Stručni članci
07.12.2013.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost
Zakon o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13 i 85/13 – u nastavku teksta: Zakon o PDV-u) stupio je na snagu 1. srpnja 2013. i usklađen je s direktivama na području oporezivanja porezom na dodanu vrijednost. Zakon o PDV-u usklađen je s osnovnom Direktivom Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. godine, o zajedničkom sustavu PDV-a, SL L 347. od 11. prosinca 2006., koja je stupila na snagu 1. siječnja 2007., Direktivom Vijeća 2008/9/EZ, kojom je izmijenjen način podnošenja zahtjeva za povrat PDV-a koji podnose porezni obveznici iz drugih država članica Europske unije, te s Direktivom Vijeća 86/560/EEZ za povrat PDV-a poreznim obveznicima iz trećih zemalja. S obzirom na to da se pokazala potreba za izmjenama i dopunama Zakona o PDV-u, Vlada Republike Hrvatske uputila je, 14. studenoga 2013. godine, Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost Hrvatskom saboru na donošenje po hitnom postupku. Zakon je donesen na 10. sjednici Hrvatskog sabora, održanoj 29. studenoga 2013., stoga o odredbama tog Zakona piše autorica članka.
Ovim Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (do pisanja ovog teksta još nije objavljen) propisano je povećanje stope PDV-a s 10% na 13%, oporezivanje dnevnih novina po stopi od 5%, proširenje popisa dobara koja se uz oslobođenje od PDV-a mogu uvoziti i isporučivati u porezna skladišta, te oslobođenje za diplomatska i konzularna predstavništva i za međunarodne organizacije i njihove članove putem povrata PDV-a. Uz navedeno, propisane su i odredbe koje samo dodatno pojašnjavaju i pojednostavnjuju pojedine odredbe Zakona o PDV-u.
Prikaz izmjena i dopuna
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o PDV-u izmijenjen je članak 34. stavak 1. te se dodatno pojašnjava formiranje porezne osnovice pri stjecanju dobara unutar Europske unije, i to na temelju istih elemenata iz članka 33. toga Zakona, koji se koriste za određivanje porezne osnovice za isporuke istih dobara u tuzemstvu. Stoga će se u poreznu osnovicu pri stjecanju dobara iz druge države članice uračunati iznosi poreza, carina, pristojbi i sličnih davanja, osim PDV-a, te sporedni troškovi, kao što su provizije, troškovi pakiranja, prijevoza i osiguranja, koje isporučitelj dobara ili usluga zaračunava kupcu ili primatelju.
S obzirom na to da je Direktivom 2006/112/EZ, Dodatkom III. omogućeno propisivanje snižene stope PDV-a, snižena stopa PDV-a povećana je s 10% na 13%, i to za sva dobra i usluge koje su se oporezivale po stopi od 10%. Stoga će se od 1. siječnja 2014. snižena stopa od 13% primjenjivati na isporuke sljedećih dobara i usluga:
Potrebno je napomenuti da se prema Rješenju Ustavnog suda Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 99/13) glede oporezivanja po stopi od 5% PDV-a ne primjenjuje kriterij od 25.000 riječi po primjerku dnevnog izdanja novina, s obzirom na to da je navedenim Rješenjem taj kriterij ukinut od 1. kolovoza 2013. Stoga se ovim izmjenama i dopunama Zakona o PDV-u stopa PDV-a od 5% primjenjuje na novine novinskog nakladnika koji ima statut medija, otisnute na papiru koje izlaze dnevno, osim onih koje u cijelosti ili većim dijelom sadrže oglase ili služe oglašavanju, neovisno o broju riječi.
Oslobođenje za diplomatska i konzularna predstavništva
Daljnje izmjene i dopune Zakona o PDV-u odnose se na oslobođenja od plaćanja PDV-a za diplomatska i konzularna predstavništva. U članku 48. stavak 1. točka a) Zakona o PDV-u propisano je da se oslobođenje od PDV-a ostvaruje putem zahtjeva za povrat PDV-a, ako se dobra ne otpremaju iz Republike Hrvatske.
Zakonom o PDV-u koji je stupio na snagu 1. srpnja 2013., propisana je samo mogućnost izravnog oslobođenja od plaćanja PDV-a, kad dobra ili usluge nabavljaju diplomatska i konzularna predstavništva i njihovo osoblje te međunarodna tijela odnosno organizacije i njihovi članovi. To oslobođenje primjenjuje se izravno, na način da porezni obveznik koji obavlja isporuku, ne zaračunava PDV na temelju potvrde nadležnog državnog tijela Diplomatskog protokola u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova. S obzirom na to da su se u provedbi pojavile određene teškoće pri ostvarivanju oslobođenja od plaćanja PDV-a kada se u trenutku nabave ne posjeduje potvrda Diplomatskog protokola, na taj se način omogućuje da porezni obveznici obračunaju PDV pri isporuci dobara i usluga, a zatim diplomatsko i konzularno predstavništvo ili međunarodno tijelo ima pravo na povrat toga PDV-a za ona dobra koja se ne otpremaju iz Republike Hrvatske.
Ministarstvo vanjskih i europskih poslove zaprimit će zahtjeve za povrat PDV-a, a Porezna uprava obrađivat će zahtjeve za povrat PDV-a, kontrolirajući ispravnost računa te bi po tim računima vraćala PDV. Povrat plaćenog PDV-a obavljao bi se tim predstavništvima ili međunarodnim tijelima na njihove bankovne račune u Republici Hrvatskoj.
Detaljnije odredbe o provedbi postupka ostvarivanja oslobođenja odnosno povrata PDV-a, rokovima za povrat PDV-a te minimalan iznos računa po kojem navedene osobe imaju pravo na povrat PDV-a, propisat će se Pravilnikom o postupku ostvarivanja oslobođenja od poreza na dodanu vrijednost i trošarine za diplomatska i konzularna predstavništva, institucije i tijela Europske unije te međunarodne organizacije.
Proširenje oslobođenja iz Dodatka II. Zakona
Člankom 52. Zakona o PDV-u propisano je oslobođenje od plaćanja PDV-a za isporuke i uvoz dobara iz Dodatka II. toga Zakona, u porezna skladišta. Radi pojednostavnjenja u poslovanju poreznih skladišta, propisano je proširenje popisa dobara iz navedenog Dodatka II. toga Zakona. Stoga se, uz oslobođenje od PDV-a, osim dobara iz Dodatka II. u porezno skladište mogu smještati dobra koja podliježu trošarinama, kao i dobra koja podliježu posebnom porezu na bezalkoholna pića i kavu. Isporuke tih dobra u porezno skladište, kao i isporuke unutar poreznog skladišta oslobođene su plaćanja PDV-a. Također, potrebno je napomenuti da su uvoz i isporuka svih dobara u porezno skladište oslobođeni PDV-a:
Također, izmijenjena je točka e) u članku 60. stavak 1. Zakona o PDV-u pa stoga porezni obveznik može odbiti pretporez za isporuku dobara ili usluga, ako je između ostalih uvjeta ispunjen uvjet da porezni obveznik ima račun i da je iznos obveze PDV-a, kao i sve podatke potrebne za obračun PDV-a na stjecanje dobara unutar Europske unije iskazao u prijavi PDV-a. S obzirom na to da račun koji tuzemni porezni obveznik prima od poreznog obveznika iz druge države članice, načelno mora imati iste elemente kao što je propisano Zakonom o PDV-u, ali ipak u nekim slučajevima postoje razlike pa da bi se izbjegle nejasnoće u primjeni tih odredaba, više se ne propisuje da porezni obveznik mora imati račun s elementima propisanim prema hrvatskom Zakonu o PDV-u.
Prema odredbama članka 75. stavak 3. Zakona o PDV-u, porezni obveznik registriran za potrebe PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan je platiti PDV kada mu se obave sljedeće isporuke:
Daljnje pojednostavnjenje postupka oporezivanja
Propisana je izmjena odredbe članka 75. stavak 3. Zakona o PDV-u, tako da porezna obveza prelazi na osobu koja je upisana u registar obveznika PDV-a, a ne na osobu koja je samo registrirana za potrebe PDV-a. To se pojednostavnjenje propisuje zato što u tom slučaju osobe koje plaćaju PDV samo na stjecanje dobara iz druge države članice Europske unije, neće imati dodatne troškove i obvezu podnošenja obrazaca svaki mjesec, već samo u onom razdoblju kad su obavljale stjecanja dobara ili su primile usluge iz druge države članice Europske unije. Stoga će se prijenos porezne obveze primjenjivati samo u slučaju kada je primatelj isporuke osoba upisana u registar obveznika PDV-a i već vodi poslovne knjige za PDV pa u tom slučaju prijenos porezne obveze neće dodatno povećati administrativni trošak.