1.Izmjena odredaba o oporezivanju dividendi i udjela u dobiti prema odluci Ustavnog suda
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak² od 1. ožujka 2012., ponovno je uvedeno oporezivanje dividendi i udjela u dobiti, zbog promjena uvjeta na tržištu i konstantnoj ekonomskoj i gospodarskoj krizi i recesiji od 2009., te je bilo nužno uvesti nove mjere i sukladno tome izmijeniti i prioritete gospodarske i ekonomske politike da bi se gospodarstvo opet vratilo u ravnotežu. 

Tako su kao posebna mjera korištene i izmjene u poreznoj politici na način da se, između ostalog, proširi baza oporezivanja dohotka i na određene primitke koji su do tada bili neoporezivi, u svrhu da bi oni, koji ostvaruju primitke ravnopravno, odnosno sukladno gospodarskoj snazi, sudjelovali u javnim prihodima te da se građani s najnižim primicima porezno rasterete, a da se taj manjak poreznih prihoda, prouzročen povećanjem osobnog odbitka, nadoknadi uvođenjem nove kategorije oporezivog dohotka kako bi i ti građani solidarno podnijeli teret gospodarske krize i da bi se postigla veća pravednost u oporezivanju. 

Međutim, na navedenu odredbu podnesen je prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske te je Ustavni sud Republike Hrvatske, rješavajući o prijedlogu za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti zakona s Ustavom Republike Hrvatske, na sjednici održanoj 3. travnja 2013., donio rješenje kojim se: »I. pokreće postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članaka 7. stavka 2., 16. stavka 3. i 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj 22/12),

Ustavni sud Republike Hrvatske donio je 18. rujna 2013. Odluku i rješenje Ustavnog suda (br. U-I//4763/2012 - Nar. nov., br. 120/13), kojim se ukida članak 16. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 22/12) i prestaje važiti rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske (br. U-I-4763/2012 i U-I-1342/2013) od 3. travnja 2013., objavljeno u Narodnim novinama, broj 43/13. Također, rješenjem se obustavlja postupak za ocjenu suglasnosti s Ustavom članka 7. stavak 2. i članka 18. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 22/12), pokrenut rješenjem Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-4763/2012 i U-I-1342/2013 od 3. travnja 2013.

U obrazloženju Odluke, između ostalog, Ustavni sud Republike Hrvatske ističe da se u toj Odluci ponavljaju samo prigovori predlagatelja za članak 16. stavak 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dohodak koje je Ustavni sud u provedenom postupku prihvatio kao osnovane i na njima zasnovao svoju odluku³.

Ustavni sud utvrđuje da je razlikom učinjenom člankom 16. stavak 3. Zakonom i izmjeni i Zakona o porezu na dohodak (u nastavku teksta: ZID ZPD) iz 2012., između dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu, koji su ostvareni do 31. prosinca 2000. i koji se ne oporezuje neovisno o datumu isplate, s jedne strane, te dividendi i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu ostvarenih nakon 31. prosinca 2000., a koji se isplaćuju od dana stupanja na snagu ZID-a ZPD/12 (1. ožujka 2012.) i oporezuju na način propisan Zakonom o porezu na dohodak iz 2004., s druge strane, propisan nejednak tretman među istom skupinom poreznih obveznika u jednakoj pravnoj situaciji.

Ustavni sud u tom smislu ističe da je pravo svakog pravnog subjekta da u trenutku donošenja poslovnih odluka zna kojim će se poreznim zahvatima javna vlast umiješati u njegov ostvareni dohodak, odnosno koja je i kakva mu je zakonom utvrđena porezna obveza. Sukladno tome, dodan je novi članak 8. u ZID ZPD-u, koji je izglasan na sjednici Hrvatskog sabora, 27. rujna 2013., a kojim se propisuje da iznimno od članka 6. toga Zakona i članka 51. stavak 4. Zakona o porezu na dohodak, ako je odluka o isplati dividende i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu donesena, sukladno posebnim propisima, prije stupanja na snagu toga Zakona, a nisu isplaćeni do dana stupanja na snagu toga Zakona, pri isplati te dividende i udjela u dobiti, primijenit će se propisi koji su bili na snazi na dan kad je ta odluka donesena, što isplatitelj dokazuje vjerodostojnim ispravama. 

2.Izjednačavanje prava na osobni odbitak rezidenata Republike Hrvatske i rezidenata ostalih država članica Europske unije
Važećim Zakonom o porezu na dohodak, propisano je da nerezidenti mogu u poreznom razdoblju dohodak ostvaren u Republici Hrvatskoj⁴ umanjiti za osnovni osobni odbitak, plaćene doprinose za obvezno zdravstveno osiguranje u tuzemstvu te za dana darovanja u tuzemstvu. Za razliku od nerezidenta, rezident može dohodak⁵ umanjiti za osnovni osobni odbitak, dio osobnog odbitka za uzdržavanu djecu i invalidnost, za plaćene doprinose za obvezno osiguranje ako porezni obveznik nije drukčije osiguran i za dana darovanja u tuzemstvu. Slijedom navedenog, nerezident ne može u Republici Hrvatskoj, primjerice, koristiti dio osobnog odbitka za uzdržavanu djecu ili za invalidnost. Jedan od ciljeva takve odredbe jest i pretpostavka da će nerezident koristiti porezne olakšice po toj osnovi u zemlji svoje rezidentnosti⁶ u kojoj će se oporezivati ukupni svjetski dohodak, pa tako i dohodak ostvaren u Republici Hrvatskoj.

Međutim, pristupanjem Republike Hrvatske Europskoj uniji (u nastavku teksta: EU) nacionalno zakonodavstvo mora biti usklađeno s pravnom stečevinom Zajednice⁷. 

Budući da su neki od temeljnih načela i vrijednosti, definiranih i Ugovorom o pristupanju Republike Hrvatske EU, četiri slobode,⁸ nediskriminacija na temelju državljanstva, jednakost i sl., porezni propisi, pa tako i porez na dohodak, moraju biti u službi tog načela. 

Naime, Opća načela prava nepisane su pravne norme koje se mogu opisati i kao dio Osnivačkog ugovora shvaćenog kao ustavna povelja. Koja opća načela postoje u pravnom poretku EU, utvrđuje Sud EU u svojoj praksi. U pravnom poretku EU Sud EU je do sada identificirao veći broj općih načela, među kojima su važnija: zaštita temeljnih ljudskih prava, pravna sigurnost i zaštita legitimnih očekivanja, zabrana diskriminacije, načelo supsidijarnosti, načelo izravne primjenjivosti, načelo razmjernosti i druga.

Slijedom navedenog, tim se izmjenama Zakona izjednačuju prava na osobni odbitak za hrvatske rezidente i rezidente ostalih država članica EU i Europskog gospodarskog prostora, koji pretežiti dio svog dohotka ostvare u Republici Hrvatskoj. Navedeno se propisuje novim stavkom 14. u članku 36. sljedećeg sadržaja: »Iznimno od stavka 11. ovoga članka, fizička osoba koja je rezident države članice Europske unije ili Europskog gospodarskog prostora, osim Republike Hrvatske i u Republici Hrvatskoj ostvari dohodak prema članku 5. ovoga Zakona, može u godišnjem obračunu poreza na dohodak na temelju podnesene godišnje porezne prijave koristiti i osobni odbitak iz stavka 2. ovoga članka pod uvjetom da vjerodostojnim ispravama dokaže da navedeni dohodak ostvaren u Republici Hrvatskoj čini najmanje 90% njenog ukupnog (svjetskog) dohotka ostvarenog u poreznom razdoblju i da je isti izuzet ili oslobođen oporezivanja u državi članici čiji je rezident.«.

To znači da nerezident može osobni odbitak za uzdržavanu djecu i ostale članove uže obitelji te za invalidnost iskoristiti tek podnošenjem godišnje porezne prijave nakon isteka godine, budući da mora biti zadovoljen uvjet da nerezident u toj godini ostvari 90% ukupnog dohotka u Republici Hrvatskoj (a to se ne može znati u tijeku poreznog razdoblja).

Sličnu odredbu ima i Slovenija u svom zakonu o porezu na dohodak (Zakon o dohodnini)⁹, dok, primjerice, Njemačka primjenjuje pojam ograničena i neograničena porezna obveza, gdje je kod neograničene porezne obveze (za njemačke rezidente) oporeziv ukupni dohodak, a kod ograničene samo dohodak ostvaren u Njemačkoj, ali u tom slučaju porezni obveznik ne može koristiti sve porezne olakšice koje mogu koristiti oni koji imaju neograničenu poreznu obvezu. Međutim, i u njemačkom zakonu o oporezivanju dohotka postoji izuzetak, a to je da, ako barem 90% od ukupnog dohotka poreznog obveznika u jednoj kalendarskoj godini podliježe njemačkom porezu na dohodak, porezni obveznik može podnijeti zahtjev da se tretira kao osoba s neograničenom poreznom obvezom te u tom slučaju može koristiti niz poreznih olakšica namijenjenih za obitelj.

3.Pojašnjenje odredaba o obveznom podnošenju godišnje porezne prijave
Izmjenama Zakona nadopunjuju se odredbe kojima se propisuje obvezatno podnošenje godišnje porezne prijave radi dodatnog pojašnjenja i otklanjanja nedoumica u primjeni, odnosno provedbi te se propisuje da godišnju poreznu prijavu obvezatno podnosi porezni obveznik ako u poreznom razdoblju ostvari dohodak od nesamostalnog rada iz članka 14. Zakona kod dva ili više poslodavca istodobno u tijeku istog mjeseca poreznog razdoblja. Naime, često se postavljalo pitanje što znači istodobno, znači li to samo da porezni obveznik mora biti istodobno zaposlen kod dva različita poslodavca ili ako u tijeku jednog mjeseca mijenja poslodavca te pola mjeseca radi kod jednog, a pola kod drugog, isto ulazi u kategoriju poreznih obveznika koji obvezatno podnose poreznu prijavu? Kod davanja odgovora na navedena pitanja potrebno je krenuti od samog načina obračunavanja predujma poreza na dohodak od nesamostalnog rada. Naime, za dohodak od nesamostalnog rada propisan je kumulativni način obračunavanja i plaćanja predujma poreza na dohodak, odnosno predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se od porezne osnovice koju čini iznos svih primitaka od nesamostalnog rada prema članku 14. Zakona ostvarenih tijekom jednog mjeseca, umanjen za izdatke prema članku 16. Zakona koji su uplaćeni i umanjen za iznos mjesečnoga osobnog odbitka iz članka 36. stavak 1. i 2. Zakona. Predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava se po stopi od 12% od mjesečne porezne osnovice do visine jednostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka, po stopi od 25% na razliku mjesečne porezne osnovice između jednostrukog i četverostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka i po stopi od 40% na razliku mjesečne porezne osnovice iznad četverostrukog iznosa osnovnoga osobnog odbitka iz članka 36. stavka 1. Zakona. Predujam poreza obračunava se kumulativno (osim za mirovine koje isplaćuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje), pri svakoj isplati u tijeku jednoga kalendarskog mjeseca primjenom propisanih poreznih stopa. U našem slučaju to znači da je, ako je porezni obveznik radio kod dva poslodavca (neovisno o tome je li istodobno bio zaposlen kod dva različita poslodavca ili je u tijeku jednog mjeseca promijenio poslodavca), ako je u istom mjesecu ostvario dohodak od nesamostalnog rada od oba poslodavca te nije primijenjen kumulativni način obračuna poreza, porezni obveznik tada obvezatan podnijeti godišnju poreznu prijavu.

Tim se izmjenama Zakona, također, propisuje i da godišnju poreznu prijavu obvezatno podnosi rezident ako dohodak iz članka 39. stavak 1. Zakona ostvari izravno iz inozemstva i/ili ako dohodak iz članka 5. Zakona ostvari izravno iz inozemstva pri čemu predujmovi poreza na dohodak od tog dohotka nisu u tuzemstvu plaćeni i/ili su u tuzemstvu plaćeni u iznosu manjem od iznosa koji bi se obračunao prema odredbama Zakona, osim ako, sukladno ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, Republika Hrvatska izuzima taj dohodak od oporezivanja. To, primjerice, znači da, ako je porezni obveznik rezident ostvario mirovinu iz Njemačke, a prema Ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja s Njemačkom pravo oporezivanja mirovina iz zakonskog socijalnog osiguranja ima isključivo Njemačka, tada porezni obveznik nije obvezatan podnijeti godišnju poreznu prijavu u Republici Hrvatskoj. Nadalje, kod obveznog podnošenja godišnje porezne prijave, kad se u njoj iskazuje samo dohodak za koji je porezni obveznik obvezatan podnijeti godišnju poreznu prijavu i dohodak od nesamostalnog rada, ne iskazuje se dohodak koji Republika Hrvatska, sukladno ugovoru o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja izuzima od oporezivanja. Primjerice, ako je porezni obveznik rezident obvezatan podnijeti godišnju poreznu prijavu jer je u poreznom razdoblju ostvario mirovinu od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i mirovinu od drugog osiguravatelja (II. stup) u Republici Hrvatskoj, a osim toga ostvaruje i njemačku mirovinu, u prijavi će iskazati samo tuzemne mirovine, a njemačku mirovinu nije obvezatan iskazati.

Naime, člankom 140. Ustava Republike Hrvatske¹⁰  propisano je da međunarodni ugovori koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom i objavljeni, a koji su na snazi, čine dio unutarnjeg pravnog poretka Republike Hrvatske, a po pravnoj su snazi iznad zakona. Stoga, ako je ugovorom o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji je u primjeni utvrđeno da pojedini dohodak Republika Hrvatska izuzima od oporezivanja, u tom slučaju za taj dohodak porezni obveznik nije niti obvezatan podnijeti godišnju poreznu prijavu, a niti ga iskazati u prijavi ako se, primjerice, radi o dohotku od nesamostalnog rada koji se obvezatno iskazuje uz dohodak za koji se obvezatno podnosi godišnja porezna prijava budući da se izuzima od oporezivanja. Međutim, u većini ugovora utvrđeno je da Republika Hrvatska može dohodak koji se izuzima uzeti u obzir kod obračuna poreza na preostali dohodak takvoga rezidenta te se taj izuzeti dohodak obvezatno iskazuje kod dobrovoljnog podnošenja godišnje porezne prijave, odnosno u slučaju kad porezni obveznik, uz dohodak, za koji je obvezatan podnijeti godišnju poreznu prijavu, iskaže i dohodak iz ostalih izvora budući da je tada obvezatan iskazati ukupni dohodak ostvaren u poreznom razdoblju.

4.Objava liste poslodavaca koji ne isplaćuju plaću i obveznika koji ne prijavljuju dohodak
Nakon liste dužnika, ovim se izmjenama Zakona uvodi i mogućnost objave još nekih lista koje bi, također, išle u prilog jačanju financijske discipline i zaštiti prava radnika na isplatu plaće.

Naime, da bi se smanjio broj poslodavaca koji ne isplaćuju plaću svojim radnicima, već je uvedeno nekoliko mjera posebnim propisima, a njima u prilog tim se izmjenama Zakona propisuje da Porezna uprava može objaviti listu poslodavaca za koje je, sukladno dostavljenim propisanim izvješćima, vidljivo da ne isplaćuju plaću svojim radnicima, i to ako su tri mjeseca uzastopno ili najmanje tri mjeseca u razdoblju od šest mjeseci na propisanim izvješćima (ID obrasci, odnosno od 1. siječnja 2014. Jedinstveni obrazac poreza i prireza na dohodak - JOPPD) iskazali samo obvezu za doprinose, a ne i isplatu primitka (plaće). Pritom, to što se propisuje da »može« ne znači da će se neke poslodavce iskazati, a druge izostaviti, već to znači da se time Porezna uprava ne obvezuje da mora obvezatno objaviti taj popis i u kojem roku, nego prema vlastitoj procjeni, ali će u tom slučaju objaviti popis svih poslodavaca koji su zadovoljili propisane uvjete, a ne samo odabranih. Naime, popis bi se odnosio na određene porezne obveznike prema navedenim kriterijima. Iz objavljenog popisa bili bi uočljivi sljedeći podaci:

- ime i prezime fizičke osobe ili naziv pravne osobe poslodavca;

- godina rođenja fizičke osobe poslodavca;

- mjesto prebivališta ili boravišta fizičke osobe ili sjedišta pravne osobe poslodavca;

- broj radnika kojima na izvješću nije iskazana isplata plaće i

- razdoblje na koje se ta izvješća odnose.

Uz to, predviđena je i mogućnost kad na temelju netom navedenih podataka nije dovoljno jasno utvrđen identitet osobe s popisa. Ako postoji zahtjev kojim treća osoba traži nadopunu podataka s popisa radi neospornog utvrđivanja identiteta osobe s popisa, Porezna bi uprava u tom slučaju bila ovlaštena na popisu objaviti i druge podatke, kao što su:

- datum i mjesec rođenja fizičke osobe poslodavca

- ime roditelja fizičke osobe poslodavca.

Predloženim zakonskim rješenjem propisuje se pravo na objavljivanje podataka o poreznim obveznicima koji su na izvješćima (Obrazac ID, odnosno Obrazac JOPPD) koje dostavljaju Poreznoj upravi tri mjeseca uzastopno ili tri mjeseca u razdoblju od šest mjeseci iskazali samo doprinose za obvezna osiguranja kad plaća nije isplaćena, sukladno članku 24. stavak 2. Zakona o doprinosima prema kojem se doprinosi, prema plaći ili prema dijelu plaće koja se ne isplati do posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec, moraju obračunati i dospijevaju na naplatu do posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec. 

Također, u svrhu jačanja financijske discipline, poticanja i osiguravanja sudjelovanja svih poreznih obveznika u prijavljivanju primitaka i pravodobnom podmirenju dospjelih obveza na osnovi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u skladu s njihovim gospodarskim mogućnostima, postizanja veće učinkovitosti poreznih tijela u otkrivanju neprijavljenih dohodaka te pružanje uvida javnosti u postupanje Porezne uprave, prema izmjenama Zakona, Porezna uprava može, u godini u kojoj rješenje postane izvršno, kojim se, prema članku 63. Zakona, utvrđuje dohodak kao razlika između vrijednosti imovine i dokazane visine sredstava za njezino stjecanje, te objaviti popis tih poreznih obveznika. Objavljeni popis sadržavao bi sljedeće podatke: ime i prezime i godinu rođenja poreznog obveznika, razdoblje u kojem je navedeni dohodak ostvaren te iznos utvrđenog dohotka po toj osnovi. U slučaju potrebe, na zahtjev osobe koja dokaže pravni interes, Porezna uprava popis može dopuniti i drugim podacima potrebnim radi neospornog utvrđivanja identiteta pojedinačnog poreznog obveznika s toga popisa, kao što su, primjerice: datum i mjesec rođenja poreznog obveznika te ime roditelja poreznog obveznika.

5.Ostale izmjene i dopune
Od ostalih izmjena i dopuna ističemo: 

• kako bi se umirovljenici, koji ostvaruju mirovinu iz inozemstva, izjednačili u načinu obračunavanja predujmova poreza na dohodak i prireza s umirovljenicima koji mirovinu primaju u tuzemstvu od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, ovim izmjenama Zakona omogućuje se i umirovljenicima, koji mirovinu ostvaruju od isplatitelja inozemnih mirovina iz sustava socijalnog osiguranja, da ako se isplaćuju mirovine za više mjeseci istog poreznog razdoblja ili više poreznih razdoblja, pri obračunu primijene propise koji su važili na dan kad su te mirovine trebale biti isplaćene;

• radi pojednostavljenja poreznog postupka, učinkovitijeg prikupljanja podataka i naplate predujma poreza, tim se izmjenama Zakona propisuje mogućnost da diplomatsko ili konzularno predstavništvo strane države, međunarodna organizacija ili predstavništvo ili organizacija koja na teritoriju Republike Hrvatske ima diplomatski imunitet preuzme obvezu obračuna, obustave i plaćanja predujma poreza na dohodak za svoje radnike, odnosno stjecatelje primitka od nesamostalnog rada te podnošenja propisanih izvješća (do sada je, primjerice, veleposlanstvo obračunavalo doprinose i podnosilo izvješća za obračunane doprinose, a radnik je sâm bio obvezatan obračunavati i plaćati predujam poreza na dohodak i podnositi izvješće za obračunani porez).

 

1 Nar. nov., br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12 i 144/12. 
2 Nar. nov., br. 22/12. 
3 U odluci su navedeni sljedeći prigovori: 
 »4.1.3. No, odredbom čl. 16. st. 3. Zakona, kojom je propisano da će se članak 7. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11) primijeniti na sve primitke od dividendi i udjela u dobiti koji se isplaćuju od dana stupanja na snagu ovoga Zakona, osim na dividende i udjele u dobiti na temelju udjela u kapitalu koji su ostvareni do 31. prosinca 2000. godine bez obzira kad se isplaćuju, ... uvode (se) dvije kategorije poreznih obveznika od kojih se jedna skupina stavlja u nejednaki i nepovoljniji položaj. 
 (...) 
 4.2.1. ... Zakonodavac je intervenirao u interne pravne odnose između trgovačkog društva i obveznika poreza na dohodak na temelju dividende i udjela u dobiti na temelju udjela u kapitalu, koji su nastali prije stupanja na snagu Zakona ... 
 (...) 
 4.5.1. Osporena odredba Zakona grubo vrijeđa navedena načela što se jasno očituje na sljedećem primjeru: dioničko društvo A ima jednog dioničara jednako kao i dioničko društvo B. Oba dionička društva su u 2008. godini ostvarila dobit i donijela odluku o isplati dobiti u 2009. godini. Na temelju navedenih odluka, dobit dioničkih društava je trebala biti isplaćena u cijelosti. Dioničko društvo A je raspolagalo s dovoljnom količinom novčanih sredstava za isplatu dobiti te je odluku o isplati dobiti izvršilo prije stupanja na snagu Zakona. Navedeni primitak poduzetnika, jedinog dioničara trgovačkog društva A se nije smatrao dohotkom i nije bio porezno opterećen. Istovremeno, dioničko društvo B nije raspolagalo s dovoljnom količinom novčanih sredstava za izvršenje odluke o isplati dobiti za 2008. godinu prije stupanja na snagu Zakona te je navedena odluka izvršena nakon stupanja na snagu Zakona, a zbog čega će u potpunosti biti porezno tretirana. Navedeno poreznopravno rješenje ne udovoljava zahtjevima jednakosti i pravednosti koji proizlaze iz Ustava Republike Hrvatske. 
 4.5.2. Nejednakost poreznog sustava koja se na taj način uvodi vidljiva iz razloga što se radi o dohotku koji je ostvaren na temelju 
 - iste osnove (dobit dioničkog društva), 
 - u istom razdoblju (2008. godina), 
 - na istom pravnom temelju (odluka o isplati dobiti za isto razdoblje). 
 Neovisno o tome, dohodak jedinog dioničara u dioničkom društvu A ima drugačiji porezni tretman samo zato što je isplata dividende obavljena prije stupanja na snagu Zakona. 
 (...) 
 4.5.4. Uređenje poreznog sustava na način koji uvodi osporena odredba Zakona ne udovoljava zahtjevima jednakosti koji proizlaze iz citirane odredbe Ustava Republike Hrvatske. Naime, u bitnom dijelu sadržaja, osporena odredba Zakona ima penalna obilježja i de facto kažnjava one nove obveznike poreza na dohodak kojima dividenda ili udio u dobiti na temelju udjela u kapitalu nije isplaćena prije stupanja na snagu Zakona. ...« 
4 Budući da se kod nerezidenata pri oporezivanju primjenjuje načelo tuzemnog dohotka - u Republici Hrvatskoj oporeziv je samo dohodak koji nerezident ostvari u Republici Hrvatskoj, osim ako ugovorima o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja nije utvrđeno drukčije 
5 Oporezivi je ukupni dohodak koji rezident ostvari u tuzemstvu i inozemstvu prema načelu svjetskog dohotka. 
6 Ako je to predviđeno propisima zemlje njegove rezidentnosti. 
7 Acquis communautaire, skraćeno acquis. 
8 Slobodan protok kapitala, robe, usluga i ljudi. 
9 Članak 116. Zakona o dohodnini glasi: »Fizička osoba, koja je rezident države članice EU ili EGP, koja nije Slovenija, te u Sloveniji ostvaruje dohodak temeljem radnog odnosa, dohodak od djelatnosti, osim dohotka od djelatnosti za koje se porezna osnovica od tog dohotka utvrđuje na temelju stvarnih primitaka i paušalnih izdataka, dohodak od osnovne djelatnosti poljoprivrede i šumarstva i prijenosa prava vlasništva te drugi dohodak, može koristiti porezne olakšice propisane člancima 111., 112. i 114. ovoga Zakona, ako pruži dokaze da navedeni dohodak ostvaren u Sloveniji čini najmanje 90% njenog ukupnog oporezivog dohotka ostvarenog u poreznom razdoblju i ako dokaže da je u državi njezine rezidentnosti dohodak ostvaren u Sloveniji izuzet od oporezivanja ili je neoporeziv.«. 
10 Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 8/98 - proč. tekst, 113/00, 124/00 -
proč. tekst, 28/01, 41/01 - proč. tekst, 55/01 - ispr., 76/10 i 85/10 - proč. tekst.