1. UVOD
Još 2015. napisali smo stručni rad¹ na temu potrebe promjene Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, koje je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske² donio još davne 2002. Nekoliko godina poslije, u ožujku i lipnju 2020., navedeno se napokon i dogodilo pa je taj sud, na Općoj sjednici Građanskog odjela, izmijenio navedene kriterije tako da je iznose pravičnih novčanih naknada povisio za 50 %. Međutim, zbog razloga koje ćemo pravno argumentirati i činjenično potkrijepiti na temelju istih onih podataka i kriterija koje je Vrhovni sud uzeo u obzir pri promjeni kriterija, smatramo da je već sada, dakle četiri godine nakon izmjene, došlo vrijeme da se navedeni orijentacijski kriteriji opet izmijene, odnosno dopune.

Iznosi pravičnih novčanih naknada koje nadležni sudovi odmjeravaju oštećenicima na ime naknade neimovinske štete temeljem konkretnih kvalifikatornih okolnosti svakog pojedinog individualnog slučaja, trebali bi se povećati za najmanje 30 %. Zaključno uvodno, prema našem mišljenju, realno i stvarno povećanje, kao i prije nekoliko godina, trebalo bi iznositi 50 %.

2. PRIJAŠNJA IZMJENA KRITERIJA I ARGUMENTACIJA NA KOJOJ SE ČINJENIČNO TEMELJILA
Građanski odjel Vrhovnog suda donio je 2020. nove orijentacijske kriterije koje citiramo:
„…Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50 %. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50 %) u primjeni Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05…“

Nadalje, Vrhovni sud je navedenu promjenu obrazložio na sljedeći način (također ga u nastavku citiramo u cijelosti): …Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koja je održana 29. studenog 2002. godine, pod poslovnim brojem: Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, prihvaćeni su i doneseni “Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete” (u daljnjem tekstu: Orijentacijski kriteriji). Kako je od njihovog donošenja proteklo znatno vremensko razdoblje, s tim da je u međuvremenu stupio na snagu i novi Zakon o obveznim odnosima (“Narodne novine”, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.), ali i drugi propisi obveznopravne ili postupovnopravne naravi koji se djelomično odnose na ovu pravnu materiju, to je bilo potrebno uskladiti postojeće Orijentacijske kriterije s navedenim promjenama. Prilikom donošenja odluke o mijenjanju Orijentacijskih kriterija, uz pomoć kojih sudovi određuju visinu pravične novčane naknade neimovinske štete, Vrhovni sud Republike Hrvatske se, uz ostalo, koristio i podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. godinu. Polazeći od tih podataka, pokazalo se da navedeni indeks u naznačenom vremenskom razdoblju iznosi 137,7 %, što znači da je inflacija iznosila 37,7 %, pri čemu indeks promjene prosječnih mjesečnih isplaćenih neto plaća iznosi 166,9 %. Iz toga proizlazi da su prosječne isplaćene mjesečne neto plaće u odnosu na početnu 2002. godinu porasle za 66,9 %. Polazeći od cilja i svrhe zakonskih odredbi o naknadi neimovinske štete, imajući na umu i navedene statističke podatke, na sjednici Građanskog odjela VSRH donesena je odluka o promjeni Orijentacijskih kriterija na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) po svim osnovama podignu u odnosu na 2002. godinu za 50 %. Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.)...“.

3. ČINJENIČNI I PRAVNI RAZLOZI NUŽNOSTI PONOVNE IZMJENE ORIJENTACIJSKIH KRITERIJA
U kontekstu navedene izmjene orijentacijskih kriterija i njezinog obrazloženja naglašavamo činjenicu da je Vrhovni sud odlučio da se izmijenjeni kriteriji primjenjuju retroaktivno, točnije od 1. siječnja 2006. kao dana stupanja na snagu važećeg Zakona o obveznim odnosima³. Nadalje, smatramo veoma važnim napomenuti da je sud promjenu kriterija činjenično utemeljio na dva temeljna kriterija. Prvi od njih je kumulativna stopa inflacije prema službenim podacima nadležnog državnog tijela, Državnog zavoda za statistiku⁴, u relevantnom vremenskom intervalu, od 2002. do 2020. Dakle, razdoblju koje je trajalo gotovo 18 godina. Drugi kriterij kojim se rukovodio Vrhovni sud su kumulativni podaci, dobiveni od iste institucije, o porastu prosječne neto plaće isplaćene u pravnim osobama na teritoriju Republike Hrvatske, dakako također u promatranom vremenskom intervalu.

Slijedom tih činjenica, referirajući se i činjenično argumentirajući naše pravno mišljenje, naglašavamo da je u vremenskom razdoblju od ožujka 2020., kao mjeseca u kojem su prošli put izmijenjeni navedeni orijentacijski kriteriji, do prosinca 2023., zbirna odnosno kumulativna stopa inflacije iznosila 24,3 %. Dakle, u razdoblju od samo četiri godine kumulativna stopa inflacije, iz praktički notornih razloga koje nemamo potrebu podrobnije obrazlagati, iznosila je 2/3 kumulativne stope inflacije u vremenskom intervalu od 2002. do 2020. Drugi kriterij temeljem kojeg je Vrhovni sud prije nekoliko godina izmijenio navedene kriterije jest činjenica da je prosječna neto plaća isplaćena u pravnim osobama u ožujku 2020. iznosila 891,00 EUR, a u prosincu 2023. 1.208,00 EUR.

Naglašavamo, stoga, činjenicu da se radi o povećanju, u vremenskom razdoblju od samo četiri godine, od 35,57 %, dok je iz navedenih podataka evidentno da je u prije promatranom relevantnom vremenskom intervalu, koji je trajao čak 18 godina, povećanje neto plaća in cumulo iznosilo 66,67 %. Slijedom navedenih podataka i činjenica, nije teško izračunati da je u relativno kratkom vremenskom razdoblju od četiri godine prosječna neto plaća isplaćena u pravnim osobama u zemlji porasla za više od polovice toga rasta u intervalu od 2002. do 2020. Nadalje, ističemo činjenicu da navedeni podaci, osobito oni o pojačanim inflatornim kretanjima, nipošto i ni na koji način ne mogu realno i stvarno opisati, u činjeničnom smislu, koliki je stvarni porast troškova života kojeg stope inflacije ne mogu prikazati na objektivan način, jer je notorno da su troškovi života u posljednjih nekoliko godina porasli barem dvostruko.

Dakako, sve navedeno se odrazilo i na gubitak vrijednosti iznosa pravičnih novčanih naknada koje se oštećenicima isplaćuju za popravljanje pretrpljene neimovinske štete zbog povreda prava osobnosti. Drugim riječima, smatramo da se iznosima pravičnih naknada koji su povećani prije samo nekoliko godina danas na tržištu roba i usluga ne može kupiti odnosno priuštiti niti polovica roba i usluga na tržištu koje su se za povećane iznose pravičnih novčanih naknada, primjerice 100,00 EUR, mogle kupiti nakon povećanja navedenih novčanih naknada.

Smatramo, stoga, da bi Vrhovni sud, s obzirom na navedene činjenice, podatke i kretanja, trebao što prije reagirati da bi se novčane naknade za pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti mogle ocijeniti kao pravične, odnosno, drugim riječima, da bi oštećenicima iznosi odmjerenih, odnosno dosuđenih novčanih naknada barem u jednom dijelu mogli pružiti novčanu satisfakciju za štetu koju su pretrpjeli u štetnim događajima.

Naposljetku, smatramo da bi Vrhovni sud trebao provesti tzv. indeksaciju navedenih kriterija tako da iznose pravičnih novčanih naknada veže uz neki parametar poput navedene prosječne neto plaće prema podacima Državnog zavoda za statistiku. Naime, navedenom bi se indeksacijom izbjegla potreba da Vrhovni sud pro futuro periodično intervenira u iznose naknada, jer bi se to pitanje mnogo pravičnije riješilo putem indeksacije pravičnih novčanih naknada za pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti oštećenika građanskih delikata (onako kako se, primjerice, suci zalažu za indeksaciju svojih plaća u recentnim aktivnostima Udruge hrvatskih sudaca).

4. ZAKLJUČAK
Iako su protekle tek četiri godine od zadnje promjene Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda za odmjeravanje pravičnih novčanih naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu, smatramo da je već sada došlo vrijeme da taj sud ponovo intervenira u navedene kriterije tako da iznose pravičnih naknada uskladi s inflatornim kretanjima i realnim rastom troškova života u navedenom vremenskom intervalu.

Kao i zadnji put, smatramo da se navedene izmjene trebaju temeljiti na više kriterija, a uz podatke o kumulativnoj stopi inflacije i porastu prosječne neto plaće isplaćene u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj u navedenom vremenskom intervalu, trebalo bi uzeti u obzir i neke nove kriterije poput, primjerice, realnog i stvarnog rasta životnih troškova.

Konačno, smatramo da bi Vrhovni sud trebao provesti tzv. indeksaciju navedenih kriterija tako da iznose pravičnih novčanih naknada veže uz neki parametar poput navedene prosječne neto plaće prema podacima Državnog zavoda za statistiku. Naime, navedenom bi se indeksacijom izbjegla potreba da najviši sud pro futuro periodično intervenira u iznose naknade jer bi se to pitanje mnogo pravičnije riješilo u formi navedene indeksacije pravičnih novčanih naknada koje se u svrhu popravljanja pretrpljene neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, isplaćuju oštećenicima građanskih delikata.