaciju«. 

Ustavni sud zaključio je da je Vlada, kao predlagateljica ZID-a ZOiPDD-a/07, dala relevantne i uvjerljive razloge zbog kojih je predložila brisanje rektora i prorektora s toga popisa. Time se nastojalo izraziti strateško opredjeljenje države prema ustavnoj autonomiji sveučilišta i akademskim slobodama, uvažiti specifičan utjecaji visokog obrazovanja na razvitak društva, naglasiti rezultate koje društvo u tom smislu očekuje od javnih sveučilišta, ali i postići »depolitizaciju« odnosno »profesionalizaciju« funkcija rektora i prorektora. Takva nastojanja pretpostavljaju po naravi stvari zahtjev da visina plaća rektora i prorektora bude autonomno uređena u skladu s tim opredjeljenjima (uvažavajući okolnosti u gospodarskom i fiskalnom životu zemlje), kao i zahtjev da njihove plaće bude uređene tako da zajedno s plaćama ostalih zaposlenika u sustavu visokog obrazovanja tvore jedinstvenu i smislenu cjelinu, bez obzira na to kakvu politiku plaća država istodobno vodi kada je riječ o hijerarhijski ustrojenim državnim dužnosnicima u sustavu državne uprave.

Ustavni sud utvrdio je da je jedinu naznaku cilja koji se tim zakonskim rješenjem nastojao postići, Vlada navela tek naknadno, u obrazloženju prijedloga Odluke o plaći rektora i prorektora javnih sveučilišta. Naime, Vlada je istaknula da donosi Odluku o plaći rektora i prorektora javnih sveučilišta, čime će doći i do ušteda za državni proračun u iznosu od oko pet milijuna kuna godišnje.

Ustavni sud nije ulazio u razloge zbog kojih o uštedama za državni proračun nije bilo riječi prilikom donošenja samog ZID-a ZoZDiVO-a/13-I, ali je načelno utvrdio da »ušteda za državni proračun u iznosu od oko 5 milijuna kuna godišnje« ne može opravdati sporne zabrane propisane u članku 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I (čl. 57.a ZoZDiVO-a) već i zato što za postizanje te uštede nije bilo nužno pozivati se na plaće zamjenika odnosno pomoćnika ministra. Zaključno je Ustavni sud naveo da ne može utvrditi koji se legitiman cilj nastojao postići propisivanjem da plaće rektora i prorektora ne smiju biti više od plaća zamjenika odnosno pomoćnika ministra. Prema stajalištu Ustavnog suda, to zakonsko rješenje zamagljuje činjenicu da funkcije rektora i prorektora, kao i sustav visokog obrazovanja u cjelini, imaju bitno različitu javnu svrhu od one kojoj služe funkcije hijerarhijski podređenih državnih dužnosnika (zamjenika i pomoćnika ministara) u sustavu državne uprave, kao i sustav državne uprave u cjelini. Za Ustavni sud razumljiv je vanjski dojam da pristup plaćama rektora i prorektora javnih sveučilišta, normativno oblikovan u članku 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I (čl. 57.a ZoZDiVO-a), neosnovano podvodi društvene funkcije rektora i prorektora javnih sveučilišta pod izrazit utjecaj političke egzekutive.

Predlagatelj je predložio pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o plaći rektora i prorektora javnih sveučilišta, KLASA: 022-03/13.94/372, URBROJ: 50301-04/12-13-3 od 29. kolovoza 2013., koju je donijela, na 111. sjednici, Vlada na temelju članka 57.a ZoZDiVO-a, ustavnost kojega se, preko članka 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I, osporavalo u konkretnom ustavnosudskom postupku. Ta je odluka stupila na snagu 31. kolovoza 2013.

Osporenu Odluku o plaći rektora i prorektora javnih sveučilišta Vlada je donijela na temelju članka 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I (čl. 57.a ZoZDiVO-a), za koji je Ustavni sud u ovoj Odluci utvrdio da nije u suglasnosti s Ustavom. S obzirom na egzistencijalnu i sadržajnu ovisnost Odluke o plaći rektora i prorektora javnih sveučilišta o članku 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I (čl. 57.a ZoZDiVO-a), utvrđena nesuglasnost s Ustavom toga zakonskog članka, prema ocjeni Ustavnog suda, zahtijevala je ukidanje i te odluke.

U članku 31. stavak 4. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske propisano je da Ustavni sud može sam odrediti tijelo kojem povjerava provedbu svoje odluke, a u stavku 5. istog članka propisano je da Ustavni sud može odrediti način provedbe svoje odluke. 

Polazeći od činjenice da članak 25. ZID-a ZoZDiVO-a/13-I uređuje pitanje koje po naravi stvari zahtijeva zakonodavno reguliranje (plaće rektora i prorektora javnih sveučilišta), a da je ovdje analiziranom Odlukom Ustavnog suda taj zakonski članak ukinut, Ustavni sud bio je dužan odrediti i način provedbe Odluke u razdoblju do ponovnog zakonskog uređenja plaća rektora i prorektora javnih sveučilišta u skladu s pravnim stajalištima izraženima u ovoj Odluci. Tako je Ustavni sud, u točki III. izreke Odluke odredio da će se do stupanja na snagu novog zakonskog uređenja plaća rektora i prorektora javnih sveučilišta izračun tih plaća provoditi prema pravilima koja su bila na snazi do stupanja na snagu Odluke o plaći rektora i prorektora javnih sveučilišta, to jest do 31. kolovoza 2013. Ustavni sud također je utvrdio da izračun plaća rektora i prorektora javnih sveučilišta prema pravilima koja su bila na snazi do stupanja na snagu Odluke o plaći rektora i prorektora javnih sveučilišta (Nar. nov., br. 108/13), provode nadležne stručne službe javnih sveučilišta.

[1] Odluka je objavljena u Nar. nov., br. 60/15 i na internetskoj stranici Ustavnog suda (www.usud.hr).
[2] Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju donio je četvrti saziv Hrvatskog sabora na sjednici 17. srpnja 2003. Objavljen je u Nar. nov., br. 123 od 31. srpnja 2003., a stupio je na snagu 1. kolovoza 2003.
[3] Odluka o plaći rektora i prorektora javnih sveučilišta (Nar. nov., br. 108/13).
[4] ZoZDiVO/03 mijenjan i dopunjavan više puta.
[5] Odluka je objavljena u Nar. nov., br. 2/07.
[6] Odluka je objavljena u Nar. nov., br. 101/14.
[7] 80 glasova »za«, 15 »protiv«, 2 »suzdržana«.
[8] 77 glasova »za«, 33 »protiv«, 6 »suzdržanih«.
[9] U opsežno provedenom ustavnosudskom postupku Ustavni sud razmotrio je: izvješće Odbora za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora s 22. sjednice održane 9. srpnja 2012., na kojoj je taj odbor raspravljao o P. Z.-u, br. 126/12, izvješće Odbora za zakonodavstvo Hrvatskoga sabora s 39. sjednice održane 6. veljače 2013., na kojoj je taj Odbor raspravljao o P. Z-u, br. 270/13 (prvo čitanje), kao i izvješće Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu Hrvatskoga sabora s 20. sjednice održane 8. veljače 2013., na kojoj je taj Odbor raspravljao o P. Z.-u, br. 270/13 (prvo čitanje).
[10] Ustav Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - Odluka USRH.