1. Uvod

Dana 9. srpnja 2004. godine Hrvatski sabor donio je po hitnom postupku Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju, koji je objavljen u Narodnim novinama, br. 100 od 20. srpnja 2004. g. i koji je stupio na snagu 28. srpnja 2004. g. S obzirom na usku povezanost materije, odnosno područja koje uređuje Zakon o prostornom uređenju i one koju uređuje Zakon o gradnji, valja napomenuti da je istog dana, također po hitnom postupku, donesen i Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o gradnji, a o čijem prijedlogu smo pisali u broju 5246 od 16. lipnja 2004. g.

Danas važeći Zakon o prostornom uređenju (Nar. nov., br. 30/94, 68/98, 61/ 00 i 32/02) stupio je na snagu 23. travnja 1994. g., te je u tri navrata mijenjan i dopunjavan, i to 1998., 2000. i 2002. godine. Taj Zakon uređuje ustrojstvo sustava prostornog uređenja, provedbu dokumenata prostornog uređenja (izdavanje lo-kacijskih dozvola i izvoda iz detaljnih planova uređenja) te nadzor nad provedbom tog Zakona.

2. Razlozi za donošenje Zakona

Prema ocjeni stanja u području prostornog uređenja koju je predlagatelj dao uz prijedlog predmetnog Zakona, tijekom primjene Zakona o prostornom uređenju, kroz analizu dokumenata praćenja stanja u prostoru, dokumenata prostornog uređenja, upravne i upravno - sudske prakse, velikog broja predstavki i upita fizičkih i pravnih osoba, te tijela državne vlasti i vlasti lokalne i područne (regionalne) samouprave, uočeno je neracionalno i neprihvatljivo korištenje prostora Republike Hrvatske, u kvantitativnom i kvalitativnom smislu, a čime je u najvećoj mjeri pogođeno obalno područje mora. U tom smislu, stanje u prostoru Republike Hrvatske, uz ostalo, obilježava:

• nedovoljno promišljena funkcionalna i sadržajna preobrazba pojedinih područja u korištenju i namjeni zemljišta,
• raspršena i često stihijska gradnja u naseljima i izvan građevinskih područja, osobito zbog nepoštivanja zajedničkih i dugoročnih potreba u očuvanju prostora i zdravom okolišu,
• nedovoljno korištenje postojećih potencijala u izgrađenim zonama (urbana obnova, transformacija, modernizacija),
• neracionalno korištenje zemljišta za gradnju u naseljima nedostatne opremljenosti komunalnom infrastrukturom,
• neusklađenost interesa i pritisci korištenja potencijala mora, morske obale, te šireg obalnog područja i otoka,
• koncentracija izgradnje u kontaktnoj liniji kopno-more i privatizacija pomorskog dobra,
• provedba koncepta »masovnog turizma« te neartikuliranost i bespoštedna profitna turistička izgradnja osobito na obalnom području (u javnosti poznata pod pojmom »betonizacija« i »apartma-nizacija« obale) i
• pad kvalitete urbanističkog planiranja, nedovoljno operativan nadzor i nedovoljno kvalitetno stanje struke.

Obalno područje mora u gospodarskom, ali i u svakom drugom pogledu predstavlja najosjetljiviji i najnapadaniji dio prostora Republike Hrvatske pa stoga zahtjeva posebnu skrb države i hitno poduzimanje mjera za otklanjanje prethodno opisanih negativnih pojava. Osim navedenog, tijekom primjene Zakona o prostornom uređenju uočeno je da je pojedine odredbe tog Zakona radi njegove nedvojbene i učinkovite provedbe potrebno hitno promijeniti, doraditi ili precizirati. Zakon o prostornom uređenju bilo je potrebno uskladiti sa Zakonom o gradnji i Zakonom o komunalnom gospodarstvu, je o tom usklađenju ovisi mogućnost, odnosno učinkovitost provedbe tih, međusobno usko povezanih, zakona, tj. mogućnost dobivanja odgovarajućih dozvola i gradnje, te uređenja građevinskog zemljišta, odnosno izgradnja objekata i uređaja komunalne infrastrukture. Također, Zakon o prostornom uređenju bilo je potrebno u terminološkom smislu uskladiti s Ustavom Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 41/01 - proč. tekst i 55/01), Zakonom o sustavu državne uprave (Nar. nov., br. 190/03 - proč. tekst i 199/03), Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Nar. nov., br. 33/01 i 60/01 - vjerodostojno tumačenje), Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu središnjih tijela državne uprave (Nar. nov., br. 199/03 i 30/04) i Zakonom o komunalnom gospodarstvu (Nar. nov., br. 26/03 - proč. tekst i 82/04), a koji su doneseni nakon njegova stupanja na snagu.

3. Prikaz novina koje se predlažu

Predmetnim Zakonom izvršene su izmjene i dopune u svim dijelovima Zakona o prostornom uređenju, osim u općim odredbama, s time da je većina tih izmjena i dopuna suštinske prirode, dok se manji broj tih izmjena i dopuna odnosi na terminološke usklađivanje tog Zakona s Ustavom Republike Hrvatske, Zakonom o sustavu državne uprave i Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu središnjih tijela državne uprave,

Zakonom o komunalnom gospodarstvu. Najznačajnije promjene izvršene su u dijelu Zakona koji uređuje provođenje dokumenata prostornog uređenja.

U nastavku se prema pojedinim dijelovima Zakona o prostornom uređenju, daje prikaz suštinskih novina koje donosi predmetni Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju.

3.1. Ustrojstvo sustava prostornog uređenja

Novine u ovom dijelu Zakona odnose se na pravne i fizičke osobe koje obavljaju stručne poslove prostornog uređenja, te na djelokrug Savjeta prostornog uređenja države.

Stručne poslove prostornog uređenja, izrade dokumenata prostornog uređenja i stručnih podloga za izdavanje lokacij-ske dozvole, kao i do sada mogu obavljati pravne osobe registrirane za obavljanje te djelatnosti koje imaju suglasnost Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (u nastavku teksta: Ministarstvo) i ovlašteni arhitekti koji samostalno obavljaju te poslove. Novost predstavlja uvođenje idejnog rješenja koje se prilaže uz zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole koju izdaje Ured državne uprave u županiji, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za poslove prostornog uređenja (u nastavku teksta: nadležni ured), kao stručnog akta kojeg može izraditi samo ovlaštena osoba, obveza pribavljanja suglasnosti Ministarstva za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja i za ovlaštenog arhitekta koji samostalno obavlja te poslove, mogućnost oduzimanja navedene suglasnosti Ministarstva pravnoj osobi i ovlaštenom arhitektu ako prestanu ispunjavati uvjete za davanje te suglasnosti ili ako stručne poslove prostornog uređenja obavlja protivno Zakonu o prostornom uređenju ili propisima donesenim na temelju tog Zakona, te ovlaštenje ministru zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva (u nastavku teksta: ministar) da, uz ostalo, propiše uvjete i mjerila za oduzimanje navedene suglasnosti, te uvjete koji moraju biti ispunjeni prilikom izrade prostornih planova.

Prema prijelaznim odredbama predmetnog Zakona, pravne osobe registrirane za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja i ovlašteni arhitekti koji samostalno obavljaju te poslove, dužni su ispuniti uvjete određene navedenim propisom u roku 90 dana od dana stupanja na snagu tog propisa. Osobama koje ne ispune propisane uvjete u određenom roku prestaje pravo na obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja.

Djelokrug Savjeta prostornog uređenja države, koji daje mišljenja, prijedloge i ocjene o prijedlozima dokumenata prostornog uređenja i drugim dokumentima određenim Zakonom o prostornom uređenju koje donosi Hrvatski sabor i Vlada Republike Hrvatske, proširuje se na način da Savjet obavlja i druge poslove određene programom Savjeta koji donosi Vlada Republike Hrvatske. Također se propisuje pravo članovima Savjeta na naknadu za rad u Savjetu, koju određuje ministar.

3.2. Dokumenti praćenja stanja u prostoru

Izvješće o stanju u prostoru države, županije, Grada Zagreba, općine i grada, koje se prema dosadašnjem Zakonu izrađuje za dvogodišnje razdoblje prema noveliranom Zakonu izrađivat će se za četverogodišnje razdoblje. Isto tako, program mjera za unapređenje stanja u prostoru države, županije, Grada Zagreba, općina i gradova će se, umjesto za dvogodišnje razdoblje, donositi za četverogodišnje razdoblje, s time da se izmjena i/ili dopuna programa mjera može donijeti samo za dvogodišnje razdoblje, i to na temelju analize odgovarajućeg dijela izvješća o stanju u prostoru, a iznimno od toga samo uz suglasnost Ministarstva.

Dosadašnji fakultativni sadržaj programa mjera za unapređenje stanja u prostoru, tj. mogućnost utvrđivanja potrebe uređenja zemljišta, postaje obvezni sadržaj tog programa.

3.3. Dokumenti prostornog uređenja

Novine u tom dijelu Zakona predstavlja formalno određenje pravne prirode i snage dokumenata prostornog uređenja kao podzakonskog propisa, promjena nadležnosti za donošenje prostornih planova područja posebnih obilježja određenih Strategijom i Programom prostornog uređenja Republike Hrvatske koje prema noveliranom Zakonu donosi Hrvatski Sabor, te brisanje mogućnosti da se programom mjera za unapređenje stanja u prostoru određuju granice područja za koje se izrađuje urbanistički plan uređenja, te obveza izrade i obuhvat detaljnog plana uređenja. Međutim, prema prijelaznim odredbama Zakona granice područja za koje se izrađuje urbanistički plan uređenja i obveza izrade tog plana, te obveza izrade i granice obuhvata detaljnog plana uređenja, određene programom mjera donesenim do stupanja na snagu predmetnog Zakona primjenjuju se u izradi tih planova u razdoblju za koje su doneseni.

Značajne novine, također, predstavlja uvođenje obveze izrade zajedničkog prostornog plana uređenja općine i grada za područje otoka koji ima dvije ili više jedinica lokalne samouprave, kojega donose predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave za čije se područje plan izrađuje, odnosno županijska skupština ako ga ova tijela ne donesu u propisanom roku, kao i mogućnost općina koje odredi ministar da donesu prostorni plan uređenja općine sa smanjenim sadržajem. Općine i gradovi na čijem se području proteže zaštićeno obalno područje, koje to još nisu učinile, dužne su donijeti prostorne planove uređenja općine i grada u roku 10 mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona, dok su ostale općine i gradovi ovaj plan dužne donijeti do 31. prosinca 2005. g.

3.4. Provođenje dokumenata prostornog uređenja

Najznačajnije novine koje donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju, kako je to već prije spomenuto, vezane su uz ovaj dio Zakona, a sastoje se u određivanju zaštićenog obalnog područja mora, te uređivanju instituta utvrđivanja zemljišta nužnog za redovitu uporabu građevine i postro-ženju uvjeta i mogućnosti parcelacije građevinskog zemljišta.

Tako se tim Zakonom u svrhu očuvanja obalnog područja mora, te njegova svrhovitog, održivog i gospodarski učinkovitog korištenja, određuje zaštićeno obalno područje koje obuhvaća sve otoke, pojas kopna u širini od 1000 m od obalne crte i pojas mora u širini od 300 m od obalne crte. Zaštićeno obalno područje od posebnog je interesa za Republiku Hrvatsku te se unutar njega ne može graditi ako nije donesen urbanistički plan uređenja, osim objekata infrastrukture izvan granica građevinskog područja sukladno odgovarajućem dokumentu prostornog uređenja. Svi prostorni planovi unutar zaštićenog obalnog područja i planovi čiji se dijelovi nalaze unutar tog područja, donose se po pribavljenoj suglasnosti Ministarstva. Ministarstvo je tu suglasnost dužno dostaviti u roku 60 dana od dana dostave prijedloga prostornog plana i određenih primjedaba iznesenih u javnoj raspravi, a ako je ne dostavi u tom roku smatra se da je suglasnost dana. Zanimljivo je da je prijelaznim odredbama predmetnog Zakona obveza ishođenja navedene suglasnosti Ministarstva propisana i za postojeće planove u zaštićenom obalnom području, s time da su u provedbi te obveze općine, gradovi i županije Ministarstvu dužni dostaviti navedene planove u roku 15 dana od dana stupanja na snagu propisa (Uredbe) iz članka 45. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju. Navedeni rok od 60 dana i presumpcija da je suglasnost ishođena u slučaju preteka tog roka propisana je i u slučaju ishođenja suglasnosti za već donešene planove.

Određivanjem zaštićenog obalnog područja kao posebnog područja u kojemu vrijedi poseban režim, kako je to opisano, omogućava se Vladi Republike Hrvatske da donošenjem propisa (Uredbe), za čije je donošenje već 10 godina ovlaštena člankom 45. stavak 1. Zakona o prostornom uređenju, na učinkovit način stvori normativne uvjete za racionalno i prihvatljivo korištenje tog prostora, te da na taj način spriječi propadanje i uništenje tog najvrjednijeg prostora Republike Hrvatske. Posebnu snagu toj Uredbi u njezinoj provedbi daje odredba prema kojoj se u slučaju protivnosti prostornog plana odredbi te Uredbe u provođenju zahvata u prostoru primjenjuje odredba te Uredbe, kao i prijelazna odredba Zakona prema kojoj je do donošenja te Uredbe zabranjena gradnja i izdavanje lokacijskih dozvola u zaštićenom obalnom području. Rok za donošenje Uredbe je 30 dana od dana stupanja na snagu predmetnog Zakona.

Prema noveliranom Zakonu parcelacija zemljišta unutar granica građevinskog područja i parcelacija građevinskog zemljišta izvan granica tog područja, može se provoditi samo u skladu s lo-kacijskom dozvolom, detaljnim planom uređenja ili rješenjem o utvrđivanju građevne čestice, s time da nije dopuštena parcelacija zemljišta izvan granica građevinskog područja radi povećavanja građevinske čestice unutar granica građevinskog područja. Da podsjetimo, prema dosadašnjem zakonskom rješenju u skladu s lokacijskom dozvolom, odnosno detaljnim planom uređenja morala se provoditi samo ona parcelacija čija je svrha osnivanje građevne čestice, a što je nerijetko dovodilo do izigravanja urbanističkih propisa.

Kad za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica ili zemljište neophodno za redovitu uporabu građevine, parcelacija građevinskog zemljišta prema noveliranom zakonu provodi se u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice. To rješenje može se donijeti ako su na istoj katastarskoj čestici izgrađene dvije ili više građevina koje građevinski, funkcionalno ili tehničko-tehno-loški nisu cjelina, ako je građevina izgrađena na katastarskoj čestici čija je površina veća od površine neophodnee za redovitu uporabu građevine, te u slučajevima kad je postojeća katastarska čestica, na kojoj je izgrađena, takva da se ne može smatrati zemljištem neophodnim za redovitu uporabu građevine. Navedeno rješenje na zahtjev zainteresirane stranke ili po službenoj dužnosti, donosi tijelo nadležno za izdavanje lokacijske dozvole na temelju dokumenata prostornog uređenja i drugih propisa, a ako to nije moguće, onda u skladu s pravilima struke, vodeći računa da građevna čestica koju odredi, oblikom i veličinom, omogućava redovitu uporabu građevine.

Kao i do sada, akt o parcelaciji građevinskog zemljišta provodi se u katastru zemljišta, odnosno katastru nekretnina na temelju parcelacijskog elaborata za koji je tijelo nadležno za izdavanje lokacijske dozvole izdalo potvrdu o njegovoj usklađenosti s lokacijskom dozvolom, detaljnim planom uređenja ili rješenjem o utvrđivanju građevne čestice.

Osim navedenog, noveliranim Zakonom rješavaju se dvojbe upravne i up-ravnosudske prakse glede mogućnosti izdavanja izvoda iz detaljnog plana uređenja koji nije usklađen s prostornim planom šireg područja, te glede mogućnosti izjavljivanja žalbe protiv lokacijske dozvole nadležnog ureda kad je u postupku njezina izdavanja kroz institut suglasnosti sudjelovalo Ministarstvo. Prva dvojba rješava se tako da u slučaju neusklađenosti detaljnog plana uređenja s dokumentom prostornog uređenja šireg područja nadležni ured rješenjem odbija zahtjev za izdavanje izvoda, te podnositelja zahtjeva upućuje na podnošenje zahtjeva za izdavanje lokacijske dozvole, s time da se to rješenje dostavlja i urbanističkoj inspekciji. Druga dvojba riješena je tako da protiv lokacijske dozvole (rješenja), koju je izdao nadležni ured uz suglasnost Ministarstva, odnosno kad je Ministarstvo odbilo izdati navedenu suglasnost, nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor.

3.5. Nadzor

Odredbe Zakona o prostornom uređenju kojima je uređeno obavljanje nadzora, odnosno rad urbanističke inspekcije noveliranim se Zakonom uređuju tran-sparentnije, te se povećavaju ovlasti, odnosno »mogućnost« djelovanja ove inspekcije i Ministarstva, kako glede kontrole pravilnosti i zakonitosti dokumenata prostornog uređenja i dokumenata praćenja stanja u prostoru, tako i glede obavljanja nadzora nad osobama ovlaštenim za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja. Jedino smanjenje tih »mogućnosti« koje donosi novela Zakona sastoji se u smanjenju roka u kojem se lokacijska dozvola, rješenje o zadržavanju objekta u prostoru doneseno na temelju Zakona o postupanju s objektima građenim protivno prostornim planovima i bez odobrenja za građenje, te akt o parcelaciji, mogu poništiti po pravu nadzora. Dosadašnji rok od dvije godine od dana konačnosti za poništenje navedenih akata skraćen je na godinu dana.

Prema noveliranoj odredbi članka 49. Zakona o prostornom uređenju, inspektor će jedinici lokalne, odnosno područne (regionalne) samouprave rješenjem narediti otklanjanje nepravilnosti i/ili nezakonitosti u izvješću odnosno programu mjera ili postupku njegove izrade, odnosno donošenja, koju utvrdi u inspekcijskom nadzoru, a ako ona ne postupi prema tom rješenju, Ministarstvo će prema prijedlogu inspektora ukinuti izvješće, odnosno program mjera. Propisivanjem takvog ovlaštenja djelomično se popunjava pravna praznina koja postoji glede mogućnosti kontrole zakonitosti općih akata jedinica lokalne i područne samouprave koji nemaju pravni karakter propisa, a koja je uočena nakon rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-l 1-1083/1999 od 12. siječnja 2000. (Nar. nov., br. 7/00).

Pitanje, pak, kontrole dokumenata prostornog uređenja riješeno je tako da je inspektor ovlašten jedinici lokalne i područne (regionalne) samouprave rješenjem narediti da u primjerenom roku otkloni nepravilnosti i/ili nezakonitosti u dokumentu prostornog uređenja, postupku njegove izrade i/ili donošenja, koju utvrdi u inspekcijskom nadzoru, a ako ona ne postupi prema tom rješenju inspektor će od središnjeg tijela državne uprave nadležnog za upravu zatražiti donošenje odluke o obustavi od primjene dokumenta prostornog uređenja ili njegove pojedine odredbe u skladu sa Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Nar. nov., br. 33/01 i 60/01 - vjerodostojno tumačenje). Na postupak stavljanja izvan snage dokumenata prostornog uređenja na temelju i u skladu s inspekcijskim rješenjem, dakle kad jedinica lokalne ili područne (regionalne) samouprave postupa u skladu s tim rješenjem, prema noveliranom Zakonu ne provodi se postupak javne rasprave.

Potpunu novost predstavlja ovlaštenje Ministarstva da prema prijedlogu inspektora rješenjem oduzme suglasnost za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja pravnoj osobi, odnosno ovlaštenom arhitektu, za koju se u inspekcijskom nadzoru utvrdi da ne ispunjava uvjete propisane za davanje te suglasnosti ili da stručne poslove prostornog uređenja obavlja protivno Zakonu o prostornom uređenju ili propisu donesenom na temelju toga Zakona. Protiv tog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor. Trgovački sud dužan je po službenoj dužnosti u sudskom registru, na temelju navedenog rješenja, brisati djelatnost obavljanja stručnih poslova prostornog uređenja. Navedeni prijedlog inspektora i rješenje dostavlja se i Hrvatskoj komori arhitekata i inženjera u graditeljstvu.

3.6. Kaznene odredbe

Novelom Zakona ne povećava se broj prekršaja, tj. ne uvode se novi prekršaji, ali se znatno povećavaju iznosi novčanih kazni zapriječenih važećim Zakonom.

Novost predstavlja brisanje zaštitne mjere oduzimanja dozvole za obavljanje djelatnosti osobi koja po drugi puta izradi stručnu podlogu ili nacrt prijedloga prostornog plana protivno Zakonu o prostornom uređenju, posebnom zakonu ili propisima donesenim na osnovi tih zakona, koja postaje nepotrebna s obzirom na pretzodno opisano ovlaštenje Ministarstva da prema prijedlogu urbanističkog inspektora oduzme suglasnost za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja.

4. Umjesto zaključka

Ukratko, predmetnim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju uređuju se sljedeća osnovna pitanja:

• određuje se zaštitno obalno područje kao područje od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, te se uvodi kontrola zakonitosti prostornih planova na tom području,
• omogućava se proširenje područja rada Savjeta za prostorno uređenje Države,
• uvodi se obveza izrade zajedničkih prostornih planova uređenja općina i gradova na jednom otoku,
• uvodi se mogućnost izrade jednostavnijih prostornih planova uređenja općina za koje se utvrdi da nemaju dovoljno financijskih sredstava za izradu tih planova, ako se u njima ne planira znatniji razvoj,
• određuje se rok općinama i gradovima za donošenje prostornog plana uređenja općine i grada,
• uvodi se srednjoročni program mjera za unapređenje stanja u prostoru (četverogodišnji) umjesto dosadašnjeg kratkoročnog (dvogodišnjeg), 
• profesionalizira se priprema postupka izdavanja lokacijske dozvole, tj. izrade idejnog rješenja za izdavanje lokacijske dozvole,
• uređuje se postupak izdavanja izvoda iz detaljnog plana uređenja,
• uređuje se postupak parcelacije građevinskog zemljišta i utvrđivanja zemljišta neophodno za redovitu uporabu zgrade,
• povećavaju se ovlasti urbanističke inspekcije, te se učinkovitije uređuje nadzor nad zakonitošću dokumenata praćenja stanja u prostoru i dokumenata prostornog uređenja i osoba ovlaštenih za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja,
• postrožuju se kazne za propisane prekršaje i
• tekst Zakona o prostornom uređenju terminološki se usklađuje s Ustavom Republike Hrvatske, Zakonom o sustavu državne uprave, Zakonom o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, Zakonom o ustrojstvu i djelokrugu središnjih tijela državne uprave i Zakonom o komunalnom gospodarstvu.

Donošenjem predmetnog Zakona po hitnom postupku, sasvim sigurno, stvorit će se nužni uvjeti za racionalno korištenje i gospodarenje obalnim područjem mora i kontinentalnim područjima koja nisu dovoljno razvijena, te će se omogućiti učinkovitije uređenje građevinskog zemljišta u svim jedinicama lokalne samouprave. Osim toga, donošenjem tog Zakona omogućit će se učinkovita provedba Zakona o gradnji i Zakona o komunalnom gospodarstvu. Na taj način stvorit će se uvjeti za sprječavanje uvodno opisanih štetnih pojava u prostoru i uvjeti za sanaciju nastalih posljedica, jer te štetne pojave, ako se nastave, odnosno ako se u kratkom roku ne saniraju, neminovno dovode do gubitka osnovnih gospodarskih resursa, nastajanja većih i trajnih poremećaja u gospodarstvu.