UVOD

Hrvatski sabor je 15. srpnja 2005. godine donio Zakon o umirovljeničkom fondu (Nar. nov., br. 93/05 - u nastavku teksta: ZUF), kojim je, kao i prethodnim Zakonom o provođenju Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. (Nar. nov., br. 105/04 - u nastavku teksta: Zakon 2004.), uređeno obeštećivanje korisnika mirovina prema navedenoj Odluci Ustavnog suda RH. Oba ta zakona čine sadržajnu cjelinu; naime, Zakonom 2004. uređeno je pravo na obeštećenje korisnika mirovina i uspostavljena obveza osnivanja posebnog fonda u tu svrhu, a ZUF-om je uređen način obeštećenja te osnivanje, organizacija i poslovanje umirovljeničkog fonda koji se osniva u tu svrhu.

Osnova za donošenje tih zakona je Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske od 12. svibnja 1998. (Nar. nov., br. 69/98), kojom su ukinute odredbe čl. 1., 2., 3., 4. i 6. Zakona o usklađivanju mirovina i drugih novčanih primanja iz mirovinskog i invalidskog osiguranja, te upravljanju fondovima mirovinskog i invalidskog osiguranja (Nar. nov., br. 20/97), u čijem obrazloženju je, između ostalog, navedeno: »Ustavni sud ocjenjuje osnovanim navode predlagatelja da je donošenjem osporavanog Zakona o usklađivanju mirovina privremeno stanje, nastalo ranije osporavanim Uredbama Vlade Republike Hrvatske i odlukama Mirovinskog fonda, pretvorio u trajno s negativnim posljedicama na visinu mirovina, u prvom redu sadašnjih umirovljenika, bez mogućnosti ispravljanja štete koju su oni pretrpjeli ograničenjima iz ranije osporavanih uredbi i odluka... Sud smatra utvrđenim da je zbog stanja nastalog djelovanjem ranije osporavanih Uredbi Vlade Republike Hrvatske i Odluka Mirovinskog fonda u svezi s njima te nakon toga primjenom osporenih odredbi Zakona o usklađivanju, koji je onemogućio ispravljanje takvog stanja, došlo do nerazmjera u iznosima mirovina između umirovljenika umi-

rovljenih do 31. prosinca 1994. i nakon toga, tako da uz iste plaće ovi umirovljenici imaju znatno veće mirovine od ostalih umirovljenika«.

Valja napomenuti da to nije jedini Zakon koji je donesen u izvršavanju obveza iz navedene Odluke Ustavnog suda. Naime, Zakonom o povećanju mirovina radi otklanjanja razlika u razini mirovina ostvarenih u različitim razdobljima od 8. prosinca 2000. (Nar. nov., br. 127/00 - u nastavku teksta: Zakon 2000.), od 1. siječnja 2001. povećane su mirovine koje su ostvarene do 31. prosinca 1998. godine, prema općim propisima o mirovinskom osiguranju, u rasponu od 0,5% do 20,0%. U članku 1. toga Zakona navedeno je da se njime »izvršava Od-luka Ustavnog suda Republike Hrvatske u skladu s gospodarskim mogućnostima Republike Hrvatske«. Za razliku od toga Zakona, Zakonom 2004. i ZUF-om nisu povećane i neće se povećavati mirovine, već će se obeštećenje korisnika mirovina ostvariti putem posebnog fonda (članak 1.).

Treći zakon, koji također uređuje obeštećenje umirovljenika je Zakon o prenošenju sredstava Državnog proračuna fondovima mirovinskog i invalidskog osiguranja te usklađivanju mirovina (Nar. nov., br. 102/98). lako u njemu nije izričito bilo navedeno da je donesen u izvršenju Odluke Ustavnog suda od 12. svibnja 1998., ipak se može smatrati da je i on donesen u izvršenju navedene Odluke, jer će se i sredstva isplaćena prema njemu korisnicima mirovina također uzeti u obzir za izračunavanje iznosa obešte/ ćenja prema Zakonu 2004. Naime, tim je Zakonom u razdoblju od 1. srpnja 1998. do 30. ožujka 2004. godine korisnicima mirovina ostvarenih od 30. lipnja 1998. godine isplaćivan dodatak uz mirovinu od 100 kuna + 6% od pojedinačne mirovine, u fiksnom iznosu, koji se nije usklađivao s ekonomskim kretanjima. Taj je dodatak u međuvremenu integriran u iznosu mirovine.

Stoga nije slučajno što je u članku 1. ZUF-a navedeno da se njime »u cijelosti izvršava Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske«, koja je bila i povod njegovom donošenju. U ovom tekstu ćemo se, radi cjelovitosti prikaza ove materije, u sljedećim razmatranjima pozabaviti s oba zakona, onim iz 2004. i ovim iz ove godine.

ZAKON O PROVOĐENJU ODLUKE USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE OD 12. SVIBNJA 1998. (ZAKON 2004.)

Pravo na obeštećenje, prema Zakonu, imat će korisnici mirovina ostvarenih prema općim propisima o mirovinskom osiguranju koji su bili na snazi do 31. prosinca 1998. godine, tj. onaj krug korisnika mirovine koji je ostvario i pravo na povećanje mirovine od 1. siječnja 2001. godine, prema Zakonu 2000. Tim obeštećenjem nisu obuhvaćeni korisnici mirovina ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju (korisnici vojnih mirovina, mirovina zastupnika u Hrvatskom saboru, mirovina bivših političkih zatvorenika i individualnih poljoprivrednika, članak 2.). Naime, predlagatelj Zakona 2004. je smatrao da su te skupine korisnika ostvarile mirovinu pod povoljnijim uvjetima od ostalih osiguranika, pa kod njih nije došlo do ograničenja rasta mirovina kakav je utvrđen kod korisnika mirovina ostvarenih prema općim propisima o mirovinskom osiguranju, na koje se odnosila navedena Odluka Ustavnog suda. Valja napomenuti i to da korisnici mirovina ostvarenih prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju iz istih razloga nisu bili obuhvaćeni niti povećanjem mirovina prema Zakonu.

Osim toga, obeštećenjem, prema ovome Zakonu, nisu obuhvaćeni niti korisnici mirovina koji su umrli prije njegovog stupanja na snagu, tj. do 4. kolovoza 2004. g., a u slučaju onih koji umru nakon toga datuma, obeštećenje će moći ostvariti njihovi nasljednici iz prvog nasljednog reda, prema propisima o nasljeđivanju (čl. 5.).

Obeštećenje će u svakom pojedinom slučaju biti utvrđeno kao razlika između mirovine koja bi korisniku pripadala od 1. rujna 1993. do 31. prosinca 1998. godine i mirovine koja mu je stvarno isplaćena u istome razdoblju, prema tada važećim propisima i ograničenjima (čl. 3.). Pri tome, bit će uzet u obzir i dodatak uz mirovinu (100 kuna + 6%) isplaćen u razdoblju 1. srpnja 1998. - 31. ožujka 2004., na temelju Zakona o prenošenju sredstava Državnog proračuna fondovima mirovinskog i invalidskog osiguranja te usklađivanju mirovina i sredstva isplaćena u razdoblju 1. siječnja 2001. - 5. kolovoza 2004. godine primjenom Zakona o povećanju mirovina radi otklanjanja razlika u razini mirovina ostvarenih u različitim razdobljima, tj. sredstva isplaćena prema tome Zakonu do dana stupanja na snagu Zakona 2004.

Ukupnu razliku mirovine odnosno obeštećenje utvrdio je u međuvremenu Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje za svakog pojedinog korisnika mirovine, po službenoj dužnosti i bez donošenja posebnog rješenja u upravnom postupku (čl. 4.). To je temelj za utvrđivanje početne vrijednosti imovine posebnog fonda koji će se osnovati radi obeštećenja korisnika mirovina, prema Zakonu o umirovljeničkom fondu. Na obračunni ukupni iznos bit će dodano još 2,3 milijarde kuna na ime kamata (čl. 3.). Budući posebni fond, kojemu će temelj biti imovina utvrđena primjenom Zakona 2004., trebao bi poslovati kao imovinski fond sui generis, prema propisima o investicijskim fondovima koji postoje i posluju u Hrvatskoj.

ZAKON O UMIROVLJENIČKOM FONDU (ZUF)

Zakonom o umirovljeničkom fondu uređeno je ono što je ostalo neuređeno Zakonom 2004. Sukladno tome, a osim uobičajenog sadržaja (opće, prijelazne i završne odredbe), ZUF ima sljedeće dijelove:

• društvo za upravljanje Fondom i njegova tijela upravljanja
• članstvo u Fondu
• imovina Fonda
• udjeli u Fondu i kriteriji njihove raspodjele
• depozitna banka
• izvješćivanje i priopćavanje
• nadzor
• trajanje, preoblikovanje i prestanak Fonda.

Organizacija i status Fonda

Umirovljenički fond će biti zasebna imovina, bez pravne osobnosti, s vlastitim Upravnim odborom (čl. 3.), a osnivač Fonda je Vlada Republike Hrvatske (čl. 2.). Osim prema ZUF-u, Fond će poslovati i prema Zakonu o investicijskim fondovima (Nar. nov., br. 107/95 i 114/01), Zakonu o privatizacijskim investicijskim fondovima (Nar. nov., br. 109/97 i 114/01) i Zakonu o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00 i 118/03) (čl. 39.) Fond će biti zatvorene naravi, a njegovi će članovi moći biti samo korisnici mirovine iz članka 2. stavka 1. Zakona 2004. ili njihovi nasljednici iz prvog nasljednog reda (čl. 4.). Fondom će upravljati posebno Društvo za upravljanje fondovima (članak 5.), koje će biti osnovano i poslovati kao dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću, prema Zakonu o trgovačkim društvima. To će Društvo moći upravljati s više investicijskih fondova (čl. 6.). Za Društvo su propisani posebni uvjeti poslovanja, kao što je sljedeće:

• upravljanje imovinom Fonda s pozornošću urednog, savjesnog i opreznog gospodarstvenika, odgovornost za štetu članovima fonda, čuvanje isprava i ostale dokumentacije o poslovanju fonda i vođenje računovodstva u skladu s Međunarodnim računovodstvenim standardima (čl. 7.);
• zabrana korištenja sredstava za kredite, zajmove i jamstva članovima Uprave Društva ili Upravnog odbora Fonda (čl. 8.) i druga uobičajena ograničenja.

Društvo za upravljanje fondom imat će položaj financijske i fiducijarne institucije, koja posluje u ime i za račun Fonda te, kao takvo, sudjeluje na tržištu novca i kapitala (čl. 10.), a za

upravljanje imovinom Fonda Društvo će ostvarivati naknadu (čl. 11.). Zakon, nadalje određuje tijela upravljanja Fondom (Upravni odbor) i Društvom (Uprava društva) i za njihove članove utvrđuje posebne uvjete (čl. 12. - 14. i 16.). Upravni odbor Fonda imat će 9 članova, koje će na četiri godine imenovani i razrješavati Vlada RH, a u koji mogu biti imenovati predstavnici korisnika mirovina, članovi Vlade RH, nezavisni stručnjaci i druge osobe. Osim navedenim zakonskim okvirima, odnosi u Fondu i njegovo upravljanje bit će uređeni Statutom, koji će sadržavati sljedeće:

• ime, status i članstvo u Fondu
• upravljanje imovinom Fonda
• vrednovanje imovine Fonda
• kriteriji raspolaganja udjelima Fonda - naknade iz imovine Fonda
• poslovna godina, računovodstveni sustav i izvješćivanje o portfelju Fonda
• depozitna banka Fonda
• povezane osobe u odnosu na članove tijela upravljanja Fondom (čl. 17.).

Članstvo i udjeli u Fondu

Vlasnici udjela u Fondu moći će biti korisnici mirovina, koji imaju pravo na obeštećenje prema Zakonu 2004. g., ili njihovi nasljednici, u slučaju njihove smrti nakon 5. kolovoza 2004. g. Njihova upravljačka (glasačka) prava u Fondu bit će pobliže uređena Statutom Fonda. Osnova za utvrđivanje prava na članstvo u Fondu bit će obračun razlike mirovine što ga je, u pojedinim slučajevima, utvrdio Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje prema članku 3. Zakona 2004. g., a Društvo će članove obavijestiti o tome u roku 90 dana od osnivanja Fonda (čl. 18.). Svaki će član Fonda od Društva dobiti i obrazac posebne izjave, u kojem će se u roku 30 dana očitovati o svojem članstvu u Fondu, i to:

• o tome želi li ostvariti obeštećenje, odnosno pravo stjecanja i raspolaganja udjelom u prve dvije godine postojanja Fonda, umanjeno za 50% u odnosu na pripadajući iznos obračuna razlike mirovine, ili
• o tome želi li ostvariti obeštećenje, odnosno pravo stjecanja i raspolaganja udjelom tijekom osam godina postojanja Fonda, s počekom od dvije godine (čl. 24.).

Društvo je dužno, najkasnije do 31. siječnja 2000. g., obavijestiti Upravni odbor Fonda i Vladu RH o izboru prve ili druge varijante obeštećenja u pojedinim slučajevima, uz potvrdu nezavisnog revizora (čl. 19.). Valja ovdje napomenuti i to da će korisnici mirovine, koji vode upravni postupak ili upravni spor radi ostvarivanja prava na obeštećenje, prema Odluci Ustavnog suda RH od 12. svibnja 1998. g., također ostvariti pravo na obeštećenje, odnosno članstvo u Fondu prema Zakonu (čl. 41. st. 2.), dok korisnici mirovine koji su u međuvremenu pred sudovima opće nadležnosti pokrenuli postupak za obeštećenje, na temelju Odluke Ustavnog suda RH od 12. svibnja 1998. g., mogu također ostvariti obeštećenje i postati članovima Fonda ako povuku svoju tužbu (čl. 42. st. 1.). Međutim, oni koji su na temelju pravomoćne i ovršne sudske odluke već ostvarili svoje obeštećenje, neće moći ostvariti obeštećenje, odnosno članstvo u Fondu prema Zakonu (čl. 41. st. 2.). Radi točnosti utvrđivanja članstva u Fondu i izbjegavanja mogućeg dvostrukog obeštećenja u ovim slučajevima, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje dužan je izvijestiti Društvo o korisnicima mirovina koji su ostali pri tužbenom zahtjevu, odnosno o onima koji su odustali od tužbe.

Nakon što Vlada RH uplati novčana sredstva i prenese imovinu Fondu, Društvo će članovima Fonda izdati ispravu o njihovom udjelu (čl. 24.). U slučaju preminulih članova Fonda bez nasljednika, koji bi mogli raspolagati udjelima u Fondu, njihovi će udjeli pripasti Republici Hrvatskoj. Svaki udjel pojedinog člana fonda predstavljat će njegovu proporcionalnu vrijednost u ukupnoj imovini Fonda. Način vrednovanja imovine i obveza Fonda, o kojima će ovisiti vrijednost udjela njegovih članova, utvrdit će posebnim pravilnikom Komisija za vrijednosne papire Republike Hrvatske (čl. 25.). Udjeli članova Fonda ne mogu biti predmetom ovrhe ili stečajne mase pojedinog člana Fonda, a niti jedan udjel ne može se dati u zalog ili prenijeti u korist drugog člana Fonda, ali se može naslijediti (čl. 28.). Statutom Fonda bit će uređeni kriteriji i rokovi za raspolaganje udjelima u Fondu prve dvije godine njegova trajanja, tako što se prva isplata mora obaviti do 30. lipnja 2006. g., a zadnja do 31. prosinca 2007. g. U slučajevima članova Fonda koji će raspolagati udjelima tijekom osam godina, njihovi udjeli bit će razdijeljeni u šest godišnjih obroka, počevši od treće godine postojanja Fonda (čl. 24.).

Imovina Fonda

Imovinu fonda čine novčana sredstva, udjeli, dionice, obveznice i nekretnine, koje će u Fond unijeti Vlada RH (čl. 20.). U sklopu te obveze, Vlada RH će, najkasnije do 31. prosinca 2005. g., izvršiti rezervaciju dionica koje će biti unesene u Fond. Predviđeno je da Fond bude tzv. konzervativni ulagač, tj. da ulaže u imovinu koja ima manje prinose, ali i manje oscilacije u vrijednosti, radi očuvanja ukupne vrijednosti Fonda. Troškove upravljanja Fondom i transakcijske troškove snosit će Vlada RH. Za ulaganje imovine, Zakon je postavio sljedeća načela:

• sigurnost ulaganja imovine,
• raznolikost ulaganja, - održavanje likvidnosti, i - profitabilnost.

Načela i ograničenja ulaganja bit će pobliže uređena Statutom Fonda i sadržavat će osobito:

• vrstu imovine u koju se može ulagati,
• način na koji će se ostvarivati navedena načela ulaganja,
• postupak za donošenje odluka o ulaganjima, i
• način za izmjenu načina ulaganja (čl. 21.).

Društvo će dnevno izračunavati neto vrijednost imovine Fonda i pojedinih udjela (čl. 26.), a neto dobit će se moći raspodjeljivati članovima Fonda, razmjerno njihovim udjelima (čl. 27.). Zakon još sadržava odredbe o imovini u koju se ne može ulagati imovina Fonda (čl. 22.) i o slučajevima kad će odstupanje od ograničenja propisanih za ulaganje imovine Fonda biti moguće (čl. 23.).

Ostale odredbe

Zakon o umirovljeničkim fondovima nadalje, sadržava odredbe o depozit- noj banci, obvezi izvješćivanja, nadzoru, trajanju Fonda te njegovom preoblikovanju ili likvidaciji. U depozit- noj banci, koju odabere Upravni odbor Fonda, bit će pohranjene isprave o imovini i otvoren poseban račun Fonda (čl. 29. - 33.). Glede izvješćivanja, Društvo će svake godine u prvome tromjesečju izdavati prospekt sa svim relevantnim podacima o stanju i poslovanju Fonda (čl. 34.). Taj će se prospekt dostavljati svakome članu Fonda. Također, Društvo je dužno jednom godišnje izvješćivati Hrvatski sabor o poslovanju i imovini Fonda (čl. 35.). Nadzor nad poslovanjem Društva i Fonda obavljat će Komisija

za vrijednosne papire RH (čl. 36.). Fond se osniva na neodređeno vrijeme (čl. 37.), uz mogućnost likvidacije (vjerojatno, kad ispuni svoju svrhu, tj. kad članovi Fonda u cijelosti ostvare svoja obeštećenja), ali neće se moći preoblikovati u zatvoreni investicijski fond ili drugu pravnu osobu (čl. 38.).

3. ZAKLJUČAK

U ovome kratkom prilogu o dva posljednja zakona, kojima je uređeno obeštećenje korisnika mirovina na temelju Odluke Ustavnog suda RH od 12. svibnja 1998., nastojali smo prikazati njihov sadržaj s gledišta prava pojedinaca, kako iz mirovinskog osiguranja, tako i na obeštećenje članstvom u investicijskom fondu, čija provedba tek predstoji. U tom se kontekstu može primijetiti:

• da je zakonodavac ovoga puta odustao od obeštećenja, povećavanjem iznosa mirovine, kao što je to bilo prema zakonima iz 1998. i 2000. godine, koje smo spomenuli na početku ovoga priloga, i
• da su uspostavljena dva načina obeštećenja: prvo u prve dvije godine poslovanja Fonda i uz diskont od 50% i drugo, s počekom od dvije godine i u cijelosti.

S gledišta provedbe u život Odluke Ustavnog suda RH od 12. svibnja 1998. g., opseg mirovina ostao je u razini povećanja prema Zakonu o povećanju mirovina radi otklanjanja razlika u razini mirovina, ostvarenih u različitim razdobljima od 8. prosinca 2000. g. i Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o mirovinskom osiguranju od 3. ožujka 2004. g. (Nar. nov., br. 30/04), kojim je dodatak uz mirovinu od 100 kuna i 6%, integriran u iznosu mirovine. Nadalje, prva varijanta obeštećenja (s diskontom od 50%) za državu je povoljnija jer olakšava ukupan teret njezinim javnim financijama, a i za korisnike mirovina je privlačnija, jer dobivaju odmah, iako ne cijeli iznos obeštećenja (qui cito dat, bis dat), dok je druga varijanta za korisnike mirovina dugoročno isplativija. Međutim, isključujući iz obeštećenja i članstva u Fondu prema ovome Zakonu one korisnike mirovine, koji su se, ne čekajući donošenje posebnih zakona u izvršenju Odluke Ustavnog suda RH od 12. svibnja 1998. g., obratili sudovima opće nadležnosti s tužbenim zahtjevima za obeštećenje i koji već imaju pravomoćne i ovršne presude (čl. 41. st. 1.), zakonodavac je priznao i takvu mogućnost obeštećenja i, u stvari, ozakonio mogući dvojaki pravni put zaštite istoga prava, polazeći, vjerojatno, od toga da je takvim sudskim presudama uspostavljeno određeno pravo u pojedinim slučajevima, ne ulazeći pritom u druge moguće aspekte sudskog odlučivanja u stvarima koje prema svojoj prirodi ne ulaze u sudsku nadležnost (o tome opširnije u prilozima o nadležnosti upravnih tijela za raspravljanje zahtjeva za isplatu mirovina; vidjeti R. Peček i M. Rismondo u Informatoru br. 5311 - 5312 i 5343). U tim slučajevima tužena strana nije izravno bila Republika Hrvatska već Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje koji je javna ustanova i kojemu će trebati osigurati posebna sredstva za isplatu obeštećenja u tim slučajevima, jer neće biti obuhvaćeni obeštećenjem putem Umirovljeničkog fonda.

Na kraju, a u slučajevima upravnih postupaka i upravnih sporova koji se još vode u povodu Odluke Ustavnog suda RH od 12. svibnja 1998. g., za koje je u Zakonu određeno da će se pravo na obeštećenje ostvarivati članstvom u Umirovljeničkom fondu (čl. 41. st. 2.), ti bi postupci trebali biti obustavljeni, jer više nema uvjeta za njihovo daljnje vođenje.