1. UVOD
Novelom Zakona o parničnom postupku iz 2022.¹ članak 5. Zakona o parničnom postupku² (u nastavku teksta: ZPP) dopunjen je stavkom 2., koji glasi: U mjeri u kojoj je to potrebno sud će omogućiti strankama da se izjasne o pravnim pitanjima spora. te stavkom 4., koji glasi: Sud ne može svoju odluku utemeljiti na pravnoj osnovi koja je bitno različita od one o kojoj se u postupku raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti.

Oba su stavka u funkciji ostvarivanja učinkovitog prava stranke na saslušanje, a što je postulat pravičnog postupka: stavkom 2. članka 5. ZPP-a afirmira se načelo otvorenog pravosuđenja u usmjeravanju parnice u predvidljivom smjeru i preveniranju odluka iznenađenja, a stavkom 4. članka 5. određuje se opća zabrana odluke iznenađenja.

Iz oba dodana stavka vidljiva je distinkcija u različitom tretmanu činjenica i dokaza u odnosu na primjenu pravnih pravila jer sud pravna pravila primjenjuje ex officio i nije vezan uz pravne ocjene stranaka. Naprotiv, stranke nose teret tvrdnje i dokazivanja. Svakoj stranci mora biti pružena razumna mogućnost izjasniti se o svim odlučnim činjeničnim i pravnim aspektima spora koje je tijekom postupka iznijela protivna stranka, ali i sud ex officio.

Iz navedenog može se zaključiti da se od suda razumno očekuje prevenirati odluku iznenađenja kako odluka ne bi bila utemeljena na pravnoj osnovi o kojoj se u postupku nije raspravljalo i koju stranka, s obzirom na dotadašnji tijek postupka, nije mogla razumno predvidjeti.

U tumačenju navedenih zakonskih odredbi i opće zabrane odluke iznenađenja potrebno je uzeti u obzir ravnotežu međusobnih procesnih dužnosti (tereta) stranaka, s jedne strane, i suda, s druge strane, u odnosu na utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja radi primjene mjerodavne pravne norme s aspekta učinkovitog prava stranaka na saslušanje i načela otvorenog pravosuđenja.

Stoga je osnovna tema ovog uratka odgovor na pitanje: može li savjesna i brižljiva stranka u prvostupanjskim parničnom postupku razumno konkretno predvidjeti pravnu osnovu spora, ako sud usprkos deficitu procesnog materijala primjenom prava na saslušanje i načela otvorenog pravosuđenja ne raspravi sa strankama na pripremnom ročištu činjenične i pravne aspekte spora radi saniranja deficita i preveniranja odluke iznenađenja.

2. ODLUKA IZNENAĐENJA
U doktrini se navodi da odluka (presuda) iznenađenja je ili odluka zasnovana na činjenicama ili dokazima o kojima strankama nije pružena razumna mogućnost da se o njima izjasne, ili presuda zasnovana na pravnoj ocjeni spora bitno različitoj od one koju je savjesna i brižljiva stranka, s obzirom na dosadašnji tijek postupka, mogla razumno predvidjeti, a sud strankama prethodno nije pružio razumnu mogućnost da se o toj pravnoj ocjeni izjasne.³

To logično mogu biti prvostupanjske i preinačujuće višestupanjske odluke.

Zabrana odluka iznenađenja ne štiti stranke od stvarnog osobnog iznenađenja, već gubitka mogućnosti učinkovitog prava na saslušanje u postupku i time učinkovite zaštite prava, pri čemu treba naglasiti da nije riječ o slučaju odluke iznenađenja kada sud drukčije ocijeni dokaze, s kojom ocjenom se stranke ne slažu.

Preduvjet za ostvarivanje prava na saslušanje je učinkovita primjena načela otvorenog pravosuđenja tako da stranka može razumno ocijeniti prema kojoj će pravnoj osnovi sud odlučivati o osnovanosti tužbenog zahtjeva, jer bez obzira na svestrane pripreme, savjesnost i brižljivost, ako nema realne mogućnosti predvidjeti pravnu osnovu spora, nema učinkovitog prava na saslušanje.

Stranke nose teret tvrdnje i dokazivanja u postupku, ali pravnu ocjenu daje sud - iura novit curia. To ne umanjuje dužnost suda u mjeri u kojoj je to potrebno raspraviti sa strankama i pravnu osnovu spora, pa su procesne dužnosti suda u primjeni pravila o otvorenom pravosuđenju sastavni dio pravičnog suđenja i jamstvo provedbe prava na saslušanje kao zakonskog, ustavnog i konvencijskog prava, a što treba konkretno ocijeniti s obzirom na izostanak navoda o odlučnim činjenicama koje opravdavaju tužbeni zahtjev, odnosno tuženikove prigovore.

Ukratko, odluka iznenađenja je odluka zasnovana na pravnoj osnovi za koju su bile odlučne druge, a ne iznesene činjenice i dokazi u postupku, a sud nije to prethodno raspravio sa strankama ili je odluka zasnovana na pravnoj osnovi o kojoj se u postupku nije raspravljalo i koju savjesna i brižljiva stranka nije mogla razumno predvidjeti.

3. PREDVIDLJIVOSTI PRAVNE OSNOVE SPORA
Prema doktrini savjesna i brižljiva stranka mora u obzir uzeti sve razumne predvidljive pravne osnove spora i u skladu s njima u postupku iznijeti sve relevantne činjenice. Ako savjesna i brižljiva stranka razumno može predvidjeti pravnu osnovu spora, odluka suda, u pravilu, neće biti odluka iznenađenja.⁴

Pravni standard potrebne savjesnosti i brižljivosti ne može se apstraktno definirati, nego je zadatak suda u konkretnoj parnici ocijeniti njegovu bit.⁵

Postavlja se pitanje koje bi to pravne osnove spora savjesna i brižljiva stranka mogla razumno predvidjeti. Odgovor na njega najviše ovisi o dotadašnjem tijeku postupka. Stranke mogu predvidjeti pravne osnove koje nisu dvojbene jer jasno proizlaze iz primjene mjerodavne pravne norme na relevantno činjenično stanje ili iz ustaljene sudske prakse. Isto tako, savjesna i brižljiva stranka mogla bi se osloniti na pravnu kvalifikaciju o kojoj se u okvirima otvorenog pravosuđenja raspravljalo prilikom prvostupanjskog postupka ili na onu o kojoj su se tijekom postupka izrijekom ili konkludentno suglasile sud i obje stranke.

Smatra se, nadalje, da bi brižljiva stranka trebala uzeti u obzir i da će sud u konačnici možda prihvatiti pravnu osnovu spora koja joj ne ide u prilog, a za koju se u tijeku postupka zalagao njezin protivnik.⁶

U doktrini se ističe da ako je sudska praksa u vezi s nekim pravnim pitanjem neujednačena, savjesna i brižljiva stranka morala bi to uzeti u obzir i ne oslanjati se na to da će sud u njezinu slučaju nužno slijediti praksu koja joj ide u prilog.⁷ U svakom slučaju, savjesna i brižljiva stranka morala bi učinkovito sudjelovati u postupku i očitovati se na tvrdnje protivne stranke i suda. Po toj logici, u žalbenom bi se i revizijskom postupku, s obzirom na dotadašnje rezultate postupka, od stranke mogla očekivati i još veća savjesnost i brižljivost u pripremi pravnih lijekova.

4. NEPREDVIDLJIVOST PRAVNE OSNOVE SPORA
Postoje procesne situacije kada se u sporu razumno ne može očekivati niti od savjesne i brižljive stranke predvidljivost pravne osnove koju će sud primijeniti.

Ako savjesna i brižljiva stranka, s dužnom pozornošću nije mogla razumno predvidjeti pravnu ocjenu suda, onda je na skliskom terenu glede razumne mogućnosti iznošenja odlučnih činjenica.

Razumna stranka ne može očekivati da će sud odstupiti od ustaljene sudske prakse ili mijenjati svoja pravna stajališta u tijeku postupka, pri čemu treba uzeti i procesne situacije da su stranke u postupku mogle biti suglasne sa sudom po određenom pravnom pitanju.

Kada savjesna i brižljiva stranka i njezin odvjetnik nisu mogli predvidjeti da postoji i mogućnost da sud odstupi od pravnih kvalifikacija koja je iznosio tijekom primjene načela otvorenog pravosuđenja, tada bi mogli biti dovedeni u zabludu o pitanju iznošenja relevantnih činjenica i predlaganja dokaza kad sud iznenađujuću odluku zasniva na drugoj pravnoj osnovi koja, pak, pretpostavlja utvrđivanje postojanja drugih činjenica koje u postupku nisu niti iznesene niti utvrđivane.

U tom slučaju od stranke se ne može očekivati da će predvidjeti pravnu osnovu spora ako sud zbog deficita procesnog materijala u okviru načela otvorenog pravosuđenja ne raspravi sa strankama činjenične i pravne aspekte spora.

Mogućnost savjesne i brižljive stranke predvidjeti pravnu osnovu spora treba konkretno ocijeniti za svaki spor pojedinačno uzimajući u obzir sve relevantne okolnosti.

5. PRAVO STRANAKA NA UČINKOVITO SASLUŠANJE I OTVORENO PRAVOSUĐENJE
Novela ZPP-a/2022 samo je normativno zabranila odluku iznenađenja imajući na umu pravnu osnovu u čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, u odnosu na učinkovito pravo stranaka na saslušanje i pravično suđenje te članka 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske⁸ i članka 5. st. 1. ZPP-a.

Dakle, zabrana odluke iznenađenja načelno je važila i prije Novele ZPP-a/2022.⁹, ali nije primjenjivana u sudskoj praksi.

Naime, novelom ZPP-a iz 2019.¹⁰, u primjeni načela otvorenog pravosuđenja, određeno je da će sud postavljanjem pitanja i na drugi svrhovit način nastojati da se tijekom pripremnog ročišta iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i, uopće, da se daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku ili postizanje mirnog rješenja spora (čl. 288.a st. 2. t. 1. ZPP-a). U mjeri u kojoj je to potrebno radi ostvarivanja tog cilja, sud će sa strankama razmotriti i pravna pitanja spora (čl. 288.a st. 2. t. 1. ZPP-a).

Navedeno upućuje na to da se od suda očekuje provesti učinkovit prethodni postupak primjenom načela otvorenog pravosuđenja. U dvojbenim situacijama strankama treba omogućiti dodatno se izjasniti o relevantnim činjeničnim i pravnim pitanjima spora i time pravilno usmjeriti parnicu radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja. To, nadalje, podrazumijeva da sud, kada je potrebno, postavljanjem pitanja i raspravljanjem sa strankama sanira možebitne deficite procesnog materijala. Ako stranka nakon toga osobnim nesavjesnim pristupom propusti ispravno pravno kvalificirati spor i ne uzme u obzir pravne osnove koje su razumno bile predvidive tijekom učinkovitog prethodnog postupka te ne iznese odlučne činjenice, posljedično tome neće biti učinkovito saslušana. U tom slučaju riječ je o nedovoljnoj savjesnosti i brižljivosti stranke u postupku, a ne sudskoj povredi njezinih procesnih prava.

Polazeći od učinkovitog prava stranke na saslušanje, sud se mora već u prethodnom postupku odrediti prema činjeničnim i pravnim pitanjima spora.

Bez obzira na pravilo iura novit curia, dužnost suda obuhvaća prema potrebi sa strankama raspraviti i pravna pitanja spora. Ne mora se sud očitovati na svako pravno stajalište stranke, ali je dužan odrediti se prema osnovnim pravnim stajalištima koja su dostatno obrazložena te nisu očito promašena i nevažna za tijek postupka.

Odredba članka 288.a st. 2. ZPP-a predstavlja smjernicu za aktivno djelovanje suda. U navedenoj zakonskoj odredbi određeno je da će sud postavljanjem pitanja i na drugi svrhovit način nastojati da se tijekom pripremnog ročišta iznesu sve odlučne činjenice, da se dopune nepotpuni navodi stranaka o važnim činjenicama, da se označe ili dopune dokazna sredstva koja se odnose na navode stranaka i, uopće, da se daju sva razjašnjenja potrebna za utvrđenje činjeničnog stanja važnog za odluku ili postizanje mirnog rješenja spora.

U mjeri u kojoj je to potrebno radi ostvarivanja toga cilja, sud će sa strankama razmotriti i pravna pitanja spora. Aktivnosti suda u primjeni načela otvorenog pravosuđenja korespondiraju s pravom stranaka na saslušanje i njegovim ovlaštenjima u upravljanju pripremnim ročištem i glavnom raspravom.

Tek kada stranke saznaju prema kojoj će pravnoj osnovi sud utvrđivati činjenice i izvoditi dokaze, njihovo pravo na saslušanje u postupku je doista učinkovito.

Ustavni sud Slovenije zauzeo je stajalište da sud mora upozoriti stranku ako nije navela sve pravno odlučne činjenice ili za njih nije predložila odgovarajuće dokaze. Navedeno ipak ne znači da je sud dužan poučavati stranku o svim pravnim osnovama koje je stranka zanemarila ili pogrešno protumačila¹¹.

Prema praksi Europskog suda za ljudska prava, koja je ograničena na povredu učinkovitog prava stranaka na saslušanje, ne postoji prethodna obveza suda upoznati stranke o pravnim osnovama koje namjerava primijeniti.¹²

Međutim, to je stvar povrede ustavnog i konvencijskog prava na saslušanje. Primjena načela otvorenog pravosuđenja prema odredbi članka 288.a st. 2. ZPP-a, uređena je ZPP-om i postoji suodgovornost suda u preveniranju odluka iznenađenja u slučaju saniranja deficita procesnog materijala. Naime, pravni standard savjesne i brižljive stranke načelno ne obvezuje sud da o svakoj svojoj pravnoj ocjeni prethodno raspravlja sa strankama od kojih se očekuje savjesno i brižljivo pripremanje spora koji vode, ali kad postoji deficit procesnog materijala sud bi sa strankama trebao razjasniti činjenične i pravne aspekte spora.

Načelom otvorenog pravosuđenja osnaženo je učinkovito pravo stranaka na saslušanje i kontradiktornost postupka, upravo u cilju prevencije odluka iznenađenja. Nužna je poveznica između opće zabrane odluke iznenađenja i načela otvorenog pravosuđenja, osobito u prethodnom postupku.

Međutim, vlastita zabluda stranke o pravnoj kvalifikaciji spora i time o pravnorelevantnim činjenicama (što je u pravilu prepušteno odvjetniku) kao posljedici nesavjesnog ispitivanja predmeta spora zbog čega nisu uzete u obzir sve pravne osnove koje razumno dolaze u obzir, u pravilu, ne ide na teret suda, nego na teret stranke.

Drukčija pravna shvaćanja drugostupanjskog suda u žalbenom postupku zahtijevaju posebnu ocjenu i analizu.

Nije dvojbeno da uređenje hrvatskog parničnog postupka zahtijeva svestrani aktivni pristup stranaka i sudski aktivizam u postupku.

Ako, međutim, aktivna i savjesna stranka iznosi neodlučne činjenice i dokazne prijedloge, sud bi prema načelu otvorenog pravosuđenja u postupku trebao raspraviti sa strankama činjenične i pravne aspekte spora, radi učinkovitog prava na saslušanje i preveniranja odluka iznenađenja.

Aktivnu stranku ne bi a priori trebalo smatrati nesavjesnom u slučaju deficita procesnog materijala, već naprotiv faktično predmnijevati je savjesnom i s njom raspraviti činjenične i pravne aspekte spora.

6. UMJESTO ZAKLJUČKA
Sud će prema načelu otvorenog pravosuđenja na pripremnom ročištu, prije zaključenja prethodnog postupka, postavljanjem pitanja i na drugi svrhovit način raspraviti sa strankama u mjeri u kojoj je to potrebno činjenične i pravne aspekte spora i time parnicu koncentrirati na relevantni sadržaj odlučivanja.

Ako sud u određenim dvojbenim i složenim procesnim situacijama u slučaju deficita procesnog materijala ne raspravi sa strankama svoja stajališta o pravnoj osnovi spora, stranke neće imati konkretnu razumnu mogućnost dopuniti odlučne činjenice i dokazne prijedloge niti predvidjeti pravnu osnovu spora. Učinkovito otvoreno pravosuđenje je najefikasnija brana odluci iznenađenja.

Zabrana odluke iznenađenja ne može se odvojiti od procesne ozbiljnosti tijeka konkretnog postupka, primjene načela otvorenog pravosuđenja i učinkovitog ostvarenja prava stranaka na saslušanje, a kako ne bi bile zatečene odlukom iznenađenja.

Postojanje odluke iznenađenja je pitanje sadržajnog tijeka konkretne parnice pa tako i odgovor na pitanje potrebe primjene načela otvorenog pravosuđenja.

Nema opravdanog razloga za traženje posebnog umijeća iznalaženja granica predvidljivosti pravne ocjene suda i primjena tako visokog standarda savjesnosti i brižljivosti stranke kojim bi se zabranu odluke iznenađenja bez opravdane primjene načela otvorenog pravosuđenja svelo na običnu iluziju.

* Odvjetnik iz Velike Gorice.
1 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, Nar. nov., br. 80/22 (u nastavku teksta: Novela ZPP-a/2022.).
2 Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22.
3 Bratković, M., Preinačujuća presuda i presuda iznenađenja, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 2022. str. 673 - 703. i Bratković, M., Iznenađujuća presuda i revizija, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i pravne prakse, Organizator, 2022., str. 53 - 64.
4 Bratković, Iznenađujuća presuda, op. cit., str. 58 - 61.
5 Galič, A., Pravo na saslušanje i pravna pravila, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, br. 2 - 3, 2006., str. 490.
6 Vidi Bratković, Iznenađujuća presuda, op. cit,. str. 59.
7 Bratković, op. cit., str. 59.
8 Nar. nov., br. 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14.
9 Vidi: Šagovac, A., Zabrana presude iznenađenja u parničnom postupku, Odvjetnik broj 1-2/2018, str. 19 - 31.
10 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, Nar. nov., br. 70/19 (u nastavku teksta: Novela ZPP-a/2019.).
11 Rješenje Up-312/03.
12 Galič, Pravo na saslušanje, str. 494 - 498.