Zlatna bula  bila je osnovni gradski zakonik, odnosno kazneno-pravni i sudski dokument, što je razvidno iz njezina sadržaja^[1]:

„U ime Svetoga Trojstva i Nerazdjeljivoga Jedinstva. Amen.

....

Budući da smo u Zagrebu, na Brdu Griču, naumili podići slobodni grad i u njemu okupiti građane, te taj dio Kraljevstva utvrditi i učvrstiti radi sigurnosti granica... u djelo smo proveli naš naum, dajući dopuštenje da se na spomenutom Brdu izgradi slobodni grad, da se građani slobodno doseljavaju te da imaju, drže i čuvaju nepovredive zemlje i posjede, prava i slobode što smo ih dali i potpisali.

Ovo su, dakle, prava i slobode građana, koji stanuju i obitavaju na spomenutom Brdu, što su ih sami napisali, a mi ih odobrili:

Ako razbojnici ili drugi zločinci na području Ugarske, Dalmacije, Hrvatske i Slavonije opljačkaju te građane, neka zemaljski gospodar područja na kojem budu opljačkani, pošto procijeni novčanu svotu uz pomoć i mišljenje čestitih ljudi i uz prisegu sugrađana izabranih u tu svrhu, vrati oteto ili obavezno prokaže zločinca.

...

Osim toga, građani ovoga Grada, ili jobagioni iz sela što mu pripadaju i što se prostiru uz samo gradsko područje, nisu obavezni odgovarati ni pred jednim drugim sudom, osim pred gradskim sucem; ako sudac postane sumnjiv, a tužitelj navede opravdani razlog za njegovo izuzeće, neka se sazovu sve gradske starješine i pod predsjedanjem toga suca neka riješe stvar; ako bi poslije njihove odluke ostala sumnja, i ako ih bezobzirni tužitelj pozove pred kraljevski sud, samo je sudac umjesto svih ostalih dužan ići na kraljevski sud.

....

Zatim, ako netko iz Grada umre bez nasljednika, neka mu se omogući da slobodno ostavi kretnine komu god želi. No nekretnine - kuće, gradsko zemljište, vinograde, oranice i zgrade - posavjetovavši se sa sugrañanima, neka ostavi supruzi ili nekom roñaku, ali tako da niti on, niti supruga, niti njegovi roñaci ne smiju te nekretnine otuñiti, izuzeti ili otrgnuti od sudske nadležnosti Grada.

K tomu, ako tko umre bez oporuke, a nema ni supruge, ni djece, ni rodbine, dva dijela njegova imutka čestiti muževi, koje gradsko vijeće u tu svrhu odredi, imaju razdijeliti siromasima i crkvi u tom Gradu, a treći neka se preda u korist Grada.

...

Da bi, dakle, rečene naše uredbe i slobode navedenih građana potrajale čvrste i nepovredive zauvijek, dali smo im ovu ispravu, providjevši je snagom naše zlatne bule.

Dano u Virovitici.

...

Godine od utjelovljenja Gospodnjega tisuću dvjesto četrdeset i druge, šesnaestoga studenoga, osme godine našega kraljevstva.

Zlatnom bulom Gradec je izuzet iz banske i županijske vlasti te je izravno podvrgnut kralju. Položaj slobodnog kraljevskog grada nosio je određena prava, ali i obveze. Gradec je mogao samostalno birati gradskog poglavara, sud, imao je pravo trgovanja i sajmovanja te je dobio pravo stjecanja posjeda. S druge strane, bio je dužan izgraditi i održavati gradske zidine, poslati deset opremljenih vojnika kada „ugarski kralj krene u ratni pohod u Primorje, Korušku ili Austriju“, a u slučaju posjeta bio je dužan „dati za objed dvanaest volova, tisuću kruhova i četiri bačve vina.“ Potonjih obveza Gradec je bulom bio oslobođen prvih pet godina.

Godine 1256. kralj je dopustio održavanje tzv. Markova sajma, na blagdan sv. Marka Evanđelista (25. travnja), koji je trajao osam dana prije i osam dana nakon blagdana. Deset godina nakon tog odobrenja, 1266., Bela IV. potvrdio je odredbe Zlatne bule te je grad, zbog velikih troškova utvrđivanja zidina, oslobodio vojne obveze, a godinu dana kasnije i plaćanja carine – tzv. tridesetine (harmice).

Izvornik Zlatne bule čuva se u Hrvatskom državnom arhivu, a povodom 750. obljetnice njezina izdavanja, Hrvatska pošta izdala je prigodnu poštansku markicu.

[1]  Dijelovi teksta Zlatne bule preuzeti su sa stranica Muzeja grada Zagreba, http://www.mgz.hr/UserFiles/file/Zlatna%20bula%20transskript.pdf, pristupljeno 4. 11. 2020.