Cjelovit(ij)a ocjena/analiza uspješnosti bilo kojih promjena, pa tako i promjena koje su se dogodile implementacijom Zakona o otpisu dugova fizičkim osobama^[1], zahtijeva usporedbu postignutog s dvjema referentnim točkama. 

Prva je zatečeno stanje do implementacije ZODFO-a. Drugo je ciljno stanje, odnosno ono koje bi trebalo biti namjeravani rezultat implementacije ZODFO-a.

Na dan 31. siječnja 2018. u blokadi je bilo 324.910 građana, s ukupnim dugom koji iznosi 42,3 milijarde kn,^[2]a na dan 31. ožujka 2018. u blokadi su bila 325.254 građana, s dugom od 43,37 milijardi kn.Tu je uočen i problem, koji je ispravljen implementacijom novog Zakonom o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima.^[3]Naime, prema starom rješenju za izvansudsku ovrhu nema propisanog krajnjeg roka do kojeg je moguća provedba ovrhe pa se stoga ona može provoditi zauvijek. Neovisno o tomu što se godišnja stopa novih osnova za plaćanje smanjuje, ukupan dug blokiranih građana raste iz razloga što kumulativ starih ovrha ostaje i dalje evidentiran. Zbog navedenog moralo se zahvatiti u konkretne i egzistentne pravne odnose implementacijom novog ZOPONS-a.Nadalje, prema podatcima Fine, oko 58 % dužnika duguje male iznose duga, koji se uglavnom odnose na tekuću potrošnju i potrošačke usluge (više od 30 % za telekomunikacijske usluge i HRT pristojbu), te iako čine najveći broj dužnika, njihov ukupan dug iznosi samo 4 % od ukupnog iznosa duga. Srednji dužnici, oni iznad 30.000,00 kn, duguju ponajprije bankama kao vjerovnicima, te je vjerojatno riječ o većim kreditnim obvezama, posebice stambenim. Najveći dužnici, koji duguju po više od milijun kn, iako čine samo 1 % ukupnog broja blokiranih građana duguju čak 52 % ukupnog duga. Njihov dug uglavnom je prema bankama te se u toj grupi nalaze i osobe koje su jamčile za obveze pravnih osoba ili osobe kojima je preostao dug nakon neuspjelog poduzetničkog pothvata.^[4]Uz navedeno, od strane Vlade RH ocijenjeno je kako postojećim prosječnim tempom novih postupaka stečaja potrošača koji se godišnje pokreću (oko 500 izvansudskih i oko 350 sudskih postupaka stečaja potrošača godišnje) nije u potpunosti moguće ostvariti opće i posebne ciljeve - smanjenje broja prezaduženih potrošača.^[5] Dakle, postavilo se pitanje - je li postojeće normativno rješenje (ponajprije ono definirano Zakonom o stečaju potrošača^[6]i Ovršnim zakonom^[7]), dovoljno, odnosno jesu li postojeće de lege lata mjere post festum zaštite prezaduženih potrošača dostatne. Kako se pravni instituti ne mogu uspostaviti u kratkom razdoblju, iako napori za izgradnju i njihovo funkcioniranje moraju biti stalni i primarni, bilo je razumno i potrebno donijeti izmjene i dopune propisa kako bi se riješili navedeni problemi.Također, shvaćeno je da reforma mora biti višestrana, odnosno mora pokrivati reformu i donošenje više propisa. Štoviše, i iskustva drugih modernih zemalja (Engleske, Njemačke, Francuske, Danske, Irske), u kojima su propisi o „borbi“ s fenomenom osobne prezaduženosti više puta promijenjeni, pokazuju da je opasno zauzeti tvrdo i neelastično stajalište u odnosu na usvojeni propis te da zakonodavac treba biti otvoren za proces prilagodbe. Naime, mnogi odnosi u životu podložni su drukčijim zakonitostima, prije svega ekonomskim, pa ih zbog toga nije moguće promijeniti usvajanjem propisa koji je u suprotnosti s tim zakonitostima.

Cilj je ostvariti jednokratne mjere pomoći u svrhu rješavanja problema s blokiranim računima fizičkih osoba građana te spriječiti potencijalne zloporabe na umu namjernog neplaćanja obveza u razdoblju od najave Zakona do njegova stupanja na snagu (čl. 2.). Brojčano to bi značilo da će se za 11.168 dužnika deblokirati računi. Za daljnjih 180.291 dužnika provesti će se otpis duga barem po jednoj osnovi za plaćanje, ali im računi neće biti deblokirani jer imaju drugih ovrha i/ili im ukupan dug prema vjerovnicima iz grupe I. prelazi 10.000,00 kn. Dakle, 326.743 osnove za plaćanje prestalo bi se izvršavati jer bi dug bio otpisan u cijelosti, a po 533.584 osnove dugovanje bi bilo djelomično otpisano, iz čega će proizaći da bi vjerovnici iz grupe I. otpisali dug u iznosu od oko 1,063 milijarde kn.^[8]Pretpostavka je kako će otpis duga od strane vjerovnika iz grupe I. biti poticaj vjerovnicima iz grupe II. da izvrše otpise, jer se za njih propisuje porezni učinak otpisa duga. Nadalje, Zakonom se uređuju uvjeti, način i postupak otpisa dospjelih dugova fizičkih osoba za koji se provodi ovrha na novčanim sredstvima, pri čemu se u obzir uzimaju i kamate i drugi pripadajući troškovi koje fizičke osobe imaju u svezi s tim dugovanjima te reprogram poreznog duga koji nije otpisan odnosno naplaćen (čl. 1.). Dakle, dospjelim dugom smatra se glavnica duga i trošak te pripadajuće kamate, za koji se na dan 31. prosinca 2017. provodila ovrha na novčanim sredstvima po računu i koja se na dan stupanja na snagu ovog Zakona još uvijek provodi. Dospjelim dugom ne smatra se naknada za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima koja se naplaćuje prema odredbama ZOPONS-a, a koja se odnosi na osnove za plaćanje prema kojima nije niti djelomično otpisan dug prema vjerovniku grupe I. Dospjelim dugom ne smatra se dug iz osnove za plaćanje kojom je određena mjera osiguranja (čl. 7.). Otpis se neće provoditi za dugovanja koja se odnose na uzdržavanje djece, novčane kazne izrečene u prekršajnim i kaznenim postupcima te obveze koje se odnose na potraživanja prijašnjih dužnikovih radnika iz radnog odnosa po osnovi mirovinskog osiguranja (čl. 3.). Također, otpisi dugova prema ovom Zakonu provode se neovisno o uvjetima porezno priznatih otpisa prema propisima o oporezivanju dobiti i dohotka. Dakle, izvršeni otpis dospjelog duga, u skladu s ovim Zakonom, smatra se otpustom duga u smislu općeg propisa koji regulira obvezne odnose, neovisno o tomu je li za nju pribavljena dužnikova suglasnost (čl. 4.).

 

Financijska agencija (u nastavku teksta: Fina) nadležna je za provođenje postupka otpisa dugova. Pritom Fina koristi javno objavljene podatke iz Registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika i Registra trgovačkih društava i drugih pravnih osoba obveznika davanja Izjave o fiskalnoj odgovornosti koje objavljuje Ministarstvo financija. Također, propisano je da će Ministarstvo financija Fini za potrebe postupanja prema ovom Zakonu dostaviti podatke o fizičkim osobama koje na dan 1. siječnja 2018. obavljaju registriranu djelatnost (čl. 17.). Inače, prema pravnom obliku Fina je pravna osoba s javnim ovlastima za koju je upis propisan posebnim zakonom, a jedini osnivač je Republika Hrvatska. Poseban zakon prema kojem je osnovana jest Zakon o financijskoj agenciji,^[9] a osnovna djelatnost je financijsko posredovanje putem tržišnih aktivnosti. U okviru navedenih djelatnosti Fina je državi partner u nizu projekata, pa tako provodi i ovrhu na temelju spomenutog ZOPONS-a. 

Budući da postupak uključuje i otpis/reprogram poreznog duga, porezna uprava je stvarno nadležno porezno tijelo za provođenje postupka reprograma poreznog duga. Dakle, porezno tijelo definirano je zakonom koji uređuje porezni postupak. Glede postupka reprograma poreznog duga, on je definiran kao dospjeli nenaplaćeni, odnosno neplaćeni porezni dug nastao s osnove poreza, doprinosa i drugih javnih davanja, čije je utvrđivanje i/ili naplata i/ili nadzor prema posebnim propisima u nadležnosti poreznog tijela definiranog odredbama zakona koji propisuje porezni postupak, dakle Opći porezni zakon (čl. 12.).^[10] 

Zakon vjerovnike dijeli na dvije velike grupe, s različitim načinom postupanja prema dužnicima. Pritom su vjerovnici definirani kao vjerovnici iz grupe I. (Republika Hrvatska, jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, proračunski i izvanproračunski korisnici državnog proračuna i proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji se nalaze u Registru proračunskih i izvanproračunskih korisnika, trgovačka društva u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske i/ili jedne ili više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe kojima je osnivač Republika Hrvatska, odnosno jedna ili više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koje se nalaze u Registru trgovačkih društava i drugih pravnih osoba obveznika davanja Izjave o fiskalnoj odgovornosti koji objavljuje Ministarstvo financija) te vjerovnici iz grupe II. (financijske institucije te sve druge pravne osobe i fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost). Dužnik se u smislu ZODFO-a smatra fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost i fizička osoba koja je registriranu djelatnost obavljala najdulje do 31. prosinca 2017., a nad kojom se provodi ovrha na novčanim sredstvima po računu radi naplate dospjelog duga i koja se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona još uvijek provodi. Registriranom djelatnošću smatra se: 1. djelatnost obrta upisana u obrtni registar, sukladno propisima o obrtu; 2. djelatnost trgovca fizičke osobe upisane u registar trgovačkog suda kao trgovac pojedinac, sukladno propisima o trgovačkim društvima; 3. djelatnost slobodnog zanimanja fizičke osobe upisane u registar obveznika poreza na dohodak ili poreza na dobit od obavljanja samostalne djelatnosti slobodnog zanimanja; 4. djelatnost poljoprivrede i šumarstva fizičke osobe upisane u registar obveznika poreza na dohodak ili poreza na dobit od obavljanja samostalne djelatnosti poljoprivrede i šumarstva i/ili 5. ostale nenavedene samostalne djelatnosti fizičke osobe na temelju kojih je izvršen upis u registar obveznika poreza na dohodak ili poreza na dobit te su po toj osnovi obveznici poreza na dohodak od obavljanja samostalne djelatnosti ili poreza na dobit (čl. 5.).

Kao početno stanje procjene uvjeta za otpis duga, uzima se postojanje blokade računa na dan 31. prosinca 2017. Da bi uvjeti za otpis duga bili ispunjeni, blokada evidentirana na navedeni dan mora se i dalje izvršavati na dan stupanja na snagu ovog Zakona. Početni datum definiran je zbog propisivanja jasnih kriterija uvjeta za otpis te kako bi se učinak zakona primijenio upravo na one blokirane građane zbog kojih se ovaj Zakon kao jednokratna mjera pomoći i donosi. 

Pretpostavka je kako će otpis duga od strane vjerovnika iz grupe I. (vidi infra) biti poticaj vjerovnicima iz grupe II. (vidi infra) da izvrše otpise, jer se za njih propisuje porezni učinak otpisa duga. Naime, da bi se olakšalo poslovanje i donošenje odluke o otpisu vjerovnicima koji su obveznici poreza na dobit, iznos otpisanog duga do 10.000,00 kn smatra se porezno priznatim rashodom, a obveznicima poreza na dohodak iznos otpisanog duga do 10.000,00 kn ne uključuje se u oporezive primitke. Fizičkim osobama-dužnicima kojima se izvrši otpis dospjelog duga, iznos otpisa neće se smatrati oporezivim primitkom (čl. 11.).

U skladu s pretpostavkom za otvaranje postupka i za ostvarivanje cilja postupka (vidi supra), automatski se provodiotpis dospjelog duga po osnovama za plaćanje vjerovnika iz grupe I. najviše do ukupnog iznosa zbroja glavnice i troška svih vjerovnika iz grupe I. od 10.000,00 kn. Uz otpisani iznos duga po osnovi glavnice i troška, otpisuje se i pripadajuća dospjela kamata. Ako dužnik ima dug po osnovama za plaćanje čiji ukupan iznos prema svim vjerovnicima iz grupe I. prelazi iznos od 10.000,00 kn, otpisat će se dug prema vjerovnicima iz grupe I. iz osnove za plaćanje koja je prije upisana u Očevidniku redoslijeda osnova za plaćanje kod Fine (čl. 8.). Fina će dužniku u roku 15 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona prestati izvršavati osnove za plaćanje za dug, kao i za naknadu za provedbu ovrhe na novčanim sredstvima koja se odnosi na osnovu koja se prestala izvršavati. O navedenom prestanku izvršavanja osnove za plaćanje Fina će u roku 30 dana od dana prestanka izvršavanja osnove za plaćanje dostaviti izvješće u elektroničkom obliku vjerovnicima iz grupe I. za osnove za plaćanje koje se na njih odnose. Vjerovnici iz grupe I., nakon zaprimanja spomenutih podataka, izvršit će otpis duga i podnijeti prijedlog za obustavu ovrhe odnosno poduzeti drugu odgovarajuću radnju koja dovodi do prestanka ovrhe na novčanim sredstvima radi naplate otpisanog duga. O izvršenom otpisu dospjelog duga vjerovnici iz grupe I. obavijestit će dužnike u roku 60 dana od izvršenog otpisa (čl. 9.).

Nadalje, Zakon određuje postupanje vjerovnika iz grupe II. tako da oni mogu otpisati dospjeli dug i pripadajuće kamate, na temelju vlastite odluke. Pri tomu, mogu odlučiti hoće li za otpis duga tražiti da dužnik podnese zahtjev za otpis. U svakom slučaju vjerovnici iz grupe II. moraju informaciju o otpisu i odabranom načinu otpisa duga učiniti javno dostupnom (u sredstvima javnog priopćavanja i/ili objavom na svojim mrežnim stranicama i/ili na neki drugi prikladan način) u roku 60 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, kako se dužnici ne bi nepotrebno obraćali sa zahtjevom vjerovnicima koji uopće ne žele sudjelovati u otpisu. Također, propisano je u kojim je rokovima potrebno izvršiti otpis odnosno obustaviti ovrhu koja se provodi radi naplate otpisanog duga. Naime, u slučaju da se vjerovnici iz grupe II. odluče za otpis dospjelog duga samostalno, dužni su u roku 60 dana od dana objave o namjeri otpisa izvršiti otpis duga i podnijeti prijedlog za obustavu ovrhe odnosno poduzeti drugu odgovarajuću radnju koja dovodi do prestanka ovrhe na novčanim sredstvima radi naplate otpisanog duga. U slučaju da se vjerovnici iz grupe II. odluče za otpis dospjelog duga na temelju zahtjeva dužnika, na već spomenuti način objavom će pozvati dužnike na podnošenje zahtjeva. Pisani zahtjev za otpis dužnik može podnijeti u roku 30 dana od dana objave, a zahtjev minimalno sadržava: ime, prezime, adresu i OIB dužnika te opis i/ili oznaku dospjelog duga za koji se traži otpis. Vjerovnici iz grupe II. dužni su u roku 60 dana od dana podnošenja zahtjeva za otpis duga dužnika koji ispunjava uvjete, izvršiti otpis duga i podnijeti prijedlog za obustavu ovrhe odnosno poduzeti drugu odgovarajuću radnju koja dovodi do prestanka ovrhe na novčanim sredstvima radi naplate otpisanog duga. Oni će o izvršenom otpisu dospjelog duga obavijestiti dužnike bez odgađanja (čl. 10.).

 

Glede reprograma poreznog duga koji nije otpisan, propisano je da fizičke osobe mogu poreznom tijelu podnijeti zahtjev do 31. prosinca 2018. Zahtjevi zaprimljeni nakon isteka roka odbacit će se rješenjem. Dospjeli dug može se reprogramirati u mjesečnim anuitetima, ovisno o visini dospjelog poreznog duga (do 50.000,00 kn do 36 mjeseci, 50.000,01 – 100.000,00 kn do 42 mjeseca, 100.000,01 – 200.000,00 kn do 48 mjeseci,200.000,01 – 500.000,00 kn do 54 mjeseca te više od 500.000,00 kn do 60 mjeseci), a na reprogramiranu glavnicu obračunat će se zakonska zatezna kamata (čl. 13.). O zahtjevu za reprogram odlučuje se rješenjem, koje donosi porezno tijelo prema pravilima općeg upravnog postupka. Po izvršnosti rješenja ovrha će se obustaviti za iznos duga obuhvaćenog rješenjem o reprogramu. U slučaju nepridržavanja rokova i načina plaćanja reprogramirane glavnice dospjelog duga, rješenje će se ukinuti, a dužniku prestaje pravo na otpis duga s osnove pripadajućih kamata i troškova (čl. 14.). Protiv rješenja kojim je odlučeno o reprogramu i rješenja kojim se ukida reprogram može se izjaviti nesuspenzivna žalba nadležnom drugostupanjskom tijelu (čl. 15.).

Otpis je konačan iako od dužnika nije pribavljena suglasnost jer se u praksi često događaju situacije da se dužnici ne odazivaju na pozive vjerovnika. Pritom su vjerovnici stimulirani na otpis dugova i troškova do iznosa od 10.000,00 kn uvećanog za pripadajuće kamate vezane uz taj dug, tako da je vjerovniku obvezniku poreza na dobit porezno priznat rashod, a vjerovniku obvezniku poreza na dohodak iznos otpisanog duga ne uključuje se u oporezive primitke. Također, otpis izvršen sukladno odredbama ovog Zakona dužniku se neće smatrati oporezivim primitkom. Za reprogramirani iznos glavnice duga zastara prava na naplatu ne teče od dana izvršnosti rješenja kojim je odlučeno o reprogramu (čl. 16.). 

 

Otpust (oprost) duga predstavlja prestanak obveznog odnosa u kojem vjerovnik izjavi dužniku da neće tražiti njegovo ispunjenje, a dužnik se s time suglasi. Otpust duga je ugovor, jer je za njegovu valjanost potrebna suglasnost obiju strana, a ne jednostrana izjava volje vjerovnika. Ako dužnik ne pristane da mu se dug oprosti iz bilo kojih razloga (materijalnih, moralnih), izjava vjerovnika nema pravni učinak. Otpust duga ne smije prouzročiti neku povredu prava trećih osoba, jer to bi bio ugovor na štetu trećih, a takav ugovor je zabranjen.^[11] 

Propisana mjera reprograma razmjerna je ciljevima koji su se njome željeli postići jer mjerom nije nametnut prekomjeran teret adresatima te mjere. Na ovaj način, navodi zakonodavac, osigurava se ostvarenje temeljnih socijalnih prava i socijalne sigurnosti umanjujući ekstremne socijalne razlike, zbog čega zakonodavna intervencija ima legitiman cilj i opravdana je s aspekta javnog ili općeg interesa.^[12]

 

ZODFO automatski otpisuje dug prema državi, JLPS-u i povezanim osobama do 10.000,00 kn za sve građane blokirane na dan 31. prosinca 2017., potičući sve druge vjerovnike na otpis do 10.000,00 kn blokiranih građana kroz poreznu stimulaciju. Također, kaomogućnost pruža se postupak reprograma duga za porezne dugove prema RH preko 10.000,00 kn. Ipak, navedeni Zakon ne predstavlja pravni novum, jer je u posljednjih desetak godina primjetno širenje uporabe oprosta duga i u razvijenim i u manje razvijenim državama.^[13]Primjerice, ako se osvrnemo na hrvatsko pravo, institut otpisa poreznoga duga bio je uređen i u Općem poreznom zakonu iz 2000., kojim su otpis poreznog duga te otpis dospjeloga poreznog duga bili propisani slično sadašnjem pozitivnopravnom uređenju.^[14] Kao odgovor na loše gospodarske prilike u postkriznom razdoblju, godine 2011. donesen je i Zakon o mjerama naplate poreznoga duga uzrokovanoga gospodarskom krizom, koji propisuje uvjete, način i postupak naplate, dospjelog i nenaplaćenog, odnosno neplaćenog, poreznog duga nastalog do 31. siječnja 2012.^[15] Istu svrhu imala su i dva propisa donesena tijekom 2013.: Zakon o naplati poreznog duga fizičkih osoba^[16] i Zakon o naplati poreznog duga uzrokovanog gospodarskom krizom.^[17]Ipak, u kontekstu rada zanimljiva je mjera iz 2015., kojom je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o otpisu dugova do kumulativno 35.000,00 kn najsiromašnijim građanima^[18] koji su blokirani dulje od godinu dana.Mjera je imala dvije kategorije dužnika A i B. U kategoriji A bili su najugroženiji građani, korisnici neke od socijalnih naknada, a u kategoriji B građani čija su mjesečna primanja bila do 2.500,00 kn za samca ili 1.250 kn po članu obitelji te koji nemaju druge imovine osim nekretnine u kojoj žive. U obje kategorije uzimani su u obzir dugovi građana kojima su računi blokirani najmanje godinu dana, odnosno do 30. rujna 2014. 

ZODFO, uz reviziju odredaba Zakona o stečaju potrošača kao i novi ZOPONS predstavlja, kao de lege lata rješenje, dio paketa mjera Vlade Republike Hrvatske za rješavanje problema većeg dijela građana s blokiranim računima.Dakako, ni idealno postavljen sustav otpusta dugova, ako takav postoji, ne može eliminirati druge probleme u svezi s potrošačkom prezaduženošću, što će i, prema pretpostavkama autora, indikativna metoda utvrđivanja činjenica ukazati iz naknadne procjene učinka propisa koja će se provesti u roku dvije godine od stupanja na snagu ZODFO-a (čl. 18.).

[1] Nar. nov., br. 62/18, stupio na snagu 21. srpnja 2018. - u nastavku teksta: ZODFO.
[2] Izvor: Vlada RH, Rješavanje problema blokiranih građana, 27.4.2018., dostupno na mrežnim stranicama: https://vlada.gov.hr/vijesti/predstavljanje-mjera-i-zakonskih-prijedloga-za-rjesavanje-problema-blokiranih-gradjana/23785 (13.8.2018.).
[3] Nar. nov., br. 68/18, stupio na snagu 4. kolovoza 2018. - u nastavku teksta: ZOPONS.
[4] Nacrt Zakona o otpisu dugova fizičkim osobama, dostupno na mrežnim stranicama Ministarstva pravosuđa, https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=7335 (12.8.2018).
[5] Obrazac prethodne procjene, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o stečaju potrošača, dostupno na mrežnim stranicama: https://esavjetovanja.gov.hr/Documents/Download? Document Id (18.4.2018.).
[6] Nar. nov., br. 100/15.
[7] Nar. nov., br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17.
[8] Dostupno na mrežnim stranicama Ministarstva pravosuđa, Nacrt Zakona o otpisu dugova fizičkim osobama, https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=7335 (12.8.2018).
[9]Nar. nov., br. 117/01, 60/04 i 42/05.
[10]Nar. nov., br. 115/16.
[11] Zakon o obveznim odnosima - Nar. nov., br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, čl. 45. i 203.
[12] Dostupno na mrežnim stranicama Ministarstva pravosuđa, Nacrt Zakona o otpisu dugova fizičkim osobama, https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=7335 (12.8.2018.).
[13] Podrobnije, Žunić Kovačević, Nataša; Gadžo, Stjepan, Porezna amnestija kao institut porezne politike, Društvena istraživanja, vol. 26, 2017., br. 1, str. 101-122.
[14] Usp. čl. 119. i 135. (Opći porezni zakon, Nar. nov., br. 127/00 (u nastavku teksta: OPZ/00.). Zakon se mijenjao u dva navrata (Nar. nov., br. 86/01 i 150/02)), čl. 120. i 137. (Opći porezni zakon, Nar. nov., br. 147/08. Njegovim stupanjem na snagu prestao je vrijediti OPZ/00, a druga je verzija zakona mijenjana u šest navrata (Nar. nov., br. 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16)) te čl. 132. i 148. Općeg poreznog zakona, Nar. nov., br. 115/16.
[15] Zakon o mjerama naplate poreznoga duga uzrokovanoga gospodarskom krizom, Nar. nov., br. 45/11. Zakon se mijenjao u dva navrata (Nar. nov., br. 25/12 i 78/12).
[16] Zakon o naplati poreznoga duga fizičkih osoba (Nar. nov., br. 55/13).
[17] Zakon o naplati poreznoga duga uzrokovanog gospodarskom krizom, Nar. nov. br. 94/13.
[18]Odluka Vlade Republike Hrvatske, KLASA: 022-03/15-04/10, URBROJ: 50301-04/04-15/3 na sjednici održanoj 15. siječnja 2015. Vidi Protokol o postupku provedbe Sporazuma o mjerama za ublažavanje financijskih teškoća određenog dijela građana koji su ovršenici u postupcima prisilne naplate tražbina male vrijednosti na novčanim sredstvima.

ISPRAVAK - br. 6541 od 24. rujna 2018.
U članku Zakon o otpisu dugova fizičkim osobama - jednokratna mjera pomoći, Informator, br. 6539/2018, autora Dejana Bodula, pogrešno su razvrstani vjerovnici u točki 3.1. članka, što u konačnici znači sasvim drukčije postupanje.

Naime, člankom 6. Zakona o otpisu dugova fizičkim osobama (Nar. nov., br. 62/2018) vjerovnici su razvrstani na sljedeći način:»U smislu ovoga Zakona: vjerovnici iz grupe I. su Republika Hrvatska, proračunski i izvanproračunski korisnici državnog proračuna koji se nalaze u Registru proračunskih i izvanproračunskih korisnika, trgovačka društva u isključivom vlasništvu Republike Hrvatske te pravne osobe kojima je osnivač Republika Hrvatska koje se nalaze u Registru trgovačkih društava i drugih pravnih osoba obveznika davanja Izjave o fiskalnoj odgovornosti koji objavljuje Ministarstvo financija, kao i vjerovnici tražbina koje se naplaćuju temeljem rješenja Porezne uprave; vjerovnici iz grupe II. su jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, proračunski i izvanproračunski korisnici proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave koji se nalaze u Registru proračunskih i izvanproračunskih korisnika, financijske institucije te sve druge pravne osobe i fizičke osobe koje obavljaju registriranu djelatnost.«

Nadalje, neispravan je i zaključak, pod točkom 4. članka, prema kojem se dug prema jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave do 10.000,00 kuna automatski otpisuje za sve građane blokirane 31. prosinca 2017. Automatski se otpisuje dug samo prema vjerovnicima iz grupe I. Jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ulazi u grupu II. pa se na nju ne odnosi automatski otpis duga na temelju zakona.

Ispričavamo se cijenjenim čitateljima.