1. UVOD
Općepoznato je da od svih republika i pokrajina bivše Jugoslavije, Hrvatska jedina nije iskoristila ovlast da donese Zakon o izvanparničnom postupku,¹ pa je primjena pravnih pravila Zakona o sudskom vanparničnom postupku Kraljevine Jugoslavije iz 1934. godine², u pravilu, bila jedina opcija. Pojedina područja bila su uređena posebnim pravilima primarno materijalnopravnog karaktera, koji su sadržavali i neke postupovne odredbe³. Budući da je deficit u izvanparničnom pravu u Hrvatskoj bio osobito izražen u nepostojanju adekvatnih pravila općeg uređenja, donošenje Zakona o izvanparničnom postupku od presudne je važnosti za daljnji razvoj izvanparničnog prava.

Nakon 24 sastanka Radne skupine i intenzivnog rada na tekstu Nacrta prijedloga Zakona o izvanparničnom postupku, na e-Savjetovanju pojavila se nova verzija teksta, znatno različita od verzije koja je postojala u trenutku zaključenja rada Radne skupine i posljednjeg sastanka.⁴ Pritom je dovoljno reći da je posljednja, u to vrijeme članovima Radne skupine jedino poznata verzija obuhvaćala 227 članaka, dok se na stranicama e-Savjetovanja pojavila „osakaćena“ verzija od svega 123 članka. Budući da je netragom nestala gotovo polovica prijašnjeg Nacrta prijedloga zakona, ovaj proces, kao i brojni drugi procesi u kreiranju zakonskih tekstova zaslužuje ozbiljnu kritiku, ne zbog našeg općeg nezadovoljstva, već, usuđujemo se reći, i posvemašnjeg narušavanja logičnosti i cjelovitosti budućeg zakonskog teksta. Nacrt prijedloga Zakona o izvanparničnom postupku od 2. veljače 2023.⁵ prezentiran je na 198. sjednici Vlade 2. ožujka 2023., s tim da je opsegom ostao isti onome koji je bio prezentiran na stranicama e-Savjetovanja. Odbor za pravosuđe je nakon provedene rasprave sa sedam (7) glasova „za“ i jednim (1) „suzdržanim“ glasom odlučio predložiti Hrvatskom saboru zaključke da se prihvaća Prijedlog zakona o izvanparničnom postupku te da se sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja iznesena u raspravi upućuju predlagatelju radi izrade Konačnog prijedloga zakona.⁶ Suglasno tome, u analizi odredaba koristit ćemo se aktualnim Prijedlogom Zakona o izvanparničnom postupku iz ožujka 2023.⁷

S obzirom na navedena aktualna zbivanja, cilj i svrha ovoga rada je naznačiti osnovne smjerove budućeg razvoja izvanparničnog prava, neka bitna obilježja Prijedloga ZIP-a i uputiti, nadamo se, konstruktivnu kritiku zbog izostalog dijela prvotno izrađenog teksta Nacrta.

2. OPĆE UREĐENJE
Dugo iščekivano opće uređenje Prijedloga ZIP-a izrađeno je pod utjecajem određenih komparativnih uzora, ponajviše austrijskog prava. Naime, utjecaj germanskog pravnog kruga na razvoj hrvatskog prava, bilo da je riječ o njemačkom bilo o austrijskom pravu u Hrvatskoj, velik je. Zanimljivo je da je i Austrija nakon Carskog patenta iz 1854.⁸ i sama provela reformu donijevši novi Zakon o izvanparničnom postupku.⁹ Prihvativši većinu ideja toga Zakona, osobito njegova općeg dijela, koji su kao komparativni model koristili i Slovenci, nastojali smo donijeti moderan zakon, koji je ipak trebao zadržati i neka obilježja tradicionalnih i Hrvatskoj bliskih uzora iz regije. S obzirom na prostornu ograničenost ovoga rada, zadržat ćemo se na analizi tek nekoliko obilježja općeg dijela aktualnog Prijedloga ZIP-a.

2.1. PODRUČJE PRIMJENE
Jedan od osnovnih problema teorijskog razgraničenja parničnog i izvanparničnog postupka bio je kako pronaći odgovarajući kriterij temeljem kojeg bi se ti postupci mogli objektivno razlikovati. Naime, brojni pokušaji da se vrlo raznovrsni izvanparnični postupci svedu na zajednički nazivnik i da ih se odredi u odnosu na parnicu, nisu bili univerzalni, već nedostatni.

Tako je, primjerice, teorija stranaka određivala da u parničnom postupku sudjeluju dvije stranke s antagonističnim interesima, a u izvanparničnom postupku osobe čiji su interesi paralelni.¹⁰ Dakako, ova teorija, kao svojevrsna varijanta teorije spora nije vodila računa o tome da izvanparnični postupak može biti jednostranački (kada se vodi postupak lišenja poslovne sposobnosti) ili dvostranački (uređenje međe) ili višestranački (uređenje odnosa etažnih vlasnika, razvrgnuće suvlasništva), kao i da broj stranaka u izvanparničnom postupku može i ne mora određivati njihove pravne položaje i položaje stranačkih interesa.

U nedostatku univerzalnog kriterija kao općeprihvaćeni kriterij primjenjivao se legalni, sukladno kojem su se neke stvari rješavale primjenom pravila izvanparničnog postupka uvijek kada je to propisivao zakon.

Ako zakon nije ništa propisivao, primjenjivala su se pravila parničnog postupka, jer se parnični postupak smatrao presumiranom metodom pravne zaštite¹¹, što je proizlazilo iz čl. 1. Zakona o parničnom postupku¹², koji određuje da će se pravila parničnog postupka primjenjivati „ako zakonom nije za neke od tih sporova određeno da u njima sud rješava po pravilima kojega drugog postupka.“¹³

Prijedlog ZIP-a određuje da se Zakonom uređuju pravila na temelju kojih sud i javni bilježnik, kad je to tim ili drugim zakonom koji sadrže odredbe o izvanparničnom postupku određeno, postupa u rješavanju izvanparničnih stvari (čl. 1. st. 1.). Iz navedenog proizlazi da su u rješavanju izvanparničnih stvari nadležni sudovi i javni bilježnici, pri čemu ćemo kasnije razlikovati izvornu i prenesenu nadležnost javnih bilježnika. Osim toga, naglašeno je da se opće odredbe

Pijedloga ZIP-a neće primjenjivati samo u posebnim postupcima koje Zakon uređuje, već i u drugim postupcima u kojima se rješava prema pravilima izvanparničnog postupka. Međutim, opće odredbe primjenjivat će se samo ako prema odredbama ovoga Zakona koji uređuje posebne postupke ili drugim zakonom koji sadrži odredbe o izvanparničnom postupku nije drukčije određeno.

Primjerice, u zemljišnoknjižnom postupku sud odlučuje bez rasprave i saslušanja stranaka, osim iznimno kada je to tim Zakonom određeno (čl. 100. Zakona o zemljišnim knjigama¹⁴). Sukladno tome, potonje pravilo primjenjivat će se na postupke pred zemljišnoknjižnim sudom, dok opće odredbe Prijedloga ZIP-a propisuju da ako održavanje rasprave nije zakonom propisano, ograničeno ili isključeno, sud može odrediti ročište sa svim strankama ili samo sa strankama na koje se odnose pojedina pitanja koja treba raspraviti, ako ocijeni da to može pridonijeti ubrzanju postupka, raspravljanju činjeničnog stanja ili raspravljanju o pravnim pitanjima (čl. 19. st. 1.). Pritom sud u nastavku postupka može odlučiti hoće li ponovno zakazati ročišta ili će se postupak provesti bez njihova održavanja (čl. 19. st. 2. Prijedloga ZIP-a).

Konačno, čl. 1. st. 3. Prijedloga ZIP-a predviđa situaciju kada za rješavanje pojedinih građanskopravnih stvari nije ništa predviđeno, odnosno kada je u potpunosti izostalo određenje koja će se pravila u toj stvari primijeniti. Dakle, u slučaju kada izrijekom nije određeno da će se građanskopravne stvari rješavati prema pravilima nekog drugog postupka, primjenjivat će se pravila izvanparničnog postupka, ako bi to odgovaralo pravnoj prirodi tih stvari. Riječ je o dopunskom kriteriju, kriteriju pravne prirode (nesporne) građanskopravne stvari, koji, uz legalni kriterij, predstavlja crtu razgraničenja izvanparničnog postupka i drugih građanskopravnih metoda.

2.2. ODGOVARAJUĆA PRIMJENA ODREDABA ZPP-A
Prilikom rada na tekstu Prijedloga zakona jedna od potencijalnih dvojbi bila je i hoće li se pojedine zakonske odredbe parničnog postupka integrirati u tekst ili će se Zakon samo pozvati na njihovu odgovarajuću primjenu. Promatrajući neke komparativne modele bilo je razvidno da se mogu odabrati dva smjera: jedan koji općenito upućuje na primjenu odredaba parničnog postupka ili drugi, koji izrijekom navodi koje će se odredbe parničnog postupka primjenjivati u izvanparničnim postupcima.

Austrijski AußStrG. u izvanparničnom postupku nije prihvatio opće upućivanje na odredbe parničnog postupka.¹⁵ Ideja je bila da se na taj način istakne samostalnost i moguća samoopstojnost zakona koji uređuje izvanparnični postupak. Unatoč tome, u pojedinim odredbama izrijekom se upućuje na preciziranu odredbu parničnog postupka.¹⁶

U Prijedlogu ZIP-a prihvaćeno je opće upućivanje na odgovarajuću primjenu odredaba zakona koji uređuje parnični postupak. Ipak, u tekstu se i pobliže upućuje na primjenu pojedinih odredaba parničnog postupka. Tako, primjerice, čl. 8. Prijedloga ZIP-a propisuje da se na zastupanje stranaka putem punomoćnika u izvanparničnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona koji uređuje parnični postupak. Slična je i odredba čl. 21. st. 1. Prijedloga ZIP-a, koja upućuje na odgovarajuću primjenu odredaba zakona koji uređuje parnični postupak za prekid izvanparničnog postupka.

2.3. PUNOMOĆNICI
Prijedlogom ZIP-a propisano je da stranke mogu osobno ili preko punomoćnika poduzimati radnje u izvanparničnom postupku (čl. 8. st. 1.). Osim toga, budući da se na zastupanje stranaka putem punomoćnika u izvanparničnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe zakona koji uređuje parnični postupak, vrijede sve odredbe ZPP-a o tome tko može biti punomoćnik (čl. 89.a), tako i odredba da stranka, odnosno njezin opunomoćenik (koji nije odvjetnik) moraju uz prijedlog za dopuštenje revizije ili reviziju dokazati da imaju položen pravosudni ispit.

Međutim, sporno je jesu li neke druge aktivnosti i ovlasti koje odvjetnici imaju u parničnom postupku primjenjivi i u izvanparničnom postupku ili ne. Primjerice, odvjetnik je u kontekstu elektroničke komunikacije obvezni sudionik u elektroničkom prometu te je u skladu s čl. 106.a ZPP-a obvezan podnesak podnositi u elektroničkom obliku. Istovremeno adresat je kojem će se pismena dostavljati u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava ili na drugi odgovarajući način (čl. 133. st. 5. ZPP-a). To pravilo vrijedi i za druge obvezne sudionike u parničnom postupku, pa bi, zbog odgovarajuće primjene pravila parničnog postupka u izvanparničnom postupku (čl. 2. Prijedloga ZIP-a), ona trebala vrijediti i u izvanparničnom postupku, jer izvanparnični postupak o tome ništa ne propisuje.

Zanimljivo je da je dostava u izvanparničnom postupku trebala biti uređena zakonskim aktom koji je na jedinstven način trebao urediti dostavu u svim (sudskim) postupcima. Iz perspektive ovog novog postupka čini nam se da ne bi moglo biti nikakvih logičnih objašnjenja prema kojima se u izvanparničnom postupku ne bi primjenjivala elektronička komunikacija. Dapače, ako se takva komunikacija primjenjuje u parnici i ovrsi te pretpostavljamo i stečajnom postupku, ne vidimo razloga da se ona ne bi primjenjivala u izvanparničnom postupku.

Međutim, čini se da je s obzirom na primjedbe Odbora za zakonodavstvo Hrvatskog sabora¹⁷ izvjesne dvojbe izazvala odredba čl. 8. st. 3. Prijedloga ZIP-a, kojom je propisano da je javni bilježnik ovlašten zastupati stranke u nespornim stvarima pred sudovima i drugim javnim tijelima, ako su te stvari u neposrednoj vezi s njegovom ispravom. U tom se slučaju na javnog bilježnika na odgovarajući način primjenjuju odredbe o odvjetniku kao punomoćniku. Naime, zatraženo je da se u članku 8. stavku 3. Prijedloga ZIP-a odredi iz kojeg se zakona primjenjuju navedene odredbe.

Osim što nije jasno čemu takvi zahtjevi služe, jer je i u samom obrazloženju uz tu odredbu navedeno da se mogućnost da javni bilježnik nastupa kao zastupnik stranke u nespornim stvarima pred sudovima i drugim javnim tijelima odnosi isključivo na stvari koje su u neposrednoj vezi s njegovom ispravom, u kojem će se slučaju na javnog bilježnika primjenjivati odredbe o odvjetniku kao punomoćniku, što je u skladu sa Zakonom o javnom bilježništvu,¹⁸ upitno je kako će pozivanje na odredbe ZJB-a nomotehnički poboljšati tu odredbu. Istovremeno, valjalo bi znati u kojem su broju slučajeva javni bilježnici nastupali kao zastupnici stranaka, kako bi se otklonila svaka sumnja u novo širenje javnobilježničkih ovlasti. Treba istaknuti da je ta odredba sastavni dio ZJB-a od samog početka primjene zakona, odnosno nikakav novum u odnosu na dosadašnje ovlasti javnih bilježnika.

2.4. VRSTE IZVANPARNIČNIH POSTUPAKA
Velika raznovrsnost izvanparničnih postupaka koja može biti izazvana brojem stranaka koje u postupku sudjeluju te pravnim položajem i pravnim interesom koji u tim postupcima treba ostvariti, kao i različitim načinom njihova pokretanja bila je poseban izazov za pravno uređenje. Naime, problem je bio kako sve te postupke na jedinstven način urediti, a da se pritom zadrži i različitost koju ti postupci zasigurno imaju. Zbog toga je već u odredbi o pokretanju postupka istaknuto da se postupak pokreće prijedlogom stranke, a po službenoj dužnosti, kad je to zakonom propisano.

Pritom će sud u postupcima koji se pokreću po službenoj dužnosti, najkasnije u prvoj procesnoj radnji koju poduzme prema stranci naznačiti predmet postupka (čl. 10. st. 1. i 3. Prijedloga ZIP-a). Različito od parničnog postupka, prijedlog u izvanparničnim (dispozicijskim) postupcima ne mora sadržavati određen zahtjev, ali se iz njega mora moći zaključiti kakvu odluku ili drugu sudsku radnju predlagatelj zahtijeva (čl. 11. st. 1. Prijedloga ZIP-a).

Posebna pravila vrijede i u odnosu na povlačenje prijedloga. U dispozicijskim postupcima prijedlog se bez pristanka protustranke može povući u cijelosti ili djelomično sve do donošenja prvostupanjske odluke. Povlačenje prijedloga moguće je i do donošenja odluke drugostupanjskog suda, ali samo uz izričiti pristanak protustranke. Nasuprot tome, u postupku koji se može pokrenuti i po službenoj dužnosti, prijedlog se može povući samo do donošenja prvostupanjske odluke. Smatrat će se da je postupak dovršen povlačenjem prijedloga, osim ako prvostupanjski sud u roku od 30 dana od davanja izjave o povlačenje ne donese rješenje o nastavku postupka po službenoj dužnosti. Nakon što prvostupanjski sud donese takvu odluku, prijedlog se više ne može povući (čl. 12. Prijedloga ZIP-a).

Takve različite pravne posljedice povlačenja prijedloga u parničnim i izvanparničnim postupcima rezultat su interesa koji se u pojedinom postupku želi ostvariti, a time i radnjama koje će se u tim postupcima poduzimati.

U skladu s tim, povlačenje prijedloga u dispozicijskim postupcima moguće je kao i u parničnom postupku, sve do pravomoćnosti odluke kojom se postupak pred sudom prvog stupnja dovršava (terminologija iz čl. 193. st. 3. ZPP-a), odnosno do donošenja odluke drugostupanjskog suda (čl. 11. st. 2. Prijedloga ZIP-a). Razlika je u pristanku koji stranka treba dati u parničnom postupku i izvanparničnom postupku.

U parničnom postupku moguć je i presumirani pristanak, ali samo do zaključenja glavne rasprave, dok je nakon toga momenta za povlačenje tužbe potreban izričiti pristanak tuženika (čl. 193. st. 2. i 3. ZPP-a). Prema Prijedlogu ZIP-a, u dispozicijskim postupcima prijedlog se bez pristanka protustranke može povući sve do donošenja prvostupanjske odluke, a uz izričiti pristanak do donošenja odluke drugostupanjskog suda (čl. 11. st. 1. i 2.).

Osim toga, postojanje postupka prosuđuje se na različit način u ovisnosti o tome je li riječ o dispozicijskom ili oficijelnom postupku.

Tako dispozicijski postupak počinje podnošenjem prijedloga, a oficijelni poduzimanjem prve postupovne radnje suda (čl. 13. st. 1. Prijedloga ZIP-a).¹⁹

3. JAVNI BILJEŽNICI U IZVANPARNIČNOM POSTUPKU
Položaj javnih bilježnika u izvanparničnom postupku u nomotehničkom smislu osnažen je postojanjem posebne Glave III Prijedloga ZIP-a. Pred javnim bilježnikom može se pokrenuti i provesti postupak te sastaviti javnobilježnička isprava (izvorna nadležnosti javnog bilježnika). Osim toga, sud koji je nadležan voditi prvostupanjski izvanparnični postupak će, kad je to izrijekom propisano zakonom, povjeriti javnom bilježniku provedbu postupka ili obavljanje pojedinih radnji u tom postupku u skladu s konceptom javnog bilježnika kao sudskog povjerenika (čl. 49. st. 1. i 2. Prijedloga ZIP-a). Prema dosadašnjoj praksi, javni bilježnici će povjerene poslove obavljati na način na koji to čini sud. Kriterij razgraničenja u postupanju između sudova i javnih bilježnika jest jesu li sporne činjenice, jer u tom će slučaju javni bilježnik predmet vratiti sudu na čijem je području njegovo sjedište ili sudu koji mu je predmet povjerio.

Nešto je drukčija situacija kada je riječ o sporu o pravu, neovisno o tome jesu li sporne bitne činjenice, kada javni bilježnik ima mogućnost izbora između toga da predmet vrati nadležnom sudu ili da sam riješi stvar, ako su sve stranke u postupku suglasne s tim da javni bilježnik riješi sporno pravno pitanje na temelju nespornih činjenica (čl. 49. st. 4. i 5. Prijedloga ZIP-a).

Proširena nadležnost javnih bilježnika kao sudskih povjerenika obuhvaća prijedlog za sporazumno uređenje međe, prijedlog za sporazumno razvrgnuće suvlasništva, prijedlog za sporazumni razvod braka bračnih drugova koji nemaju zajedničko maloljetno dijete te prijedlog za sporazumni raskid životnog partnerstva ako u životnoj zajednici ne živi maloljetno dijete. Način dodjele predmeta u rad javnom bilježniku propisat će ministar nadležan za poslove pravosuđa pravilnikom (čl. 52. Prijedloga ZIP-a).²⁰

4. UMJESTO ZAKLJUČKA – ŠTO JE S IZOSTALIM PRAVNIM UREĐENJEM STVARNOPRAVNIH IZVANPARNIČNIH POSTUPAKA?
Neobjašnjiv i neobrazložen nestanak stvarnopravnih izvanparničnih postupaka (uređenje međa, razvrgnuće suvlasnišva i uređenje odnosa etažnih vlasnika) iz Nacrta prijedloga ZIP-a upućuje na zaključak da će se u najčešće primjenjivanim izvanparničnim postupcima ponovno primjenjivati pravna pravila ZVP/34.

Čini se da zakonodavac osobito u posebnom zakonskom dijelu nije iskoristio potencijal koji je mogao donijeti ovaj Zakon te da će se na žalost njegovih primjenjivača, sudaca u izvanparničnom postupku, ali i nezadovoljnih stranaka ponovno primjenjivati posve zastarjela i neadekvatna pravila u postupcima koji obilježavaju svakodnevnicu naših građana – uređenju međa, razvrgnuću suvlasništva i rješavanju različitih razmirica između etažnih vlasnika. Onaj tko je mislio da se općim odredbama Prijedloga ZIP-a mogu pokriti potrebe navedenih postupaka, kao i što se može pretpostaviti, da posebno uređenje nije bitno, grdno se prevario.

Naime, umjesto da ta iznimno važna materija ima odgovarajuće zakonsko posebno uređenje, bit će prepuštena kreativnoj djelatnosti sudaca koji će joj zasigurno pristupati na posve različite načine, što će rezultirati posve različitom i neuravnoteženom praksom sudova i posvemašnjom pravnom nesigurnošću. Jer, ako opće odredbe ne daju odgovor na to što sve treba sadržavati prijedlog ili koga treba i treba li uopće pozvati na ročište i slična pitanja u tim postupcima, neki će suci posegnuti za neprimjenjivim i neodgovarajućim pravilima parničnog postupka, a neki će se vratiti na pravna pravila ZVP/34, pa ćemo opet 2023. godine razmišljati o propuštenoj prilici kojom se trebalo urediti to pravno područje.

Zanimljivo će biti pratiti i na koji će način u sporazumnim stvarnopravnim postupcima koji su povjereni javnim bilježnicima postupati javni bilježnici, jer su izostala pravila o procesnim radnjama potrebnim da bi se ti zahtjevi sporazumno okončali. Osim toga, ni pokušaji intervencija na e-Savjetovanju iz redova sudaca trgovačkih sudova u odnosu na posebna pravila za izvanparnične postupke u trgovačkim stvarima i potrebu za njihovim specijalnim uređenjem nisu prihvaćeni, s obrazloženjem da se predloženi Nacrt prijedloga zakona odnosi na sve izvanparnične postupke pa tako i one predviđene Zakonom o trgovačkim društvima.

Takvi odgovori upućuju na posve administrativno nerazumijevanje osnovnih problema posebnih izvanparničnih postupaka. Očigledno, Hrvatska ponovno neće dobiti procesnopravno uređenje izvanparničnih postupaka kakvo zaslužuje, već će i dalje predstavljati izvanparnični specifikum na ovim prostorima.

* Izvanredna profesorica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
1 U Sloveniji je na snazi novi Zakon o nepravdnom postopku Republike Slovenije (Uradni list RS, št. 16/19, u nastavku teksta: ZNP Slovenije). U Srbiji je u primjeni Zakon o vanparničnom postupku Republike Srbije (Službeni glasnik SRS 25/82, 48/88 i Službeni glasnik RS 46/95, 18/05, 85/12, 45/13, 55/14, 6/15, 106/15, 14/22, u nastavku teksta: ZVP Srbije). Za Federaciju Bosne i Hercegovine mjerodavan je Zakon o vanparničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (Službene novine FBIH 2/98, 39/04, 73/05, 80/14, 11/21, u nastavku teksta: ZVP FBiH).
2 Zakon o sudskom vanparničnom postupku Kraljevine Jugoslavije od 24. srpnja 1934. (Službene novine od 1. kolovoza 1934., br. 175 - XLV, u nastavku teksta: ZVP/34), u Hrvatskoj se primjenjuje kao pravna pravila. Naime, sukladno čl. 1. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine (Nar. nov., br. 73/91, u nastavku teksta: ZNPP), pravni propisi (zakoni, uredbe, naredbe, pravilnici i dr.) koji su bili na snazi na dan 6. travnja 1941. godine primjenjivat će se u Republici Hrvatskoj kao pravna pravila, ako su sukladno posebnim propisima, do dana stupanja na snagu toga Zakona, primjenjivana u Republici Hrvatskoj. Daljnja pretpostavka za primjenu pravnih pravila jest da je riječ o odnosima koji nisu uređeni važećim propisima Republike Hrvatske ako su u skladu s Ustavom i zakonima Republike Hrvatske (čl. 2. ZNPP-a).
3 Primjerice, Obiteljski zakon (Nar. nov., br. 103/15, 98/19, 47/20, u nastavku teksta: ObZ), Zakon o nasljeđivanju (Nar. nov., br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 41/19, u nastavku teksta: ZN), Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 152/14, 81/15, 94/17, u nastavku teksta: ZV), Zakon o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, u nastavku teksta: ZTD). Osim toga, ovršni postupak i stečajni postupak osamostaljeni su izvanparnični postupci. Tako i Triva, Siniša; Dika, Mihajlo, Građansko parnično procesno pravo, Narodne novine, Zagreb, 2004., str. 56 - 57 (u nastavku teksta: Triva/Dika, op. cit.).
4 https://esavjetovanja.gov.hr/ECon/MainScreen?entityId=23055, stanje od 20. ožujka 2023.
5 https://vlada.gov.hr/sjednice/198-sjednica-vlade-republike-hrvatske-37906/37906, stanje od 20. ožujka 2021.
6 https://www.sabor.hr/radna-tijela/odbori-i-povjerenstva/izvjesce-odbora-za-pravosude-o-prijedlogu-zakona-o-38, stanje od 25. ožujka 2023.
Usto, 31. ožujka 2023. Na sjednici Hrvatskog sabora donesen je zaključak da se prihvaća Prijedlog zakona. Sve primjedbe, prijedlozi i mišljenja upućeni su predlagatelju radi pripreme Konačnog prijedloga zakona (90 glasova “za”, 17 “protiv”, 22 “suzdržana”).
7 https://www.sabor.hr/sites/default/files/uploads/sabor/2023-03-03/125002/PZ_458.pdf, stanje od 25. ožujka 2023., u nastavku teksta: Prijedlog ZIP-a.
8 Gesetz über das gerichtliche Verfahren in Rechtsangelegenheiten außer Streitsachen v. 9. 8. 1854. (RGBl 1854/208).
9 Bundesgesetz über das gerichtliche Verfahren in Rechtsangelegenheiten außer Streitsachen (BGBL I 2003/111, u nastavku teksta: AußStrG). Zakon je donesen 13. studenoga 2003., a na snagu je stupio 1. siječnja 2005.
10 Triva/Dika, op. cit. (bilj.3), str. 54.
11 Cf. ibid., str. 3. Drukčije Maganić, Aleksandra, Opće institucije izvanparničnog procesnog prava (komparativna analiza hrvatskog, austrijskog i njemačkog izvanparničnog procesnog prava), doktorska disertacija, Pravni fakultet Zagreb, 2008., str. 368 - 369, koja smatra da je izvanparnični postupak osnovna metoda pravne zaštite u nespornim stvarima te da je odnos parničnog i izvanparničnog postupka odnos funkcionalne konkurencije.
12 Zakon o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u nastavku teksta: ZPP).
13 Primjerice, za postupak u nužnim prolazima nije bilo propisano koja će se metoda građanske sudske zaštite primjenjivati, jer je taj postupak, sukladno pravnim pravilima Zakona o nužnim prolazima od 6. travnja 1906., bio propisan kao postupak pred upravnim vlastima. Dvojbu o tome je li riječ o postupku u kojem se primjenjuju pravila parničnog ili izvanparničnog postupka riješila je sudska praksa u prilog izvanparničnog postupka. Tako je Vrhovni sud RH još 1971. zauzeo stajalište da je za osnivanje nužnog prolaza u korist određene nekretnine koja nema nikakve putne veze nadležan sud opće nadležnosti u izvanparničnom postupku, na temelju pravnih pravila bivšeg Zakona o nužnim prolazima, a ne općina. VSH, Gž-3880/70 od 19. svibnja 1971., u Žuvela, Mladen: Vlasničkopravni odnosi, Organizator, 2014., str. 1055.
14 Zakon o zemljišnim knjigama (Nar. nov., br. 63/19, 128/22, u nastavku teksta: ZZK).
15 Rechberger, Walter, H.; Klicka, Thomas (Hrsg), Verlag Österreich, Wien, 2021., str. 2.
16 Primjerice, § 10. AußStrG-a, koji se odnosi na podneske stranaka u st. 6. upućuje se na odgovarajuću primjenu § 86 a Zakonika o građanskom sudskom postupku (Zivilprozessordnung, RGBl 113/1895).
17 Izvješće odbora za zakonodavstvo sa sjednice održane 22. ožujka o Prijedlogu Zakona o izvanparničnom postupku, https://www.sabor.hr/radna-tijela/odbori-i-povjerenstva/izvjesce-odbora-za-zakonodavstvo-o-prijedlogu-zakona-o-2514, stanje od 25. ožujka 2023.
18 Zakon o javnom bilježništvu (Nar. nov., br. 78/93, 29/94, 162/98, 16/07, 75/09, 120/16 i 57/22, u nastavku teksta: ZJB).
19 Opširnije vidjeti u: Maganić, Aleksandra, Novine u izvanparničnom pravu u Republici Hrvatskoj, Zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavstva i pravne prakse, br. 19, Mostar, 2022., str. 166 - 168.
20 Opširnije vidjeti u: Maganić, Aleksandra, Javni bilježnik u izvanparničnom postupku, Javni bilježnik, Vol. XXVI, br. 49, 2022., str. 25 - 34.